piupiu wrote:Hakiz wrote:sen555 wrote:Bas je bezveze da neko komentarise nesto u sto se ne razumije. Zasto muslimanke nose naramu? Zasto se casne sestre oblace u crno i zasto su djevice, zasto se ne udaju? Zasto se svecenici ne zene? Zasto vegetarijanci ne jedu meso? Zasto vegani ne nose koznu obucu??? Zasto, zasto, zasto??? Ljudi koji zele zivjeti po postulatima neke religije i filozofije trebaju imati pravo izbora. A u Americi postoji sasvim legalno i legitimno satanisticka crkva kao i ljudi sljedbenici koji sasvim legalno i legitimno slobodno ispoljavaju svoju vjeru.

Prvo, svaka radnja ima posljedicu. I onaj ko radnju vrši, mora biti spreman na posljedice.
Drugo, muslimanka nosi maramu jer joj je to vjerska obaveza (iako je i to upitno, ali neka, za sada, bude tako). Zašto je to postalo vjerska obaveza? E, tu ulazimo u priču o uplašenim i nesposobnim muškarcima koji su svoju nesposobnost i strah pretvorili u vjersku obavezu.
Naime, muškarci su davno shvatili da su nesposobni da se odupru ženskoj seksualnosti i senzualnosti. A kako je ovo "man's world", kako su muškarci ti koji su kroz istoriju pisali društvene norme, zakone i vjerska pravila, pronašli su način da strah od ženske seksualnosti, to jeste strah što su nesposobni da se odupru pozivu ženskog međunožja, pretvore u krivicu žena i da ženama postave ograničenja. Lakše je ženi zabraniti da bude seksualno atraktivna, nego muškarca natjerati da se toj seksualnoj atraktivnosti odupre.
I to je jedini razlog pravila oblačenja u svim religijama, uključujući islam. Strah i nesposobnost muškaraca.
Krivica žena je što su na to pristale.
Dok nisi sve preinačio u tOčkicu, da se složim s tobom i tvojom frojdijanskom analizom od a do z. Kod 'ž' mislim da žene u doba razvoja ovih ideja - doba čerečenja, sablji i buzdovana - i nisu baš imale nekog izbora - jači tlači. I, naravno, sva ta ceremonijalna i simbolična odjeća imala je i dodatne društvene funkcije.
Jedino što sve to ipak nije tema. Još uvijek ne vidim razloga da se ženama zabrani nošenje marame na sudu.
Na boldirano je gospođa profiterka dala briljantan odgovor. Nema joj se šta ni dodati ni oduzeti.
Ovo sa čerečenjem, buzdovanima i sabljama. Prvo, nešto ne mislim da su svi muškarci bili spremni da pobiju svoje majke, sestre, žene i kćeri. Uostalom, bilo bi dovoljno, s vremena na vrijeme, jedno pleme, selo, koje bi nestalo nakon što bi mu se ubijanjem neposlušnih žena uništila reproduktivna moć, da muškarci vide da ubijanjem žena neće ništa postići. Zamisli kralja koji bi htio da pobije sve neposlušne žene, a koji zna da je kraljevstvo pored njegovog nestalo jer su pobili žene, više nije bilo djece, i susjedno kraljevstvo je nestalo. Pa i sveštenika jedne religije koji bi vidio slično. Uostalom, zar nije jedan veliki rat u grčkoj mitologiji spriječen upravo tako što su žene rekle svojim muževima da ako odu u rat, nema više seksa. I ovi odustali od rata. To je ta moć žena koje se muškarci plaše.
Drugo, ako se vratimo u prošlost, muškarci su išli u lov, rat, na rad itd, a žene su ostajale sa djecom. Sve ono šta su i muška i ženska djeca naučila o svojoj ulozi u plemenu, selu, društvu, državi itd, došlo je od majki. I sveštenika. A majke su te koje su djecu učile i da slušaju sveštenike. Tako da su majke, žene, te koje su čuvale tradicionalnu podjelu spolnih uloga u svim društvima. I to im je najveći grijeh.
Da li su mogle druačije? To, stvarno, ne znam. Znam da do pojave sufražetkinja, a to je 19. vijek, osim sporadičnih situacija koje su statistički nevažne, nisu stvarno ni pokušale.
Moj post se odnosio na "civilnu" odjeću. Ceremonijalna odjeća je nešto sasvim drugo.
Ali, lako je meni, u 21. vijeku, sa svim znanjima, informacijama itd koje imam ovako pisati. Nisam bio žena prije 1.500, 2.000, 5.000 ili 50.000 godina da bih smio reći da li je moglo drugačije.
Ono šta znam je to da je prošlo tih 1.500, 2.000, 5.000 ili 50.000 godina, da zadržavanje i pravila i načina razišljanja iz tih peroda više nema smisla. Pogotovo nakon što se ogroman broj žena borio, što je patio, prolijevao i krv i znoj i suze da promijeni svoj položaj, Da ne budu one taj dio ljudi koji je potlačen i da prestau biti one te koji sistem po kojem žena i treba da bude potlačena prenose i na svoju djecu.