Jasni i nejasni ajeti?

[dadinjo33]

spominje se u Kur'anu da se obavlja hadždž kuće (Bayt), Korkut prevodi kao Kabe. Mlivo ispravno-kuće.
danas biznis čitav napravljen od dogmatskog prevoda/tumačenja jedne riječi. ljudi prodaju sve da odu da im se grijesi obrišu.

Pa kako su Arapi pogrijesili ... na maternjem jeziku?

"Arapi, onakvi kakvi su..."

[Towelie]

Arapi, i drugi prevodioci koji znaju arapski, su svesno prevodili kako ne stoji u originalu pod uticajem hadisa i vladajuce islamske dogme, valjda nemajuci hrabrosti da prevedu kako pise.

[Nurudin]

Treba uz one kudume i najeve po tekjama, uvesti i vatrogasni aparat , kao dio opreme i standardne procedure.

a upotreba opijata/droga/trave

Ako misliš da je to uzrok tzv "mističnim stanjima svijesti" derviša , možda kod nekih i jest ali ne vjerujem
da je to uzrok tome. Uzrok je ljudska psiha i autohipnotička umna projekcija , odnosno sve je to stanje uma.
Inače, mislim da je Erih From dobro objasnio tu potrebu za tim stanjima. On govori da je uzrok tome ljudska
samosvijest , odnosno svijesnost o vlastitoj odvojenosti od cjeline , od prirode.
Taj osjećaj da "nešto nedostaje" je posljedica te ideje o odvojenosti , koja je također stvorena u umu.
U objektivnoj realnosti nisi odvojen, dio si cjeline svega , tvoje postojanje nije neovisno .
Da bi se taj osjećaj usamljenosti i faličnosti utažio , bar na neko vrijeme, ljudi su od davnina pristupali
nekakvim grupnim ritualima koji su im davali osjećaj bar kratkoročnog jedinstva (tewhida).
Pa tako navodi kako su prvi oblici toga bili rituali grupnog sexa u kojem su se cijela plemena zajedno praznila
od napetosti koju stvara taj osjećaj odvojenosti i doživljavali mistična iskustva.
Kasniji oblici pripadanja nekoj obrednoj grupi su kultivisani i postali su čisto psihološki fenomen, bez fizičkog
kontakta, kao što su vjerski , navijački, svjetonazorski, politički ...ili jednostavno potreba da se odeš istračati
sa kolegicama na kafi i tako se bar psihološki malo sjediniti .
Svi ti oblici ponašanja su kratkoročnog efekta i dešavaju su unutar uma, u subjektivnoj a ne u objektivnoj realnosti.
Istinsko sjedinjenje ili tewhid je svjesnost o tome da se razdvajanje na subjekat i objekat nije ni desilo , osim u našoj
glavi.

[Connaisseur Karlin]

Treba uz one kudume i najeve po tekjama, uvesti i vatrogasni aparat , kao dio opreme i standardne procedure.

a upotreba opijata/droga/trave

Ako misliš da je to uzrok tzv "mističnim stanjima svijesti" derviša , možda kod nekih i jest ali ne vjerujem
da je to uzrok tome. Uzrok je ljudska psiha i autohipnotička umna projekcija , odnosno sve je to stanje uma.
Inače, mislim da je Erih From dobro objasnio tu potrebu za tim stanjima. On govori da je uzrok tome ljudska
samosvijest , odnosno svijesnost o vlastitoj odvojenosti od cjeline , od prirode.
Taj osjećaj da "nešto nedostaje" je posljedica te ideje o odvojenosti , koja je također stvorena u umu.
U objektivnoj realnosti nisi odvojen, dio si cjeline svega , tvoje postojanje nije neovisno .
Da bi se taj osjećaj usamljenosti i faličnosti utažio , bar na neko vrijeme, ljudi su od davnina pristupali
nekakvim grupnim ritualima koji su im davali osjećaj bar kratkoročnog jedinstva (tewhida).
Pa tako navodi kako su prvi oblici toga bili rituali grupnog sexa u kojem su se cijela plemena zajedno praznila
od napetosti koju stvara taj osjećaj odvojenosti i doživljavali mistična iskustva.
Kasniji oblici pripadanja nekoj obrednoj grupi su kultivisani i postali su čisto psihološki fenomen, bez fizičkog
kontakta, kao što su vjerski , navijački, svjetonazorski, politički ...ili jednostavno potreba da se odeš istračati
sa kolegicama na kafi i tako se bar psihološki malo sjediniti .
Svi ti oblici ponašanja su kratkoročnog efekta i dešavaju su unutar uma, u subjektivnoj a ne u objektivnoj realnosti.
Istinsko sjedinjenje ili tewhid je svjesnost o tome da se razdvajanje na subjekat i objekat nije ni desilo , osim u našoj
glavi.

u sustini, svi spomeuti fakotri su uzrok, a vidi, i primjeri koje si ti napisao su vlro ektremni, znaci, posticanje posebnog umnog stanja je neophodno podsticanjem se postize privremena kemisjka rekacija u mozgu, npr. post tokom ramazna uprvo privremeno utice na ispustanje odredjenih kemikalija u mozgu koj epovecavaju razinu koncentracije i slicno, no, sustina price je, da za svako stanje je uvijek potreban "iritant" koji ce podstici izavnredno privremeno stanje uma

[zagortenej]

Arapi, i drugi prevodioci koji znaju arapski, su svesno prevodili kako ne stoji u originalu pod uticajem hadisa i vladajuce islamske dogme, valjda nemajuci hrabrosti da prevedu kako pise.

To je onaj sistem “hoćeš li ti vjerovati meni ili svojim očima“

[zagortenej]

36:69 Wama AAallamnahu alshshiAAra wama yanbaghee lahu in huwa illa thikrun waquranun mubeenun
Korkutov prevod: Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur'an jasni

Doslovan prevod: Mi njega nismo poučili pjesništvu, to njemu ne priliči. On je samo Zikr i Kur'an jasni.

Ovo je jako sporan ajet sa stanovišta njegovog značenja unutar islamske dogme. U ajetu se navodno spominje Muhamed (što je također, upitno, ali neka bude da je on u pitanju). Kaže se da on nije poučen pjesništvu, te da to njemu ne priliči, te da je on samo Zikr i Kur'an jasni. Očito je da se riječi "On je samo Zikr i Kur'an jasni" odnose na čovjeka, onog koji nije poučen pjesništvu. No, dogmate i prevodioci su sve to pretumbali.

Iz navedenog ajeta proizilazi da je čovjek i Zikr (nad kojim Allah navodno vječno bdije) i da je čovjek i Kur'an, i to ne bilo kakav, nego jasni.

Šta je onda kitab, ako je čovjek Kur'an i Zikr?

Postoje čak i hadisi koji govore o Muhamedu kao Kur'anu, ali su oni "soft" verzija. Zašto je mushaf toliko nejasan da dopušta ovoliko višeznačnosti i različitih tumačenja u tako bitnim stvarima, od kojih neke u izvornom tekstu djeluju znatno jasnije nego njihove dogmatizirane i iskrivljene verzije.

Je li taj čovjek koji je Kur'an i Zikr istorijski Muhamed?

Šta je sa Kur'anom i Zikrom bilo nakon što je Muhamed umro?

Kako nejasna knjiga...

Je li to ono Hu?

[Nurudin]

@Karlin
Nigdje ja nisam rekao da je postizanje tog stanja neophodno za bilo šta.
Uzroka u stanju dvojnosti ili mnoštva je uvijek mnogo ali svi uzroci se mogu svesti na jedan, a to je um .
Um je taj koji daje ideju o odvojenosti i to je njegova priroda, da pravi dvoje od jednoga, da se dvoumi.
Veže se za protok iskustva koja mu dolaze kroz pet osjetila , a koja se stalno mijenjaju (a ako se ne mijenjaju onda
stvara psihološki pritisak zasićenja ili dosade), te samo vezanje egzistencije za nešto promjenjivo i nestalno
stavlja je u domenu uma ili relativnog ("Danas jesi sutra nisi", što bi rek'o naš narod).
Također , to relativno jastvo , identificiranjem sa sadržajem onoga što mu dopremaju čula , se "zaboravlja"
jer se identifikovalo sa nečim , a pati vrlo često jer se dinamika promjene za koju se vezalo , vrlo često dešava
kao drama ili sukob . Sukob se odvija između vlastitih ljudskih univerzuma iskustava sa kojim se identificirao, a svačija
iskustva su bar malo drugačija, pa samim time su uzrok nesporazuma.

[dadinjo33]

@zagor, mnogi ga tako zovu, hu jeste njegovo ime iza kojeg imaju jos dva, a iza njih vise nema imena.

[Nurudin]

@zagor, mnogi ga tako zovu, hu jeste njegovo ime iza kojeg imaju jos dva, a iza njih vise nema imena.

Jel ista priča kao sa ehlu bejtom, samo sad prenešena na Kur'an i zikr ?
Mushaf kao i ehlu-bejt su samo istorija i simboli, a ništa ne znače simboli ukoliko se ne razumiju.
Hu je dinamika, drama, promjena stalna. Jedina konstanta je promjena i neidentifikacija sa istom.
Ja sam onaj koji jesam. Ukoliko dođe do identifikacije, upadaš u vrtlog filma .
Hu je film, ti si gledaoc koji se potpuno zaboravio u filmu , vezao se za glumce , plače kad jedan pogine itd.
Samo što je ovo malo jača kinematografija, vidiš da se šije ubiše plačući i tučući kad igraju dani Kerbele.

[Nurudin]

Ja sad k'o oni dosadni štreberi , kad učitelj pita , on stalno "mogu'l ja , mogu'l ja ?! "

[dadinjo33]

Ja sad k'o oni dosadni štreberi , kad učitelj pita , on stalno "mogu'l ja , mogu'l ja ?! "

Uvijek je onako kako gledalac vidi pod uslovom da gledalac zna ko je taj sto gleda ili barem njegovo ime ("sve...osim širka"), pa cak i onda kad to gledalac ne zna ("sve...pa i širk").

[Towelie]

Svi smo nasi, samo jasi.

[Connaisseur Karlin]

@Karlin
Nigdje ja nisam rekao da je postizanje tog stanja neophodno za bilo šta.
Uzroka u stanju dvojnosti ili mnoštva je uvijek mnogo ali svi uzroci se mogu svesti na jedan, a to je um .
Um je taj koji daje ideju o odvojenosti i to je njegova priroda, da pravi dvoje od jednoga, da se dvoumi.
Veže se za protok iskustva koja mu dolaze kroz pet osjetila , a koja se stalno mijenjaju (a ako se ne mijenjaju onda
stvara psihološki pritisak zasićenja ili dosade), te samo vezanje egzistencije za nešto promjenjivo i nestalno
stavlja je u domenu uma ili relativnog ("Danas jesi sutra nisi", što bi rek'o naš narod).
Također , to relativno jastvo , identificiranjem sa sadržajem onoga što mu dopremaju čula , se "zaboravlja"
jer se identifikovalo sa nečim , a pati vrlo često jer se dinamika promjene za koju se vezalo , vrlo često dešava
kao drama ili sukob . Sukob se odvija između vlastitih ljudskih univerzuma iskustava sa kojim se identificirao, a svačija
iskustva su bar malo drugačija, pa samim time su uzrok nesporazuma.

Nurudine, nisam rekla da je postizanje doticno stanja neophodno, ali sam primjetila , de je dio ljudske prirode i potrebe da koristi stimulanse sa ciljem sticanja drugacijeg isksutva svrha toga je iznad svega licna potreba problem nastupa, kad se rezulati dotcnog prakticiranja pokusavaju opisati vjernicima kao bozanstveni ili paganima kao izvanredno isksutvo

[Nurudin]

Ja sad k'o oni dosadni štreberi , kad učitelj pita , on stalno "mogu'l ja , mogu'l ja ?! "

Uvijek je onako kako gledalac vidi pod uslovom da gledalac zna ko je taj sto gleda ili barem njegovo ime ("sve...osim širka"), pa cak i onda kad to gledalac ne zna ("sve...pa i širk").

dva identična viđenja bi bila širk

[Nurudin]

@Karlin
Nigdje ja nisam rekao da je postizanje tog stanja neophodno za bilo šta.
Uzroka u stanju dvojnosti ili mnoštva je uvijek mnogo ali svi uzroci se mogu svesti na jedan, a to je um .
Um je taj koji daje ideju o odvojenosti i to je njegova priroda, da pravi dvoje od jednoga, da se dvoumi.
Veže se za protok iskustva koja mu dolaze kroz pet osjetila , a koja se stalno mijenjaju (a ako se ne mijenjaju onda
stvara psihološki pritisak zasićenja ili dosade), te samo vezanje egzistencije za nešto promjenjivo i nestalno
stavlja je u domenu uma ili relativnog ("Danas jesi sutra nisi", što bi rek'o naš narod).
Također , to relativno jastvo , identificiranjem sa sadržajem onoga što mu dopremaju čula , se "zaboravlja"
jer se identifikovalo sa nečim , a pati vrlo često jer se dinamika promjene za koju se vezalo , vrlo često dešava
kao drama ili sukob . Sukob se odvija između vlastitih ljudskih univerzuma iskustava sa kojim se identificirao, a svačija
iskustva su bar malo drugačija, pa samim time su uzrok nesporazuma.

Nurudine, nisam rekla da je postizanje doticno stanja neophodno, ali sam primjetila , de je dio ljudske prirode i potrebe da koristi stimulanse sa ciljem sticanja drugacijeg isksutva svrha toga je iznad svega licna potreba problem nastupa, kad se rezulati dotcnog prakticiranja pokusavaju opisati vjernicima kao bozanstveni ili paganima kao izvanredno isksutvo

Pa jeste to iskustvo. Božansko ...samo na subjektivan način, kao što takvi i doživljavaju to što zovu Bog.

[Connaisseur Karlin]

Nurudine, nisam rekla da je postizanje doticno stanja neophodno, ali sam primjetila , de je dio ljudske prirode i potrebe da koristi stimulanse sa ciljem sticanja drugacijeg isksutva svrha toga je iznad svega licna potreba problem nastupa, kad se rezulati dotcnog prakticiranja pokusavaju opisati vjernicima kao bozanstveni ili paganima kao izvanredno isksutvo

Pa jeste to iskustvo. Božansko ...samo na subjektivan način, kao što takvi i doživljavaju to što zovu Bog.

razumijem, znaci Bog i bozanstvo su dio duhovne potrebe covjeka, ali mislim da isto iskutvo ne mora biti imenovano kao Bog , jer Bog je iskljucivo teoloski izraz, a ni duhovnost nije iskljucivo iz sektora teologije

[dadinjo33]

"Tao koji se moze izreci/imenovati nije vjecni Tao."

[Nurudin]

Nurudine, nisam rekla da je postizanje doticno stanja neophodno, ali sam primjetila , de je dio ljudske prirode i potrebe da koristi stimulanse sa ciljem sticanja drugacijeg isksutva svrha toga je iznad svega licna potreba problem nastupa, kad se rezulati dotcnog prakticiranja pokusavaju opisati vjernicima kao bozanstveni ili paganima kao izvanredno isksutvo

Pa jeste to iskustvo. Božansko ...samo na subjektivan način, kao što takvi i doživljavaju to što zovu Bog.

razumijem, znaci Bog i bozanstvo su dio duhovne potrebe covjeka, ali mislim da isto iskutvo ne mora biti imenovano kao Bog , jer Bog je iskljucivo teoloski izraz, a ni duhovnost nije iskljucivo iz sektora teologije

Htio sam reći da to nije nikakvo "božansko iskustvo" , već stanje psihe. Tvoje trenutno iskustvo je božansko iskustvo,
u koje je uključeno i psihološko bojanje iskustva . Što je iskustvo čistije to je više božansko

[Nurudin]

"Tao koji se moze izreci/imenovati nije vjecni Tao."

ima li koga da pouku uzme ?

[dadinjo33]

"On je iznad onog kako Ga opisuju/On transcendira njihove opise"-huwe te'ala amma yasifun

[Connaisseur Karlin]

razumijem, znaci Bog i bozanstvo su dio duhovne potrebe covjeka, ali mislim da isto iskutvo ne mora biti imenovano kao Bog , jer Bog je iskljucivo teoloski izraz, a ni duhovnost nije iskljucivo iz sektora teologije

Htio sam reći da to nije nikakvo "božansko iskustvo" , već stanje psihe. Tvoje trenutno iskustvo je božansko iskustvo,
u koje je uključeno i psihološko bojanje iskustva . Što je iskustvo čistije to je više božansko

zar se moze izmjeriti cistoca isksutva

[Nurudin]

Ko o čemu um o mjerenju.
Čije je veće/više čisto

[Connaisseur Karlin]

Ko o čemu um o mjerenju.
Čije je veće/više čisto

a, ne, naprotiv, zasto je potrebna ideja cistog, ali i cistijeg iskustva

[asurbanipal]

Wallahi ih popalio. I to na lomaci knjiga da bolje izgore.

Bogami, u pravu si. Evo i kod šijja imaju predaje:

From Muhammad bin Muslim said: That I said Abaa Ja`far (عليه السلام) about the apostate (murtad). So he (عليه السلام) said: “Whoever turns away from Islaam, and disbelieves in what Allaah has revealed to the Prophet (صلى الله عليه وآله وسلم) after being a Muslim, there is no repentance for him, and it is waajib (obligatory) to kill him, and his wife becomes a stranger to him, and his legacy be divided among his children.”
Source:
1. Al-Kulayni, Al-Kaafi, vol. 7, pg. 256, hadeeth # 1
Grading:
1. Al-Majlisi said this hadeeth is Hasan Kal-SaHeeH (Good like an Authentic (hadeeth))
à Mir’aat Al-`Uqool, vol. 23, pg. 396

From `Alee bin Ja`far from his brother Abee Al-Hasan (عليه السلام) said: I asked him (عليه السلام) about a Muslim who becomes a Christian. He (عليه السلام) said: “He (should be) killed, and no repentance from him” I said: “What about a Christian who becomes Muslim then Apostates from Islaam?” He (عليه السلام) said: “He is asked to repent. And if he returns (to Islaam that is okay), or otherwise he is killed”
Source:
1. Al-Kulayni, Al-Kaafi, vol. 7, pg. 257, hadeeth # 10
Grading:
1. Al-Majlisi said this hadeeth is Muwaththaq (Reliable)
à Mir’aat Al-`Uqool, vol. 23, pg. 400

Na shiachatu mrtvi-hladni raspravljaju na koji način se sa apostatama treba obračunati. Zapaliti ih, otrovati dimom ili obezglaviti.

[dadinjo33]

Mrtvi hladni o mrtvim pecenim.