Ispade da je Miljenko napustio Sarajevo zbog Faruka Šehića. On je Sarajevo napustio mnogo prije...splinter wrote: ↑16/09/2020 23:05 https://www.klix.ba/vijesti/regija/jerg ... /200916153
Nije red da se čovjeku suje mater.
I još k tomu ustaška.
Jergović je Sarajevu okrenuo leđa 1993. godine.
Glupo je povezivati Turkovicku i Dzaferovica sa sarajlijama jer ni jedno od njih to nije. A Jergovic je za sve sam kriv. Kad mu je Sarajevo za sve krivo nek se popusti pisanja o rodnom gradu. A jes kurko, krepao bi od gladi. Jer o nicem drugom i ne zna da pise vec o iskonstruisanim pricama.Gorka Dinja wrote: ↑17/09/2020 07:09 nije samo miljenko napustio sarajevo, primitivizam SDA je i kemu montena nazivao pogrdnim imenima i jadranku stojaković, i milića vukašinovića i tifu i seju sexona i dražena žerića sve je to mahom napustilo sarajevo i ispunilo mokre snove SDA.
Kad vidim likove ko ona bisera turković kako se slika sa lažnim RVI ili onog džaferovića pa i svu tu sarajevsku političku FURDU dobro je kako je moglo da bude.
ma jebe mi se jel bosnjak ili nije vec nisu rodene sarajlije vec došle. kontas ????Gorka Dinja wrote: ↑17/09/2020 10:28ja dobro ne smije se protiv bošnjaka pisat i pričat ako si hrvat ili srbin, jer odma se zna šta si!
ja napisah sarajevska politička furda a ne sarajlije, mada ni ovi potonji nisu neki fakat kulture i obrazovanja.
Nije Miljenka niko otjerao - otišao je sam. Nije ga otjerala nikakva "furda", već je došao u sukob sa svojim jučerašnjim prvim kompanjonima.Gorka Dinja wrote: ↑17/09/2020 10:34
ja napisah sarajevska politička furda a ne sarajlije, mada ni ovi potonji nisu neki fakat kulture i obrazovanja.
Imas li link na taj tekstExNihilo wrote: ↑17/09/2020 06:07 Dobar je Miljenko, ali uhvate ga ponekad prenosi. Prije koju godinu raspisao se kako je demontiranje jedne čelične skulpture u Zenici mjera nacionalizma i vremena koje živimo, a skulptura stoji gdje je vazda i stajala, nego je valjda on nije mogao pronaći, pa je zaključio da iste više nema.
Tipični Šehić. Umjesto da demontira trodimenzionalnog Miljenka činjenicama, on se bavi njime kroz tolkinovsko-harrypotterski imaginarijum.
Na njegovom webu sam čitao. Sigurno je i sada tamo, samo treba iskopati, a web mu nema search, pa pokušam kasnije._BataZiv_0809 wrote: ↑19/09/2020 11:32Imas li link na taj tekstExNihilo wrote: ↑17/09/2020 06:07 Dobar je Miljenko, ali uhvate ga ponekad prenosi. Prije koju godinu raspisao se kako je demontiranje jedne čelične skulpture u Zenici mjera nacionalizma i vremena koje živimo, a skulptura stoji gdje je vazda i stajala, nego je valjda on nije mogao pronaći, pa je zaključio da iste više nema.
Zenicki Pluton, tako nesto, ko kroz maglu se sjecamExNihilo wrote: ↑19/09/2020 11:55Na njegovom webu sam čitao. Sigurno je i sada tamo, samo treba iskopati, a web mu nema search, pa pokušam kasnije._BataZiv_0809 wrote: ↑19/09/2020 11:32Imas li link na taj tekstExNihilo wrote: ↑17/09/2020 06:07 Dobar je Miljenko, ali uhvate ga ponekad prenosi. Prije koju godinu raspisao se kako je demontiranje jedne čelične skulpture u Zenici mjera nacionalizma i vremena koje živimo, a skulptura stoji gdje je vazda i stajala, nego je valjda on nije mogao pronaći, pa je zaključio da iste više nema.
Miljenko, ako čitaš, ubaci search na web.
Jeste, bravo. Evo Google izbacio link na Radio Sarajevo koji je prenio kolumnu._BataZiv_0809 wrote: ↑19/09/2020 11:56Zenicki Pluton, tako nesto, ko kroz maglu se sjecam
Uslikat ću danas Plutona Jergoviću.Na Kamberovića polju, u Zenici, golema, čudna i živa, čelična skulptura Saše Bukvića. Postavljena je tu prije nekoliko mjeseci, kao kiparev dar gradu, načinjen od sirovine na kojoj je sagrađena ne samo Zenica, nego i cijela Bosna, skupa s idealom jugoslavenskog socijalizma. To je ta "teška industrija, to je taj fundament". Naziv skulpture je "Pluton sa genetskom manom", i to je neka vrsta krune Bukvićeva ciklusa u kojem reinterpretira Disneyeve junake u nekome svom neokonstruktivističkom ključu. Nadvijen tako nad Zenicu, i već pomalo hrđav (Što ga čini dodatno začudnim, jer pridonosi njegovom stapanju s okolinom i pojačava dojam da Bukvićev Pluton na ovom mjestu nije tek nekoliko mjeseci, nego je tu godinama, kao spomen i kao znak. Neka vrsta mjesnoga Ajfelovog tornja), taj američki pas, reestetiziran kroz spomen na Ruski umjetnički eksperiment, stoji na kraju jednoga vremena, privatnog i kolektivnog, kao mitska životinja, što će nas prevoditi s jedne na drugu obalu: koga u smrt, koga u novi život.
Da sam imao više hrabrosti, ili da se, ipak, nisam nadao da će drukčije biti, mogao sam tada zaustaviti auto i zagledati se u "Plutona sa genetskom manom", dok ga ne upamtim ili dok mi oči ne iskapaju.
Više nikada ovu skulpturu neću vidjeti, niti ću ove predjele gledati u njihovoj prirodnoj, sivoj boji. Kada sljedeći put budem vozio ovim putem, bit će to pet godina kasnije, u proljeće 1997, Plutona više neće biti, a pejsaž oko Kaknja i Zenice zelenjet će se kao nikad u posljednjih stotinjak godina, ili od vremena kada je Austrija otvarala rudnike i podizala prve visoke peći. Rat je uništio industriju, nestalo je socijalizma, pa je drveće prolistalo, a garež više ne prekriva travu. Bosna je nakon rata postala zemlja jednobojnih cjelina, u kojoj više ništa, osim ćilima, nije šareno. Tako su se i ovdje prorijedili moji rođaci – nešto je poumiralo, nešto je izbjeglo u Kanadu – a, paradoksalno, više je šarenila, više kolorita, bilo u zeničkoj i kakanjskoj predratnoj sivoj, nego u poslijeratnoj, probeharanoj, zelenoj.
Ali tko zna što je izliveno od čelika "Plutona sa genetskom manom", dugonogog kao žirafa – jer to je bila njegova genetska mana? Bit će da je završio kao sekundarna sirovina, da je prodan na kakvom europskom otpadu, izrezan i prevezen na zapad u prvoj željezničkoj kompoziciji koja je nakon rata krenula prema Pločama ili Slavonskom Brodu. Osloboditelji, kao ni obično, nisu imali razumijevanja za umjetnost, a možda nisu ni znali da bi se taj čudni, hrđajući objekt, naslijeđen iz predratnih vremena, negdje smatrao umjetnošću. Vjerojatno je prodan za nekoliko tisuća maraka, izvezen u Singapur ili Maleziju, stopljen s konstrukcijom željezničkog mosta, negdje u Rurskoj oblasti, u Šleziji ili, daleko, u Indokini, i sam izbjeglica, kao što su izbjeglicama postale stotine tisuća Bosanaca, i sam pretvoren u nešto drugo i u nekoga drugog, kao što smo u neke druge pretvoreni i svi mi.
U svakom slučaju, ta najveća skulptura Saše Bukvića završila je u skladu s umjetnikovim poetičkim i estetskim nazorima. Saša, naime, nije klasični kipar, premda je završio kiparstvo, nego je konceptualni i postkonceptualni umjetnik, performer, svojedobno zabavljen historicističkim reinterpretacijama svega i svačega. Sudbina njegovog zeničkog "Plutona sa genetskom manom" zapravo je cijeli jedan performans, kojim je metaforizirana sudbina građana one, predratne i ratne Bosne i Hercegovine, pa i samog umjetnika. Svi su oni ili – dopustite mi tu intimizaciju, premda bih je najradije izbjegao – svi smo mi naknadno izliveni u oblike i u funkcije, koje više nemaju nikakve veze s onim što smo bili još krajem marta 1992.
, ali i činjenica je da su brojni Plutoni širom ex Yu upravo ovako završili, pa me ni ne čudi što je on to pomislio. Koliko znam Pluton je živ i zdrav, ali onu ribu su pofino sjebali klošari koji se okupljaju na kembridžu 
Tekst je, kao i većina njegovih kolumni, svakako više od kolumne, čak umjetnost. Međutim, s obzirom da redovno čitam Jergovića, primjećujem kako mu se često ne da provjeriti vlastite navode, zbog čega u tom domenu, dakle činjeničnom, ponekad odaje dojam površnosti._BataZiv_0809 wrote: ↑19/09/2020 13:21 Obojica smo editovali
U Jergovicevu odbranu moram reci da kolumna ne mora nuzno biti faktcki tacna, ali je pozeljno zbog kredibilnosti kolumniste
Šehić je ovom kolumnom pokazao sav svoj jad i bijedu.Škobo Habu wrote: ↑19/09/2020 11:49Tipični Šehić. Umjesto da demontira trodimenzionalnog Miljenka činjenicama, on se bavi njime kroz tolkinovsko-harrypotterski imaginarijum.
Zar je teško reći kako je taj isti Jergović, na početku rata, prilikom jednog uživo javljanja Ivice Osima u program TVBiH, koji je tada bio trener Partizana, tom istom Ivici psovao majku.
Izdajničku, kakvu drugu.
a šta kažeš na to psovanje majke ivicu osimu od strane jegovića?Better Man wrote: ↑19/09/2020 22:19Šehić je ovom kolumnom pokazao sav svoj jad i bijedu.Škobo Habu wrote: ↑19/09/2020 11:49Tipični Šehić. Umjesto da demontira trodimenzionalnog Miljenka činjenicama, on se bavi njime kroz tolkinovsko-harrypotterski imaginarijum.
Zar je teško reći kako je taj isti Jergović, na početku rata, prilikom jednog uživo javljanja Ivice Osima u program TVBiH, koji je tada bio trener Partizana, tom istom Ivici psovao majku.
Izdajničku, kakvu drugu.
Za taj podatak ne znam i bez dokaza da je tako bilo ne bih ništa mogao kazati. O Osimu se nema šta posebno govoriti. On je najveći gospodin na ovim prostorima. Ne samo u sportu, već u svim sferama.kakavdanakneiskustvu wrote: ↑20/09/2020 12:34a šta kažeš na to psovanje majke ivicu osimu od strane jegovića?Better Man wrote: ↑19/09/2020 22:19Šehić je ovom kolumnom pokazao sav svoj jad i bijedu.Škobo Habu wrote: ↑19/09/2020 11:49
Tipični Šehić. Umjesto da demontira trodimenzionalnog Miljenka činjenicama, on se bavi njime kroz tolkinovsko-harrypotterski imaginarijum.
Zar je teško reći kako je taj isti Jergović, na početku rata, prilikom jednog uživo javljanja Ivice Osima u program TVBiH, koji je tada bio trener Partizana, tom istom Ivici psovao majku.
Izdajničku, kakvu drugu.