Nisam musliman, ali fascinantno kakvih gluposti sam se načitao na ovoj temi od strane onih koji, kako su se sami izjasnili, ne mogu prijeći predrasudu da su Arapi
egzotično, divlje pleme koje živi od sablje i sl., što je ravno rasizmu, također i predrasude o uvijek i zauvijek zadrtom islamu, zatim s druge strane imamo vjerske apologete koji govore o
hajrovima, odnosno moralnim vrednotama islama, da bi se sve na kraju pretvorilo u jednu vjersko-filozofsko-političku diskusiju, a nigdje historije u cijeloj priči....
1.
Arapi došli kao osvajači - manje-više sve čemu se divimo je osvajačko. Colosseum je služio znamo čemu pa svejedno se danas svaki njegov kamen čuva. I europske zemlje su bile osvajačke, pa gledamo s divljenjem njihove građevine, palače, crkve... Arapi su došli kao osvajači, par stoljeća nakon germanskih i slavenskih naroda u Europu, ali po onome što su napravili, Španija ne bi bolje prošla ni da je birala
Arapi generalno nisu osvajali isključivo silom, jer su se širili prebrzo da bi tolikim zemljama i ljudima slomili kičmu. Ako je od Hidžre 622. do prvog arapskog "desanta" na Iberiju 732. prošlo samo 110 godina - jasno je da Islam nije od progonjene sljedbe postao svjetska sila klasičnim pokoravanjem. Morali su nekako simpatizirati stanovnike Bliskog Istoka, sjeverne Afrike, Iberije, jer je na tadašnjem Arapskom poluotoku naspram ovih krajeva živjela samo šačica ljudi. Vlast islamskih Arapa je mnogima bila prihvatljiva zbog uvjeta predaje, te su se zbog toga mnogi dobrovoljno predavali, mnogi se i borili na njihovoj strani.
2.
Smetali su razvoju renesanse, maursko doba kao najmračnije doba Španije - e ovo su dvije katastrofalne gluposti i autori istih bi se trebali stiditi. Zapravo je čak i tačno da su Arapi odlaskom s Iberije omogućili renesansu, ali u sasvim drugom smislu - preuzevši njihove tekovine, Europa je od njih naučila grčku misao, egzaktne znanosti, filozofiju, tehniku itd. Recimo, Toledo pada kršćanima u ruke 3 stoljeća prije Granade, i tada se silesija europskih učenjaka spušta dole, prevodi masovno s arapskog i time obogaćuje svoju kulturu. Tamo su skontali i arapske brojeve, ali su zaključili da su preteški i nepraktični
, pa su ih odbili preuzeti. Tek nešto kasnije je jedan drugi čiko opet došao do istih brojeva, i, dobivši drugačiju impresiju njihove vrijednosti, prenio ih u Europu.
Dakle, omogućili su razvoj Europe svojim odlaskom, ali ne prestavši biti prijetnja, nego prepustivši sve ono što su napravili drugima da prouče. Cijela europska renesansa je temeljena općenito na arapskim dostignućima, ne samo iz Španije. Recimo, Toma Akvinski je svoj nauk, koji je bio revolucionaran za Europu jer je omogućavao spoj aristotelijanske nauke i katoličke teologije, temeljio na radu Ibn Rušda, andaluskog filozofa.
3.
Bili su vjerski tolerantni - teško je očekivati od srednjovjekovnih društava da budu idealno tolerantna kad je to i danas težak izazov. Svejedno, činjenica jest da su pod tadašnjom islamskom vlašću živjeli mnogi nemuslimani, dok je sličan tretman
nevjernika u Europi bio nezamisliv. U tadašnjoj Arabiji, posebno Španiji, židovi i kršćani ne samo da su nominalno pravo življenja na tim prostorima, kao u Otomanskom Cartsvu, nego su nerijetko bili ravnopravno uključeni u društveni život - u Andaluzu su čak bili aristokrati, guverneri pojedinih pokrajina, a mnogi su radili na tadašnjim sveučilištima i imali pravo obrazovanja, te su mnogi učinili mnogo na polju znanosti i filozofije. Što se dogodilo kasnije s pitanjem vjerske tolerancije - opće je poznato.
i kada su se okrecali Carigradu i pjevali sevdalinke o tom istom Carigradu
