Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Hrvatska bi za svoju nezavisnost, bez rata, zrtvovala BiH Hrvate
Zakljucak baziran na cak tri pogresne premise. Prva je samo okrivljavanje Izetbegovica za srpskohrvatski rat na tlu Hrvatske, za Gospic, Kijevo, Plitvice i Vukovar. Druga je teza da je Tudjman uopste bio spreman dici ruke od Hercegovine, a treca da je Milosevic planirao dici ruke od Krajine. Nisu ovo lego kockice kolega da mozes spajati bez ikakvog reda i smisla.
Tudjman dobio Hercegovinu?
Milosevic dobio Krajinu?
Nayebem se ja Aliji ovako javno majke, njegova familija nije krvarila, nego je po Turskoj skupljala donacije ''za bih'' (citaj za sebe), a Bakir ocima uniforme ni kalasnjikova nije vidio. A jos je i potpisao genocid i genocidnu republiku sumsku!
Tudjman dobio Hercegovinu? Milosevic dobio Krajinu?
Nisu, ali ne zato sto to oni nisu trazili i na tom radili, nego zato sto je to onemoguceno od strane drugih.
1988 - Vuk Draskovic - "Gdje su, dodje li do diobe i razlaza, zapadne granice Srbije ? Tamo gdje su srpske jame i grobovi."
1989 - Slobodan Milosevic - "Sest vijekova kasnije opet smo u bitkama, i pred bitkama. One nisu oruzane mada ni takve jos nisu iskljucene."
1990 - Vojislav Seselj - "Naš stav je savršeno jasan. Mi se zalazemo za obnovu srpske drzave na Balkanu, drzave koja ce ujediniti sve srpske zemlje: današnju srpsku federalnu jedinicu, srpsku Makedoniju, srpsku Crnu Goru, srpsku Bosnu i srpsku Hercegovinu, srpski Dubrovnik, srpsku Dalmaciju, srpsku Liku, srpski Kordun, srpsku Slavoniju i srpsku Baranju."
Tvrditi da se Beograd nije prisililo na to da od ovog odustane, jeste naivno.
krkanko, potrbusi se i skontaj bar dva smislena paragrafa u kojim nudis alternativu Izetbegovicevoj strategiji, te kako se istu moglo implementirati. Do tad se nazalost s tobom ne moze razgovarati jer si samo krkanko, nikako (i) sagovornik.
Tudjman dobio Hercegovinu? Milosevic dobio Krajinu?
Nisu, ali ne zato sto to oni nisu trazili i na tom radili, nego zato sto je to onemoguceno od strane drugih. 1988 - Vuk Draskovic - "Gdje su, dodje li do diobe i razlaza, zapadne granice Srbije ? Tamo gdje su srpske jame i grobovi." 1989 - Slobodan Milosevic - "Sest vijekova kasnije opet smo u bitkama, i pred bitkama. One nisu oruzane mada ni takve jos nisu iskljucene." 1990 - Vojislav Seselj - "Naš stav je savršeno jasan. Mi se zalazemo za obnovu srpske drzave na Balkanu, drzave koja ce ujediniti sve srpske zemlje: današnju srpsku federalnu jedinicu, srpsku Makedoniju, srpsku Crnu Goru, srpsku Bosnu i srpsku Hercegovinu, srpski Dubrovnik, srpsku Dalmaciju, srpsku Liku, srpski Kordun, srpsku Slavoniju i srpsku Baranju."
Tvrditi da se Beograd nije prisililo na to da od ovog odustane, jeste naivno.
Par postova gore, rekoh, "ako cemo razglabati".
Sve ovo sada je samo razglabanje, nabilavanje, laprdanje.
Sta se moglo desiti da se..... je u sferi imaginarnog.
Retorika navedenih lica koji su manje ili vise nesto znacili u tadasnjoj Srbiji, ne moze se uzeti za dokaz ili pravi putokaz eventualnog razvoja situacije. Slicna retorika je postojala i danas postoji na drugoj ili trecoj strani. Znaci, na istu se moze primjeniti ona: "Psi laju, karavani prolaze."
Cak i iz navedene Miloseviceve:"One nisu oruzane mada ni takve jos nisu iskljucene." mozda bi se moglo zakljuciti da je postojao drugi put, drugi nacin rjesavanja krize ili zrno nade da se moglo mirnije rijesiti nagomilano. Iako i u to dobro sumnjam.
Meni ovo nije naporno kolega. Dakle, sta bi bilo ? Ako ja kazem da bi Milosevic u svakom slucaju napao Hrvatsku, bez obzira dalo mu se BiH ili ne, ja imam odredjene argumente da tu tezu potvrdim. Ako neko kaze da bi se isporukom BiH Milosevicu sprijecilo rat (kao sto ti kazes da bi), taj neko to treba argumentovati.
Tudjman dobio Hercegovinu? Milosevic dobio Krajinu?
Nisu, ali ne zato sto to oni nisu trazili i na tom radili, nego zato sto je to onemoguceno od strane drugih.
1988 - Vuk Draskovic - "Gdje su, dodje li do diobe i razlaza, zapadne granice Srbije ? Tamo gdje su srpske jame i grobovi."
1989 - Slobodan Milosevic - "Sest vijekova kasnije opet smo u bitkama, i pred bitkama. One nisu oruzane mada ni takve jos nisu iskljucene."
1990 - Vojislav Seselj - "Naš stav je savršeno jasan. Mi se zalazemo za obnovu srpske drzave na Balkanu, drzave koja ce ujediniti sve srpske zemlje: današnju srpsku federalnu jedinicu, srpsku Makedoniju, srpsku Crnu Goru, srpsku Bosnu i srpsku Hercegovinu, srpski Dubrovnik, srpsku Dalmaciju, srpsku Liku, srpski Kordun, srpsku Slavoniju i srpsku Baranju."
Tvrditi da se Beograd nije prisililo na to da od ovog odustane, jeste naivno.
krkanko, potrbusi se i skontaj bar dva smislena paragrafa u kojim nudis alternativu Izetbegovicevoj strategiji, te kako se istu moglo implementirati. Do tad se nazalost s tobom ne moze razgovarati jer si samo krkanko, nikako (i) sagovornik.
Tvrditi da je radikalni, cetnicki Beograd odustao od necega je naivno , "jastrijebe" !
Ostavljati Bosnjacki narod na milost i nemilost cetnika i radikala je ravno ludilu ! Ne istrajavati na Tuzbi za genocid i njenom pozitivnom ishodu je samo jos jedan cin izdaje Bosnjackog naroda od strane njegovog rukovodstva! Ali "jastrijebe", znam da to sve tebi nije bitno! Ti imas svoje "teorije" svoje "argumente" zato svaka opaska tebi je sto i vikanje u vjetar!
Citas li novine, znas li sta se desava sa povratnicima u Visegrad?? Da li su cetnici i Beograd :"odustali od plana??"
Ali tebi to sve nije bitno, bitno je da Bakir Izetbegovic ima dovoljno, tj da mu je babo ostavio dovoljno, a o sudbini Bosnjaka - "jastrijebe" do sledeceg genocida - nek im je Allah na pomoci! To je jedino sto je ostalo !
Ovo vec postaje komicno. Nakon sto ne ukazes na konkretna rjesenja koja se moglo realizovati umjesto (navodno) problematicne Izetbegoviceve strategije, red bi bio da ides raditi nesto sto jeste u okviru tvojih mogucnosti. Spominjanje imovinskog kartona Izetbegovica mladjeg, bez konkretne alternative rjesenjima Izetbegovica starijeg (o kojim se govori), je nista do dimna zavjesa kojom se skriva cinjenicu da tih alternativnih rjesenja nije bilo, niti ih ima danas. Ako grijesim, potrosi par sati na odgovor i (konacno) napisi nesto smisleno.
Dakle godina je 1990. Izetbegovic je tek stao na celo drzave. Sta je trebao raditi, kako i s kim ? Ako ne znas, reci "ne znam", nemoj se skrivati iza onog sta mu sin ima i onog sto ti mislis da mu sin ima. U protivnom, izvoli predoci argumente.
"Uzorak za politologe, sadrzajan za psihologe, sebican za demokratiju, primjer za autokratiju, koban za komunizam, uzoran za fatalizam, strucan za muslimanstvo, nametljiv za islamstvo, izgubljen za pravo, nepouzdan za idealizam, neprihvatljiv za materijalizam, literarno slabasan, serijatski pohotan, debeljno kozan, zivotom iznenadjen", napisao je o Aliji Izetbegovicu covjek koji tvrdi da je stvarni osnivac Stranke demokratske akcije, Maid Hadziomeragic. SDA je ipak bez njega proslavila desetogodisnjicu, a ljudi koji su u njenom vrhu prezivjeli deceniju danas su najbolji svjedoci o kakvom se pokretu zapravo radi. Skup je to rigidnih ideologa, nesposobnih rodjaka, poltrona sa nepostojecim osjecajem za drzavotvorno i prerazvijenim za materijalno
Bio je utorak, 27. mart 1990. godine. Sala "Vrbas", hotel Holiday Inn u Sarajevu, odmah iza 11 sati: za stolom prekrivenim zelenom cohom, u sredini, sjedi Alija Izetbegovic i cita Zapis o zemlji Maka Dizdara. S njegove desne strane sjede Muhamed Cengic i dr. Maid Hadziomeragic, a s lijeve Salem Sabic i dr. Muhamed Hukovic. U sali je jedva 60-ak ljudi. Alija Izetbegovic dalje cita: "Mi dolje potpisani, suoceni sa krizom jugoslavenskog drustva, koja nije samo ekonomska, politicka i moralna, zainteresovani za ocuvanje Jugoslavije kao zajednice naroda i narodnosti i za neometan nastavak zapocetih demokratskih procesa u pravcu slobodne, moderne i pravne drzave, u zelji da podrzimo taj razvoj i da u toj i takvoj zajednici ostvarujemo ne samo interese koji su zajednicki svim njenim gradjanima nego i posebne koje imamo kao gradjani - pripadnici muslimanskog kulturno-povijesnog kruga, odlucili smo da pokrenemo inicijativu za osnivanje Stranke demokratske akcije." Sem petorke za stolom, Inicijativni odbor cine jos Edah Becirbegovic, advokat iz Sarajeva, prim. dr. Sacir Cerimovic, ljekar iz Sarajeva, prof. dr. Sulejman Masovic sa Defektoloskog fakulteta iz Zagreba, prof. dr. Fehim Nametak, znanstveni radnik iz Sarajeva, Salih Karavdic, advokat iz Sarajeva, Fahira Fejzic, novinar iz Sarajeva, dr. Sacir Cengic, ljekar iz Sarajeva, Edhem Traljic, diplomirani pravnik iz Sarajeva, Dzemaludin Latic, knjizevnik iz Sarajeva, Omer Pobric, muzicar iz Sarajeva, dr. Sead Sestic, znanstveni radnik iz Sarajeva, primarijus dr. Tarik Muftic, ljekar iz Mostara, Safet Isovic, estradni umjetnik iz Sarajeva, dr. Semso Tankovic sa Ekonomskog fakulteta iz Zagreba, Abdurahim Sulejmani, poduzetnik iz Ljubljane, Mirsad Veladzic, magistar tehnickih nauka iz Velike Kladuse, primarijus dr. Kemal Bicakcic, ljekar iz Sarajeva, Abdulah Skaka, obrtnik iz Sarajeva, Omer Behmen, dipl. ing. gradjevinstva iz Sarajeva, Sefko Omerbasic, glavni imam iz Zagreba, dr. Mustafa Ceric, docent na Islamskom teoloskom fakultetu iz Sarajeva, dr. Sulejman Camdzic, znanstveni radnik iz Zagreba, prof. dr. Lamija Hadziosmanovic sa Filozofskog fakulteta iz Sarajeva, dr. Halid Causevic, diplomirani pravnik iz Sarajeva, Kemal Nanic, dipl. ing. gradjevinstva iz Zagreba, Bakir Sadovic, student iz Sarajeva, Faris Nanic, student iz Zagreba, Nordin Smajlovic, student iz Zagreba, Husein Huskic, magistar masinstva iz Maribora, Mirsad Srebrenikovic, diplomirani pravnik iz Zagreba, Nedzad Dzumhur, diplomirani tehnolog iz Banje Luke, Fehim Nuhbegovic, privrednik iz Zagreba, Djulko Zunic, privrednik iz Zagreba, prof. dr. Almasa Sacirbegovic sa Veterinarskog fakulteta iz Sarajeva, i prof. Ahmed Brackovic sa Ekonomskog fakulteta iz Sarajeva.
Sta je napisao osnivac
Samo godinu dana kasnije, jedan od petorice za zelenim stolom napisat ce knjigu Stranka demokratske akcije i stvarnost i o Aliji Izetbegovicu zabiljezit i ovo: "...uzorak za politologe, primjerak za astrologe, sadrzajan za psihologe, sebican za demokratiju, povoljan za gerontokratiju, primjer za autokratiju, zanimljiv za gerontopsihologiju, koban za komunizam, uzoran za fatalizam, opsjenan za liberalizam, plodan za bosanstvo, strucan za muslimanstvo, nametljiv za islamstvo, pogodan za slikarstvo, djedovan za politiku, jasredan za zurnalistiku, izgubljen za pravo, nezgodan za sudstvo, nepouzdan za idealizam, neprihvatljiv za materijalizam, poetese ga prave blaziranim a poete velicajnim, neplodan za disciplinu, podatan za sudbinu, literarno slabasan, deklaraciono pozamasan, serijatski pohotan, debeljno kozan, zivotom iznenadjen. (...) On ne uvazava postavku Volja naroda neka bude najvisi zakon (Voluntas populi suprema lex esto), njemu je postavka Moja volja iznad svega (Voluntas mea suprema lex esto)."
Bio je to dr. Maid Hadziomeragic, koji danas kaze: "Ideja o osnivanju stranke je moja, zapravo su me prijatelji nagovorili da ja to pokrenem, i, nakon nekih sest mjeseci priprema i razgovora, kada sam nekoliko puta isao i u Drzavnu bezbjednost, gdje su mi rekli da nemaju nista protiv, cuo sam da je i Alija zainteresiran za tu ideju. Mi nismo nikad bili neka intima, ali smo se uvijek korektno pozdravljali, a njegova sva familija su bili moji pacijenti. Nazvao sam ga, sjeli smo u slasticarnu zGalerija', danasnji zImperijal', i, posto ni jedan ne pusimo i ne pijemo, sok smo nekakav narucili. Mi smo se sporazumjeli, potpuno ista linija, potpuno isto misljenje, koje je vec postojalo kod muslimana, i dogovorili smo se da se nastavimo vidjati. I to je taj pocetak. Da se prosirimo, ja predlozim dr. Muhameda Hukovica, on Muhameda Cengica."
Bilo je to u januaru 1990. U februaru je Izetbegovic donio prijedlog pravilnika stranke, koji se Hadziomeragicu nije dopao - kaze, vidio je da je prepisan iz Hrvatske. A vec u martu su pocele pripreme za osnivanje i javili se prvi donatori: Fahro Hasibovic, automehanicar, dao je prvi prilog za buducu stranku, a nepoznati donator je finansirao martovsku promociju u Holiday Innu. No, tada, zapravo, Hadziomeragic prvi put susrece Salema Sabica, koji mu objasnjava da su "oni iz Zagreba sve platili".
"Zanimljivo je", kaze Hadziomeragic, "kako je nastao spisak za Inicijativni odbor. Niko nece. A treba 30 potpisa. Ja pridjem Muhsinu Rizvicu i kazem, hajde, potpisi, a on meni: sad si prisao i nemoj vise, molim te, ako ces o politici. Rekoh, mi na tebe racunamo, da ti nama dodjes. Ne, kaze, a mi smo inace dobri bili, kuci isli jedni drugima. A onda mi jedan dan pridje Atif Purivatra, s kojim sam isao nekad u skolu i dosta smo se pazili, iako poslije o njemu imam lose misljenje, radio je stosta, i kaze: ako mogu sta pomoci, slobodno se obrati, samo vam prici ne mogu. A i ovo je zanimljivo: nakon tog prvog skupa, tu su novinari, familija, odemo mi u bife i pridje meni Halida-hanuma sa kcerkom Lejlom. Kaze, jako nam je drago sto ste i vi uz Aliju, sad smo bez brige, mi u vas vjerujemo, bas vam hvala."
Cetiri milijarde za Bakira
No, dr. Hadziomeragic je zapravo osnivac koji je stranku napustio jos na prvoj osnivackoj skupstini. Onoj koja se odigrala opet u Holiday Innu, ali 26. maja 1990.
U medjuvremenu je odrzano nekoliko sjednica na kojima su se pojavili i Omer Pobric i Safet Isovic, ali nikada Adil Zulfikarpasic, Salem Sabic, Muhamed Filipovic, niti neko od kaznjenicke grupe, kako dr. Hadziomeragic naziva osudjenike iz kruga Mladih Muslimana. On nudi i objasnjenje: "Mislim da je njima Alija rekao: zne dolazite Maidu', jer ja sa onakvim svojeglavim kao sto je Behmen ne bih saradjivao nikad. Sa Laticem isto ne bih, jer je on uradio jedno djelo antimuslimansko za moje pojmove, ono kad je vjencao Aliju mimo zene i mimo djece, i tu mi se zamjerio. Sa Filipovicem ne bih, on je staljinista, sta cu ja s njim razgovarati, a Zulfikarpasic je superstaljinista…" Sto se tice razloga zbog kojih je napustio i ideju i stranku, dr. Hadziomeragic ih ovako obrazlaze: "Jedan dan u aprilu idemo Hukovic i ja sa sjednice kuci, i on meni veli: jesi li ti sta primijetio na Aliji, kao da on nesto mimo nas radi? Jesam. Znas li, kaze, sta. Ne znam. Onda me Cengic isto pita, ne znajuci da sam ja sa Hukovicem razgovarao. I onda, zadnji dan u aprilu, uzmem novine i vidim sta je Alija izjavio. Ja se za glavu uhvatio: je li on normalan! Gdje je Alija, nema ga. Uhvatim ga za dva-tri dana, negdje je bio otputovao, i kazem: sta si ono izjavio, ono je objava rata Srbima, nisu Srbi budale. A drugo, mi se nismo dogovorili hrvatsku politiku da vodimo, mi moramo ravnotezu drzati. Alija, sljeduje rat muslimanima i Bosni, to je tvoja izjava. Ti se, kaze, bojis. Bezbeli da se bojim. A ovako je pisalo u novinama: Alija izjavio, ako ide Hrvatska iz Jugoslavije, ide i Bosna sa njom. Tada sam odlucio da ja necu. A posto smo se na pocetku dogovorili da svi ostanemo do skupstine, ja sam odlucio da ostanem do skupstine, a onda da idem na kongres, imao sam izlaganja u Crikvenici, gdje sam davno najavio svoje referate. No, deset dana uoci skupstine, ja sam to prvo rekao Hukovicu. Setali smo mozda sat-dva, on mene nagovarao da ostanem, a glavna mu je misao bila: ko ce se njemu suprotstaviti ako ti odes? Samo sam se ja Aliji mogao suprotstaviti, njih dvojica nisu. Onda sam rekao i Cengicu, a tih sam dana isao u Zagreb, pozvala me zagrebacka dzamija da drzim jedno predavanje. Tamo je bio Ceric, Sefko Omerbasic, koji je sad muftija, u prijemnoj je sobi bio Hasan Cengic, onda Semso Tankovic, Salem Sabic, Faris Nanic... U petak hutbu drzi Sefko Omerbasic. Dzamija je puna. On tako govori da se svako mora najeziti. To je bilo sad na nozeve. Takav je njegov govor tezak. On je pozivao direktno muslimane u boj protiv Srba, bez ikakve rezerve. Ja se jezio. Tad definitivno odlucim: necu na skupstinu. U medjuvremenu su ispale nekakve financijske, malverzacije ne mogu reci, ali jesu malverzacija. Hajde, kaze Muhamed Cengic, potpisi cetiri milijarde. Kakve, bolan, cetiri milijarde, ja hocu da umrem kao posten covjek, ja sa lopovima necu. Onda, na nekoliko dana pred moj odlazak, opet me zovu, kaze: kad se budu tamo dobrovoljni prilozi uzimali, da se ne pisu potvrde, vec da se naprave racuni odstampani i da se da koliko ko hoce para. Ja se malo raspitam - to je falsifikat. Oni meni donesu gotove blokove, odstampano moje ime i Alijino, da potpisemo. Ja necu. Kad eto ti popodne Bakira Alijinog i jos jednog, ne znam kako se zvao, i kaze Bakir: doktore, molim vas, mi do vas dosli da porazgovaramo, znate, sve ce propasti. Bakire, ja imam ideal u zivotu, da umrem kao i moj otac sto je umro sa dvoje zp', to je: pametan i posten. Ja svoje postenje ne dam. Navecer, opet u neka doba: doktore, vi morate ovo potpisati. Hiljade tih dokumenata. Ja necu. Otputovao sam u Crikvenicu, a poslije mi je Muhamed rekao da on nije dao da neko drugi potpise. Ima jedan moj poznanik taj prvi primjerak pristupnice gdje nema potpisa, sto je dokaz da sam stranku napustio tada."
Deset godina poslije, dr. Hadziomeragic je, kaze, Izetbegovicu dao pridjevak: belajli-insan. On sam nije Bosnjak, vec Bosanac musliman, zato sto smatra da su komunisti nasli ime kako bi se sakrili da ne budu muslimani. I optuzuje Zulfikarpasica da je "kupio ime Bosnjak".
U svojoj knjizi vrijedni je doktor pribiljezio i prvi veliki raskol u SDA: 23. septembra 1991, nakon vanredne skupstine SDA u Tesnju, Alija Izetbegovic je izjavio: "Disidentska grupa sa Adilom Zulfikarpasicem na celu nije izabrala najbolji nacin i metod da ispravi neka neslaganja u rukovodstvu i zato je vanredna skupstina odlucila da ih iskljuci iz stranke. Pored Zulfikarpasica, iz stranke su iskljuceni dr. Muhamed Filipovic, dr. Hamza Mujagic i dr. Fehim Nametak." Na istoj je skupstini zakljuceno da su neosnovane optuzbe Adila Zulfikarpasica za desno skretanje stranke "u smislu militantnog islama i vjerskog ekstremizma".
"SDA je jedna tipicno klerikalna stranka, i kao takva nije u mogucnosti da djeluje na jednoj sirini. SDA u prvom redu nije rijesila problem: sta su muslimani? Pretvorila ih je u Bosnjake, sto je kardinalna pogreska. To je Alija uradio protuustavno", izjavio je dr. Halid Causevic u jednoj od svojih kritika Stranke, cije je iniciranje pomogao svojim potpisom i na cijoj je osnivackoj skupstini briljirao. Vec odavno se razisao s politikom koju Izetbegovic i SDA vode.
Ostao je samo On
Kemal Bicakcic, Sulejman Masovic i Abdulah Skaka su umrli, dr. Cerimagic je zbog bolesti napustio mjesto predsjednika Upravnog odbora Fonda "Sehidi i invalidi BiH", profesor Brackovic i Edhem Traljic povukli su se u mirovinu. Bakir Sadovic danas upravlja Izetbegovicevim kabinetom, Muhamed Hukovic unutar Stranke nikada nije dobio mjesto koje mu, po mnogim ocjenama, uistinu pripada. Za Almasu Sacirbegovic, sestru Nedziba Sacirbegovica, kazu da ima dovoljno familije na bitnim mjestima u Stranci da bi se i sama angazirala. Isto vazi i za Fahiru Fejzic, koja je u medjuvremenu postala asistent na Fakultetu politickih nauka u Sarajevu, ciji muz, Hasan Cengic, u samoj Stranci protezira svoju familiju - supruga je tu za zurnalisticku podrsku. Dio familijarnog kruga Cengic je i Mirsad Veladzic, o cijem je upravljanju Unsko-sanskim kantonom i sam Visoki predstavnik imao sta da kaze: naredbom za smjenu.
Edah Becirbegovic danas je predsjednik Merhameta i sudija Suda za ljudska prava Federacije BiH i slovi kao striktni sprovoditelj Izetbegoviceve politike. O Omeru Behmenu naprosto ne treba trositi rijeci: stranacki jastreb od prvoga dana na osobnom primjeru pokazuje da ova zemlja i stranka koja hoce njome da vlada iznad svega preferira obiteljske, pa potom sve druge principe. Salih Karavdic je zapravo jos jedan iz mladomuslimanskog kruga koji je svoj boravak u zatvoru kapitalizirao nakon osvajanja SDA vlasti: izuzetnog Izetbegovicevog povjerenja, odradjivao je sive pravne poslove za Stranku i imao upliva u rad novouspostavljene Islamske zajednice nakon Obnoviteljskog sabora i dovodjenja Mustafe efendije Cerica za reisa.
Salem Sabic, prvi potpredsjednik SDA, i danas slovi kao predvoditelj zagrebacke grupe, koja je svoj uticaj na politiku Stranke provodila kroz paralelne institucije sistema: jedan je od kljucnih ljudi za vezu sa TWRA, logisticar, finansijer, krojac, predsjednik odbora IZ Zagreb. Dovoljno daleko, a ipak blizu, u Zagrebu dakle, i dalje su braca Nanici, ali i Semso Tankovic, cije dionice u Stranci padaju gotovo dijametralno oprecno njegovim pohvalnim izjavama o samom Izetbegovicu. Muhamed Cengic je odlaskom u Tursku ispisan iz Stranke, a tek je po povratku hrabro zamjerio Izetbegovicu sto je na sjednice svoje vlade (u kojoj je bio potpredsjednik) morao ici u kabinet drugog potpredsjednika Rusmira Mahmutcehajica. Danas ponovno koketira sa SDA, pokusavajuci da preskoci kolicinu razmaka koji ih dijeli. Harmonikas Omer Pobric jos uvijek sa sjetom napominje svoj udio u osnivanju SDA, Safet Isovic sa distance obecava da ce jednom naglas reci sve sto zamjeri Stranci, Sefko Omerbasic i dalje rijecima reze kao noz, a Alija Izetbegovic predsjednikuje li, predsjednikuje.
"jastrijebe", evo ti jos.............
by, Dr. Hamza Mujagic
Naše nacionalno ime je Bošnjanin jer zemlju Bosnu već od devetog stoljeća nastanjuju Bošnjani, ili Dobri Bošnjani, koji su kroz skoro 500 godina bili nositelji i branitelji Bosne-Bošnjanski državotvorni narod! Kao Bošnjani mi direktno nasljeđujemo skoro 12 stoljeća ne samo zemlje Bosne i povijesti zemlje Bosne, nego 12 stoljeća državnosti države Bosne, jedne od najstarijih državnih tvorevina na svijetu! Ogroman kapital koji nitko od ljudi na vlasti nije znao iskoristiti. Ja sam o tome često govorio a Izetbegović se crvenio i ljutio, a drugi idiotski smijali. Najviše su se smijali rođaci Čengići i onaj Silajdžić. Evo, sad se mogu smijati sami sebi, sad kad imamo Srpsku državu u Bosni, Hrvatsku državu u Bosni i Ničiju zemlju u Bosni na kojoj pokušavamo živjeti i opstati mi bivši vlasnici, gospoda i gospodari Bosne! Kao Bošnjani, što je Bošnjanski prijevod Arapske riječi Al-Bosnawi, mi nasljeđujemo tešku povijesnu hipoteku svojatanja nacionalnog imena samo za sebe oduzimajući ga i drugima u Bosni koji su s nama živjeli, a kao Bošnjani mi nasljeđujemo veličanstven kapital od skoro 12 stoljeća neprekinute državnosti Bosne.
Godine 1990. kad se taj kapital mogao konačno iskoristiti-nije htjeo nitko od SDA-ovaca na vlasti i nisu htjeli ne zbog tog što su budale ili nepismeni, toliko nepismen mislim da nije moguće biti, nego za to što su ušli u politiku sa pripremljenim planom izdaje Bosne!!!
Svakako, ni jedan projekat ne bi trebao proći bez nas. Mi smo Bošnjani ma gdje bili, ali - projekat sa čistim nijjetom! Ali kako povezati sve nas kad nas zbog nesposobnosti SDA vođa četnici rastjeraše po cijeloj planeti, a ne koriste svi Internet! U potonjih 15 godina osim beskraja primjera zloupotrebe ljudskih suosjećanja, pomoći i patriotizma od strane SDA rukovodilaca i ja sam u nekoliko navrata bio svjedok gdje se donosio i primao novac u crnim plastičnim vrećama za smeće i u putnim torbama. Ljudi donosili a šefovi SDA primali, bez potvrde, bez pečata, bez potpisa, bez evidencije koliko je primljeno, koliko izdato, a koliko ostalo! Naravno, svi mi znamo da čak ni nesposobnjaci nisu toliko nepismeni pa da ne znaju kako se sve mora evidentirati i o svemu postojati pismeni dokument i ljudi koji su davali morali dobiti potvrde i zahvale! Ali knjigovodstva namjerno nije bilo, a krađe na veliko jest bilo! Naša domovina je nestala, al’ je džep ostao, jer je ološ domovinu svrnuo u vlastiti džep! Ali, bila su to pravila koja je postavio Izetbegović, a ta su pravila plaho odgovarala profilu ljudi koji je najviše volio i koje je postavljao na rukovodeća mjesta-kombinacija seoskih baraba i prigradskog ološa! Ljudi su krali (lahak pos’o a nafakali*) i - upropašćavali i sebe i svoj narod! Smatram da je jedina zasluga SDA lidera u tome što su legendarnu bošnjačku izreku: use, naše i podase, uspjeli promijenit u: pojesti, popiti i poklopiti! Ja sam u stanju licem u lice stati pred ljude jer sam čista obraza i nijjeta*, ali-nađite mi još i jednog jedinog takvog SDA-ovskog rukovodioca! Nema ga!
Za to se i ne treba ljutiti na naš svijet kad kaže: ‘eno ga, pobjegao s parama’, ‘ ma pusti ti to, to će on ili oni opet sve sebi’ i slično, jer se je to masu puta i događalo. Pa to se događalo svim drugovima SDA-ovcima, SDP-ovcima, itd. Mi, naravno, ne možemo odustati od međusobnog pomaganja i podupiranja velikih i malih haira jer je to naredba naše vjere i zakonitost opstanka ljudskih zajednica. Ali, ono što je još od našeg naroda ostalo mora jednom shvatit’ da ako i dalje bude slijep kod očiju da neće preživjeti! Ljudima treba biti jasno da moraju definirati kriterije za ocjenu ljudi i njihovih djela, da moramo smoći snage i među sobom se razračunati i posmicati đubrad i svoj vlastiti otpad i lopove. Pa mi države nemamo ne zbog tuđih, nego zbog svojih lopova! Vidite Srbe, oni pobiju i potrijebe svoje i za to i imaju državu!
Moraju se jednom postaviti kriteriji odgovornosti i lične i kolektivne za učinjeno, da se za loša djela mora iskusiti kazna, da se jedino najčestitiji i najsposobniji mogu postavljati na najodgovornija mjesta, da se mora imati stajalište i svakom znano mobilno mišljenje o temeljnim ljudskim vrijednostima i njihovoj ulozi; vjeri, narodu, naciji i državi, da se mora znati strategija i da se mora znati cilj i taktika kako da se do cilja dođe.
Ovo sam sve 1990. godine govorio Aliji, a on se crvenio, znojio i ljutio jer ništa nije razumio. Samo je rekao: "Jesi bihuzurli* i oštar čojk, samo ezijjetiš* ljude. Imaju ovi moji pravo što te ne vole"! Mi smo zbog Alije i njegovih kriterija i ljudi koje je on odabirao izgubili domovinu, ali ako se ne opametimo izgubićemo mi i ostatke svoje domovine!
Strategija prvog nije prisutna u tekstu kojeg si kopirao. Strategija (?) drugog je koristenje termina Bosnjanin, umjesto Bosnjak. Dakle citav tekst prvog nije relevantan, dok je sustina "strategije" drugog, kojom bi se odbranilo BiH, u insistiranju na terminu Bosnjani, a "što je Bošnjanski prijevod Arapske riječi Al-Bosnawi".
Sada objasni koliko bi tadasnjih Muslimana takvu inicijativu podrzalo (Abdic ? Zulfikarpasic ? Durakovic ?) u vrijeme YUTEL-a i posebno, ko bi to nametnuo vecini u parlamentu koja je bila srpskohrvatska.
Jastreb35 wrote:Strategija prvog nije prisutna u tekstu kojeg si kopirao. Strategija (?) drugog je koristenje termina Bosnjanin, umjesto Bosnjak. Dakle citav tekst prvog nije relevantan, dok je sustina "strategije" drugog, kojom bi se odbranilo BiH, u insistiranju na terminu Bosnjani, a "što je Bošnjanski prijevod Arapske riječi Al-Bosnawi".
Sada objasni koliko bi tadasnjih Muslimana takvu inicijativu podrzalo (Abdic ? Zulfikarpasic ? Durakovic ?) u vrijeme YUTEL-a i posebno, ko bi to nametnuo vecini u parlamentu koja je bila srpskohrvatska.
ha,ha ha,"jastrijebe", a tvoja "strategija" je k'o i obicno da "razvodnjis" sto je moguce vise !
aferim "jastrijebe",
[quote]Mi smo zbog Alije i njegovih kriterija i ljudi koje je on odabirao izgubili domovinu, ali ako se ne opametimo izgubićemo mi i ostatke svoje domovine! [/quote]
Mislim da bi bilo bolje da je Alija tu "gorku pilulu",a i mi s njim skupa,progutao '91./'92. nego '95. u Daytonu,nakon ludila i silnih zrtava.Dakle,dok se koliko-toliko ne obezbijede uslovi za oruzanu borbu i odbranu od agresije.
Dvije kontradiktorne recenice. Ili se mirno pristaje na podjelu, ili joj se suprotstavlja kolega. Nema pristanka da bi se moglo naoruzati i onda napasti, a sve u tajnosti "da se vlasi ne dosjete". Ali eto, ti mi reci, nakon sto bi se pristalo na podjelu, kao sto kazes da je trebalo, koliko dugo bi se cekalo na "obezbjedjivanje uslova za oruzanu borbu" ? Mjesec dana ? Pet mjeseci ? Godinu ?
Svejedno,koliko god,jer nista nije vrijedno ljudskog zivota.Najvaznije je sacuvati zivote,a sve ostalo ce doci na svoje.Ovako su hiljade ljudi stradale,a i mnogi prezivjeli su trajno izbaceni iz normalnih tokova zivota,a zasto?Za ovo sto danas imamo.Pogledaj samo kako zive prezivjeli branioci,invalidi,raseljena lica,porodice poginulih branilaca...Mislis li da je to ono sto oni zasluzuju?Da im ova zemlja i ovo drustvo ne trebaju i ne mogu vise pruziti???
koliko god,jer nista nije vrijedno ljudskog zivota.Najvaznije je sacuvati zivote,a sve ostalo ce doci na svoje
Povrsan pristup kolega koji relativizira borbu partizana, boraca protiv kolonijalizma itd. Zivot jeste bitan, ali nije ako ti drugi odredjuje kucni red u vlastitoj kuci, to je ropstvo. Bosnjaci su tu opasnost na vrijeme prepoznali i zajedno se sa ostalim drzavi lojalnim gradjanima, suprotstavili projektu Velike Srbije, upakovanom u ambalazu neke nove Jugoslavije. Zivot bez te spremnosti na zrtvu je zivotarenje, a ako si ti zadovoljan s tim da budes kaktus na necijem balkonu, ne mozes ocekivati od drugih da na to mirno pristanu.
Ispod mene ranjenog su svakih nekoliko sati mijenjali krvlju natopljene plahte, jeo sam list bukve a pio vodu iz lokve. Ali ako je to cijena koju dio drustva mora platiti da bi ostali mogli zivjeti bez Seselja i Rojsa kao sluzbenih interpretatora bosanskohercegovacke zbilje, onda ce se tu cijenu platiti. Zivot jeste vrijedan kolega, zivotarenje u sjeni ideologa SANU nije zivot.
A ti mislis da danas drugacije zivimo?Pa covjece,zar ne vidis oko sebe danas stotine,hiljade, "seselja" i "rojsova".Je li tebi lijepo danas zivjeti sa "Laktasem", Covicem,Cengicem,Cericem,"mr.Piggy"-Ivanicem,Hadzipasicem,"Osnivacem jata"...Je li ti mislis da je taj "Memorandum" SANU zavrsena prica?Ja cijenim tvoju borbu i tvoju zrtvu,kao i borbu i zrtve hiljada ljudi,patriota,ali bojim se da je bila uzaludna,pogotovu sto se danas glas branilaca ove zemlje jednostavno ne cuje?Sta si ti licno dobio za svoju prolivenu krv???Pita li te iko ista u ovoj zemlji?Uvazava li se tvoje misljenje i stav,kao i hiljada takvih kao ti,o bilo kom pitanju u ovoj zemlji?Da li te barem ovi vladajuci monstrumi ikada upitaju za zdravlje i pristojno,primjereno pozdrave?Jesu li svjesni da u ovoj zemlji hiljade takvih kao ti gladuje?Imaju li u vidu tvoju,kao i hiljada takvih kao ti,zrtvu,kada prave strategije(ako ih uopce prave,u sto cisto sumnjam!)buducnosti ove zemlje?Ponosi li se tvoje dijete(ako ga imas)time sto mu je babo bio branilac domovine?Smije li to reci svojim drugarima u skoli?Dobro,mozda smije u Sarajevu ili Zenici,Tuzli,ali sta je sa ljudima koji zive u republici sumskoj,cija djeca idu u tamosnje skole?Sta je sa braniocima koji su se vratili tamo,smiju li reci da su se svim srcem borili protiv toga?Pa i u ovom razvikanom postratnom be-ha cudu zvanom Distrikt?Ne zaboravi da je to polovina nase domovine,u kojoj se ne smije ni spomenuti borba u redovima Armije,i da tamo zive hiljade tvoj saboraca!O tome ti ja pricam,pa ti i dalje sanjaj...
koliko god,jer nista nije vrijedno ljudskog zivota.Najvaznije je sacuvati zivote,a sve ostalo ce doci na svoje
Povrsan pristup kolega koji relativizira borbu partizana, boraca protiv kolonijalizma itd. Zivot jeste bitan, ali nije ako ti drugi odredjuje kucni red u vlastitoj kuci, to je ropstvo. Bosnjaci su tu opasnost na vrijeme prepoznali i zajedno se sa ostalim drzavi lojalnim gradjanima, suprotstavili projektu Velike Srbije, upakovanom u ambalazu neke nove Jugoslavije. Zivot bez te spremnosti na zrtvu je zivotarenje, a ako si ti zadovoljan s tim da budes kaktus na necijem balkonu, ne mozes ocekivati od drugih da na to mirno pristanu.
Ispod mene ranjenog su svakih nekoliko sati mijenjali krvlju natopljene plahte, jeo sam list bukve a pio vodu iz lokve. Ali ako je to cijena koju dio drustva mora platiti da bi ostali mogli zivjeti bez Seselja i Rojsa kao sluzbenih interpretatora bosanskohercegovacke zbilje, onda ce se tu cijenu platiti. Zivot jeste vrijedan kolega, zivotarenje u sjeni ideologa SANU nije zivot.
Pa "jastrijebe', kad toliko insistiras na neophodnosti oruzane borbe, kako je onda covjecanstvo imalo Gandija, kako je imalo Mandelu, kako je doslo do mirne dissolucije Chechoslovacke, Sovjetskog Saveza, etc, etc, etc,
"jastrijebe", supljiras! K'o sto sam davno rek'o: "Dobar si i vrijedan radnik, odradjujes svoju platu popsteno! (a sve u sluzbi svojih nalogodavaca i gazda',nazalost)"
Bitan je zakonski okvir po kojem pripadas jednom od konstitutivnih naroda na tlu citave drzave, bez obzira na to jesi li Srbin, Hrvat ili Bosnjak. To sto se u odredjenim podrucjima zakon ne postuje, ne znaci da se nije trebalo protiviti pokusaju stvaranja nacionalisticke kopiladi Beograda i Zagreba.
Pa covjece,zar ne vidis oko sebe danas stotine,hiljade, "seselja" i "rojsova".Je li tebi lijepo danas zivjeti sa "Laktasem", Covicem,Cengicem,Cericem,"mr.Piggy"-Ivanicem,Hadzipasicem,"Osnivacem jata"...
Ponovo, rezultat nije savrsen, ali ce se insistiranjem na sprovedbi zakona drustvo reintegrisati, a drzava stabilizovati. Problem bi tek bio da se odustalo od borbe, te prihvatilo diktat Beograda. Jusufspahic je grbu dobio od saginjanja pred citavom plejadom nitkova, pa mu se opet spalilo dzamije u Beogradu i Nisu.
Je li ti mislis da je taj "Memorandum" SANU zavrsena prica?
Stavljen je na led. Kada se ponovo pokusa aktivirati, pustice se par vehabija s lanca, pokazati Zapadu gdje vodi podjela i opet ces imati sankcije Beogradu a raketiranje Pala.
Ja cijenim tvoju borbu i tvoju zrtvu,kao i borbu i zrtve hiljada ljudi,patriota,ali bojim se da je bila uzaludna,pogotovu sto se danas glas branilaca ove zemlje jednostavno ne cuje?
Glas branilaca postoji samo kao termin, a koristi se kao floskula u dnevnopoliticke svrhe. Onaj ko je ucestvovao u odbrani treba da iznese konstruktivna rjesenja ako ih ima, da bi se njegov glas uzeo za relevantan. Ne moze neko reci da se borio, a zatim lupati bez obzira na realnost.
Sta si ti licno dobio za svoju prolivenu krv???
Moralnu satisfakciju, "deviznu knjizicu" koju nisam unovcio a proradila mi je i kapricioznost kada sam vidio da Milosevic, Tudjman i Izetbegovic kao predsjednici drzava potpisuju mirovni sporazum.
Pita li te iko ista u ovoj zemlji?Uvazava li se tvoje misljenje i stav,kao i hiljada takvih kao ti,o bilo kom pitanju u ovoj zemlji?Da li te barem ovi vladajuci monstrumi ikada upitaju za zdravlje i pristojno,primjereno pozdrave?
Drzavu treba graditi kao socijalno drustvo, u kojem ce materijalno ugrozeni elementi zajednice biti zasticeni od strane drzave. Tu obavezu treba ispuniti. A mene se pita za stav svake dvije godine, nema potrebe za mikrofonima i konferencijama. Uglavnom, postavio si dosta pitanja, a na koja se odgovor moze naci u jednoj recenici. Rezultat nije savrsen, ali je puno bolji od onog sto su velikosrbi i velikohrvati nekoc zacrtali.
Seiko22, Mandelin ANC jeste pribjegavao sili, no to je par stepenica ispred nas. Prvo objasni kako bi se tu Jugoslaviju bez Hrvatske i Slovenije nametnulo hercegovackim Hrvatima. Ti, kao i ostali koji vjeruju da je Izetbegovic pogrijesio insistiranjem na nezavisnosti BiH.
Seiko22, Mandelin ANC jeste pribjegavao sili, no to je par stepenica ispred nas. Prvo objasni kako bi se tu Jugoslaviju bez Hrvatske i Slovenije nametnulo hercegovackim Hrvatima. Ti, kao i ostali koji vjeruju da je Izetbegovic pogrijesio insistiranjem na nezavisnosti BiH.[/quote
]
"jastrijebe", posto uporno insistiras na separatistickim tendencijama hrvata i njihovom neprihvatanju BiH kao domovine, evo ti pismo jednog od casnika HVO-a, koje imam u arhivi, iz razgovora sa njim, a koje svjedoci o istinitim dogadjanjima u hrvatskom korpusu, i odnosu Izetbegoviceve vlade prema njima i prema razvoju ratnih dogadjanja uBiH!
Dakle, s Fikretom Abdicem sam se susreo samo dva puta u zivotu. Prvi put, neposredno nakon dogadaja u Bijeljini kad nije htio leci na zemlju pred Bobanom. Napravio sam intervju s njim za HTV, koji nikad nije stigao u Zagreb. U tom intervjuu se , prema mojem sjecanju iapk iskazao kao bosanski patriota, na svoj komunisticki nacin. Ne sjecam se detalja.
Zatim, bilo mi je cudno kako se slobodno krece SAO Krajinom. S njim je bio uvijek kasniji sef njegove policije Irfan Saracevic Zile, a prije toga sekretar Opcinskog komiteta SKJ za Bihac i sef DB-a za Bihacku regiju.
Rat jos nije bio dokatknuo nas kraj. Fikret mi je rekao da zuri u Karlovac na sastanak glede odnosa BiH i Hrvatske. Pitao sam Zilu kako ce proci. Odgovorio mi je da ne zna ni on, ali da zna da Fikret moze proci kud ptica ne moze. Nama u Bihacu, nikome, a narocito Hrvatima, jer je bjesnio rat u Hrvatskoj i znali smo sto svakog Hrvata ceka, Fikretovo ponasanje nije se svidjelo. Naime, kamioni, sleperi, Agrokomerca, su svakodnevno obavljali transport kroz hrvatska sela na putu za Aerodrom. Sto je bilo u njima ne znam. Jos mogu dodati da je bila vidljiva netrpeljivost Ljubijankica i Veladzica s jedne strane i Abdica s druge strane. Iako je bio formalno clan stranke SDA nisu krili geste netrpeljivosti. Na jednom sastanku na koji su dosli i neki ljudi iz stare emigracije i pricali nam kako svaki grm treba biti zamka za neprijatelja i tako dalje, kao da su bili rezervni oficiri ili komesari KNOJ-a. Fikretovoj diskusiji su se oprli naprijed spomenuti Ljubijankic i Veladzic, a radilo se o necemu sto nije imalo nikakve veze sa stvarnoscu. Izisao sam van i nisam sve slusao, jer je sve izgledalo nestvarno i bezvezno. Fikret je bio kasnije domacin pocastio nas ruckom , dobro smo se najeli i napili i razisli. To su bili moji osobni kontakti. Jos jedno zapazanje, je da je u Kladusi vladao u to vrijeme mir , bilo je ljeto, sverc je cvjetao, a srpske i hrvatske cigarete su stizale bez problema. Uskoro sam od tudmanovaca i bobanovaca "smijenjen", i to tako da kad se glasovalo o mom povjerenju onih za razrjesenj bilo je manje za jedan glas, bez mene. Glasovanje je, protivno statutu bilo aklamacijom. Tad sam ja glasovao sam protiv sebe, sto opet nije bilo po Pravilniku, ali sam rekao da ne zelim funkciju Zapovjednika HVO-a kad nemam apsolutnu vecinu, digao se i otisao. Kad sam otisao, nitko se nije brinuo o mojoj familiji osim nekih mojih prijatelja koji su bili u mudzahedinskoj brigadi u Cazinu. Ne nisu to bili stranci. To su bili nasi ljudi, vjernici i patriote, ali nisu komunicirali s Ljubijankicem koji ih je negirao , a oni su SDA i njeno rukovodstvo vec tad drzali izdajnicima. Ti ljudi su mojoj obitelji donosili krumpiram brasna,ulja, i drugog povrca. Sta se s tom brigadom poslije dogodilo ne znam, ali znam da dok sam ja bio ondje da su s Kljuckom cetom koja se nalazila nasuprot Grabezu jedini branili Cazin, ostali su poatrolirali unutrasnim cestama, daleko od granata. Jedini koji je napustio kladusku brigadu i prisao Petom korpusu bio je Nijaz Miljkovic kojem je moja zena prije izlaska dala stan nas stan na raspolaganje. Cuo sam , ali ne mogu potvrditi , jer nisam bio nazocan, da je Fikret ipak htio pregovarati, i da je to nekako islo dok je Drekovic bio Komandant. Tad je poslan na drugu duznost, a Dudakovic je stajao na stajalistu bezuvjetne predaje sto je zavrsilo u ratu u kojem se brat borio protiv brata. Vidio sam jedan intervju FrontlineTV u kojem Abdic govori o zajednickim interesima Republike srpske, Hrvatske republike Herceg Bosne i Autonomne pokrajine Zapadne Krajine kao o drzavotvornim subjektima. To mozete pronaci s RealOn playerom. Moja je kcerka, da bi prezivjela, jer nisu imali sto jesti, a u Bihacu joj nitko nije dao posla, otisla raditi
u Srednjoskolski centar kao prof. njemackog. Odbila je potpisati podrsku autonomiji. Malo su joj priprijetili ali ju nisu dirali, ali su dobar broj intelektualaca koji su to odbili pozatvarali. Ministra vanjskih poslova Belgije Willy Claes je organizirao izbavljenje moje kceri otuda, a EZ je izvela moju suprugu , jer joj je prijetilo da ju hrvatski ekstremisti ubiju, a Ljubijankica i kompaniju nije bas mnogo zanimalo sto se dogada sa mnom i mojom obitelji. Mogu dodati da oni koji su htjeli da budemo
"jedna armija" nisu dobro gledani. Iako smo bili prijatelji, Ljubijankicu nije smetalo, cak je usprkos protivljenju HVO-a predlozio Vladu Santica za nacelnika staba Hrvatsko muslimanske brigade, a mi smo ga nekoliko mjeseci ranije iskljucili i iz HDZ-a tako da nije imao nikakvih ovlasti da se smatra hrvatskim kadrom. Buduci da
je sve oficire postavljao Komandant Armije BiH. A znalo se da je Vlado Santic bio Bobanov covjek, to znaci da je i vrh BiH upetljan u politiku nastavka rata izmedu Hrvata i Muslimana
