Evo ga svjež!
Dani 12.12.2008.
Nacija je lešina
Islamski misionar, propovjednik, alhemičar, sufijski vođa, šarlatan... postoje svakojake verzije o tome ko je zapravo Sulejman Bugari, imam sarajevske Bijele džamije. No, jedno je sigurno - ne pamti se kada je u Islamskoj zajednici bilo karizmatičnije osobe: džamije u kojima imami već su odavno (pre)tijesne, sala BKC-a je premalena za njegova predavanja, a priča se da bi ga u Zetri dočekalo više fanova negoli Dinu Merlina. Njegova popularnost poredi se sa statusom pop-zvijezde, hutbe i medijski nastupi oblikuju se u publicistička djela - Vratimo se Gospodaru i Mi smo jedan drugom najbolji poklon - a za Facebook generaciju je otvorio i stranicu
http://www.sulejmanbugari.com. Sulejman Bugari u drugom dijelu intervjua govori za Dane o današnjem prakticiranju islama, reisul-ulemi IZ-a BiH Mustafi Ceriću, vehabijama, politici, životu u Medini...
DANI: Ako govorimo o interpretaciji, ne mislite li da je mogućnost različitog pristupanja iščitavanju svetih tekstova upravo u islamu dovela do najvećeg razdora: pripadnici selefijskog mesheba godinama pokušavaju nametnuti svoja pravila tumačenja vjere?
BUGARI: Neznanje je najveći neprijatelj. Gospodar u Kur'anu kaže: "Oni nisu htjeli da prihvate istinu zato što nisu imali znanje o njoj." Mi mislimo da je znanje tamo dokle je došao naš um. Jok! Ide dalje to. To se pogotovo odražava u Kur'anu, jer imate ljude koji tvrdoglavo tvrde: "Ovaj ajet kaže to i to i ništa drugo." Ne možeš ga ubijediti u suprotno! Bez obzira na to što ga već drugi ajet u drugoj suri razuvjerava. Taj pogrešan pristup u tumačenju vjere je učinio da mnogi vjernici ne pričaju međusobno, da imamo razdore u džematima...
DANI: Ne mislite li da je pojava vehabija/selefija posljedica apatičnosti Islamske zajednice BiH? Pojedini tvrde da im se kroz zvanične vjerske institucije ne nudi ništa, nikakav kulturni i duhovni život, i da stoga tragaju za alternativnim načinima?
BUGARI: Pa, nije da Islamska zajednica nije reagirala. Pokušalo se vidjeti gdje je korijen toga, odakle puše taj vjetar.
DANI: Reagirala je pojedinim saopćenjima, a i zato je trebalo da jedan mladić zakolje svoju majku jer nije htjela klanjati sabah sa njim.
BUGARI: To su pojedinačni slučajevi. Gledajte, neki dan sam imao sastanak sa njemačkim evangelistima. I pita me jedan od njih gdje sam završio studije. Kažem: u Saudijskoj Arabiji. Kaže on: "Aha, vehabija." Rekoh mu: "Ne znam po čemu ste to zaključili!" I kažem mu: "Vehabija je onaj ko ima površan pristup islamu." I ne samo vjeri već situaciji, događajima, društvu. Samo površno pristupanje stvarima tjera čovjeka na radikalan stav. Njihovo stanje je stanje zaljubljenosti. Kako izgleda osoba koja je zaljubljena? Ne vidi ništa ispred sebe. Ne vidi objekt svoje ljubavi. Slijepa je. I pravi incidente. Ali, nastranu vehabije. Evo, pogledajte odnos muslimana u Novom Pazaru koji se međusobno svađaju! Gdje je tu vjera? Nema je. Zato trebamo tragati za najboljim pristupom, za srži, vratimo se korijenu stvari. Vi kažete da niko ne reagira. Pa, evo, ja sam reagirao. Jednog dana sam pokupio nekoliko momaka i otišli smo kod njih. Kod onog glavnog, kod Barčića (Jusuf; op. aut.). Kada sam ušao, bilo je mnogo odbojnosti. Kao: "Ti si loš jer radiš to, to i to." Ja kažem: "Tako je Poslanik rekao." A on će: "Gdje je to rekao?" I ja mu pokažem, objasnim... I sad, on čita, pa gleda, pa ponovo čita. Kaže: "U pravu si." A ja kažem: "Šta ćemo sad?!" Na kraju su me molili da im taj dan predvodim namaz.
DANI: Da, ali njihov utjecaj na sve aspekte društva raste. Kroz iskazivanje otvorene mržnje i nasilja na Queer Festivalu pokazali su da s njima nema dijaloga.
BUGARI: To je sve zbog te zaljubljenosti, sljepila. Ali, mržnja je svuda ista. Nema razlike. Pa, pogledajte one ljude koji su u Beogradu prebili homoseksualce! Nisu vehabije, zar ne?! Ja sam tokom ramazana nekoliko puta prije tog festivala govorio i upozoravao da se nasiljem ne smije mijenjati ničija volja. I rekao sam im i ono što je poslanik Lut, u vrijeme kada se homoseksualizam pojavio: "Ja doista ne volim to djelo koje činite, i molim Boga da mene i moju porodicu zaštiti od toga." Zamislite u to vrijeme reći nešto takvo, pozvati na mir, bez obzira što se ne slažete s određenim pojavama! Treba razgovarati i pronaći dijalog, sukobiti mišljenja - ako se ne slažeš s nekim ko je homoseksualac, razgovaraj s njim, pokušaj mu pomoći. Islam strogo zabranjuje iskazivanje mržnje naspram bilo koga i bilo čega.
DANI: Nije li širenje vehabizma na našim prostorima posljedica i akademske razmjene u okviru koje se ovdašnji studenti sve više opredjeljuju za studij u Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Siriji... i vraćaju se u BiH sa sasvim drugačijim pristupom tumačenju Kur'ana?
BUGARI: To je potpuna istina, ja sam svjedok toga. Problem se javlja već u samoj želji studenata da se akademski obrazuju na jednom takvom univerzitetu. Većina je više oduševljena činjenicom da odlazi u Medinu, gdje su živjeli ashabi, prijatelji Poslanika, nego samim studijem. U startu se u njihovim glavama javlja neka predodžba o tom mjestu kao svetinji. Oni misle da će odlaskom tamo zaraditi Džennet, eto, takva je njihova predodžba. Dakle, rade ono što ne smiju - isključuju razum. Sačekaj malo, nije tu Džennet! Nisi svet ako se vratiš od tamo! Oni odlaze tamo i primaju njihove običaje. A običaji su takvi da, recimo, čim vidiš da je neko uradio loše djelo, želiš da ga kazniš, umjesto da pokušavaš razumjeti njegov akt. Zašto? Jer su bukvalno shvatili Poslanikov hadis, koji kaže: "Kada vidite loše djelo, vi ga sklonite rukom. A ako ne možete rukom, onda jezikom. A ako ne možete jezikom, onda srcem." I onda on, čim vidi čovjeka da pije, rukom ga kudi: "Sram te bilo!" Al', bukvalno rukom! On uopće ne razumije šta Poslanik želi reći. Suština je da ti se daje mogućnost izbora, u kojem ti moraš izabrati onaj najbezbolniji, onaj, kojim ćeš prići toj osobi tako da nastojiš razumjeti njene slabosti prije nego što ih osudiš. Jednom je jedan pijan čovjek prišao Poslaniku a ashabi su ga odmah napali: "Jao, sram te bilo, kako te nije stid pijan da mu prilaziš!?" A Poslanik im kaže: "Nemojte ga proklinjati, on uistinu voli Allaha i Poslanika." Isto tako, jednom - već je odavno bila pala zabrana o alkoholu - došao jedan čovjek u džamiju, osjeti mu se zadah iz usta. Ashabi odmah prilaze: "Sram te bilo, pijanduro jedna!" Poslanik im prilazi i pita ga: "Što vičete na čovjeka?" "Ma, Poslaniče, pijan je", kažu ashabi, puni srdžbe. A Poslanik će im: "Nemojte pomagati šejtanu protiv vašeg brata." Hej, on ga zove bratom! On želi reći da je to faza, da nema snage da se oslobodi toga odjednom, treba mu pomoći, a ne odmoći. Treba ga prihvatiti, a ne odbijati.
DANI: Vi ste studirali na Univerzitetu u Medini? O kakvom studiju se radi?
BUGARI: U suštini, vrlo je lako otići tamo studirati, samo pošaljete molbu da vas prime. Lako je dobiti i stipendiju. Problem je što je taj univerzitet u Medini veoma mlad. Napravili su ga ljudi iz Kaira sa željom da se unesu reforme u način izučavanja islamske dogme. Međutim, nisu imali metodološki pristup izučavanju vjerske teologije, i dogodilo se to da su ih, čim su obrazovali prve dvije generacije studenata, ovi izbacili, izbacili su svoje profesore s univerziteta. Jer ih nisu razumjeli. Naravno, ništa se nije dogodilo slučajno, i to je bilo političko pitanje.
DANI: Kako ste se uspjeli distancirati od prihvatanja takvog radikalnog učenja?
BUGARI: Ja sam tamo često bio u sukobu i vodio rasprave s ljudima. Međutim, kad vidim da nema razumijevanja, ja se povučem. Jer, to su osobe koje tek izučavaju islam, i one ga shvataju na svoj način, ne slušaju više nikoga, odbacuju sve dosadašnje komentatore, teologe...
DANI: Vaš odnos s vehabijama je još uvijek vrlo kontroverzan, često Vas napadaju. Zašto?
BUGARI: Nisu me nikada napali fizički, ali jesu pričali i huškali protiv mene, u nekoliko navrata... Govorilo se da je grijeh klanjati iza mene i još štošta... Vi znate da imaju četiri mesheba koja su priznata u islamu po pitanju ispunjavanja vjerskih propisa, imamo četiri imama za koje sva ulema smatra da su isti, samo se razlikuju u šerijatskopravnom pristupu. Nažalost, od toga se napravila utakmica: ko je bolji, čiji su propisi pravilniji, ko više griješi... Ja sam se i po povratku iz Saudijske Arabije, još u ratu, susreo s jačanjem selefijskog utjecaja na naše vjernike.
DANI: Šta ste radili za vrijeme rata?
BUGARI: Bio sam moralista u Armiji BiH. Jedan prijatelj mi je rekao: "Mogao bi ti u Sedmu muslimansku, treba im hutba, da se predvodi džuma..." Pristao sam. Podučavao sam vojnike vjeri, i o tome kakvi trebaju biti u životu, razgovarao s njima, tješio ih, savjetovao...
DANI: Jeste li bili tu u vrijeme kada su došli mudžahedini, jeste li svjedočili pokolju zarobljenih pripadnika srpske vojske?
BUGARI: Mudžahedina nije bilo u vrijeme kada sam bio u Sedmoj muslimanskoj. Tek su kasnije došli. Ali, sve je to rezultat ljudi koji su došli i sa sobom donijeli te svoje običaje, ta površna razmišljanja, teško je s njima i razgovarati, jer oni su shvatili određeni ajet na svoj način, i kao što slijepo vjeruju u to svoje tumačenje, tako i slijepo vjeruju u slijeđenje svog mesheba. U suštini, nisam dugo bio u Sedmoj muslimanskoj, ubrzo sam se vratio u Sarajevo, gdje sam bio vezan za Petu motorizovanu brigadu. Radio sam sve ono što i sada. Komunicirao s ljudima.
DANI: Hafize, šta mislite o načinu na koji se danas upražnjava vjera kroz svojevrsni folkloristički, patriotski pristup? Recimo, termin Bajram-party označava vjerski praznik kao nacionalni folklor. Ne mislite li da je prakticiranje islama nekada u komunizmu bilo mnogo iskrenije negoli sada, kada je vjera takoreći postala pomodarstvo?
BUGARI: S prvom premisom se ne bih složio, mislim da je danas mnogo širi, globalniji pristup vjeri nego nekada, posebno kod omladine koja je nekada najmanje bila u vjeri. S druge strane, danas imamo veliki broj onih koji zloupotrebljavaju vjeru na svaki način. Bitno mu je da proslavi Bajram, da popije, da se hvali da posti. Što se tiče političara, u pravu ste. Sada se trkaju ko će biti viđen na džumi. To je zato što vjeru koriste kako bi ostvarili ovozemaljske koristi. Ali i ja sam prolazio kroz tu fazu, pa čak i uživao u njoj, nažalost. Ali, mi samo komentarišemo loše kod ljudi. Kad vidiš nekoga da padne, nemoj mu reći "što si pao?", nego mu pomozi da ustane. Daj mu alternativu! I upravu ste - mi od vjere hoćemo da napravimo naciju! Ne može! Poslanik je za naciju rekao da je to lešina koja smrdi. Allah je dao nacije, ali ako se zbog nje zakačiš i svađaš s drugim čovjekom, to je lešina. Zato je islam odmah prihvatio različite nacije, boje, žene, robove, poslovne ljude, sirotinju, sve...
DANI: Da, ali, evo, "firma" u kojoj radite, kako ste rekli na početku razgovora, upravo izjednačava naciju i vjeru, pokušavajući da homogenizira bošnjačko biračko tijelo, i satanizira svaki intelektualni otpor tome kao "antibošnjački". Ne mislite li da nas neprestana desekularizacija društva stalno vraća u politiku tabora, kolektiviteta, geta?
BUGARI: Pa, dobro, ali, evo, i ja sam jedan od radnika Islamske zajednice, dakle, ja nastojim da nas udaljim od toga. Ja sam alternativa. Ja istinski želim svakom imamu da radi ono što ja radim, da komunicira... Mi smo uvijek za tu promjenu, samo treba naći metode... Zar ovo nije dokaz da pokušavamo da utječemo na ljude da se posvete nauci u pravom smislu te riječi? Ja kažem otvoreno: "Ovo mi se ne sviđa kod tebe, nek' si tristo puta reis, ali ovo nije dobro što si uradio." Ali, problem u jednoj instituciji ili zajednici se ne rješava tako što ćete biti drski kao kad dijete pravi problem, pa ga vi šakom udarite da se smiri. Ne može, ne može nasilu!
DANI: Ali, ne primjećujete li da upravo zbog autokracije reisa Cerića i ponašanja uleme Islamske zajednice, brojni gube povjerenje i u samu vjeru? Ovdje je religija postala sredstvo manipulacije, interesna sfera, politički marketing...
BUGARI: U pravu ste, grešaka ima, greške se čine. Ali ja obično kažem: "Nemoj kuditi, ako ne možeš ponuditi." Ja sam tog stava, i upravo to pokušavam kroz svoje djelovanje uraditi. Nailazio sam na takve situacije u razgovoru sa svojim kolegama i pokušavao im svojim bićem dokazati da se moramo mijenjati. Poslanika su pitali: "Može li se desiti vjerniku da ukrade?" On kaže - može. "Može li mu se desiti da popije?" Poslanik kaže - može. "Može li mu se desiti da vara?" Može. "A, može li mu se desiti da slaže?" E, to ne može! Dakle, već je tada Poslanik pokazao koje su sve mogućnosti da te strast obuhvati. Sve ti se može desiti. Ali ti se ne smije desiti da lažeš. A ako laže, ne može biti pravi vjernik. Onda je bolesnik. Ali, bolesniku ne možeš reći: "Uh, vidi ga što kašlje!" Moraš mu dati sirup.
DANI: Hoćete da kažete da je Islamskoj zajednici potrebno hitno "liječenje"?
BUGARI: Ne samo Islamskoj zajednici. Ali zato nađimo najbolje metode da liječimo ono što je naše. Zato je Gospodar rekao: "Da sam htio, učinio bih da svi budete jedne vjere, ali hoću da vas iskušam." Ne po stručnosti, već po ponašanju - najbolji je onaj koji je najbolji po ponašanju. Pazi - po ponašanju, a ne po stručnosti, organizovanosti, titulama... Svako se može organizovati, možeš se pravo organizovati, toliko da napraviš univerzitet... Ili da postaneš dekan pa činiš blud sa studenticama! A on, tobože, dekan, dobar organizator! Ali, pomozi mu! Ja, recimo, najviše volim ljude koji pričaju protiv mene. Zašto? Zato što razumijem da je to samo jedna faza. Ja sam bio takav nekada. Volio sam da mrzim one koji su pričali protiv mene zato što sam ja zapravo imao problem sam sa sobom, zato što sam se slagao sa svojim protivnikom! Što se buniš ako nisi glup?! Ako te neko kritikuje, zašto ga mrziš? Znači da ti imaš problem sa sobom, znači da taj govori dijelom istinu, a ti nećeš da se suočiš sa njom, već je odbijaš, buneći se protiv onog koji kritikuje. Tako mi je nedavno, za vrijeme ramazana, došao jedan od ovih radikalnijih selefija, i kaže: "Mogu li te pitati nešto?" Rekoh: "Izvoli, naravno." "Izvini", kaže, "ali ja sam te mrzio i svašta sam pričao protiv tebe. Hoćeš li mi oprostiti?" Ja mu kažem: "Pa, nisam ti ni zamjerio ništa."
DANI: Među muslimanima Crne Gore i Srbije vrlo ste popularni, možda čak i više nego ovdje. Zašto?
BUGARI: Ma, vjerujte, nisam ni više ni manje nego ovdje ili bilo gdje drugo... Evo, recimo, bila mi je nedavno Tanja iz Zagreba, ma, znaš kako smo se ispričali, ljepota!
DANI: Vaše prisustvo tamo se često tumači kao agitatorsko. Večernje novosti su, naprimjer, pisale da ste propovijedali mržnju protiv američkog imperijalizma, širili anticionističke stavove, pozivali na muslimanski ekonomski patriotizam i linč "vlaha". S druge strane, Vi ste rekli da Vam podmeću tuđe stavove.
BUGARI: Mislim da se mnogima ne sviđa to buđenje. Recimo, ako se neko prestao drogirati, a ja sam tome uzrok, onda je osobi od koje je kupovao drogu krivo što više nema mušteriju, što mu je ukradena. Za slučaj koji spominjete, ubacili su predavanje nekog lokalnog hafiza i podmetnuli mi da sam ja to rekao.
DANI: Koliko tome doprinosi činjenica što ste Albanac?
BUGARI: Pa, ima i toga sigurno, ima svega pomalo. Mislim da samo traže povoda da zavade ljude, tamo šire priču da ja branim da se pije Coca-Cola zato što ta kompanija finansira rat u Palestini. To je van pameti, pa moje dijete pije Colu! Kažu da sam protiv američkih proizvoda - ni to nije tačno. Ja kažem: "Kupujte sve što je lijepo."
DANI: Kako gledate na tamošnji sukob unutar Islamske zajednice? Kojoj ste struji priklonjeni: Zukorlić - Ljajić ili Zilkić - Ugljanin?
BUGARI: Tu se radi o površnosti i egu i to vam je savršen primjer kako se kroz vjerski diskurs ostvaruju politički ciljevi. Ja podržavam svakog čovjeka, ali znate, za svađu su potrebna dvojica. Svi mi griješimo, ali poenta je priznati grijeh, treba navesti ljude da sami uvide svoje greške. Recimo, ako je jedan muftija kriv, onda ga treba navesti da svoju krivicu prepozna: aha, vidiš, ovdje sam reagovao zbog sebe, a ne zbog zajednice. Svi razdori u Islamskoj zajednici, bilo tamo bilo ovdje, dolaze od viška ega. A ego se ovdje reflektuje kroz poziciju i moć. Ego je zloupotreba položaja. A strašnije je kada se zloupotrebljavaju vjerske nego političke ovlasti.
DANI: Proveli ste pola godine u Sjedinjenim Američkim Državama držeći predavanja širom zemlje. Na čiji poziv?
BUGARI: Obišao sam 23 države, obišao naše ljude koji tamo žive, ma ljepota! (smijeh) Otišao sam na poziv Senada Agića, glavnog bosanskog imama u Americi. Prvo sam sa njima obilazio gradove, a kada sam, nakon dva-tri mjeseca, malo bolje naučio engleski, počeo sam sam putovati. Zaista je bilo posebno iskustvo boraviti u Americi. Ljudi su tamo strašno otvoreni i uvijek spremni za razgovor. To mi se najviše svidjelo kod Amerikanaca, njihova želja da sve riješe kroz debatu, diskusiju, jer sam takav i sam.
DANI: Da li postoje razlike u pristupu vjeri među bosanskim muslimanima ovdje i tamo?
BUGARI: Naši ljudi su se vrlo brzo adaptirali na američki mentalitet, i stoga su vjernici u dijaspori mnogo otvoreniji, valjda i zbog velikog broja različitih nacionalnosti koje tu žive. Mnogo su širi. Nekako umiju da surfaju, kao što ja kažem.
DANI: Surfaju?!
BUGARI: (smijeh) Pa, to je umijeće iznalaženja ravnoteže u dunjalučkom i onozemaljskom svijetu... Dakle, ne uskraćuju se za užitke koje im nudi materijalni svijet, ali ciljaju na onaj, dakle, posvećeni su ovom svijetu taman toliko da dostignu onaj. Tamo se stalno prave novi džemati, i mnogo ih cijenim jer su više suočeni nego mi s iskušenjima koja im se nude u takvom svijetu, svijetu čvrstog kapitalizma... Zaista je velika hrabrost nositi se s time i ne pokleknuti pred raznovrsnim ponudama.
DANI: Često koristite plastične metafore i anegdote u tumačenju vjere. Molim Vas, šta znači "nazvati sebe s fiksnog na mobilni"?
BUGARI: To znači upoznati sebe. Jedna žena me je tokom jednog mog predavanja pitala: "Molim vas, kako da upoznam sebe?" Ja sam joj rekao: "Nazovi se s fiksnog na mobilni." To znači - upitaj sebe šta hoćeš na ovom svijetu, šta hoćeš od ljudi. Evo, moja kćerka Zakira raste i već izlazi i ja je sinoć baš pitam: "Zakira, molim te, kakvog ti momka želiš za sebe?" Upoznaj prvo temelj onoga što hoćeš da bi znao tražiš li uistinu to. I kažem joj: "Sada ti je samo stalo da se svidiš nekome, ali to ne znači da ćeš biti sretna sa tom osobom, ako joj se samo sviđa ono vanjsko na tebi." Momak mora da te upozna. Ali i ti njega.
DANI: Vrlo često putujete van zemlje i držite predavanja. Kako to Vaša supruga podnosi?
BUGARI: Ja sam rekao svojoj ženi - mi smo na dunjaluku sa zadaćama, a ne za uživanje, ima vremena, uživat ćemo na onom svijetu, a ovdje samo koliko stignemo!
Liječenje Kur'anom
Borba s nevidljivim
DANI: Hafize Bugari, osim što ste imam, bavite se i iscjeliteljstvom. Svaki dan ispred Bijele džamije na desetine ljudi traži Vašu pomoć. Molim Vas, od čega to liječite?
BUGARI: Duhovnih tegoba, problema u braku, depresije, neplodnosti...
DANI: Neplodnosti? Kako se to liječi?
BUGARI: Gledajte, ja polazim od principa da je Kur'an lijek. I da je iskreni vjernik, ali samo iskreni, opće dobro za zajednicu. Dova kao temelj vjere je lijek. Jednostavno, polazi se od principa da postoji vidljivi i nevidljivi svijet, onaj koji napada ljude. Šta god da uradiš bez izgovaranja Božijeg imena, izložen si napadima tog nevidljivog svijeta. Allah nam je dao Kur'an i objasnio nam kako da se zaštitimo od tog napada. Pod abdestom si već zaštićen. Ako ustanovim da je neplodnost posljedica tih vanjskih napada, onda liječim... Prouči se Kur'an na vodu ili na nešto drugo, i onda ta voda pročišćava, izbacuje te nečiste elemente iz nevidljivog svijeta i dođe do oplodnje.
DANI: Pa... jeste li omogućili nekome plodnost?
BUGARI: (smijeh) Nisam ja taj koji omogućava plodnost. Ja samo usmjeravam na Božiju milost. Problem je kada se ljudi oslanjaju na čovjeka, a ne na Kur'an. Kažu: "On me izliječio, on je najveći." Nipošto ne treba tako razmišljati.
DANI: Dobro. Ali, ne mislite li da je metod rješavanja problema, koliko individualnih toliko socijalnih, van logičkog, hajdemo reći ovozemaljskog utemeljenja, također svojevrsna religijska tehnika ovladavanja i zatomljenja mase? A i ispada da onima koji nisu u religiji nema spasa?
BUGARI: Bit je spoznaja o tome da se ne treba vezivati za materijalni svijet, svijet formi. I zato najviše pomaže razgovor. Ja razgovaram sa ljudima jer se tako odmah osjeti šta ih tišti u životu... Samo ubijedim osobu da je ono što joj toliko znači apsolutno nevažno. Pretjerano vezivanje, recimo, žene za muškarca čini da doživi nešto što nije željela od muškarca, nešto ružno i ponižavajuće. Ako mi se žena obrati za problem u braku, ja joj samo objasnim: "Moraš tražiti nekoga ko te nikada neće iznenaditi, nekoga ko je tu za tebe, moraš se vratiti temelju, pitanju zašto si ovdje i koja je tvoja uloga na ovom svijetu." Allah ne voli da ti više voliš čovjeka nego njega. Gospodar je ljubomoran. (smijeh) Svaki problem koje društvo ima dolazi zbog raskida, udaljavanja od izvora. Ako duša nema svoj izvor, gotovo je. Onda se ona zadovoljava površinom: "Joj, vidi mobitela, joj, vidi žene..." Dakle, želja ima pogrešan cilj.
DANI: Priča se da ste prestali liječiti jer ste imali, kako se to kaže, duhovnih problema?!
BUGARI: Nikada. Samo ne radim to kao nekada. Ne želim da se ljudi vežu za čovjeka, već da se posvete suštini, da oni budu hamajlije sami sebi, a onda kroz učenje, vremenom, i tegobe nestanu... Nažalost, ljudi često u meni traže spas, a ja im ne mogu pomoći. Može im pomoći samo razmišljanje i razumijevanje sebe.
.
