Joj pogodi me tema haos

Ionako sam teska regresija sam po sebi. Evo jos jedna i odoh raditi
Polako sam pohvatao konce zivota u tudjem gradu i drzavi i opustio se, skupilo se neke fine raje, ucestila druzenja, kako to lagano i bez drame na fakultetu ide.
Za kraj zimskog semestra hocemo organizovati dernek u planinarskom domu, pucamo na veliko zakupit cemo sve, uzivili smo se maksimalno, puno raje zainteresovano, naravno za dolazak ne i za organizaciju
I haj izborimo se mi nekako sa pijacno nakupackim mentalitetom ljudi koji bi da imaju ful gotivu a da pritom daju sto manje para za ucesce. Odemo da pokupujemo sve zivo, para malo, prohtjeva puno, i dodjemo do situacije kada su ugrozene pare za zakup planinarskog doma, a fali nam alkohola.
Rjesenje: vino iz kanistera

Mada ni ostalo pice nije bilo za pohvaliti se, mahom dvoguze, Trojka votka, 2 bidona travarice sto je donio jedan student Ero.
Da malo popravimo utisak, prespemo mi to vino iz tetrapaka u plasticne flase od kisele, lafo Ero donio domace vino
Zenskica na koju sam bacio oko i za koju sam finansirao dolazak (sve ti je dzabe maco, samo dodji ti si moja gosca

) se predomislila oko dolaska u zadnji cas
Kad smo dosli gore, krenem ti ja u zestok obracun sa alkoholom. Hladna ko led piva, koju sam presjecao travaricom uz koji ogrizak ustipka koji je nekome ispao na pod

Ako se zadesi zlipa suhog mesa iz plastike, dobro i jest
Krenem po nove zalihe pive kad vidim sjedi zenska na podu zabacene glave naslonjene na zid i valjda ceka red da povraca. Uzmem jednu dvoguzu, promuckam je i pocnem je zaljevati deruci se "Valentinoooo Rosiiiiii".
Smire me nekako ovi moji gringosi, lafo de malo na zrak, de malo da dodjes sebi, ne dam se zavarati. Pijem zestoko i obilno, ali drzim se na nogama, za razliku od raje koja se pomamila za "domace vino". Padaju ko pjesadija u Staljingradu
U jednom trenutku skontam da mi stvarno nije dobro i haj reko malo cu kisele popiti da dodjem sebi. Uzmem flasu zamahnem grubo i kako pijem tako uvidjam da zapravo pijem "domace" vino

Ovi moji gringosi umiru od smijeha, jedan pokupio nekakvog groba, nagovara je da idu u sobu
Meni muka stravicno, izadjem na snijeg, ispovracam se ko mali, onda se krenem valjati u snijegu da dodjem sebi

I vjerovatno bi tako i zaspao i ko zna bi li prezivio da me nije trznuo telefon. Zove onaj macic sto me ispalio
Kao eto dosla bi ona i njeno drustvo, ali nemaju prevoz. Ne sekiraj se rekoh, sacekajte me doci cu po vas

Od onog jarana sto je nagovarao groba da idu u sobu (i uspio) uzmem kljuceve od auta i po njih. Nije daleko do grada, 15tak kilometara, problem je sto sam ja pijan ko sjekira i sto ni desetak zvaka ni fišermen frendova ne popravljaju utisak. Haj nekako se dovucem do grada nazovem je, reko cekajte me na parkingu jednog soping centra, sreca bile su bas krenule tu da nesto kupe.
Ja tamo, njih 7
Kad su me vidjele na sta licim i jos bolje kad su vidjele kantu od auta, naglo su pocele preispitivati odluku

Ali ova moja simpatija

je rekla da ona ide pa makar sama

(po kasnijem sopstvenom priznanju bilo joj zao mene nako pijanog

) I tako natrpam ti ja njih 7 u auto i lagano ko baja prema gore. Srecom u putu nije bilo nikakvih problema, prosli smo pokraj zandara da nas ne zaustave.
Gore dodjemo, a ono opsti pomor, ali nekako taman nas je ostalo zivih da se sve pretvori u super mini dernek, a simpatija je od te noci postala moja dugogodisnja djevojka.
Nije i ostala, tako da nije klasicni hepi end
