Forum Klix.ba

Ponekad je svijet oko mene beskrajan, savrseno lijep i trajan, sav u skladu sa mojim snagama i mojim zeljama, ili odsustvom zelja.
Samo postojanje po sebi, meni znaci srecu bez prekida.
A ponekad opet desi se, da se sav svijet isprijeci preda mnom kao nedogledan mracan tjesnac, nimalo siri od iglenih usiju, kroz koji mi valja proci, ili tu pred njim jadno propasti..
A ZNAM DOBRO DA PROCI NE MOGU, ALI I DA PROPASTI NE SMIJEM!!!

O jednoj davnoj ljubavi

Prvi put kad sam ga vidjela, sjećam se jako dobro iako je odavno bilo, nije mi se svidio... premršav, ispijen... žvakao je žvaku i ponekad dok bi pričao vidjela bi mu se bijela žvaka negdje kraj zuba... ako bih ga zamolila da ispljune, možda se ne bi uvrijedio – to sam pomislila ali nisam ništa rekla, otrpjela sam taj neestetski detalj zbog njegovog tužnog pogleda, zbog topline kojom me gledao, skromnosti kojom je zračio... neke nadzemaljske ljudskosti...
Nismo mi dugo zajedno bili, jedno proljeće, eto toliko... iako su ti prvi dani bili plodni za našu ljubav, multiplicirali je, sve je brzo splasnulo... neobjašnjivo je kako je odjednom kod nas dvoje krenulo po zlu... on me nije želio propustiti u svoj svijet, ja sam zbog toga bila frustrirana i silno patila, on je postao frustriran zbog mene i tom negativnom redoslijedu nije bilo kraja... zadnji put kad sam ga vidjela više nije bilo ni topline ni skromnosti u njemu... gledao me s nestrpljenjem, nerazumijevanjem... taj zadnji put odgađala sam odlazak, željela produžiti susret, kao da mogu produžiti ono čemu su sati odbrojani... hvatala sam njegove nježnosti, pažnju, na kapaljku... nije me želio ljubiti, dodirnuti... nije me zagrlio dok sam plakala...
-ti često plačeš? - (moje suze izazivale su mu neugodnost i nije znao kako da se postavi)...
Onda sam ja otišla da se više ne vratim...
Nazvao je još nekoliko puta poslije toga, više po inerciji, ponavljao da me voli i slične izlizane rečenice... da će učiniti za mene sve... da će budućnost neutralisati sve loše što nam se naslagalo u prošlosti i sl... onda je prestao zvati...
Nisam nikad pitala za njega, ustvari nisam imala koga pitati jer nisam poznavala nikog iz njegovog svijeta... ako je i umro, to ne mogu znati... ali bio je mlad...
Da li me stvarno volio? Jest, točno onoliko koliko on može, ograničen kakav jest, nekom apstraktnom, nezemaljskom i neupotrebljivom ljubavlju koja je sama sebi dovoljna......

Geometrija sanjalice

Sve što je oblo
Traži milovanje.
Okom. Dlanom.
Prstima. Tabanima.
Usnama.

Sve oštro
Traži probijanje.
Zidova. Zakona.
Pravila. Običaja.

Sve četvrtasto bi
Da uokviri.
Zaštiti. Odvoji.
Stavi u pretince
Za kasnije.

A krivudavo bi
Da krivuda i
Da luta.
Da bude izgubljeno.
Da bude nađeno.

I da teče – kao voda.

"I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije mogao iznenaditi grubošću i uvjek sam je očekivao, a svako me mogao pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom, pa i kad bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac.”
M.Selimovic

Ukorih svoju dušu sedam puta. Prvi put kada se pokušala domoći visokog položaja preko leđa nejakih. Drugi put kada se podigla pred onima koji su posađeni. Treći put kada se dvoumila između teškog i lakog pa se odlučila za lako. Četvrti put kada je pogriješila pa se tješila tuđim greškama. Peti put kada je bila strpljiva pa je strpljenje u snagu pretvorila. Šesti put kada je skute dizala da ne bi blato života gazila. Sedmi put kada je pjevala hvalospjeve bogu misleći da je sâmo pjevanje hvalospjeva vrlina.

H. Dzubran

Lejlino pismo Medznunu

Ovo pismo započinjem u ime Vladara Koji duše oživljava i mudrosti utočište pruža. On je Znalac nad svim znanim. On je Taj Koji je na svijetu rastavio svjetlo i tminu, i svakom stvorenju, od ptice na nebu do ribe u vodi, nafaku odredio. Njegovo veličanstvo je bez početka i kraja. On je stvorenjima darovao dušu i svjetlom razuma je prosvjetlio, a potom za oboje ovaj svijet upalio…

Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.

Reci jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...

Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem.

I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim leđima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pesma, ludo jedna...

Meša Selimović
"Bilo je to jednom,davno, u životu još lepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mesta, želeo bih da se vrati."

Peni wrote:Prelijepo

hvala

Prijatelje stvara sreća, a nesreća proverava."

..bila je kao nekakva obična noć, dovoljno topla da bi prozor na sobi ostao otvoren, ionako ničim nisam mogla otopiti led koji je nastao činjenicom da ga nisam vidjela 3 dana, pokusavala sam skrenuti misli negdje u neku sasvim desetu ulicu,pretvarajuci se da uopste ne postoji. No to bi trajalo svega nešto malo minuta dok me odsjaj stvarnosti nebi pritisnuo uza zid i počeo mi obasipati prsa neopisivom težinom, uz neizostavnu pratnju stare gospođe koju su zvali panika. Njena muzika rasturala je svaki dio mene, osjecala sam se sasvim okovana bez i malo nade da ce mi tu vece biti bolje .. tek ponekada bi pogledala u mobitel u nadi da ce na njemu zabljestati poruka .. mislim da sam je cak pokusavala dozvati mislima, tjerala sam mobitel da napravi bilo sta.. no reakcija je izostala, morala sam se zadovoljiti onim sto mi je napisao jos jutros.. a kao da su dani prosli.,....
..iako apsolutno izgubljena i bezvoljna, mozda cak i bjesna na sve koji su sretni a opet dovoljno pribrana da ne budem blizu njih jer sam smatrala da bi moje zamisljeno lice te pogled zaboravljenog bunara, svakome unistio raspolozenje .. odlucio
..godina dana prije te veceri bila je jedna tuzna i bolna priča, uz neizostavne neuzvracene osjecaje, po nekima sa razlogom, po nekima bez.. uglavnom, da ne ulazim u detalje, napisat cu samo kakav je osjecaj te veceri bio u meni..
..osjecala sam se poput albino crnca, apsolutno nesigurna u svoje postojanje, blize mi je bilo vjerovati da cu se probuditi ako se ustipnem od toga da se ovo sve stvarno desava, nisam nikoga mrzila, nisam niti voljela.. jednostavno sam bila sama sa sobom u nekom paralelnom svemiru, odvojena od svoje kosti. Vodila sam bitku sa svojim razumom i srcem, pokusala donositi odluke koje bi se poput kise rasipale svuda oko mene na samu pomisao da on vise nece biti tu, u rukama sam imala mač ljubavi koji je sjekao sve pred sobom i svakoj zloj zvjeri koja mi je prišla i rekla da me ne zasluzuje sam u tom poganom jeziku izrezao prvo slovo njegovog imena, tako da svaki put kada pokuša reci nesto protiv njega osjeti bol.. Teturala sam a opet hodala ravno, bila sam osamucena a opet apsolutno bistra, sve je u meni bilo kontradiktorno.. mozda nesto poput logickog paradoxa.. u krajnjem slucaju bila sam apsolutno slomljenog srca, i sve bi dala da je on bio kraj mene..


..u neko vrijeme, dosao sam kod frenda koji mi je kao malo zamjerao sto izgledam tako i bio ljut sto ne komuniciram s njim, pokusao sam mu objasniti da je dovoljno sto nisam sam i da mi ne pase otvarati usta, pustio je nekakav film.. u koji sam gledao neko vrijeme, i jasno vidio u vecini scena nekakve trenutke sa njom, osjecao sam se nemoćno, osjecao sam se kao da su mi je ukraden mehanizam koji nosi misli tamo gdje zelim, jer me svaka vodila k njoj.. bio sam nesretan i sve bih dao da znam sto radi, gdje je, misli li na mene.. jeli dobro.. dali ju umjesto mene veceras voli netko drugi.. sjeti li me se, zna li da postojim? ..


..vec sam polako počeo zaklapati oči, i postajao nesvjestan.. isao na mjesto gdje je mogla biti kraj mene, često je dolazila.. i u tom trenu zazvonio mi je mobitel, posebnim zvonom.. onim koje zvoni kada zove ona.. u trenutku sam umro od straha, pokopao se, otkopao, oplodio vlastitu majku, porodio se, othranio, školovao, opet ju upoznao i vratio se u stan kod frenda i digao slušalicu ...

Jasno je da više nema smisla


Naša tajna

O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo
poznanik bio ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u našim snovima i žudima
dana ovih ostao trag.

Neću im reći da li iz osame
žeđi, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo voljelo;
niti srce naše
da li nas je radi nas,
ili radi drugih
kadgod boljelo.

Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao
u sazvježđe žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude -
ili nam je bilo svejedno.

Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše ruke;
ni da li zvuke
smijeha voljeli smo više
od šuma suza.

Neću im reći nijedan slog jedini
šta je moglo, ni da li je moglo nešto
da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vijek;
ni da li je otrov ili lijek
ovo što je došlo
onome što je bilo.

Nikome neću reći kakva se
zbog tebe pjesma događa
u meni vječito:
da li opija toplo
kao šume naše s proljeća,
ili tiha i tužna
ćuti u meni rječito.
O, nikome neću reći
da li se radosna ili boleća
pjesma događa u meni.

Ja više volim da prećutane
odemo ona i ja
tamo gdje istom svjetlošću sja
i zora i noć i dan;
tamo gdje su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gdje je od istog vječnog tkiva
i čovjek i njegov san.

It's been seven hours and fifteen days
Since you took your love away
I go out every night and sleep all day
Since you took your love away
Since you been gone I can do whatever I want
I can see whomever I choose
I can eat my dinner in a fancy restaurant
But nothing ...
I said nothing can take away these blues,
'Cause nothing compares ...
Nothing compares to you

It's been so lonely without you here
Like a bird without a song
Nothing can stop these lonely tears from falling
Tell me baby where did I go wrong?
I could put my arms around every boy I see
But they'd only remind me of you
went to the doctor guess what he told me
Guess what he told me?
He said, girl, you better have fun
No matter what you do
But he's a fool ...
'Cause nothing compares ...
Nothing compares to you ...

All the flowers that you planted, mama
In the back yard
All died when you went away
I know that living with you baby was sometimes hard
But I'm willing to give it another try
'Cause nothing compares ...
Nothing compares to you

prelijepo

Jos jedno ˇsvaka cast",ljubav...ljubav je smisao zivota..

Šapati ovo je vrh vrhova,uzivao sam dok sam citao,hvala ti za ovo...

Nećemo piti iz iste čaše

Nećemo piti iz te iste čaše
ni vodu, a ni slatko vino, niti
ljubiti se u rano jutro naše,
ni navečer kroz prozor motriti.
Ti dišeš suncem, mene luna plavi,
ali u jednoj živimo ljubavi.

Uvijek je nježni prijatelj sa mnom,
s tobom je vedra prijateljica tvoja.
Ali ja shvaćam strah u oku tamnom,
i ti si krivac moga nespokoja.
Mi susrete odužujemo svoje,
a mir naš sačuvat suđeno je.

Tvoj glas u mojim pjesmama se vije,
u stihovima tvojim lebdi moj dah.
O, ima plamen kojega ne smije
dotaknuti ni zaborav, ni strah.
I da znaš kako sad privlače mene
te tvoje usne suhe i rumene.

Ana Ahmatova

sapate,dobar si....lijepo te citati

Misli mi bježe. Neukrotivo lutaju. Postavljaju pitanja...Npr – dal' je sloboda precijenjena? Ili je bolje biti kalupom sabijen kad egzistiraš unutar okvira jednostavno si ................. smiren. A to mi tako fali (sam Bog zna kol'ko mi to fali)
Moje me misli dovode u nepriliku....Npr. - jedna neuhvaćena misao,ona lutajuća, pobjegulja, što se otela veli mi.............................. haha, znaš šta mi veli?
- ne postoji smisao!
- NE POSTOJI SMISAO!
Ja se smijem, pa gledam u prazno, gledam u svoje ruke, pa zabacim glavu, suspregnem suze.
Onda samo dišem, samo dišem, i nekako već zaboravim............................pa potrčim da pokupim rublje prije kise...... hm..

(a pukla sam i ja)

Hvala ti što postojiš,
hvala ti što živiš,
hvala ti što te ima,
hvala ti što te smijem gledati.

Ništa mi drugo ne treba.
Ni užitak milovanja,
ni slast požude,
ni materijalna korist.

Sve ću za te dati,
sve ću za te učiniti.
Za uzvrat ne tražim ništa.
Dovoljno mi je što postojiš
i što te smijem gledati.