madner wrote:Da sumiram par stvari. Hawking nije odustao od teorije superstruna. Bozon je jedina elementarna cestica koja jos nije pronadjena, ali moguce da ce biti (CERN).
Hawking nije odustao od mogucnosti da univerzum samo postoji i taj model nije u sudaru sa Big Beng teorijom.
Naucne teorije trenutno ne trebaju Kreatora. Jedini nacin kako je moguce doci do iste jeste umisljanje, jer ili selektivno citiranje.
To ne znaci da nauka dokazuje da ne postoji Kreator, ali postavlja jako jasne granice za njegovo djelovanje.
Hawking nikad nije imao problema sa postojanjem svemira, nego sa "nastajanjem svemira" - od "oduvijek svemira" je odustao, barem je on tako rekao. Oduvijek svemir je u koliziji sa Bing Bang svemirom, pročitaj samog Hawkinga kada razočarano veli da je odlučio pobiti svoga profesora Einsteina, jer mu je rekao da uzaludno kvantnu fiziku sa mikrokosmosa pokušava prešaltati na makro, jer "Bog se ne igra" - to ga je opeklo najviše, pa je pokušao dokazati Univerzum bez Boga.
Bozon nije jedina elemetarna čestica koja nije pronađena, nije pronađen ni kvark ni foton (samo se teorijski objašnjavaju), za foton se ne zna je li čestica ili je talasna dužina, a niko nije vidio ni leptone ni kvarkove - problem je "božanska funkcija" bozona, i kako može čestica imati božansku funkciju u smislu postojanja oduvijek i omogućavanja konekcije između ostalih čestica - inteligentna čestica možda, čestica koja planira, da nije SILA, sto mu džedaja (velim, nije šija neg' je vrat).
Od teorije superstringova se i ne mora odustajati (mada je na tanahnim nogama još uvijek, nije razrađena i argumentirana pa makar i posredno), ali od momenta Velikog praska (jer se fakat desio), no, od fantomske strukture božanskih bozonskih superstringova, koji su oduvijek, se odustalo, jer: desio se Veliki prasak, zakoni prije Velikog praska ovakvi kavi jesu nisu postojali (mi ne razumijemo šta je to prostorvrijeme i "gdje se desio prasak"), pa ni stringovi koji su dio ovog Univerzuma i zapravo predstavljaju najzbijenije čestice koje se protežu od samog momenta zbivanja Velikog praska do nas.
Naučen teorije nisu živa bića da trebaju nekoga, one su proces uz pomoć kojeg naučnici pokušavaju otkriti zakonitosti u nastalom Univerzumu - a ako misliš da naučnicima ne treba Kreator da spoznaju Njegove zakone, pa to je pomalo beznačajna i besmislena izjava, jer i oni sami su stvoreni u tom Univerzumu i omogućeno im je zakonima tog univerzuma da misle, uče itd.
Nauka ne može postavljati granice Kreatoru zakona, nauka samo izučava kreirane zakone, determinirane mogućnostima čovjeka koji učestvuje u naučnom procesu - zasada čovjek je u stanju da izučava 4% postojanja (ne obimom, nego mogućnošću da zamijeti postojanje oko sebe).
U većini slučajeva kada naučnici referišu na probleme sa religijom, misle na žalosnu doktrinu srednjevjekovne KC, koja sada jadna ne zna kako da se opere tog užasnog nasljeđa progona naučnika, spaljivanja na lomačama itd., pokazao sam da to nužno ne važi za pripadnike drugih religija.