#301 Re: 10 godina od NATO udara na Miloševića
Posted: 22/06/2013 15:40
za 10 godina 4000 vojnika 
i neko kaze da bi se brannio od njih, pa to je smijurija
i neko kaze da bi se brannio od njih, pa to je smijurijaZokipfc wrote:Daj molim te, kao da oni ljudi koji podrzavaju Karadzica/Mladica imaju pojma o ratu u Bosni. Jedino sta su culi o tom ratu je jednostrana informacija govoreci o "srpskim herojima" blablabla. Neinformisanost je najveca opasnost covjecanstvu.Comrad wrote:Ma ne zelim uopste da raspravljam je li bilo ili nije bilo beogradjana, cinjenica je da su ti gradjani vecinom podrzavali Milosevica koji je direktno podrzavao Karadzica i Mladica, pa rat na kosovu. A kolko je naoruzanja preslo preko drine samo bog zna. Ili kao oni tamo u bg nisu znali kroz sta mi prolazimo? Nisam nesto primjetio da im je bilo zao 92-96.
ma nemoj mi reci. Izdvajam:" ..........Sarajevo je bilo izloženo opsadi više od 40 mjeseci, a Beograd izložen raketiranju tek dvadesetak dana.U Beogradu su gađani pažljivo odabrani vojni i strateški ciljevi, a u Sarajevu su meta bili pažljivo odabrani civili i djeca. Pojedinačno su ubijani snajperima, a grupno granatama. Beograđani odlaze u skloništa na znak zračne uzbune, a Sarajlije su ubijane i danju i noću bez ikakve najave. Sarajevo je bilo bez vode, struje i hrane, zimi i bez plina. A u Beogradu, bar zasad, ništa od toga ne manjka.
E moj druže bogradski! Razlike su velike i ima ih iha- ha. Ali, najveća razlika je u tome što Sarajlije dobro znaju ko danas bombarduje Beograd, a Beograđani "nisu znali" ko sa okolnih brda - sa istočne, zapadne, južne i sjeverne - granatira Sarajevo. Dok je ovaj grad preživljavao agoniju opsade, Beograđani su mirno ispijali svoje kafe i piva, i išli na ljetovanja u Grčku. U trolejbusima i tramvajima čitali Politiku i Dugu, magazin u kojem je Dragoš Kalajić opširno tumačio svoje ideje. "Zato, kad sam vidio kako se Sarajevo puši i gori, moram priznati osetio sam radost. Sa muslimanima je mguće biti ili u ratu ili u primirju. Mir ne postoji", pisao je tada ideolog novog srpskog fašizma. "
"..............Čitajući u NIN-u opis atmosfere koja ovih dana vlada među Beograđanima, prisjetio sam se onog stiha iz kultne pjesme Kemala Montena Pismo prijatelju, nastale u opsjednutom Sarajevu: "Ako pitaš kako mi je/ da ti roknu samo dvije/ sve bi ti se samo kazalo."
NIN-ov reporter navodi riječi izvjesnog Svetislava Đurđića, inžinjera bez posla: "Znaš šta, ja sam bio dve godine u Americi, volim da popijem dobar viski, gledam njihove filmove i utakmice NBA lige, ali mi se nekako ne dopada taj zvuk zavijanja sirene, trčanja u skloništa i razmišljanja da li su nekog mog rođaka ili prijatelja pogodili. I zato bih samo želeo da neki guzonja iz Pensilvanije ili Teksasa, koji gleda bombardovanje kao dobar televizijski šou-program, uz kokice i pivo, doživi bar deo onoga što mi sad doživljavamo."
Svetislavu su "roknule dvije"! Njemu je sad jasno kako to izgleda, pa kad već mora slušati zavijanje sirene i bježati u sklonište, on priželjkuje da isti belaj snađe i nekog guzatog jenkija.
Svetislav se, eto, probudio, pa sad bar može zamisliti kako je bilo u Sarajevu. Dobro jutro Beograde!"
"...............Ne znam kakvom bih porukom mogao utješiti ranije pomenutog Svetislava i njegove prijatelje u Beogradu. Imam jednu, ali ne znam hoće li mu se dopasti. Poruka bi glasila : Budi sretan Svetislave, što te ne bombarduju Karadžićevi Srbi! "
13. april 1999 (Gojko Berić, knjiga Pisma nebeskom narodu, tekst Dobro jutro Beograde!)
