Forum Klix.ba

A Bože sačuvaj sta je vise s narodom

karanana wrote: ↑31/10/2022 19:32 ne cuh na kraju epilog, da li se i ona atleticarka/triatlonka ubila prije par sedmica?

Da

karanana wrote: ↑31/10/2022 19:32 ne cuh na kraju epilog, da li se i ona atleticarka/triatlonka ubila prije par sedmica?

Da, nažalost
Nije lako kada ljudi imaju prevelikih očekivanja od nekog.

Naslovnica wrote: ↑31/10/2022 19:46 Moja rodica, 19god, učenik generacije, tek upisala Arhitekturu i ubije se. Nenamjerno, može se reći.
Razlog - nisu je roditelji pustili u petak u grad sa društvom.
I ona popije 2 decilitra esencije, od huje, bijesa, da ih prepadne, nije imala namjeru da se ubije.
2 dana je gorila iznutra dok nije izdahnula.

Ja imam učenicu, 16 godina. Svakim danom je sve depresivnija i depresivnija bivala. Pobjegla sa mamom iz rata u Ukrajini. Izgubila prijatelje, ne zna je li joj otac živ, momak joj je ostao dole. Neki dan vidim po rukama da su joj isječene, vjerovatno žiletom. Ja odmah prijavila dalje. Jutros mi javiše da se pokušala otrovati. Leži u bolnici. Srećom, spasili su je.
Živa ne znam kako ću dalje sa njom.

Ja bi napisao da zivimo u jednom uzasnom vremenu, ali i prije je bilo samoubistava, mozda ne kao danas ali nisam upoznat sa statistikom.

Prije nekih 20 godina Slovenija je bila ja mislim lider u Europi, danas su dosta pali, a nikada strucnjaci nisu mogli pronaci pravi razlog tog vala samoubistava. Nagadjalo se da se ubijaju zbog samoce, jer su u prosjeku najvise pocinitelja bili starije dobi, pa su dosli do nekakvog zakljucka da su sa pojavom drustvenih mreza i opcenito ekspanzije interneta mnogi sada manje sami. Komuniciraju preko neta. Neke teorije su govorile i da je u pitanju alkohol, jer dosta cugaju, ali to je prilicno nategnuta teorija.
Skandinavci su u prosjeku najdepresivniji, kod njih najvise omladine cuga, opcenito cugaju ko sumanuti posebno Finci. To se povezuje sa kratkocom dana, manjkom sunca i tako dalje.

Uglavnom, cini mi se da sam negdje citao da vecina samoubica, ako slucajno prezive, svjedoce da u datom trenutku pomraci im se um. Da li je to samo subjektivni osjecaj, ne bih znao, ali mnogi od njih kazu da ne bi ponovili to ali u tom trenutku su "presli na onu stranu". Neki naravno ponove, i uspiju drugi ili treci put.

Ostaje samo vjecno pitanje, da li je to hrabrost, ili kukavicluk. Ja bi rekao hrabrost, nije lako podici ruku na sebe. Koliko god je uzasno.

zenit dozic wrote: ↑31/10/2022 20:03

Piaty wrote: ↑31/10/2022 19:29 Ne znam da li se sjećate onog sranja sa pornićem Kozjak ali momak od one jadne cure se odmah iza toga ubio zbog onog snimka.

Onaj majmun koji je snimao je živ i danas je tu u Splitu

Ja mislim da se djevojka ubila.
Ona dvojica su bila u zatvoru neko vrijeme.

Ne.

Njen momak se odmah ubio (nakon mjesec dana). Znam obzirom da je emisija Nocna Mora snimala emisiju o tom suicidu. A ta dvojica su bila u zatvoru ali su stalno neka kriminalna sranja pravili i kasnije.

Evo ti dio iz emisije o suicidu tog momka:

dječak sa šibicama wrote: ↑31/10/2022 20:18 Ostaje samo vjecno pitanje, da li je to hrabrost, ili kukavicluk. Ja bi rekao hrabrost, nije lako podici ruku na sebe. Koliko god je uzasno.

Dugo sam i ja govorio da je hrabrost, nikada kukavicluk. Nakon nekog vremena sam shvatio da su pitanja hrabrosti i kukavicluka relevantni samo za nas dok za osobu koja pocini suicid to ne igra nikakvu ulogu.

U ovo ne ukljucujem npr. Sepuku, ritualni suicid, to je nesto sasvim drugo, to je nesto za sto se covjek pripremi i sto zahtjeva jedan vid hrabrosti.

Onog idiota koji je snimao film je trebalo odmah 'umiriti', puno života je uništio. A on izašao iz ćorke i davao intervjue, postao slavan i glavni među rajom.

MMM1977 wrote: ↑31/10/2022 20:34 Onog idiota koji je snimao film je trebalo odmah 'umiriti', puno života je uništio. A on izašao iz ćorke i davao intervjue, postao slavan i glavni među rajom.

Eto ti našeg sosajetija i govana. Nisu pomogli svi silni filozofi ni sociolozi da ga uprave u dobrom smjeru.

Drugačije rečeno, društvo su usmjerili ravno u p... mat...

sherbett wrote: ↑31/10/2022 20:05 Od moje prijateljice kcer, osnovna skola, 7.razred su bile kad joj je prijateljica skocila s s drugog ili treceg kata. Srecom, drvo je usporilo pad pa je prezivjela. Razlog- pritisak roditelja. Mala je bila odlicna u skoli s hrpom vanskolskih aktivnosti. Jedan dan se curice u skoli pod nastovom komesile i zapricale, profesorica odmah zvala roditelje, i tata zove nju i galama zbog ponasanja. Mala dosla doma i skocila s prozora
Stvarno treba imati granica u svemu.
Ljudi su labilni.
Svi imamo faze autodestrukcije, ja prva, ali svaki puta lad samo gas stisnem, sjetim se roditelja i usporim.
Lako za mene ako cu biti mrtva, problem su oni koji ostaju

Da, to je argument onima koji tvrde da je suicid egoističan, izvršilac se oslobodi problema, ali ne misli na one koji ostanu a kojima tim činom napravi problem.

Zaista višeslojan problem.

Ako je problem.

Tragedija je nesumnjivo.

Malo je nevinih sto se tice ovog decka iz Laktasa, nismo li se svi grohotom smijali kisla mi je glova ljudi, mjesecima je to trajalo, cak su porodica i ona pokusali da zamole javnost da prestanu.

Volimo se mi ismijavati svakome, ne misleci na posljedice. Ja sam u teen godinama imao druga, kojeg smo svi iz nekog razloga ismijavali, u jednom momentu ja sam prednjacio valjda sam mislio da je to kul. Decko je na kraju rukom razbio prozor i isjekao se, srecom bez posljedica... nakon toga sam se sramio samog sebe, pa i mene su u osnovnoj skoli sprdali mnogi, bio sam tako taj neki autsajder. Kasnije u srednjoj promijenio se, postao "popularan" i rado vidjen u drustvu, a zaboravio kako je bilo biti ismijavan i posprdno nazivan kojekakvim nadimcima. Cim ljudi nanjuse krv, idu kao zvijeri.

To je neka programska greska u ljudima.

dječak sa šibicama wrote: ↑31/10/2022 20:42 Malo je nevinih sto se tice ovog decka iz Laktasa, nismo li se svi grohotom smijali kisla mi je glova ljudi, mjesecima je to trajalo, cak su porodica i ona pokusali da zamole javnost da prestanu.

Volimo se mi ismijavati svakome, ne misleci na posljedice. Ja sam u teen godinama imao druga, kojeg smo svi iz nekog razloga ismijavali, u jednom momentu ja sam prednjacio valjda sam mislio da je to kul. Decko je na kraju rukom razbio prozor i isjekao se, srecom bez posljedica... nakon toga sam se sramio samog sebe, pa i mene su u osnovnoj skoli sprdali mnogi, bio sam tako taj neki autsajder. Kasnije u srednjoj promijenio se, postao "popularan" i rado vidjen u drustvu, a zaboravio kako je bilo biti ismijavan i posprdno nazivan kojekakvim nadimcima. Cim ljudi nanjuse krv, idu kao zvijeri.

To je neka programska greska u ljudima.

Bravo

Sada zamislite sebe na forumu, nekome odgovarate na post riječima glupane, gnjido, vaško, govnetu i šta se sve ne piše drugima.

Onda sutra pročitate na Klixu o tome da se neko ubio.

Eto, onako mi pade na pamet.

Pozdrav forumašima. I moderatorima.

I tacno je ono, ili si lovac ili si lovina. Ima sve veze i samopouzdanjem, naravno.

Da je neko imao savjetovati ovog decka, da mu kaze nisi nebitan, pokazi zube, budi mudar ako nista. Moras biti takav, to je grubo ali drugacije si najebo, neces ici okolo ljude maltretirati jer si onda govno, samo moras biti malo vise samosvjestan i samopouzdan.

Kad vidim kakvi odroni o sebi imaju visoko misljenje, i kako oni dobro prolaze u zivotu...

Hakiz wrote: ↑31/10/2022 20:40

sherbett wrote: ↑31/10/2022 20:05 Od moje prijateljice kcer, osnovna skola, 7.razred su bile kad joj je prijateljica skocila s s drugog ili treceg kata. Srecom, drvo je usporilo pad pa je prezivjela. Razlog- pritisak roditelja. Mala je bila odlicna u skoli s hrpom vanskolskih aktivnosti. Jedan dan se curice u skoli pod nastovom komesile i zapricale, profesorica odmah zvala roditelje, i tata zove nju i galama zbog ponasanja. Mala dosla doma i skocila s prozora
Stvarno treba imati granica u svemu.
Ljudi su labilni.
Svi imamo faze autodestrukcije, ja prva, ali svaki puta lad samo gas stisnem, sjetim se roditelja i usporim.
Lako za mene ako cu biti mrtva, problem su oni koji ostaju

Da, to je argument onima koji tvrde da je suicid egoističan, izvršilac se oslobodi problema, ali ne misli na one koji ostanu a kojima tim činom napravi problem.

Zaista višeslojan problem.

Ako je problem.

Tragedija je nesumnjivo.

Problem je što ljudi koji nisu u tom stanju uma pokušavaju dokučiti o čemu taj i takav um razmišlja.
Suicidni ljudi ne misle da će nekome nedostajati, već misle da rješavaju svijet sebe, da su oni problem, razočarenje, itd.
Ne može neko ko nije imao problema s tim razumjeti kako ne vide nadu, koliko će nekome nedostajati, i slične stvari.
To je kao da čovjek koji vidi pokušava razumjeti kako slijepa osoba zamišlja boje.
Jednostavno su totalno drugačiji uslovi.

Treba raditi na sprečavanju zlostavljanja, ranoj detekciji, mrežama za pomoć i desatanizaciji priče o toj temi.

Zao mi momka pravo.Davno nekad se moj dobri haver objesi a trebo se zenit za 7 dana.Svi smo gledali jedni u druge i kontali sta mu bi saban te jebo sta uradi.Nikakvih prije toga poteza price ili slicno da bi covjek nesto pomislio.Svadba bila za 7 dana sjedili u basti zajebavali se i sutra znas sta je bilo.Objesio se …..Sjeb koji se nece nikad zaboravit.I Haj ti budi pametan.

dječak sa šibicama wrote: ↑31/10/2022 20:18 Uglavnom, cini mi se da sam negdje citao da vecina samoubica, ako slucajno prezive, svjedoce da u datom trenutku pomraci im se um. Da li je to samo subjektivni osjecaj, ne bih znao, ali mnogi od njih kazu da ne bi ponovili to ali u tom trenutku su "presli na onu stranu". Neki naravno ponove, i uspiju drugi ili treci put.

Ostaje samo vjecno pitanje, da li je to hrabrost, ili kukavicluk. Ja bi rekao hrabrost, nije lako podici ruku na sebe. Koliko god je uzasno.

da, poznat osjecaj, isto kao da se naoblaci naglo i tamno
ali mislim da se narodski kod nas to zove "zuta minuta" (samo prema sebi)

Zašto se neki ljudi odluče na "životni obračun" i kako možemo pomoći u borbi protiv depresije

https://www.klix.ba/vijesti/bih/zasto-s ... /221031041

Po meni dr. totalno fulio... on uporno govori, losa situacija u svijetu, rat nuklearke, neimastina u bih, neprespektiva... a vamo se ubijaju ljudi sa uspjesima, firmama, porodicama... djeluje mi tipicno ono: izucavaju jednu teoriju a praksa potpuno drugacija

DZONPI wrote: ↑31/10/2022 21:11 Zao mi momka pravo.Davno nekad se moj dobri haver objesi a trebo se zenit za 7 dana.Svi smo gledali jedni u druge i kontali sta mu bi saban te jebo sta uradi.Nikakvih prije toga poteza price ili slicno da bi covjek nesto pomislio.Svadba bila za 7 dana sjedili u basti zajebavali se i sutra znas sta je bilo.Objesio se …..Sjeb koji se nece nikad zaboravit.I Haj ti budi pametan.

Eto.
Pouka je da potencijal za tako nešto čuči u svakome od nas. U mom slučaju se također radilo o izrazito "jakoj" osobi kojoj je suicid (iz ranijih priča sa tom osobom) bio nešto što ne može razumijeti.

Mislim da je opasnost da se ovakve stvari dese povećana u životnim među-fazama, kad se ljudima poremeti svakodnevnica i obaveze ili kad su u fazi bez jasnog cilja, npr. između faza školovanja, prije većih životnih promjena itd. Kao neki među-prostor u kojem je lako upasti u letargiju i depresiju.

Nierika wrote: ↑01/11/2022 13:25 Mislim da je opasnost da se ovakve stvari dese povećana u životnim među-fazama, kad se ljudima poremeti svakodnevnica i obaveze ili kad su u fazi bez jasnog cilja, npr. između faza školovanja, prije većih životnih promjena itd. Kao neki među-prostor u kojem je lako upasti u letargiju i depresiju.

Što manje želiš i očekuješ od života, promjene, teškoće, te manje pogađaju. Lakše ih je podnijeti zato što ti se gubitak kada se dese čini manjim, manje važnim.

Pa, eto.

Hakiz wrote: ↑01/11/2022 16:12
Što manje želiš i očekuješ od života, promjene, teškoće, te manje pogađaju. Lakše ih je podnijeti zato što ti se gubitak kada se dese čini manjim, manje važnim.

Pa, eto.

Slažem se al' opet i ono što ne očekuješ ne možeš ni dobiti. Ne mislim da je rješenje manje želja i očekivanja, al' možda rasporediti očekivanja na više želja.

Nekome je neciji problem kao kamencic,dok nekom kao planina.
Nazalost kod je odlazak psihologu znak za ostale da si poludio.
Zbog toga vecina i ne ide i drzi u sebi.

Nierika wrote: ↑01/11/2022 16:27

Hakiz wrote: ↑01/11/2022 16:12
Što manje želiš i očekuješ od života, promjene, teškoće, te manje pogađaju. Lakše ih je podnijeti zato što ti se gubitak kada se dese čini manjim, manje važnim.

Pa, eto.

Slažem se al' opet i ono što ne očekuješ ne možeš ni dobiti. Ne mislim da je rješenje manje želja i očekivanja, al' možda rasporediti očekivanja na više želja.

Nije stvar u manje želja i očekivanja, nego im ne pridavati veću važnost nego što objektivno treba.

Mogu razumjeti da se neko ubije zbog očekivanja strašnog bola ili nesposobnosti uzrokivanih bolesti, učinjenog zlodjela zbog kojeg ne može živjeti sam sa sobom i slično.

Sve ostalo, nisam uspio, ne mogu imati onu koju obožavam, pravarila me, neko ne ismijava i slične stvari...

Kada bih ja pomislio da se ubijem zato što me je neko ismijavio, uradio bih to tako da i njega pošaljem bogu na istinu.

Ali, nismo svi isti.

Hakiz wrote: ↑01/11/2022 16:39 Nije stvar u manje želja i očekivanja, nego im ne pridavati veću važnost nego što objektivno treba.

Mogu razumjeti da se neko ubije zbog očekivanja strašnog bola ili nesposobnosti uzrokivanih bolesti, učinjenog zlodjela zbog kojeg ne može živjeti sam sa sobom i slično.

Sve ostalo, nisam uspio, ne mogu imati onu koju obožavam, pravarila me, neko ne ismijava i slične stvari...

Kada bih ja pomislio da se ubijem zato što me je neko ismijavio, uradio bih to tako da i njega pošaljem bogu na istinu.

Ali, nismo svi isti.

U neku ruku se slažem, lično sam razmišljala o takvim stvarima samo kad sam mislila da neću moći riješiti neke veće zdravstvene probleme.
Ali mimo toga, također mogu razumjeti recimo nekoga ko je zlostavljan/ima neke traume koje "čuče" u njemu i koje mu remete psihičko zdravlje do te mjere da razmišlja o tome ili to uradi.
Ljude koje je poznajem, a da su pokušali samoubistvo - jedna osoba kao djevojka, jer ju je silovao porodični prijatelj kad je bila dijete. Druga osoba -jer je shvatio da je gay i nije mogao da se pomiri s tim, kao ni njegovi roditelji.

no_sikiriki wrote: ↑01/11/2022 16:52

Hakiz wrote: ↑01/11/2022 16:39 Nije stvar u manje želja i očekivanja, nego im ne pridavati veću važnost nego što objektivno treba.

Mogu razumjeti da se neko ubije zbog očekivanja strašnog bola ili nesposobnosti uzrokivanih bolesti, učinjenog zlodjela zbog kojeg ne može živjeti sam sa sobom i slično.

Sve ostalo, nisam uspio, ne mogu imati onu koju obožavam, pravarila me, neko ne ismijava i slične stvari...

Kada bih ja pomislio da se ubijem zato što me je neko ismijavio, uradio bih to tako da i njega pošaljem bogu na istinu.

Ali, nismo svi isti.

U neku ruku se slažem, lično sam razmišljala o takvim stvarima samo kad sam mislila da neću moći riješiti neke veće zdravstvene probleme.
Ali mimo toga, također mogu razumjeti recimo nekoga ko je zlostavljan/ima neke traume koje "čuče" u njemu i koje mu remete psihičko zdravlje do te mjere da razmišlja o tome ili to uradi.
Ljude koje je poznajem, a da su pokušali samoubistvo - jedna osoba kao djevojka, jer ju je silovao porodični prijatelj kad je bila dijete. Druga osoba -jer je shvatio da je gay i nije mogao da se pomiri s tim, kao ni njegovi roditelji.

Ne umanjujem ničiju bol niti razlog. Nismo svi isti.

Samo sam napisao šta mislim, ali to šta ja mislim važi samo za mene. Drugi ljudi imaju svoje.

A mislio sam i na to da mučeništvo možda jeste plemenito, ali za mene je promašeno.

Za primjer, osveta mi je draža od mučeništva.

Hakiz wrote: ↑01/11/2022 16:39

Nierika wrote: ↑01/11/2022 16:27

Slažem se al' opet i ono što ne očekuješ ne možeš ni dobiti. Ne mislim da je rješenje manje želja i očekivanja, al' možda rasporediti očekivanja na više želja.

Kada bih ja pomislio da se ubijem zato što me je neko ismijavio, uradio bih to tako da i njega pošaljem bogu na istinu.

Ne mora značiti i najvjerovatnije da ne bi ništa uradio tom drugom osobom jer je to stanje kada čovjeku prestaje sve da bude bitno, automatski i taj čovjek zbog kojeg se "prelila čaša".

Kada bi ti ubio tog čovjeka što te ismijava onda bi time zapravo baš pokazao volju za životom jer si se osvetio tj.stvar je ipak riješena u tvoju korist i život dobija novi smisao, počinje nova etapa. Osjećao bi zadovoljstvo, a samoubica ne osjeća ni najmanje zadovoljstvo.

Zato ljudi ne razmiśljaju o osveti jer žele da se sa njima samima što prije završi i samo je isključivo to bitno, ostalo je NEBITNO!

Nemoj biti siguran ni u što 100%, vjeruj mi. Nisi ti siguran ni od čega, niti bilo ko drugi.
Mogu ti napisati u PM o tome.