Kada dođe nova kultura na neke prostore, ako ne mogu da dokinu narodne običaje, onda ih asimiliraju svojim, obrišu korijen i smisao običaja i vještački ubace u svoju kulturu, nešto poput genetske modifikacije, izdvojiš jedan gen i prebaciš ga u drugi lanac.
Dolaskom kršćana, Saturnalija je postala Božić, a to zimzeleno drvo koje je unošeno u kuću je postalo Božićno drvo samo bez svoje priče i identiteta.
Dolaskom materijalizma, kod Slavena kroz komunizam, Djed Božićnjak postaje Djed Mraz, briše se njegova religijska pozadina i postaje djed bez identiteta koji usrećuje djecu, a Božićno drvce je sada Novogodišnje, bez svoje priče, smisla i identiteta.
Posebno je karakteristično za narode koji nemaju svoje običaje da uzimaju tuđe, normalno brišući svaku poveznicu sa izvornom kulturom da ih ne bi s istom povezali, i tako dobijamo sterilne običaje koji se praktikuju iz generacije u generaciju.
Najbolji primjer je komunizam, čiji se tragovi i danas vide.
Ljudi koji se zadovoljavaju sa
slijepim slijeđenjem običaja obično su oni koje zanima samo trenutno stanje, ne gledaju ni naprijed ni nazad.