#301 Re: Prijedor 2019
Posted: 18/03/2019 20:27
ho's prodat ljiljane?славянин wrote:Da oce tu tastaturnu coporativnu energiju usmjeriti na pozitivne stvari bilo bi jos bolje...
ho's prodat ljiljane?славянин wrote:Da oce tu tastaturnu coporativnu energiju usmjeriti na pozitivne stvari bilo bi jos bolje...
Necu mozes naruciti ima jos proslijedim broj na PP ako zelis.Maraschino wrote:ho's prodat ljiljane?славянин wrote:Da oce tu tastaturnu coporativnu energiju usmjeriti na pozitivne stvari bilo bi jos bolje...
A sta si kad svjesno lazes? I nije ti prvi put - uslo u krv.Lajavikrelac wrote:Četnik ti je znaš ko mamlaze! Kako se divljaspora upali ko kutnjak čim neko nešto kaže kontra njihovog konta. Stisnite muda pa otiđite tamo pomozite čovjeku u bilo kom obliku!
Over and out!
Nacu ja Azrina i napravit ce mi bolje od onih tvojih. Kaze da se jos ucio kada je one pravio.славянин wrote: Necu mozes naruciti ima jos proslijedim broj na PP ako zelis.
Bosnjaci net30. april 1992. godine - uvođenje svetosavskog aparthejda i početak genocida u Prijedoru
ŠIROKO JE PRIJEDOR POLJE
Autor: Anto Tomić
Objavljeno: 01. May 2019. 14:05:24
ANTO TOMIĆ: A onda čuh i saznah za masakr u Volariću. Al' nebitno, to su bili samo Cigani.
Saznah i za neku Jakarinu kosu. Sekundarno-tercijalna. 500-600 ubijenih. U dijelovima. Nebitno.
Pa čuh i za Kevljane. Isto toliko. Primarna. Nebitno.
Zecovi, mjesto se zove. Majka Hava, šest sinova i muž. Al' koga briga.
U ona davna, davna vremena, iz moga prošloga života, samo su dobri đaci čuli i učili o najvećim i najbogatijim rudnicima željeza, o ljubijskim rudnicima.
Samo su najbolji pioniri i omladinci išli na ekskurziju na Mrakovicu.
Samo su dobri poznavaoci nogometa znali za ljubijski "Rudar".
Samo su ljudi lošeg ukusa slušali muziku plavog čuperka, Halida M.
I to bi, ukratko, bilo sve što se o općini Prijedor nekad znalo.
A danas, četvrt vijeka kasnije, ničim izazvan, posta Prijedor svjetski poznat. Po genocidu.
(ili, štob' neki naši istaknuti političari rekli: "veliki zločin neodgovornih pojedinaca")
Geografiju općine Prijedor sam učio po potrebi -, stanovao u Ljubiji, radio u Omarskoj, cure gonjao po Puharskoj, Zagradu, Pećanima, Kokinom gradu, Urijama. (ma, bila je i jedna iz Gašića naselja al' o tom drugi put ❤).
I kroz Kozarac sam prošao po koji put na prvomajske uranke.
Hambarine su mi bile poznate po putu "pos'o - kuća, kuća - pos'o".
I u Tomašici sam bio jedne godine na remontu Rudnika.
I to bi bilo to.
A onda....
A onda čuh i saznah za masakr u Volariću. Al' nebitno, to su bili samo Cigani.
Saznah i za neku Jakarinu kosu. Sekundarno-tercijalna. 500-600 ubijenih. U dijelovima. Nebitno.
Pa čuh i za Kevljane. Isto toliko. Primarna. Nebitno.
Zecovi, mjesto se zove. Majka Hava, šest sinova i muž. Al' koga briga.
I mali Bačići.
I Semirova mama.
Tukovi. Ećimovići, obitelj heroja Slavka.
Briševo, 70 nevinih ljudskih duša.
Čarakovo, ne zna im se broj.
Mataruge.
I još mnoge mahale i sela za koje nikad ni čuo nisam.
A da je dao Bog da nikad ne upoznah ovu geografiju. Ukaljanu krvlju.
A brojke i matematika još bolnija:
53 000 po bijelom svijetu rašćeranih,
31 000 po logorima zlostavljanih,
4000 ubijenih,
256 žena ubijenih (nebrojeno silovanih) i
sto i dvije male duše, na majčino mlijeko miruhne...