freakizdosade wrote:Nikada prije nije bilo ovoliko svađa i nesuglasica među muslimanima! Činimo baš suprotno od onoga što nam Kur'an govori da činimo; ne razmišljamo dovoljno o svojim djelima i posljedicama tih djela, ne ukazujemo dovoljno poštovanja ni prema Bogu, a ni prema narodu. Takvo djelovanje je u ovosvjetskom nazoru vjerovatno i opravdano jer ni nama se baš nije ukazalo neko poštivanje, od pamtivjeka.
Međutim, musliman baš i ne bi trebao biti orijentisan na ovaj svijet, njega interesuje više duhovni (barem bi tako trebalo biti; jer ukoliko pravilno shvatimo duhovni svijet lakše ćemo se snaći u objektivnom).
Ovih dana se u medijima spominje „problem“ nazvan „Vehabije u BiH“. Smatram da određene nesuglasice među vjernicima u tamo nekoj Kalesiji ne zaslužuju ovoliku pažnju i definitivno ne zaslužuju status općeg problema svih bošnjaka. Utjecaj svađom ispunjenih reportaža se posebno osjeća na prostorima gdje do sada nije bilo sukobljavanja i nesuglasica među muslimanima. Stvaraju se razne predrasude i generalizacije, a samim tim nastaju i sukobljavanja. Da bi izbjegli generaliziranje i stvaranje predrasuda baziranih na prikazima iz medija moramo sami sebi stvoriti sliku o Vehabizmu i mišljenjima koje on zastupa.
Vehabizam zastupa mišljenje tradicionalnog interpretiranja Islama odbijajući znanstveni, teorijski i sl. utjecaj na interpretiranje. (Mislim da je ovo veoma jasna i prihvatljiva definicija vehabizma)
Odakle „Vehabije“ baš na ovim prostorima? Postoje brojni odgovori na ovo pitanje. Ja sam pristalica onih što smatraju da su određeni političari doveli te „zloglasne“ ljude na ove prostore. Zašto? Samom pojavom „Vehabija“ dolazi do konflikata među narodima, stvaraju se različiti stavovi itd; mnogo je lakše manipulisati društvom u kojem se stavovi sukobljavaju.
Njihovim dolaskom stiglo je i njihovo uvjerenje da su jedino njihova shvatanja Islama ispravna. Također sa sobom nose izrazito jaku želju za dokazivanjem i potvrđivanjem svojih stavova. Tu nastaje problem jer takav način shvatanja Islama se ne podudara sa mišljenjima Islamske zajednice BiH. Reakcija IZ BiH baš i nije u skladu sa Islamskim načinom; odbijajući bilo kakvu vrstu dijaloga i dogovora nam neće donijeti dugo očekivani mir. Naprotiv, posljedica takvog stava jeste podijeljenost među narodima i sve učestalije sukobljavanje. Vjerujem da se rješenje može naći i to nekakvom vrstom obavezujućeg ugovora koji bi nam obezbjedio međusobno poštovanje i razumjevanje.
Veliki posrednik u stvaranju ovih sukoba među muslimanima su mediji. Prihvatanjem demokratskog načina vladavine smo također prihvatili i jednu od bitnih osnova demokratskog društva, a to je pravo na slobodu izražavanja. Međutim, mediji često zloupotrebljavaju pravo na slobodu izražavanja, radi ostvarivanja vlastitih ciljeva, posebno ako je urednik ovisan o politici ili orijentisan na kapital zanemarujući posljedice objavljivanja određenih izjava. Međutim, 2002. god se jednim dijelom stalo na kraj takvom rukovođenju medija. Donesen je Zakon o zaštiti od klevete. Doduše građani kao da nisu dovoljno upućeni u taj zakon i svrhu tog zakona.
Prije nekoliko dana sam gledao na tv-u emisiju o Srebrenici i njenom statusu. Urednik, znajući da je to trenutno jedna od najaktuelnijih tema u BiH (što garantuje ogroman broj gledalaca), „ubacuje“ u emisiju izjave neke, vjerovatno nepismene žene, koja izjavljuje da „Vehabije“ smatra vukovima i sl. Teško je očekivati da osobe, koje nisu upućene u Zakon o zaštiti od klevete, a kojima su upućeni takvi komentari ne ustanu i ne podignu glas, sasvim logična reakcija.
Nedavno smo i mi sami dizali glas protiv režima koji nas je omalovažavao.
Po vjeri smo braća i sestre i trebamo jedni druge da poštujemo, ukoliko dođe ponekad do nesuglasica i svađa po Islamu smo dužni da se pomirimo, jer je to ispravna stvar.
Upravo tako, i hvala Bogu koji na ispravne zakljucke navodi one koji iskreno ZELE da ispravno zakljucuju. Slazem se sa ovim komentarom
Nazalost, sejtan prokleti odvajkada trazi nacine da razjedini vjernike (kao i opcenito, bracu, supruznike, itd) jer se u jedinstvenosti "krije" tajna Bozijeg zadovoljstva (rizaluka).
Svaki ummet, svakog Poslanika ili Vijesnika je "uspjesno" razoren kada su u vjeru unijeli, pored Bozijih "zapovijesti" tj. objavljenih zakona i propisa, ljudske (narodne) price i mudrosti, pogresna tumacenja zatvorena za objektivnu kritiku, i napokon, kada su protivrijecne ideje pripisane Bozijem Poslaniku tog ummeta. Tako i sa muslimanima.
Dokle god su se drzali Bozije Objave kao JEDINOG autoriteta za vjerske propise, i UPUTU za zivot opcenito koja je izrazena u svojim osnovama na koje se od ljudi ocekuje da nadogradjuju koristeci svoj (Bogom-dati) intelekt a svakodnevni zivot ovisio o okolnostima i nivou drustvene svijesti toga doba - MUSLIMANI, vjernici, su mogli da odrze dozu JEDINSTVENOSTI.
Makar se i razilazili u nekim misljenjima, ipak bi se okrenuli Qur'anu, nasli da je drustveni zivot vjernika podlozan PRIORITETIMA, tj. da su neke stvari VAZNIJE od drugih, i
kada se vec mora izabrati, bira se ono VAZNIJE makar ono drugo bilo "vazno" i "dobro" ali ne i
jednako vazno.
Tako da, kada je doslo do konflikta oko toga npr. kako ce se organizovati samoodbrana u nadolazecoj bitci, i jedni drze da je bolje ovako a drugi onako (kao na Uhudu), umjesto da se tvrdoglavo drze svoga i razjedine, na korist neprijatelju, oni su odlucili da je VECI prioritet da ostanu UJEDINJENI nego KAKO ce se organizovati bitka.
Manjina bi se naklonila stavu vecine, makar se i ne slagali, jer UJEDINJENI imaju bolje sanse opstanka nego razjedinjeni i svako na svoj nacin "bitku bije".
Iako su izgubili tu bitku na Uhudu, JOS BI GORE PROSLI da se nisu slozili da je PRIORITET ujedinjenost (jer je Objavom naglaseno).
Kada su (muslimani) izgubili taj zajednicki CILJ iz vida, i okrenuli se raznim verzijama izreka koje je, navodno, Poslanik rekao (a koje su protivrijecne jedna drugoj) i podijelili se u stranke gdje jedna tvrdi da je rekao "ovako" a druga "onako", navodeci ko je prenio koju verziju i ko je "vrijedniji" prenosilac - umjesto da su se obratili Qur'anu i nasli da je to oko cega se ne slazu "vazno" ali NIJE VAZNIJE od
zajednistva - kada su iz vida, dakle, izgubili PRIORITETE - sejtan prokleti je "jedva docekao" i sa svojom vojskom (dzinna i insana) zamaglio umove i razuzdao nefsove (egoizam)
tako da se niko nije osvrtao na mali broj onih koji su potsjecali na Qur'an i na JEDINSTVENOST.
Jedan od prvih incidenata je bio spor oko toga ko ce biti halifa (vodja) vjernika nakon Poslanikove tjelesne smrti.
Umjesto da su konsultovali Boziju Objavu, nasli da je vazno imati dobrog vodju ali je VAZNIJE da ostanu ujedninjeni, i onda organizovali glasanje pri kojem bi se manjina priklonila vecini - oni su se fakticki medjusobno "pomlatili" (a da se Poslanikov mejjit nije jos rahat ni ohladio), jedni tvrdeci da je Poslanik odabrao ovog ili onog za svog nasljednika, navodeci njegove izreke koje su ISARETILE (ukazivale) indirektno na odredjenu osobu.
Da je Poslanik HTIO, on bi JASNO i pred svima rekao ko bi trebao da bude vodja nakon njega a ne davao "isarete" i nejasne "kandidate" zbunjujuci svoje sljedbenike za koje je znao da su se jedva ujedinili plemenski pod okriljem Islama, i da je neophodno izbjegavati bilo kakve nejasnoce za dobrobit svih vjernika i sugradjana. On sigurno ne bi namjerno stvorio nejasnoce oko tako vazne odluke.
On NIJE jasno imenovao nikoga jer je UPUTA u Qur'anu dovoljna - glasanje daje odraz stava VECINE i manjina ima svoje prijetstavnike ali je prioritet JEDINSTVENOST i interes UMMETA ima PRIORITET nad interesom pojedinaca.
Imao je povjerenja u to da su sljedbenici dovoljno puta bili izlozeni metodi prioriteta tokom zbivanja i donosenja odluka za vrijeme 23 godine Objave (npr.
iz pocetka se nije davalo vaznosti, mada je veoma vazno, namazu, nego stvaranju shvatanja Jednoce Boga u mnogobozackom drustvu - dakle PRIORITET davao onome hitnijem i vaznijem, i tako tokom svih godina Objave).
I, to nije bila dovoljna POUKA za daljnje drustvene odnose - podjele i stari, pred-islamski nerijeseni konflikti su postajali sve cesci i glas onih koji su pozivali na Qur'an sve necujniji...
BILO I PROSLO.
Ali, barem DANAS, u dobu vrhunca civilizacije i napretka, barem sada bi trebali da se potsjetimo na metode PRIORITETA, da se okanemo rekla-kazala (kada se nisu mogli sloziti oni koji su SVJEDOCILI ocima i usima pa drugacije "culi" i "vidjeli" kako mozemo biti sigurni mi, koje dijele stoljeca uspona i padova, pisanih i spaljivanih spisa, od vremena prvih nesuglasica a kamoli od vremena Poslanstva i 23 godine po 365 dana u kojima su se zbivale i govorile stvari koje ne mozemo rekonstruisati) i da se prihvatimo onoga za sta ZNAMO da je autenticno i odrzano od prvog dana, zasticeno Bozijom Zastitom.
Jeste, vazno je da znamo kako se zivjelo u doba Objave Qur'ana i kako su se drustveni poredak i obicaji postepeno mijenjali i "cistili" vjeru od natruha i sujeverja - ali je VAZNIJE da proucavamo, shvatimo i primjenimo Uputu Qur'ana u savremenom zivotu.
Jeste, vazno je da znamo historiju od pocetka Objave, zbivanja nakon sto se Poslanik vratio svom Gospodaru, podjele i sukobe kao i nagli napredak muslimana u oblastima nauka i slicno - ali je VAZNIJE da iz svega toga izvucemo POUKU i da shvatimo da nikakvog hajira nije proizaslo iz podjela na sljedbenike ove ili one verzije prica pripisanih Poslaniku.
VAZNIJE je da se suocimo sa cinjenicom da NISMO bili svjedoci niti ocevitci tih vremena i da je BESMISLENO da se i dan-danas prepiremo oko necega sto nismo svjedocili ni mi niti nasi roditelji a ni njihovi!...
Jeste, vazno je da znamo da li je i sta rekao/uradio Poslanik, ali je VAZNIJE da se UJEDINIMO oko onoga sto je rekao Uzviseni BOG!... Prioritet dajemo vaznijem i, ako ne korisnim, barem manje stetnom.
Vehabije su samo jedna od mnogih grupa koje sejtan prokleti koristi da nas drzi "na uzdi" i razjedinjene - samo sto su njihove pare omogucile da lakse prodru u BiH uz, i nakon, rata (sa Shiijama odmah iza njih) - tako su se vecinom i "ugurali" u muslimanske zemlje - tokom nekog rata ili tragedije su, uz finansijsku pomoc, dolazile prikacene i njihove ideje.
U svakom slucaju, "originalni" Islam koji je "reformisao" Muhammed ibn Abdul-Wehhab je zasnovan na selekciji hadisa (predaja/djela pripisanih Poslaniku) koji imaju nista manje niti vise autenticnosti nego hadisi na koje se oslanjaju druge sekte i skole tumacenja (mezhebi).
Kako god gledano, RAZLICITOSTI su ogranicene na
hadise i tumacenja nekih ajeta Qur'ana
zasnovanih na hadisima.
Po pitanju Qur'ana u cjelosti, SVE se grupe u osnovi SLAZU, tako da JEDINI nacin da se UJEDINE i jedino rjesenje rasparcanosti je da se "poniste" sve grupe i da se SVI muslimani identifikuju SAMO kao MUSLIMANI a ne vehabije, hanefije, sunnije, shiije, shaafije, itd. i da se vjerski zakoni i propisi zasnivaju SAMO na Qur'anskim ajetima, dok se ostali aspekti zivota ostave na volju pojedinaca (kako nam Bog i jeste dao slobodnu volju, i intelekt) ovisno o njihovim okolnostima i standardima raznih zemalja u kojima prebivaju.
Drugim rijecima, da svako zivi kako mu najbolje odgovara - pod uslovom da ne krsi, i pridrzava se, osnova navedenih u Qur'anu, kao i da svoje stavove NE NAMECE DRUGIMA KAO VJERSKI "OBAVEZNE" ili "bolje" od ostalih (npr. gdje ce staviti ruke na namazu i slicno), - dokle god se namaz sastoji od osnovnih pozicija navedenih jasno u Qur'anu (stajanje, naklon i prostracija). Tako i sa abdestom i ostalim aspektima ibadeta (bogosluzenja).
Sva nasa djela ibadeta ili svakodnevnih interakcija (postenje, iskrenost, blagost i sl.)
ovise vise o nasem stanju uma i srca nego vanjskih aspekata .
Veci PRIORITET se daje koncentraciji, skrusenosti i pokornosti u namazu, iskrenost pri davanju milosrdja, ljubavi prema svim Bozijim stvorenjima a narocito braci i sestrama muslimanima bez "zadnjih misli" itd. nego vanjskom stavu pri namazu (dok su misli razuzdane), pokazivanju kako smo "darezljivi" da bi nas ljudi vidjeli takvima (dok u sebi ocekujemo nesto zauzvrat, i "zaduzenje" onih kojima dajemo/pomazemo), otvoreno "prijateljsko" ponasanje i laskanje drugima (dok u sebi o njima mislimo lose i ogovaramo ih pred drugima) i slicno -
sva se ova UNUTARNJA STANJA pominju u Qur'anu dok se "detaljima" vanjskih aspekata daje manje vaznosti, sto ukazuje na to da i nama treba da je PRIORITET ono cemu Bog u Svojoj Objavi daje PRIORITET.
Nista novo. Vehabije (koji sebe ne nazivaju "vehabijama" nego sebe smatraju "istinskim" i "autenticnim" muslimanima) su samo jos jedna grupa sa svojim zbirkama prica i djela pripisanih Poslaniku (Shiije imaju hejbet svojih isto "autenticnih") i pod-grupe (sekte i mezhebi) opet svoje - pa biraj k'o na pijaci...
"Problem" Vehabija u BiH nije jedini problem niti je problem samo u BiH.
Problem razjedinjenosti i rasparcanosti ummeta u cijelom svijetu se ne moze rijesiti preko noci - napokon on se razvijao i pustao korijenje stoljecima - ali nije nerjesiv, sto je najbitnije.
Kao i sve drustvene pa i globalne promjene, i ove pozeljne promjene pocinju sa POJEDINCIMA.
Na individualnom nivou, obrazovanost i sto sire poznavanje prirode i ideologije svih grupa naporedo sa proucavanjem Qur'ana da bi se razlucilo STA je STA, tj. cemu je Bog dao prioritet a cemu su prioritet dali LJUDI, sta je VAZNIJE na kraju krajeva, nam omogucava da nadjemo RAVNOTEZU i sposobnost da PRIHVATIMO izbor drugih da praktikuju kako smatraju da je "bolje" i cvrsto stajati za svoje pravo na isto.
Nase ponasanje i iskrenost, ukoliko su stvarni, ZRACE pozitivnom energijom i ostavljaju pozitivan utisak na sve oko nas - koji ce se prije ili kasnije (ako im je stalo do istine) da se upitaju STA je osnov naseg uravnotezenog, sretnog, pozitivnog gledanja na zivot - i dati nam priliku da im objasnimo nas stav UJEDINJENOSTI i time ih potstaknemo na razmisljanje da i sami, otvorena uma i trazeci pomoc i uputu od Uzvisenog Boga, uvide da je Islam mnogo laksi, ljepsi i prirodniji nego sto ga pretstavljaju raznorazne grupe bez tolerancije za bilo koga sa razlicitim pogledima.
Prenosenjem na mladje generacije, ne to da su "sve grupe u krivu" nego da zadrze otvoren um i nikada ne prestanu uciti i proucavati, pitati i preispitivati, voljeti Bozija stvorenja i sve ljude (ne neophodno njihova DJELA), barem cemo obezbjediti da VRIJEME ucini svoje, i da nadolazece generacije ne budu vezane predrasudama i drevnim nesuglasicama na svom putu ka spoznavanju sebe i svoje svrhe u zivotu, kao Bozijih stvorenja sa velikom odgovornoscu.
I, kao sto pominjes,
veliki utisak na promjenu kolektivnog razmisljanja i drustvene svijesti imaju MEDIJI, narocito u ovom dobu privatizacije i sponzorisanja istih, i ljudi kojima je data sposobnost da mogu manipulisati medije (jer kao i sva znanja, i napredak efikasnosti komunikacije je Boziji dar, za koji smo odgovorni) snose dio te odgovornosti, tj. da sami budu nepristrasni i otvorena uma i da SVU informaciju pretstave na takav nacin da ljudi mogu da donesu sami svoje zakljucke u vezi svih drustveno-politickih i vjerskih stavova.