Ne, ja sam htio biti samo sarkastican. Tvoja primjedba je, s druge strane, duhovita. Ne mislim, naravno, na onu u kojoj sudis o znacenju moje izjave; mislim na mudru, duboku konstataciju a la kineske poslovice "nadopunjavanje, a nikako iskljucivost" ( cudi me da nisi ubacio i

). Sta se to nadopunjava? Biblija dopunjava Kur'an ili Kur'an dopunjava Bibliju? Znaci da je Kur'an okrstio ( no pun intended ) one koji vjeruju u Bibliju "narodima knjige" razdvojivsi ih od "naroda Kur'ana" ( a u sta su drugo mogli vjerovati kad se Kur'an pojavio dobrih nekoliko stotina godina kasnije? ), dok je u isto vrijeme oprecnim odredbama dopunio Bibliju? Ili je Bog smislio Bibliju kao prvi dio, cekajuci k'o Cameron sa "Avatar"-om da tehnologija uznapreduje kako bi sequel bio bolji od prvog dijela, i samim tim "prava stvar"? Svesti kompleksnost religijskih pitanja i odnosa "svetih" knjiga ( "" jer meni nisu, ali nekome jesu ) na konstataciju poput tvoje je, vjeruj mi, apsurdnije od nacina na koji sam ja komentirao diskusije. A paradoksalno, ta slozenost je iz gledista laika banalno pojedinacno uvjerenje ( jer je religija samo transcendentalno poimanje svijeta i zivota ) o kojem strucno i uceno mogu drviti samo ljudi koji od korica do korica i u pola noci poznaju obje knjige, i to doslovce u originalima. Buduci da ne spadam u tu skupinu, a spreman sam se zakleti da ni ti nisi bas blizu, bolje je ne bljuvati prosto-prosirene recenice iz zablje perspektive, a uz to ih bljuvati tako snishodljvo. Jos pokusavas ( kazem, pokusavas; prosudjivanje i procjena ti nisu jace strane ) suditi o tome da li je nesto duhovito, sarkasticno, cinicno ili pak citirano iz puke dosade i snebivanja nad budalastinama koje se podvode pod odgovor nad nerjesivo i neodgovorivo pitanje. Zasto nerjesivo, zasto neodgovorivo? Zato sto su i pitanje i nedohvatni odgovor strogo subjektivni, te je nemoguce naci srednji put, odnosno donijeti svrsishodan i upotrebljiv zakljucak, bas kao sto ne mozes naci srednji put u odnosu na pojmove "raniti" i "ubiti". Zasto ne? Zato sto je prvi pojam srednji put, a drugi je krajnost. Izmedju "raniti" i "ubiti" objektivno nema sredine, i ta objektivnost postaje subjektivna kada se percepcija "ranjavanja" i "ubijanja" odvoji od stvarnog znacenja i predje u metafiziku. U tom slucaju "Biblija" i "Kur'an" postaju dva pojma od kojih je jedan krajnost ( poput "ubijanja" - negativna ), a drugi srednji ( implicitno ispravan ) put, samo sto tu nastupa individualno shvatanje ( to je posljedica tzv. tumacenja ) koje kod pripadnika iste religijske zajednice dijeli osnovu, ali se fundamentalno razlikuje u pitanju najmanje jednog, makar i sitnog, segmenta sadrzaja Knjige. Cak i da se uskladi percepcija jedne religijske skupine u potpunosti ( sto je blisko nemogucnosti ), ostaju odredbe koje drugu knjigu karakteriziraju kao nedozvoljenu krajnost. Tako ne moze biti nadopunjavanja; to bi vec bilo kvazi-krscanstvo, ili kvazi-islam, ili pak potpuno nova religija. Iskljucivost je zato oblik percepcije koji a priori ne dozvoljava mogucnost samog postojanja izbora. Individualno shvatanje uvijek na kraju namece odnos "krajnost-srednji put", sto je neizberiva varijanta, ili bolje, varijanta jedne prihvatljive opcije.