Forum Klix.ba

Bosnjak333 wrote:Crne ploce .

poznanik wrote:Godišnjica pogibije Domuz Čedomira



Čedomir Domuz je rođen 30. marta 1960. godine u Binježevu - Hadžići. Poginuo je 30. jula 1992. godine na Rogoju - Trnovo, kao vojnik, na dužnosti komandira izviđačko diverzantskog voda, pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH.

Posthumno je 1992. godine odlikovan najvišim ratnim priznanjem "Zlatni ljiljan" i 1994. godine "Ordenom zlatnog grba sa mačevima".

Nele9 wrote:

argyle wrote:Sjećanje na heroje BH neba


Mjesec maj jeste mjesec rađanja, mjesec života, ali imala je općina Živinice nažalost i svoje tragične majeve.7.05.1995. godine najtragičniji je dan u istoriji ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Armije Republike Bosne i Hecegovine. Izvršavajući najhumaniji zadatak za spas naroda opkoljenih enklava Srebrenice i Žepe u helikopterskoj nesreći živote su izgubili Zlatni Ljiljani ratnog vazduhoplovstva Džemal Malkić, Enver Čokić i Izet Džambić.

7.05.1995. godine, jubilarni deseti let za Žepu i najtragičniji dan u istoriji ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane armije Republike Bosne i Hercegovine. Tri bisera ratnog vazduhoplovstva, major Džemal Malkić, natporučnik Enver Čokić i natporučnik Izet Džambić, u noći šestog na sedmi maj 1995 godine kreću na svoj posljednji put.

Kažu da je svako umiranje rađanje nove svjetlosti. U ovom primjeru to je zaista tako. Njih trojica izvršavajući najhumaniji zadatak za spas naroda OPKOLJENE Žepe umiru da bi osvanulo ljepše sutra za hiljadu napaćenih djece, žena i staraca.

Letovi za opkoljenu enklavu Žepa graniče se sa gotovo nemogućim. Znaju to trojica momaka ratnog vazduhoplovstva koji kreću na svoj posljednji let. Međutim znali su oni isto tako i ko ih čeka u Žepi i šta njihov dolazak znači za hiljadu gladnih Žepljaka i Srebreničana. Zato i kreću bez trunke razmišljanja. Sa njima osim tereta koji prevoze kreće i 21 putnik koji se vraća u Žepu. Bili su to uglavnom civili a među njima i četiri ljekara koji su krenuli na svoj humani put u pomoć bolesnima.

Nažalost agresorske horde ne znaju za humanost, trojica od četvorice ljekara ginu na ovom putu u ovoj tragediji.Helikopter se srušio. Nijedan od članova posade nije preživio udes. U brdima Žepe ostali su sada, pukovnik pilot Džemal Malkić vođa vazduhoplova, kapetan Enver Čokić drugi pilot i kapetan Izet Džambić letač mehaničar, svi dobitnici ratnog priznanja značke Zlatni Ljiljan. Njihova imena ostaće ispisana zlatnim slovima u istoriji ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane. Njihova svjetlost i dalje gori iznad okupirane i sada već daleke Žepe, i opominje da se ne zaboravi a narod Žepe i Srebrenice ih ne zaboravlja. A bili su lijepi kao curice, rekao je tada komandant Prve vazduhoplovne brigade major Mustafa Hucić u oproštajnom govoru.

Malkić ( Mehe ) Džemal Džemo rođen 1958 godine u selu Kuljan općina Živinice. Osnovnu školu je završio u Kuljanu i Gračanici, a srednju vojnu i vazduhoplovnu akademiju u Mostaru i Zadru. Još za vrijeme službovanja u bivšoj JNA važio je za jednog od najboljih pilota helikoptera. Po izbijanju agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu napušta bivšu JNA i javlja se u vazduhoplovnu grupu Mostar. Iz Mostara odlazi na zadatak obavljanja letova za opkoljeni Bihać. Po dolasku sa ovih zadataka prelazi u vazduhoplovnu grupu Tuzla a odatle u Zenicu pa ponovo u Tuzlu.

Hrabar i neustrašiv kao lav a osjećajan i lijep kao djevojčiva po pravilu je obavljao najteže letove za opkoljene enklave u istočnoj Bosni. U najtežim trenutcima za Goražde smogao je snage i hrabrosti da izvrši gotovo nemoguće letove, a poslije toga i nekoliko letova za Žepu.Jedan takav let je bio koban za njega i njegove kolege Envera i Izu. Više puta pohvaljivan i nagrađivan. Značku Zlatni Ljiljan je dobio povodom 15 aprila 1995 godine dana Armije Republike Bosne i Hercegovine. Njegov otac Meho, supruga Šefika te kćerke Vanesa i Lejla mogu biti ponosne na sina, supruga i oca.

Čokić ( Ejuba ) Enver rođen u Đurđeviku gdje je završio osnovnu školu, nakon čega odlazi na školovanje u Mostar i Zadar gdje završava vojnu akademiju i postaje pilot helikoptera. Kao tek svršeni akademac Enver napušta bivšu JNA i prijavljuje se u vazduhoplovnu grupu Tuzla. Volio je život i ljude ali sudbina nije dala da i poživi. Izvršavajući let koji je značio spas za hiljadu života Srebreničana i Žepljaka dao je svoj mladi tek započeti život. Značkom Zlatni Ljiljan je posmrtno odlikovan 15 aprila 1996 godine povodom četvrte godišnjice Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Džambić Izet Izo rođen u Dobrnji, važio je za jednog od najboljih stručnjaka za vazduhoplovnu opremu. Rat ga zatiče na službi u Mostaru odakle bježi i prijavljuje se u teritorijalnu odbranu Mostar. Koliko je bio tih i miran u životu toliko je bio i hrabar i neustrašiv kada su bile u pitanju borbe sa agresorom. Njegova specijalnost je bila protivoklopna borba gdje se sa maljutkama pokazao kao nepogrješiv strijelac. Agresori na Mostar, Gradačac i Brčko imali su priliku da osjete njegove majstorije u pogađanju tenkova i drugih oklopa. Kažu da je bio nepogrješiv. Dolaskom u vazduhoplovnu grupu kao letač mehaničar leti za opkoljenu Žepu gdje u udesu helikoptera i gubi život. Značkom Zlatni Ljiljan posmrtno je odlikovan 15 aprila 1996 godine u povodu četvrte godišnjice Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Na četrnestu godišnjicu pogibije Zlatnih Ljiljana ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Bosne i Hercegovine Džemala Malkića, Envera Čokića i Izeta Džambića, roditelje rahmetli Envera Čokića posjetili su pripadnici udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Zlatni Ljiljan općine Živinice. Ova delegacija je položila cvijeće i proučila Fatihu na mezaru Envera Čokića.

Heroji BH neba Džemal Malkić, Enver Čokić i Izet Džambić kao i svi najbolji sinovi Bosne i Hercegovine koji nisu žalili ni svoje živote za naše bolje sutra i naše države Bosne i Hercegovine nesmiju biti zaboravljeni.


Nihad Kovačević,gl. i odg.urednik TV Živinice

Čast mi je što sam poznavao ove ljude. Neka im je vječni rahmet i sreća. I njima i putnicima ovog helikoptera.
Ako neko ima podatke o malom djetetu koje je bilo u helikopteru s nenom, volio bih da mi javi.

Jednog od momaka koji se vraćao sa Ratne vojne akademije ( iz Žepe), i bio putnik tokom ovog leta, sam sreo nakon pada Srebrenice na pomoćnoj pisti na Ciljugama.

mostar036 wrote:Heroji odbrane BiH ne postoje jer BiH nije jednonacionalna zemlja.Postoje heroji odbrane jednog naroda.

sargon wrote:

mostar036 wrote:Heroji odbrane BiH ne postoje jer BiH nije jednonacionalna zemlja.Postoje heroji odbrane jednog naroda.

Jedan od glupljih komentara u posljednje vrijeme...

mostar036 wrote:

sargon wrote:

mostar036 wrote:Heroji odbrane BiH ne postoje jer BiH nije jednonacionalna zemlja.Postoje heroji odbrane jednog naroda.

Jedan od glupljih komentara u posljednje vrijeme...

To je činjenica.

Jesu li ti heroji štitili srbe koji su živili u BiH? Ne
Jel li ti heroji štitili hrvate u BiH? Ne.

mostar036 wrote:Ja znam da je u Mostaru spaljena pravoslavna crkva kao i sve srpske kuće u okolnim mjestima.Sumnjam da je drugačije bilo u Sarajevu.

juzna_strana wrote:

mostar036 wrote:Ja znam da je u Mostaru spaljena pravoslavna crkva kao i sve srpske kuće u okolnim mjestima.Sumnjam da je drugačije bilo u Sarajevu.

Bogomolje svih konfesija u gradu Sarajevu su unistili ili ostetili pripadnici srpske vojske koji su opsjedali grad.
Tek toliko da imas informaciju..

mostar036 wrote:Ja znam da je u Mostaru spaljena pravoslavna crkva kao i sve srpske kuće u okolnim mjestima.Sumnjam da je drugačije bilo u Sarajevu.

juzna_strana wrote:

mostar036 wrote:Ja znam da je u Mostaru spaljena pravoslavna crkva kao i sve srpske kuće u okolnim mjestima.Sumnjam da je drugačije bilo u Sarajevu.

Bogomolje svih konfesija u gradu Sarajevu su unistili ili ostetili pripadnici srpske vojske koji su opsjedali grad.
Tek toliko da imas informaciju..

mostar036 wrote:Ja znam da je u Mostaru spaljena pravoslavna crkva kao i sve srpske kuće u okolnim mjestima.Sumnjam da je drugačije bilo u Sarajevu.

Krene ti rat. U naselju gdje sam otišao na liniju, nakon procjene gdje je jebenije i gdje ću biti korisniji, zateknem puno ''svakojakih''. Što običnih gradjana, civila, što boraca. Bio jedan J…., SDS-ovac, komšija mog druga K…., inače starog mangupa. K…. se odmah zauzme za J…. i dovede ga kod sebe u ambulantu. Znali mi da je to ubleha, ali K….. naša raja i nikakvih problema. J…. uredno na cigarama, jede s nama, sve redom. Sestra J….. supruge stanovala u zgradi na samoj liniji. Uspjela izaći van i naložila sestri i J…. da oni pretrče u po bijela dana i prenesu kakve pizdarije, TV i šta drugo. J…. bezmudi, kakav je i bio inače, kaže njoj: haj ti ženo prva pretrči, a ja ću za tobom. Žena se zaleti i spuca je snajper u glavu. Ostane ona ležati bez svijesti. Vrišti J….., vrišti, čuju njegovi sinčići tu vrisku i našu dernjavu i oni sidju dole. Jadna djeca plaču, dozivaju majku i J….. sav izbezumljen, ali samo se dere i govori nešto kao “pobijte ih, sve ih pobijte!” ali ne ide po ženu.
Sad organizujemo mi ''izvlačenje'' N…. . Kaže moj brat: “Ja ću!” Samo šarajte po zgradi koja je na srpskoj strani. Šaramo mi kao, a budale koje se boje pucaju napamet i meci ozbiljno opasno zvižde pored brata i lika koji je krenuo da je zajedno donesu. Ne prodje minuta, trče oni nazad, blizu je to nema ni 15m, brat jebe majku svima odreda, svi gledaju pred sebe, tuc-muc, ovo-ono, šute uglavnom, znaju petka im je ako progovore. A brat - oči izvraćene od straha i ljutine, crven, oznojen, hoda u krugu od par metara i psuje sve redom. Neće više niko ni da mu pomogne.
Kažem mu ja: “Buraz, hoćemo ja i ti?” A govno se u meni sledilo od straha.
Samo me pogleda i reče: “Nećemo zajedno!”
I zaleti se, u par koraka bio tamo, ponese ženu, dodje živ i zdrav tih nekoliko metara. Spustio je na beton ispred ambulante, priletiše joj doktori i sestre, intubirali je ali žena uskoro umrije, pred našim očima.

juzna_strana wrote:Mostar036

Moras sagledati cinjenice ukoliko zelis znati istinu. Istrazuj s vise izvora pa izvagaj.
Za Sarajevo sam ti napisao kako je bilo jer sam proveo rat u njemu.
Najveci broj Sarajevskih Srba je napustio Sarajevo pod pritiskom paljanskih vlasti a najvise zbog Momcila Krajisnika.
Od mene dosta off topic-a..

mostar036 wrote:

juzna_strana wrote:Mostar036

Moras sagledati cinjenice ukoliko zelis znati istinu. Istrazuj s vise izvora pa izvagaj.
Za Sarajevo sam ti napisao kako je bilo jer sam proveo rat u njemu.
Najveci broj Sarajevskih Srba je napustio Sarajevo pod pritiskom paljanskih vlasti a najvise zbog Momcila Krajisnika.
Od mene dosta off topic-a..

A najveći broj bošnjaka iz Trebinja,Zvornika,Bijeljine i Višegrada su protjerani?