Pryda wrote:Mene i dalje muci taj faktor ljudske greske. Kazes ako se za nekoga znalo da je lazov nije se uzimalo njegovo misljenje. To nekako gledam kroz postovane ljude u mahali, zna se koji stari dedo ide citav zivot u dzamiju i pomaze drugima, koji ne bi mrava zgazio. I zaista je covjek takav, dobar sam od sebe i ne bi namjerno iskrivio recimo sta je cuo od svog oca, pa tako ni hadis. Postavlja se pitanje, posto je dedo covjek kao i svi ostali, moze li dedo pogrijesiti i izvrnuti hadis?
Naravno, ali koliko je
određena sumnja opravdana, toliko je neopravdana
potpuna sumnja; kao što je neopravdano i odbacivanje optimizma u ovome, tj. da je taj dedo zaista prenio kako treba. Zapravo, ne treba biti niti pesimista niti optimista, već prosto... realista. Ljudi griješe i ljudi čine ispravno; greške su moguće, ali moguće su i ispravne stvari.
K tome, tu je i faktor usporedbe sa Kur'anom, odnosno svaki hadis u koliziji sa cjelinom Objave se odbacuje; primjerice, ja odbacujem par vjerodostojnih hadisa. No dok ja odbacujem njih par (preciznije, manje od 10), ovdje se želi reći kako je sve podložno sumnji i kako nikakve sigurnosti ni u šta nema. Ako je to tako, kažem ja, nema sigurnosti niti u Kur'an, s obzirom na sve političke, društvene, praktične i druge okolnosti njegovog zapisivanja (parčad kože, drveta i drugo), prenošenja (hafizi, različiti kiraeti, odsustvo hareketa) i očuvanja (spaljivanje raznih ličnih kopija, promocija samo jednog zvaničnog sveska i drugo). To što postoji ajet u Kur'anu gdje Allah kaže kako će "sačuvati ovu knjigu od izmjena" ne mijenja ništa, jer možda je baš taj ajet "ubačen" od strane nekoga, plus što sam ajet zapravo ne govori nužno o Kur'anu kao Mushafu kojeg mi imamo; naravno, ja odbacujem sumnju ovdje, samo ukazujem na apsurnost konstantnog pozivanja na sumnju u hadise, iako isti argumenti se mogu upotrijebiti i protiv Kur'ana koji je, na kraju, također hadis po priznanju Allaha.
No, kao što nemam sumnje u sposobnost Allaha da sačuva svoju Objavu od deformacije, tako nemam sumnje u ljudski intelekt da se kroz 1400 odupre samoobmani.
Postoji li sansa da je negdje u nekoj mahali bio dedo koji je iako postovan poklekao pod npr zidovskim zlatom pa izvrnuo neke stvari? Mislim dajes li sansu da se takva stvar mogla desiti ljudskom bicu.
Bilo je ljudi kojima je istina bila važnija od svega, pa i njihovog života. Ljudi su davali i daju svoje živote za neke ideale i uvjerenja. U suprotnom, Muhammed a.s. bi pokleknuo i Islama ne bi ni bilo. Možda je omjer 100:1, ali dovoljan je 1 dobar čovjek koga je briga za istinom da istu i komunicira drugima, da je prenese i da ona traje.
Ovo pitam radi toga sto sam citao Kur'an i tamo npr izricito govori kako se uzima abdest. 4 koraka, brzo, lagano dok je hadis bas komplikacija 3 ovo 3 ono uci suru za ovo za ono. Iskreno izgleda mi kao da je neko tim hadisom pokusao otezati muslimanima.
Ne znam tačno za abdest, ali jesam čitao (od Jusufa Karadavija) da je abdest sasvim OK uzeti u vrlo jednostavnom obliku; svi dodaci su tu dobrovoljni.
Takodje nigdje se ne spominje 5 dnevnih namaza i to je hadis.
Nigdje ne govori da zena pokriva glavu i to je hadis.
Muzika i slikanje da su zabranjeni i to je hadis.
I jos mnogo primjera..
Kad bi covjek zivio po hadisu samo bi morao pazit sta ne smije radit.
Islam je baziran na Kur'anu i sunnetu. Ako je Kur'an dovoljan, onda je isti mogao biti dostavljen preko noći putem jednom meleka kao gotova knjiga i to bi bilo to. No vidimo da je bilo potrbno 20 godina da se isti dostavi, a Poslanik a.s. je kroz tih 20 godina živio i radio; Kur'an, opet, je višeznačan i jedna te ista tvrdnja u njemu mogu imati više značenja jednako istinitih. Kur'an je također knjiga, a kao i svaka knjiga ne definiše do u detalje svaki aspekt nečijeg života. Za detalje se pobrinuo Muhammed a.s.