Cerić novi predstavnik Bošnjaka.

[lua]

Ako smatras da je ovo danas najteze onda ii si zestoko glup ili onako bezveze mlatis praznu slamu

Eto tebe je maltretirala UDBA, mene maltretira vladajuća elita. Eto tebi smeta "bradstvo i jedinstvo", ja znam ljude koji su odlično živjeli u bivšoj državi (i to mnogo takvih). I eto, super. Ovo vrijeme nije dobro i nije lako ljudima. I ne znam da smo ikad otkako ja živim i pamtim, bili ovako glupi i nazadni, pa da nam se bivši reis kandiduje za predsjednika i da stvarno ima ljudi koji to odobravaju. Kakav čisti nonsens, nemam riječi.

[vatrogasac]

Nikada nije bilo teze . I od devera hajra nema. Treba raditi,graditi,stvarati .Treba ici naprijed a nas su spodobe poput Cerica zadrzale u 92-95 a danas je 2014.

Koliko mi imamo stranaka i partija u BiH?

Dvije : SDA/SDP.

Hajd' da je tako i da nema SDS-a, HDZ-a, SNSD-a, PDP-a, SZBiH i.... u koje je od te dvije stranke je bio član Cerić?

Što se tiče stvaranja i gradnje koju spominješ to se bar ne može pripisati Ceriću kao nesposobnost jer u okviru svog mandata, a to je lider islamske zajednice, obnovio je većinu džamija porušenih u ratu, izgradio dosta novih, otvorio desetak novih medresa, tri-četiri islamska fakulteta, obnovio Gazinu biblioteku, htio nešto graditi na Kovačima pa ga napadoše .....i ne može se reći da baš svoj posao nije radio bez obzira da li je trebao ili nije trebao se kandidovati za ovu inače 'fikus' funkciju.

Ako je nekada mogao bravar što ne može danas osoba koja je predavala na Američkom koledžu u Chicagu. Nije u duhu demokratskog načina biranja?

[muzicar_iz_parka]

Zar nije Cerić "KOS"ovac?

[tandmand]

Ako smatras da je ovo danas najteze onda ii si zestoko glup ili onako bezveze mlatis praznu slamu

Eto tebe je maltretirala UDBA, mene maltretira vladajuća elita. Eto tebi smeta "bradstvo i jedinstvo", ja znam ljude koji su odlično živjeli u bivšoj državi (i to mnogo takvih). I eto, super. Ovo vrijeme nije dobro i nije lako ljudima. I ne znam da smo ikad otkako ja živim i pamtim, bili ovako glupi i nazadni, pa da nam se bivši reis kandiduje za predsjednika i da stvarno ima ljudi koji to odobravaju. Kakav čisti nonsens, nemam riječi.

Kada neko od nas kritizira bratstvo i jedinstvo, onda se uglavnom misli na one danasnje pokusaje kopiranja onog starog. Nije sporno da se u bivsoj drzavi dobro zivjelo, ali ta drzava je proslost i nema joj povratka. Velikosrbi su je u krvi rasturili uz izdasnu asistenciju banovinaca. Bratstvo i jedinstvo danas je nemoguca misija, na ovim osnovama koje imamo. Te osnove su sljedece: Diljem RS se nalaze masovne grobnice, ostatak ljudi je raseljen, imovina unistena i oteta. Na teritoriji RS je uspostavljena pravoslavna paradrzava u kojoj Bosnjaci i Hrvati nemaju gradjanska prava. Imamo okolo cjelovitu BiH koja je unutra podijeljena i 49% njene teritorije je prakticki oteto. Sve dok je ovakvo stanje, kako na terenu, tako u glavama onih koji su pocinili genocid, nemoguce je "bratstvo i jedinstvo".

I kazes da smo glupi i nazadni jer se bivsi reis kandidira za predsjednika.
Da te podsjetim: Joachim Gauck je njemački političar i publicist, te bivši svećenik luteranske crkve u bivšem DDR-u. Izabran za predsjednika Njemačke, a dužnost je preuzeo u ožujku 2012. godine.
Njemac svecenik moze, a Bosnjak svecenik ne moze, jer je musliman ...
Ja osobno ne bih imao nista protiv da se kandidira i fra Luka Markesić. Mozda bih mu dao i svoj glas, samo sto bi eto to neko smatrao majorizacijom.

[Chaush]

Cerić može biti predstavnik samo hardcore balija, klerofašista i ostalih spodoba koje je izrodi jedan dio bosnjackog naroda.

Predstavnik Bosnjaka lik koji tvrdi da nam je Turska majka, glorifikuje okupatora nase zemlje. Izgleda malo keša u religiji pa se prebacuje na bolji biznis.

Pa i Njemacka je bila svojevremeno okupator nase zemlje pa niko danas ne kaze sta ce nam EU, tamo Njemacka vedri i oblaci.


Sent from my iPad using Tapatalk

[Chaush]

Monsignor Etchegaray and the Grand Mufti of Bosnia and Herzegovina Mustafa Ceric to receive UNESCO's 2003 Félix Houphouët-Boigny peace prize
http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ ... N=201.html



Sent from my iPad using Tapatalk

[Haman]

šta fali šerijatu? šerijat žestoko kažnjava lopove i kriminalce, bandite (koji bodu ljude po taksijima, tramvajima, na ulici),korumpirane i pokvarene. šerijat bi bio osvježenje za bh društvo.

Ma nista mu ne fali i u S. Arabiji se primjenjuje na obicne ljude, ali nigdje nisam procitao da je neki od kraljeva ili princeva bio isiban na trgu, a da ne fovorim o skracivanju ruku i odstranjivanje glave. Opet selekcija koa i kod nas.

[connected]

Monsignor Etchegaray and the Grand Mufti of Bosnia and Herzegovina Mustafa Ceric to receive UNESCO's 2003 Félix Houphouët-Boigny peace prize
http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ ... N=201.html



Sent from my iPad using Tapatalk

da...covjek koji primi nagradu iz ruku henrija Kisingerra ne moze biti predstavnik Bosnjaka a nije smio biti ni Reis!!!

inace kod glupog, naivnog i politicki nepismenog naroda kao sto su Bosnjaci sve je moguce...tako da se ne bih ni najmanje iznenadio da Reis Ceric zaista bude i izabran...to bi nakon dosadasnjih politickih stetocina i imbecila poput oba Izetbegovica, Lagumdzije, Tihica, Genjca, i da ne nabrajam...bila tocka na "I" u konacnom unistenju Bosnjaka i Bosne i Hercegovine kao drzave...!!!! Amin...

[reis1]

Jedan je reis!

Alija Izetbegović: Odgajamo li muslimane ili poltrone?

Dok je neprijatelj, obrazovan i nemilosrdan, pokoravao jednu po jednu muslimansku zemlju, mi smo našu mladež učili da bude fina, da “muhi zla ne misli”, da se miri sa sudbinom, da bude poslušna, da se pokorava svakoj vlasti “jer svaka vlast je od Boga”.
Zamišljam ovaj članak kao mali razgovor s našim roditeljima i vjerskim pedagozima. Nedavno sam zatekao svog bliskog prijatelja, inače dobrog i oduševljenog muslimana, kako piše članak o odgoju muslimanske omladine. Pročitao sam članak koji još nije bio dovršen, ali čije su glavne misli bile već izložene. Insistirajući na odgoju u duhu vjere, moj prijatelj poziva roditelje da kod djece njeguju vrline finoće, dobrog ophođenja, skromnosti, neisticanja, milosrđa, praštanja, pomirenja sa sudbinom, strpljenja itd. On naročito upozorava odgajatelje da čuvaju djecu od ulice, kaubojskih i kriminalističkih filmova, nekorisne štampe, nekih sportova koji podstječu agresivnost i duh nadmetanja itd. Ipak, najčešća riječ u članku mog prijatelja bila je poslušnost. Kod kuće se dijete treba pokoravati roditeljima, u mektebu hodži, u školi učitelju i nastavniku, na ulici čuvaru reda, a sutra na poslu direktoru, šefu, starješini.

Da bi ilustrovao svoj “ideal”, pisac prikazuje dječaka koji se kloni svega lošeg, koji se nikada ne tuče na ulici, ne gleda kaubojske filmove (umjesto toga ide na časove klavira u muzičku školu), ne igra fudbal, ne nosi dugu kosu, ne hoda s djevojkama (njega će roditelji oženiti “kada za to bude vrijeme”). On nikada ne viče, njegov glas se nigdje ne čuje (“kao da nije živ”), on se svugdje zahvaljuje i izvinjava. Pisac to ne kaže, ali možemo nastaviti: njega zakidaju – on šuti. Udare mu čušku – on ne uzvraća nego dokazuje da to nije lijepo. Jednom riječju, on je od onih “što ni mrava ne bi zgazili”.

Čitajući ovaj članak potpuno sam shvatio smisao one izreke koja kaže da je put do pakla popločan dobrim namjerama. I ne samo to, mislim da sam dokučio barem jedan od uzroka našeg nazadovanja posljednjih stoljeća: pogrešan odgoj ljudi. Ustvari, već vijekovima, kao posljedica neshvatanja izvorne islamske misli, mi našu omladinu pogrešno odgajamo. Dok je neprijatelj, obrazovan i nemilosrdan, pokoravao jednu po jednu muslimansku zemlju, mi smo našu mladež učili da bude fina, da “muhi zla ne misli”, da se miri sa sudbinom, da bude poslušna, da se pokorava svakoj vlasti “jer svaka vlast je od Boga”.

Ova tužna filozofija pokornosti, čije pravo porijeklo ne znam, ali koja, sigurno, ne potiče od islama, vrši dvije funkcije koje se savršeno i nesretno dopunjuju: s jedne strane, ona umrtvljuje žive, a s druge strane, ističući u ime vjere pogrešne ideale, ona oko islama okuplja one koji su umrli prije nego su počeli da žive. Od normalnih ljudskih stvorenja ona stvara nesigurne ljude, progonjene osjećajem grijeha i krivnji, postaje istovremeno vrlo privlačna za ona promašena stvorenja što bježe od stvarnosti i traže utočište u pasivnosti i utjehi. Samo na ovaj način može se objasniti činjenica da i u današnjem vijeku buđenja, upravo nosioci islamske misli, ili oni koji sebe tako nazivaju, u svakoj konfrontaciji redovno gube bitku. Spleteni ovom filozofijom zabrana i dilema, ovi ljudi, inače visokog morala, pokazuju se inferiorni i nedorasli u sukobu s manje čestitim, s manje kulturnim, zato odlučnim i bezobzirnim protivnicima, koji znaju šta hoće i koji ne biraju sredstva da postignu svoje ciljeve.

Šta bi bilo normalnije nego da muslimanske narode vode ljudi odgojeni u islamu i nadahnuti islamskom mišlju? Ali oni to ne uspijevaju iz jednostavnog razloga: odgajali su ih ne da vode, nego da budu vođeni. Šta bi bilo prirodnije nego da upravo muslimani u muslimanskoj sredini budu nosioci bunta protiv tuđinske vlasti, tuđinskih ideja i političkog i ekonomskog nasilja? Ali oni to ne mogu, opet iz istog osnovnog razloga: nisu ih učili da dižu glas, nego da se pokoravaju. Odgajali smo (ili okupljali), dakle, ne muslimane nego poltrone, skoro sluge. U jednom svijetu koji je bio pun poroka, ropstva i nepravde, propovijedati mladeži da se kloni, da bude mirna, da se pokorava – nije li to saučesništvo u porobljavanju i tlačenju svog vlastitog naroda?

Psihologija, o kojoj je riječ, ima više aspekata. Jedan od njih je uvijek ponovna priča o prošlosti. Našem mladiću ne govore šta islam treba biti, nego šta je nekada bio. On zna za Alhambru i davna osvajanja, za grad iz “hiljadu i jedne noći”, biblioteke u Samarkandu i Kordovi. Njegov duh stalno okreće slavnoj prošlosti i on počinje živjeti od nje. Prošlost je, naravno, važna. Ali danas je korisnije popraviti dotrajali krov skromne džamije u svojoj mahali, nego znati nabrojati sve veleljepne džamije što ih sagradiše naši davni preci. Čini se da bi trebalo spaliti svu tu slavnu historiju, ako ona postaje utočište za uzdisanje i život od uspomena. Bilo bi bolje porušiti sve te velebne spomenike, ako je to uslov da konačno shvatimo da se ne može živjeti od prošlosti i da je potrebno da i sami nešto uradimo. Paradoksalno je da se ova pogubna pedagogija pokornosti i neprotivljenja poziva na Kur’an, u kojem je princip borbe i otpora spomenut na barem pedeset mjesta. Kao zakonik, Kur’an je ukinuo pokoravanje. Umjesto pokoravanja mnoštvu lažnih autoriteta i veličina, Kur’an je uspostavio jednu jedinu pokornost – pokornost Bogu. Ali, u ovoj pokornosti prema Bogu, Kur’an je izgradio slobodu za čovjeka, njegovo oslobođenje od svih drugih pokoravanja i strahova.

ŠTA MOŽEMO, DAKLE, SAVJETOVATI NAŠIM RODITELJIMA I PEDAGOZIMA?

Prije svega, možemo im poručiti da ne ubijaju sile u mladom stvorenju. Neka ih radije oblikuju i usmjere. Njihov uškopljenik nije musliman, niti ima načina da se mrtav čovjek “prevede” u islam. Da bi odgajali muslimana, neka odgajaju ljude, i to što kompletnije i potpunije. Neka im više govore o ponosu nego o skromnosti, više o hrabrosti nego pokornosti, više o pravednosti nego o milosrđu. Neka podižu dostojanstvenu generaciju koja će znati da ne treba tražiti ničije dopuštenje da živi i da bude ono što jeste. Jer zapamtimo: progres islama – kao i svaki drugi progres uostalom – neće doći od mirnih i pokornih, nego od hrabrih i buntovnih.

Autor: Alija Izetbegović
Oktobar 1971. godine
Izvor: Preporod

Dobro je to Alija pisao, citljivo, slatkorjecivo, pitko... Jos da je umjesto ovog "islam" i "muslimani" pisao "bosna" i "bosnjaci/bosanci" moRe bit i da bi i potrefio...

Ali dobro, za nekog s porijeklom sa Ade Ciganlije i nije se moglo ocekivati da pise i da se poistovjecuje sa Bosnom i Bosanstvom. "Otac nacije - sa Ade Ciganlije", samo kod nas moze...

[vatrogasac]

da...covjek koji primi nagradu iz ruku henrija Kisingerra ne moze biti predstavnik Bosnjaka a nije smio biti ni Reis!!!

Nije njemu Kisindžer dao nagradu nego UNESCO.

Kao što je poznato UNESCO-va nagrade za mir Feliks Ufajet Boanji (Félix Houphouët-Boigny) osnovana je 1989. godine u čast Feliksa Ufoeta Boanjia (Félix Houphouët-Boigny), prvog predsjednika Republike Obale Slonovače, koji se zalagao za totalni mir u svijetu po principu ustavne preambule, kao temeljne filozofije, UNESCO-a u kojoj se kaže: „Budući da ratovi počinju u glavama ljudi, onda je nužno da se u glavama ljudi izgrađuje mir". Stoga, UNESCO-va nagrada za mir Felix Ufajet Boanji dodjeljuje se osobama koje svojim radom i djelovanjem promoviraju mir u svijetu i dijalog među ljudima i narodima. Među dobitnicima ove nagrade su velika svjetska imena od Nelsona Mandele (1991) do Jasara Arafata (1993), Džimi Kartera (1994) do Luiza Lule Da Silvija (2008).

[tandmand]

Strah od Bosnjaka

SLavo Kukic
.... Ne mora, na koncu, reis Cerić ni pobijediti. Dobije li, međutim, respektabilan postotak glasova – stotinu tisuća, primjerice – svima ostalima to bi bio signal za uzbunu. I znak da se moraju zaštititi od onoga što im, u bližoj ili daljoj budućnosti, objektivno prijeti ....

[vatrogasac]

Ali dobro, za nekog s porijeklom sa Ade Ciganlije i nije se moglo ocekivati da pise i da se poistovjecuje sa Bosnom i Bosanstvom. "Otac nacije - sa Ade Ciganlije", samo kod nas moze...

Nemoj tako. Zna se lijepo i piše u rodnom listu. Alija Izetbegović (Bosanski Šamac, 8. augusta 1925. - Sarajevo, 19. oktobra 2003.), političar i prvi predsjednik samostalne Republike Bosne i Hercegovine.

Eh...kad ti dobaciš k'o Alija onda ga ismijavaj. Od 30. minute.

[SemPer_fi]

naši, vaši,kako si samo providan jeste država za Bošnjake, ako ti ne paše ti kao Srbin ili Hrvat imaš matične zemlje i ćao. kontaš sad ''Alimre'' ?

Ma, naravno, sad sam četnik, jer realno gledam situaciju, da se mirnim putem ova Država ne može ujediniti. Ako je moguće, de uputi me, da postanem Bošnjak ponovo.

Moze, razviti ekonomiju u federaciji na nivo SAD-a i sam Dodik ce traziti ukidanje RS-a .. Jednostavno al' dok su kandidati za predesdnika hodze i sverceri , a ne ekonomisti, inizinjeri, tesko ...

[reis1]

Npr. ovako nesto:

Alija Izetbegović: Odgajamo li Bosance ili poltrone?

Dok je neprijatelj, obrazovan i nemilosrdan, pokoravao jednu po jednu bosansku zemlju, mi smo našu mladež učili da bude fina, da “muhi zla ne misli”, da se miri sa sudbinom, da bude poslušna, da se pokorava svakoj vlasti “jer svaka vlast je od cara”.
Zamišljam ovaj članak kao mali razgovor s našim roditeljima i skolskim pedagozima. Nedavno sam zatekao svog bliskog prijatelja, inače dobrog i oduševljenog Bosanca, kako piše članak o odgoju bosanske omladine. Pročitao sam članak koji još nije bio dovršen, ali čije su glavne misli bile već izložene. Insistirajući na odgoju u duhu nacije, moj prijatelj poziva roditelje da kod djece njeguju vrline finoće, dobrog ophođenja, skromnosti, neisticanja, milosrđa, praštanja, pomirenja sa sudbinom, strpljenja itd. On naročito upozorava odgajatelje da čuvaju djecu od ulice, kaubojskih i kriminalističkih filmova, nekorisne štampe, nekih sportova koji podstječu agresivnost i duh nadmetanja itd. Ipak, najčešća riječ u članku mog prijatelja bila je poslušnost. Kod kuće se dijete treba pokoravati roditeljima, u crkvama i dzamijama hodžama i popovima, u školi učitelju i nastavniku, na ulici čuvaru reda, a sutra na poslu direktoru, šefu, starješini.

Da bi ilustrovao svoj “ideal”, pisac prikazuje dječaka koji se kloni svega lošeg, koji se nikada ne tuče na ulici, ne gleda kaubojske filmove (umjesto toga ide na časove klavira u muzičku školu), ne igra fudbal, ne nosi dugu kosu, ne hoda s djevojkama (njega će roditelji oženiti “kada za to bude vrijeme”). On nikada ne viče, njegov glas se nigdje ne čuje (“kao da nije živ”), on se svugdje zahvaljuje i izvinjava. Pisac to ne kaže, ali možemo nastaviti: njega zakidaju – on šuti. Udare mu čušku – on ne uzvraća nego dokazuje da to nije lijepo. Jednom riječju, on je od onih “što ni mrava ne bi zgazili”.

Čitajući ovaj članak potpuno sam shvatio smisao one izreke koja kaže da je put do pakla popločan dobrim namjerama. I ne samo to, mislim da sam dokučio barem jedan od uzroka našeg nazadovanja posljednjih stoljeća: pogrešan odgoj ljudi. Ustvari, već vijekovima, kao posljedica neshvatanja izvorne bosanske misli, mi našu omladinu pogrešno odgajamo. Dok je neprijatelj, obrazovan i nemilosrdan, pokoravao jednu po jednu bosansku zemlju, mi smo našu mladež učili da bude fina, da “muhi zla ne misli”, da se miri sa sudbinom, da bude poslušna, da se pokorava svakoj vlasti “jer svaka vlast je od cara”.

Ova tužna filozofija pokornosti, čije pravo porijeklo ne znam, ali koja, sigurno, ne potiče od bosanstva, vrši dvije funkcije koje se savršeno i nesretno dopunjuju: s jedne strane, ona umrtvljuje žive, a s druge strane, ističući u ime nacije pogrešne ideale, ona oko bosanstva okuplja one koji su umrli prije nego su počeli da žive. Od normalnih ljudskih stvorenja ona stvara nesigurne ljude, progonjene osjećajem grijeha i krivnji, postaje istovremeno vrlo privlačna za ona promašena stvorenja što bježe od stvarnosti i traže utočište u pasivnosti i utjehi. Samo na ovaj način može se objasniti činjenica da i u današnjem vijeku buđenja, upravo nosioci bosanske misli, ili oni koji sebe tako nazivaju, u svakoj konfrontaciji redovno gube bitku. Spleteni ovom filozofijom zabrana i dilema, ovi ljudi, inače visokog morala, pokazuju se inferiorni i nedorasli u sukobu s manje čestitim, s manje kulturnim, zato odlučnim i bezobzirnim protivnicima, koji znaju šta hoće i koji ne biraju sredstva da postignu svoje ciljeve.

Šta bi bilo normalnije nego da bosanski narod vode ljudi odgojeni u bosanstvu i nadahnuti bosanskom mišlju? Ali oni to ne uspijevaju iz jednostavnog razloga: odgajali su ih ne da vode, nego da budu vođeni. Šta bi bilo prirodnije nego da upravo Bosanci u bosanskoj sredini budu nosioci bunta protiv tuđinske vlasti, tuđinskih ideja i političkog i ekonomskog nasilja? Ali oni to ne mogu, opet iz istog osnovnog razloga: nisu ih učili da dižu glas, nego da se pokoravaju. Odgajali smo (ili okupljali), dakle, ne Bosance nego poltrone, skoro sluge. U jednom svijetu koji je bio pun poroka, ropstva i nepravde, propovijedati mladeži da se kloni, da bude mirna, da se pokorava – nije li to saučesništvo u porobljavanju i tlačenju svog vlastitog naroda?

Psihologija, o kojoj je riječ, ima više aspekata. Jedan od njih je uvijek ponovna priča o prošlosti. Našem mladiću ne govore šta Bosna treba biti, nego šta je nekada bila. On zna za Tvrtka i davna osvajanja, za grad bosanskih kraljeva, povelje po Dubrovniku i St. Petersburgu. Njegov duh stalno okreće slavnoj prošlosti i on počinje živjeti od nje. Prošlost je, naravno, važna. Ali danas je korisnije popraviti dotrajali krov skromne biblioteke u svojoj mahali, nego znati nabrojati sve veleljepne gradjevine što ih sagradiše naši davni preci. Čini se da bi trebalo spaliti svu tu slavnu historiju, ako ona postaje utočište za uzdisanje i život od uspomena. Bilo bi bolje porušiti sve te velebne spomenike, ako je to uslov da konačno shvatimo da se ne može živjeti od prošlosti i da je potrebno da i sami nešto uradimo. Paradoksalno je da se ova pogubna pedagogija pokornosti i neprotivljenja poziva na povelje bosanskih kraljeva, u kojem je princip borbe i otpora spomenut na barem pedeset mjesta. Kao zakonik, povelje bosanskih kraljeva su ukinule pokoravanje. Umjesto pokoravanja mnoštvu lažnih autoriteta i veličina, povelje bosanskih kraljevasu uspostavile jednu jedinu pokornost – bosanstvu. Ali, u ovoj pokornosti prema bosanstvu, povelje bosanskih kraljeva su izgradile slobodu za čovjeka, njegovo oslobođenje od svih drugih pokoravanja i strahova.

ŠTA MOŽEMO, DAKLE, SAVJETOVATI NAŠIM RODITELJIMA I PEDAGOZIMA?

Prije svega, možemo im poručiti da ne ubijaju sile u mladom stvorenju. Neka ih radije oblikuju i usmjere. Njihov uškopljenik nije Bosanac, niti ima načina da se mrtav čovjek “prevede” u bosanstvo. Da bi odgajali Bosanca, neka odgajaju ljude, i to što kompletnije i potpunije. Neka im više govore o ponosu nego o skromnosti, više o hrabrosti nego pokornosti, više o pravednosti nego o milosrđu. Neka podižu dostojanstvenu generaciju koja će znati da ne treba tražiti ničije dopuštenje da živi i da bude ono što jeste. Jer zapamtimo: progres bosanstva – kao i svaki drugi progres uostalom – neće doći od mirnih i pokornih, nego od hrabrih i buntovnih.

Autor: Alija Izetbegović
Oktobar 1971. godine
Izvor: Preporod

Ovako nestA da je pis'o... mozda je i mog'o bit predsjednik svih 100%, umjesto 40% i kusur. Ali kao sto rekoh, neko ko s Bosnom ne'a nikakve veze, nije mogao ni pisati o bosanstvu, vec samo o islamu. I onda se mi kao cudimo sto pravoslavci i katolici nece Bosnu kojoj je Alija predsjednik...

A da ne govorimo o efendi Cericu... Znaci vi gospodine Cericu mozete biti MVP, da hodate po svijetu, ili dole po zemljama Arapske lige, i da radite neku promociju u interesu svih nas. Treba imati mjeru i znati svoje limite.

[reis1]

Ali dobro, za nekog s porijeklom sa Ade Ciganlije i nije se moglo ocekivati da pise i da se poistovjecuje sa Bosnom i Bosanstvom. "Otac nacije - sa Ade Ciganlije", samo kod nas moze...

Nemoj tako. Zna se lijepo i piše u rodnom listu. Alija Izetbegović (Bosanski Šamac, 8. augusta 1925. - Sarajevo, 19. oktobra 2003.), političar i prvi predsjednik samostalne Republike Bosne i Hercegovine.

Eh...kad ti dobaciš k'o Alija onda ga ismijavaj. Od 30. minute.

Jah, jah... da su im valjali Izetbegovici, ne bi ih napenalili 'vamo nama, '867. ...

[Haman]

Sve ono sto je navo Alijin prijatelj i treba da krasisvakog Bosnjaka, ali kad su u pitanju porodicni odnosi, odnosi medju ljudima itd, jer su to pozitvne moralne vrline. Nama je nedostajao odgoj vezan za domovinu i njeno znacenja za nas Bosnjake, nama je nedostajao odgoj o medjusobnoj bosnjackoj pomoci, solidarnosti itd.

Ziveci u KSHS i u bivsoj YU nama ja nabijan kompleks kroz povjest i knjizevnost. Mi smo ucili tudju a ne svoju povjest, mi smo ucili tudju a ne svoju knjizevnost. Zar nije malo cudno da Bosnjaci nisu imali drugih knjizevnika izuzev onih koji su se opredjeljivali kao Hrvati ili Srbi, zar nije malo cudno da Bosnjaci a i drugi narodu bivse YU nisu nista znali o Sahovicima, o iseljavanju muslimana iz Srbija, o zlocinina srpske vojske u balkanskim ratovima, Prvom i Drugm svjetskom ratu, o tome kako je naseljeno Lijevce Polje-prostor od Banja Luke do Bos. Gradiske, gdje nekad uopste nije bilo Srba a danas nema Bosnjaka, o bosnjackom marsu smrti itd.

To su nedostaci u odgoju Bosnjaka. Biti cestit, posten, vrijedan, obrazovan itd, su pozitivne moralne vrline koje mi i dalje treba da njegujemo, ali moramo uciti i svoju povjest, svoju knjizevnost, moramo uciti kako drzati do svog licnog i moralnog dostojanstva, kako voliti svoj svoj narod, svoju domovinu, kako raditi za dobro svohg naroda i svoje domovine.Da smo sve ovo nabrojano imali, onda nam Vucic ne bi gazio u cipoelama po Begovoj dzamiji i da ne nabrajam dalje. Ima tu puno toga za uciti i nauciti a sto nama Bosnjacima nedostaje.

Ja mislim, da mi nemamo bosnjackog politicara ni na vidiku. Sa ovm sam sve kazao, a svako ima pravo da se kandidira i da ga narod izabere za svoje dobro ili na svoju stetu.

Inace, ovaj Izetbegovicev tekst ima puno diskutabilnih pitanje sa aspekta odgoja. Njegov Bosnjak bi po meni bio dosta cudan covjek. Ali ja to razumijem, jer A. Izetbegovic ne poznaje problematiku odgoja u strucnom smislu. Njegov pristup je zdravorazumski, cesto i povrsan. U tom kontekstu su i nastali neki njegovi "bisri", kao " spavajte mirno rata nece biti", " za tucu je potrebno dvoje" itd.

[reis1]

Sve ono sto je navo Alijin prijatelj i treba da krasisvakog Bosnjaka, ali kad su u pitanju porodicni odnosi, odnosi medju ljudima itd, jer su to pozitvne moralne vrline. Nama je nedostajao odgoj vezan za domovinu i njeno znacenja za nas Bosnjake, nama je nedostajao odgoj o medjusobnoj bosnjackoj pomoci, solidarnosti itd.

Ziveci u KSHS i u bivsoj YU nama ja nabijan kompleks kroz povjest i knjizevnost. Mi smo ucili tudju a ne svoju povjest, mi smo ucili tudju a ne svoju knjizevnost. Zar nije malo cudno da Bosnjaci nisu imali drugih knjizevnika izuzev onih koji su se opredjeljivali kao Hrvati ili Srbi, zar nije malo cudno da Bosnjaci a i drugi narodu bivse YU nisu nista znali o Sahovicima, o iseljavanju muslimana iz Srbija, o zlocinina srpske vojske u balkanskim ratovima, Prvom i Drugm svjetskom ratu, o tome kako je naseljeno Lijevce Polje-prostor od Banja Luke do Bos. Gradiske, gdje nekad uopste nije bilo Srba a danas nema Bosnjaka, o bosnjackom marsu smrti itd.

To su nedostaci u odgoju Bosnjaka. Biti cestit, posten, vrijedan, obrazovan itd, su pozitivne moralne vrline koje mi i dalje treba da njegujemo, ali moramo uciti i svoju povjest, svoju knjizevnost, moramo uciti kako drzati do svog licnog i moralnog dostojanstva, kako voliti svoj svoj narod, svoju domovinu, kako raditi za dobro svohg naroda i svoje domovine.Da smo sve ovo nabrojano imali, onda nam Vucic ne bi gazio u cipoelama po Begovoj dzamiji i da ne nabrajam dalje. Ima tu puno toga za uciti i nauciti a sto nama Bosnjacima nedostaje.

Ja mislim, da mi nemamo bosnjackog politicara ni na vidiku. Sa ovm sam sve kazao, a svako ima pravo da se kandidira i da ga narod izabere za svoje dobro ili na svoju stetu.

Inace, ovaj Izetbegovicev tekst ima puno diskutabilnih pitanje sa aspekta odgoja. Njegov Bosnjak bi po meni bio dosta cudan covjek. Ali ja to razumijem, jer A. Izetbegovic ne poznaje problematiku odgoja u strucnom smislu. Njegov pristup je zdravorazumski, cesto i povrsan. U tom kontekstu su i nastali neki njegovi "bisri", kao " spavajte mirno rata nece biti", " za tucu je potrebno dvoje" itd.

Da... No, historija nije pocela sa 1918.

Mi kao Bosanci smo kroz cjelokupno XIX stoljece, cjelih 100-njak godina, pa ako hoces i dalje kroz 5 stoljeca Bosanskog ejaleta, imali daleko najbolje startne pozicije nego pravoslavci/Srbi ili katolici/Hrvati kojih na mapi nije bilo, za izgradnju nacije u modernom smislu. Imali smo gotovo apsolutnu kontrolu sta i kako i kuda da se ide.

Ali... mojim i nasim djedovima begovima je bilo bitnije pokusavati zadrzati begovat i feudalizam, sto je u cijeloj Europi prevazidjeno vec bilo, nego modernizirati cjelokupno drustvo. Agrarne reforme i sl. i stvaranje bosnjacke/bosanske nacije, to su nasi djedovi mogli napraviti samo palcom da su pucnuli. Ali ne, kaze "cuj da se beg i kmet isto racunaju", "nakva demokratija"...

I kaze napenalili kmetovi Izetbegove iz Begesha... pa dje nece kad im nisi valj'o... Kaze "mrsh odavde, dosta 500 godina sto si begov'o, i jos hoces, nije ti dosta?" I sad dosli 'vamo nama begovat...

[arslanbey]

Za tvoj info Izetbegovi su porijeklom iz BIH,ali dosli da beguju u Srbiji,pa su ih srbi vratili odakle su dosli

[arslanbey]

Muhamed Filipovic podrzao Cerica

e sad mi je tek jasno da je SBB i Ceric ,jedno te isto

[Only1]

Komunisti i fasisti kad se spoje i pocnu pricati kako je covjek ekstremist onda znaj da je dobar.

[gemyny]

Prikaz: Re: Cerić novi predstavnik Bošnjaka.
Ako Bog da Cerić će biti novi predsjednik B i H.Narodu je dosta Bošnjačkih kvazi intelektualaca tipa:Lagumdžija i Radončić i ostalih nedostojnih da vode ovaj napaćeni,poniženi ,opljačkani narod koji je izgubio svoje dostojanstvo i samo čeka evo već 20 godina da mu međunarodna zajednica ili ovi umišljeni nesposobni kvazi-lideri ustroje i naprave državu na tanjiru.
Sreća naša da se napokon poslije a.r Alije našeg prvog predsjednika kojeg je cijeli svijet priznavao kao jednu političku gromadu pojavio novi lider Bošnjaka gosp.Cerić ,školovan,pametan,hrabar koji ima kičmu i koji spada u sami vrh muslimanskih umova u svijetu.Ako vam je ova dosadašnja garnitura političira dobra i ako mislite da dobro živite i da smo blizu EU sa njima,onda glasajte ponovo za njih jer nam je sa njima stvarno super u svakom pogledu.Ove sadašnje političare iz Federacije ponižava,ucjenjuje,ismijava jedan seljačina-kabadahija,ratni profiter Mile-Ronhil.Nemaju ni grama dostojanstva u sebi pa da mu odlučno pariraju.
Ponižavajući njih Dodik ponižava i cijeli Bošnjački narod.Do kada ćemo to tolerisati .Imamo li neke nove političke,zdrave snage.Ja ih ne vidim osim gosp.Cerića.Ubjeđen sam da će nam gosp.Cerić vratiti dostojanstvo da se odupremo velikosrbskim i hrvatskim težnjama da razbiju našu državu Bosnu.Krajnje je vrijeme da i mi Bošnjaci pokažemu zube jer će nas tek tada početi uvažavati kao politički faktor jer se to pokazalo do sada jedino djelotvorno u borbi za opstanak naše jedne i jedine i nama najdraže države Bosne.Zbog svega ovoga ću ja i veliki broj mojih prijatelja na sledećim izborima sa zadovoljstvom glasati za ovog par-exelans gospodina,intelektualca,filozofa,mudrog i pametnog čovjeka -pravog lidera Bošnjaka Cerića .

[animals]

To ce biti veliki doprinos "ocuvanju"BIH n mislio sam da od Dode nema veceg budalasa u BiH, ali...Dodik, Ceric..jos ocekujem da Hrvati nadju slicnu im protutezu i i onda zbogom pameti...

[apsidejzi]

Primjecuje li iko kako se rijec bosnjak udomacila na forumu? Jos prije godinu dana smo imali rasprave gdje su nas oni tamo ppkusavali zbuniti ko smo i sta smo a sada su se predali. Od svih institucija koje su radile na promociji bosnjastva IZ je po mom misljenju bila najgrlatija i najupornija a tada je Mustafa bio reis. Makar u pocetku tog procesa.

Evo sada opet ocajnicki krik onih tamo da pokusaju zbuniti sada vec formirani bosnjacki korpus sa istom propagandom kao i godinu ranije.

[apsidejzi]

To ce biti veliki doprinos "ocuvanju"BIH n mislio sam da od Dode nema veceg budalasa u BiH, ali...Dodik, Ceric..jos ocekujem da Hrvati nadju slicnu im protutezu i i onda zbogom pameti...

A zasto? Srbi se nisu promojenili sa nasim merhametli predstavnicima. Mustafa je dobar pregovarac koji ce znati lupit sakom od sto kad ovi pokusaju svoju politiku nametnuti a do sada je i pokazao da zna biti fleksibilan kad treba.

Alternativa Dodiku nije merhametluk nego cvrst stav koji ce ga natjerati da saradjuje a mislim da Ceric ima taj kapacitet.

[Chaush]

Moze, razviti ekonomiju u federaciji na nivo SAD-a i sam Dodik ce traziti ukidanje RS-a .. Jednostavno al' dok su kandidati za predesdnika hodze i sverceri , a ne ekonomisti, inizinjeri, tesko ...

Norveska je medju zemljama sa najboljim standardom na svijetu a promijer drzave od 1997. do 2005. bio je Kjell Magne Bondevik, covjek koji je na tu funkciju dosao pravo iz crkve. Kjell Magne Bondevik je protestantski biskup i bliski rodjak Odda Bondevika, takodjer protestantskog biskupa i jednog od najvecih norveskih misionara. Znaci, to sto je neko ranije bio poglavar neke vjerske zajednice ne znaci da kasnije ne moze biti uspjesan i politicar. Tito je bio takoreci bez skole pa je, po misljenju mnogih, uspjesno upravljao onolikom Jugoslavijom.

Moja podrska ide Cericu i znam da dijaspora (bosnjacka elita) sa blagonaklonoscu gleda na njegove politicke ambicije. Jedna od potvrda da je Ceric "covjeka na mjestu" jeste i srpsko-hrvatski odnos prema njemu kao osobi kao i prema njegovom vjerskom djelovanju a kasnije i prema njegovim politickim ambicijama. Jer, kao sto bi rekao rahmetli dedo Alija, "dok me srbi i hrvati kude znaci da nesto dobro radim. Ako pocnu da me hvale, zamislicu se gdje sam to pogrijesio."


Sent from my iPad using Tapatalk