Towelie wrote:
Ima tu veci problem. Isto ovako se tretiraju hadisi koji uticu na veru. Oni koji su u suprotnosti sa Kur'anom. Je li kazna za blud 100 udaraca bicem ili kamenovanje do smrti? Je li se za kradju otseca ili zaseca ruka? Je li se Islam moze slobodno napustiti ili ide smrtna kazna? I jos dosta toga.
Nema tu nikakvih problema, ni većih ni manjih, ni ovakvih ni onakvih, probleme samo ljudi vide, stvaraju, itd.
U postovim prije smo napomenuli da nisu isto Kur'an i hadis/sunnet, zar ne? Znamo da nisu isto, kao što znamo/vjerujemo da je Kur'an samo Riječ Allahova, tu nema ništa što je Poslanik, alejhi-selam, sam ubacio, tu nema umetnutih ljudskih riječi, to nisu Muhammedove riječi.
Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta. (el-Ahzab, 36)
Ako je u Kur'anu ono što je Allah odredio da se ne/učini, gdje je onda ono što je Njegov poslanik, alejhi-selam, odredio? A vidimo da je veoma važno, ne bi to Allah pominjao, a vjernici i vjernice nemaju pravo da se tome suprotstavljaju odnosno da, usprkos tome, postupaju prema svom nahođenju, po svojoj pameti, da rade
malo sobom, što bi rek'o @Diwan u svojoj
Božanskoj Vjeri.
E to je, prema vjerovanju pripadnika ehli-sunneta, u Poslanikovom sunnetu i njegovim riječima i postupcima koji su ostali zapamćeni, koji su se prenosili pa zabilježeni od strane alima koji su bili nadahnuti da se tog posla prihvate.
Tako da o svemu, i o namazu, i o postu, i o zekatu, i o hadždžu, o zikru i svim pitanjima iz područja
ibadata (islamskog obredoslovlja) imamo propise i
odrednice od Allaha, u Kur'anu, a imamo i
odrednice od Allahovog poslanika, alejhi-selam. Pripadnici ehli-sunneta govore
semi'na we et'ana/čujemo i pokoravamo se, i ne žele da rade mimo tih odrednica i da rade po svom nahođenju, po svojoj pameti, po snazi svoje britke kritičke misli i moći spoznaje. To je, naime, odlika pripadnika ehli-sunneta. Ima i drugih grupacija (ili pojedinaca) koje imaju drukčije odlike, iz svojih razloga...
Tako postoje kur'anski propisi i odrednice oko
mu'amelata (međuljudskih odnosa), a postoje i takve odrednice u sunnetu.
Pa postoje kur'anske odrednice o
munakehatu (bračnom pravu), a postoje i odrednice koje su nam stigle od Poslanika, alejhi-selam.
Pa tako, na kraju svega, postoje i kur'anske odrednice o
ukubatu (kaznenom pravu), a postoje i odrednice koje se tiču tog prava i u - sunnetu.
Ukubat je zadnji dio šerijatskog prava (a vazda ga se istura u prvi plan i pravi dreka oko nekih njegovih propisa, a to nije slučajno!), i po logici šerijata i po svemu. Potcrtavam ovo:
po logici šerijata. Naime, sav je šerijat (ili sav islam) utemeljen na
prevenciji. Nije, to treba dobro shvatiti - ali baš dobro shvatiti jer tu leži jedno nerazumijevanje onog bitnog i raznolika iščuđavanja kada je u pitanju islam - kazneni dio islamskih propisa nastao kako bi tek preodgojio konkretnog izvršioca nekog djela, ne postoji sankcija kako bi tek skrenula pažnju nekom kriminalcu te ga izvela na pravi put (a upravo ovim rezonim - koji je formiran u okvirima društvenih vrijednosti Zapada današnjeg doba - neki ulaze u raspravu o kaznenim propisima, te tobožnjem nesuglasju Kur'ana i hadisa), nego postoji da bi se, njenim izvršenjem,
podučilo cijelo društvo upravo onim vrijednostima o kojima vaskoliki islam priča i o kojima trubi cijelo vrijeme, sve do te kazne! Islam se
slomi ukazujući na dobra djela pomaganja ljudima, da se ljudima pomogne na svaki način, da ne žive bijednim životom, da rade pošteno, da se potpomažu, da ne nanose štetu jedan drugom, da čuvaju čast svoju i drugih, da...I kada ljudi prođu pored svega o čemu islam na sve načine priča i čemu poziva, pa počine neko djelo na koje islam upozorava i od kojeg odvraća neprestano, pa se onda nad njima treba izvršiti kazna - onda se počne s vratolomijom kao što je ta kako kazna za krađu nije
odsjecanje ruke nego tobože
porezivanje ruke jer, "zaboga, kako će onda taj lopov početi s poštenim životom ako mu se zauvijek odstrani ruka!?"
Dakle, islam nastoji da sve učini kako bi ljudi uopće i dospjeli u priliku da počine nešto što bi podrazumijevalo sankcije, nastoji i podupire aktivizam da se stvara okruženje koje će mogućnosti činjenja zlodjela svesti na najmanju moguću mjeru, ukazuje i na razloge i ovog i onog svijeta - sav je u prevenciji! A kada neko pored svega toga odluči da
radi svojom glavom, onda je sankcija nad njima više odgojna mjera za sve ostale, za ostatak društva.
Ukratko o tvojim pitanjima po pitanju kazni koje si pomenuo: Za krađu postoji sankcija odsjecanja ruke, ali ne za svaku krađu i za svaku situaciju. Naprimjer neki dan je jedan sud u Italiji donio presudu po pitanju kazne za krađu u duhu šerijata: krađa hrane da bi se gladni najeo - nije krađa, odnosno neće biti sankcije! Taj kradljivac neće biti sankcionisan.
Što se tiče kazne za blud: u Kur'anu je rečeno 100 udaraca bičem, ali se govori općenito -
bludnica i bludnik. Hadis koji govori o kamenovanju nije u koliziji s Kur'anom jer je hadisom rastumačen propis: u ajetu se govori o osobama koje nisu u braku, o mladiću i djevojci, a kazna kamenovanjem je za udate i oženjene jer njihov blud (za razliku od onog prvog) razara porodicu, time razara i društvo, njihov blud sadrži fitnu/smutnju,
a smutnja je, znamo prema kur'anskom ajetu,
gora od ubijanja. Hadis nije zanegirao ajet ni jednog trena, samo je sunnetski
upgrade jednog propisa i spada u onaj ajet s vrha posta o odrednicama Allaha i odrednicama Allahovog poslanika, alejhi-selam.
Ali i za ove kazne, da bi se one doista i provele, upravo je šerijat predvidio mukotrpan put dokazivanja, skoro nemoguć, osim ako ne priznaju javno. Naravno, neki ljudi u nekim muslimanskim društvima (muslimnaksim, ali ne znam koliko i islamskim), kao i uvijek, zloupotrebljavaju sve pa i Božije propise pa kažnjavaju ljude za blud i krađu k'o ništa, očas posla dokazujući krivicu, počev od nekih država do same tzv. Islamske države kojima je, izgleda, odsjecanje ljudima šake neka vrsta bolesnog naslađivanja, itd.
Što se tiče hadisa o kažnjavanju smrću napuštanje islama, nisam se nešto time puno bavio, ali, koliko znam (a mogu se uputiti malo više u to) to je vezano uz okolnost koja se tiče i uključuje i borbe protiv islama i muslimana a ne puko lično napuštanje islama: da neko napusti islam i počne da se na neki način bori protiv muslimana, a ne tek zato što je prestao da vjeruje. U čuvenom dogovoru sa Hudejbije - mirovnom sporazumu Poslanika, alejhi-selam, s Mekom - u jednoj tačci se veli da će se onima, koji odluče napustiti islam i muslimane u Medini i vratiti se mnogobošcima u Meku, biti omogućeno od strane muslimana da to i učine, a da će oni iz Meke, koji prihvate islam i prebjegnu u Medinu ka muslimanima, biti isporučeni od strane muslimana mnogobošcima i vraćeni u Meku.
Poslanik je potpisao taj sporazum i proglasio pobjedu
Ovo sve što govorim je u okvirima vjerovanja i poimanja islama kod pripadnika ehli-sunneta, a kod drugih grupacija je možda drukčije, ne znam...