Narodne priče.
Autori: IVAN ZOVKO
Kako su postali stecci.
Ono sa ti bila dva kralja pa se žestoko zarate. — Najprije se pozovu na junacki mejdan, da se sami sobom ogledaju. No tu im sreca ne pokaza, ko je od njih dvaju jaci i mocniji. — Cijeli jedan dan gonjali su se po polju, ali sve uzalud. Uvijek bi jedan drugoga u isto vrijeme i na istom mjestu ranio. Recimo, ako bi prvi protivnik ranio drugoga u lijevu ruku, to bi ovaj isto tako ranio onog prvog u lijevu ruku i to baš u isti mah i na istom mjestu. — Napokon uvidješe, da tako ne mogu nikako izici na kraj.
S toga stanu spremati silne i žestoke vojske i ureku vrijeme i mjesto, gdje ce se ogledati. Jedan od njih imao je nešto manje vojske, ali baš prije nego ce se pobiti, na jedan put se namiri jednako broj i na jednoj i na drugoj strani. Pa kad prebroje vojsku, sami se zacudiše.
— Nijesu znali nikako, kako se to dogodilo, a znali su, da je jedan od njih imao manji broj vojske. Biva, džanum, meleci se pretvorili u insanski suret (lik), pa prešli na onu stranu, gdje je bilo manje vojnika. Ele šta cu ti duljiti: napokon dogje vrijeme da se ogledaju.
— Obje vojske junacki su se borile, ali nuto cuda! Gdje bi jedan vojnik drugog pogodio i ranio, to bi onaj drugi onog prvog isto tako ranio u isti mah i na istom mjestu. Ama baš i kod vojske se je tamam onako dogagjalo, kao i kod kraljeva. Stoga je i na jednoj i na drugoj strani padao jednak broj vojnika. Kraljevi sami vid«, kako im nemilice gine vojska. Zao im je, ali jedan drugome nikako ne ce da popusti.
— Najposlije ugovore, da se nekolicina boljih momaka izabere s obje strane, pa koji od njih nadjacaju, neka bude mejdan (pobjeda) u onoga kralja i one vojske. Kako smisle, tako i ucine. No i ovo im ništa nije prudilo. I ovdje se je isto, kao i prije zbivalo. Momci su i na jednoj i na drugoj strani jednako padali. Poslije ovoga ureku opet njih dvojica, da se biju, ali im je bilo isto onako, kao i prije. Za tim iznova pokušaju srecu s vojskom, a najposlije izabirahu uvijek po nekoliko momaka s obje strane, da oni bar jedared odluce mejdan, ali sve utaman.
— I tako su oni neprestance, sad jedno, sad drugo mijenjali, te su ratovali bez prestanka sve u avaje (uzalud) punijeh deset godina. — Jadni narod vas im se bio u crno zavio. Kako ne ce, kad tolika sila izgibe. Svak je želio mir, ali njih dvojica ni za dlaku jedan drugom da popusti. Na jedan put im dogje misao, kako ce se jedan drugome osvetiti. Obojica jedno isto zamisle, a to je, da jedan drugome kucnu kraljevsku grobnicu (kryptu) — mi reknemo mezar — razore i da sve insanske kosti iznutra izbace. A to je u nas veliki gjunah (grijeh). Nema ti vecega i težega gjunaha, nego kad staneš na mrtvu insansku kost.
Ele šta cu ti duljiti: njih dvojica prije svega odrede da svaki na svoju grobnicu metne jedan velik kamen, biva stecak, tako da ga ne može ni ampa (množina) ljudi odmaknuti. Iza ovog ustanove vrijeme, kad ce onaj stecak metnuti na svoju grobnicu i razroviti grobnicu onog drugoga. Oni nijesu znali, da obojica jedno isto kane uciniti. I tamam jedne snosne tavne noci, kad su to htjeli uciniti, susretnu se na putu. D prvi se mah zapanje, al najednoc jedan drugome priskoce i poljube se. To isto ucine i njihovi pratioci, koji su im pomogli dovaljati stecke, a sjutradan i sva vojska. Vas narod veselio se i radovao tome dogagjaju, te je dovu cinio Bogu, A kao spomen ovoga dogagjaja pocne narod i jednog i drugog kralja mecati stecke na svoje mezare, biva grobove. Od tada kažu, falan, da su postali stecci.
Kako postaje potres.
Kad je Bog, jarabi šucur (Svemogucem hvala), stvarao ovaj svijet, jaratisao je (stvorio je) sve od ništa. Pa kad je sve tako lijepo stvorio, jednoga dana zamole ga pegamberi (sveci), da stvori jednu životinju, što može vecu. Allah, tobe jarabi, (slava mu budi!) svojijem pegamberima odmah ispuni želju i jaratiše jednog veoma velikog vola. Eto koliki je taj vo bio, kad ga je Bog pokazao pegamberima, nije ga mogla više zemlja držati od težine. Sva zemlja gotova se bila prolomiti, te se je bibala (kretala) kao na vodi. Pegamberi su sami ibret uzimali (cudili se), šta je akt'ala (pravedni Bog) stvorio. Onda Bog lijepo zapovjedi volu, da se zemlja nepropunta (sruši), neka sigje ne u zemlju, nego cak pod zemlju i da stoji sve na jednom mjestu u miru. Eto vidiš, koliki je taj vo velik, a on ne može da puno izjede. Pa kada samo migne jednom malom dlakom, odmah se zemlja potrese i tako s njega postaje trešnja. A kada bi se vas mignuo, cijela bi zemlja otišla u propuntu. cuo sam vala i to, da ce pred kijamet (sudnji dan) izici opet na svijet, pa ce svi oni, koji su imansuzi (zli i opaki), kad ga samo pogledaju, odmah se skameniti i umrijeti. Neka, vala, pravo je, jer se ne može više ovako živjeti.
Kako je postao snijeg.
U prijašnja vremena, kažu da se je svijet bio jako izopacio, tamam kao i danas. Za to allah odluci telef uciniti (uništiti) sve zle i opake ljude. Stoga stvori veoma veliku množinu snijega, ali sve u jednoj grudi, kojom je hotio od jednoc tepelejisati (uništiti) vas opaki dunjaluk (svijet). I tamam, kad je zamahnuo njome, da je baci, pristupi k njemu Muhammed pegamber, te ga zamoli, da je ne baca, jer da može megju zlim ubiti i kojega dobroga. Allah ucini po volji pegamberovoj i zovne dva meleca, koji odmah Otada pocnu turpijati onu grudu snijega. I tako i ljeti i zimi pada snijeg, ali ga mi ne vidimo . ljeti, jer se pretvara od vrucine u ariju (zrak). Kazivao mi je alah rajmetile (pokoj mu duši) Salih Santar, daje otada i grudanje postalo; to ti biva ne znam za sigurno kazati. Pa kad su ljudi gori i zlocestiji, onda pada i više snijega. — A ona dva meleca ergjum (neprestano) turpijaju onu grudu snijega, ali još je ni jesu ni pola oturpijali. Proci ce cim birjur (Bog zna) godina dok svu grudu oturpijaju. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.
bote šta su ti dvije žene u šesnestercu
i odmah ode tema u pm
