Gojeni H wrote:Don't Be Mistaken
As long as i have life, I am the slave of the Qur'an.
I am dust at the door of Muhammad the Chosen.
If anyone makes anything else of my words,
I am disgusted with him and whatever he says.
Nemoj imati dilemu
Dokle god zivim, ja sam rob Kur'ana.
Ja sam prasina pored vrata Muhameda Izabranika.
Ukoliko neko ucini bilo sta drugo od mojih rijeci,
Takav mi se gadi kao i ono sto kaze.
Divan-e Shams-e Tabrizi: Quatrain 1331
*Prevod na bosanski je moj, Allah mi se smilovao.
Prica koja zivi, ali koje nema i knjigama, kaze da je do kadije islamske drzave dosla vijest o tome da je nekadasnjem uglednom alimu i fakihu, Dzelaludinu, sejtan oduzeo pamet i da sada Dzelaludin, ne samo sto je sebe odveo u dalalet i postao mulhid, nego to sejtansko ucenje propovijeda medju narodom i privlaci ih na sejtanov put, tvrdnjama da je, neuzubillah, sve Allah i da muslimani nisu nimalo ispravnijeg vjerovanja negoli kitabije i musrici.
Kadija, strog i surov covjek, koji je Rumija znao otprije, dok je Rumi jos bio na pravom putu, pomisli da licno mora otici na lice mjesta, vidjeti o cemu se radi i uraditi sto je potrebno. Na putu prema Rumiju citao je poeziju koju su mu uhode donijeli i grozio se krivovjerja kojim je obilovala i ismijavala Allahovu vjeru. Presudu je vec donio, trebalo mu je da Rumi samo potvrdi da su to njegove rijeci. U jednom gradicu koji je bio na putu do Rumija, svrati da sviti prikljuci gradskog dzelata, kojeg je znao otprije i sam ga, kao vjestog i pouzdanog glavosjecu, postavio na to mjesto.
Rumija su zatekli kako u prepunoj dzamiji drzi vaz, a po odjeci onih koji su slusali vaz zakljucio je da su skoro pola njih nemuslimani. Sjedili su izmijesani sa muslimanima.
Kad je Rumi zavrsio sa vazom, kadija posla dvojicu tjelohranitelja da ga dovedu. Kad ga dovedose, Rumi se podje izgrliti sa kadijom, ali se on izmace i rece da ih Rumi povede svojoj kuci.
U kuci kadija odmah predje na stvar, upita Rumija da li su u knjigama koje mu pokaza njegove rijeci. Rumi vec nakon citanja dva reda klimnu glavom: "Da, iz mojih su usta izasle".
Kadija zadovoljno cupnu, ne ocekujuci tako lak posao, te znakovito pogleda prema dzelatu.
Ali tada iz kadijine svite iskoci jedan lokalni spijun koji im se pridruzio pred dzamijom. Kleknu pred kadiju i rece: Ne, robe Onog u cijoj je ruci Muhamedova dusa, time cete samo okrenuti narod protiv vlasti, a Dzelaludinovo gresno ucenje ce dobiti vjetar u ledja. Previse ga narod voli. -Pa sta da radimo?, upita kadija, prisjecajuci se prepune dzamije koja u transu i grobnoj tisini upija svaku Rumijevu rijec. -Da unistimo sve njegove knjige, a njega ostavimo? -Ne, odgovori uhoda, kasno je za to, vec su se rasirile po carstvu, a ljudi ih uce napamet umjesto Kur'ana. -Pa sta da radimo?, upita kadija. -Mislim da je najmanja steta ako bi sam Dzelaludin svojom poezijom ponistio svoju krivovjernu poeziju. Neka smisli kakav stih kojim se odrice svega sto je pisao ili kojim ce reci da ga nisu razmjeli i da njegove rijeci ne znace ono sto kazu. -Kadija, duboko zamisljen, rece: U pravu si, uradicemo kako kazes. Ali sad kad Dzelaludin zna da si nas, bolje je da odmah odes u moju palatu, pa kad se vratim poslacu te u neku drugu misiju. Uhoda se nakloni i ode.
Kadija se okrenu Rumiju, pa dzelatu, hrmpaliji djecijeg i dobrodusnog pogleda, pa opet Rumiju: -Nece ti biti problem, stihoklepac, da Allahu i poslaniku podaris jedan pogodan stih? Rumi, koji je dotad sve vrijeme sutio, uz vedar osmijeh rece: -Za moga Allaha i poslanika? Kako bi mi to mogao biti problem? Kadija se nasmijesi, sam iznenadjen da sve ide tako glatko. -Da te cujemo, Dzelaludine! Rumi mirnim, skoro tihim glasom izdeklamova:
Dokle god zivim, ja sam rob Kur'ana.
Ja sam prasina pored vrata Muhameda Izabranika.
Ukoliko neko ucini bilo sta drugo od mojih rijeci,
Takav mi se gadi kao i ono sto kaze.
Kadija je bio odusevljen. Dodje mu da poljubi Rumija. Okrenu se tjelohraniteljima i rece: Brzo ga sad vodite u dzamiju, dok se svjetina nije razisla i neka im odrecituje te stihove.
Tako i bi.
Kadija se nakon dva dana, vrlo zadovoljan i razvojem situacije i svojom mudroscu, vratio u svoju palatu, gdje ga je cekao onaj njegov spijun. Spijun upita kako je sve proslo, a kadija, trceci da pohvali svoju pamet, preprica sta se desilo i jos spijunu izrecitova one stihove.
Spijun se uhvati za glavu i poce cupati kosu: Namagarcio te je, presvijetli kadijo, trebao sam ja tamo ostati i sve propratiti do kraja. Kadija je razrogacio oci, potpuno ga je zbunila ta reakcija uhode, a nije mu se dopao ni preslobodni uhodin ton. Suzdrzavajuci se da ga ne udari, kadija rece: Dobro, da cujem. Kazi, ali pazi sta ces reci, nemoj se igrati sa mnom.
Uhoda upita: -A je li nas nas lijepi din uci da se treba robovati ikom osim Allahu? Ne uci. A vidi sta ti je podvalio, podvalio da je rob mushafa, a ne Allaha. A to je sirk. Znas li da on za jednog svog murida koji je hafiz Kur'ana govori da je najveci magarac u Konji i zove ga posprdno Abdu-l-Kitab, Rob knjige? Znas li ti da je njihovo mulhidsko ucenje da su svi magarci i robovi knjiga dok, kako oni kazu, ne umru prije smrti. Dzelaludin za sebe tvrdi da je, dok je bio ziv, robovao knjizi, a da, nakon sto je umro, zna da je samo, kako on to kaze, Voljeni, ziv?
Kadija je preblijedio.
Spijun nastavi: -Sad se sigurno Dzelaludin i njegovi mulhidi naglas smiju tome kako jeftino su te namagarcili.
Da je kadija mogao tog trenutka zaviriti u Rumijevu sobu, vidio bi da se tamo Rumi i petorica njegovih prijatelja od smijeha drze za stomake, upravo dok prepricavaju kako je Rumi namagarcio kadiju. Kadija bi jos pomislio da njegov spijun ima natprirodne moci i vidi stvari skrivene od oka.
-Pa sta da radimo?, upita kadija.
-Nista, sad je kasno, rece spijun. Posluzice nam i ti stihovi koje smo isposlovali, kod sviju, osim kod onih koji su bliski Dzelaludinu. Ali, nema veze, za te njegove je svakako nada za pravi put odavno izgubljena, njihova srca su previse i nepovratno ogrezla u Dzelaludinov kufr. Osim toga, Dzelaludin je ugledan, ima puno onih koji mu dolaze, a da jos nisu skrenuli sa pravog puta. Ti stihovi ce ih, barem vecinu, ostaviti na pravom putu.
. Netjem više. 