Dogadjaji u Banja Luci 1991-1995

[Ommadawn]

@Gojeni H: Mislim da nisam nigdje naveo teritorije pod kontrolom ABiH, nisam cak ni na toj teritoriji bio tokom rata. Medjutim, upoznao sam neke ljude koji su mi ispricali svoje ratne strahote, no to je do njih samih hoce li to negdje napisati, objaviti, i to sa cvrstim dokazima. Uostalom, to i nije tema ovdje. Nadam se da razumijes.

Jedne prilike, bilo je to pocetkom rata, kuca neko na vrata (rimuje se, zar ne ). Mama otvori, kad tamo moje male komsinice, donijele da pokazu svoju "novu" lutku. Pokazuju kakva je, gdje se mogu staviti baterije pa da lutka govori (takve su lutke nekada donosili iz Italije, imale su ugradjen gramofoncic u sebi, male plocice pa beba place, smije se, govori, pjeva - ne znam sjeca li se ko) a na pitanje odakle im lutka, one odgovorise "aa, tata donio sa ratista" i nastavise kako lutka ima i haljinicu ali se susi jer im je njihova mama oprala. Mama im rece da se idu igrati, zatvori vrata, udje u kuhinju i pocne plakati. Udjem i ja u kuhinju, sjednem za stol, pitam je sto place, ona dize glavu rece "Bogzna sine od cijeg je djeteta. Mozda je dijete i ubijeno. Mozda je dijete bacilo dok je bjezalo. Ne bih ja to uzela, da je od suhog zlata. Boze, kako se samo nije sjetio da i on ima djecu (misleci pri tom na komsiju)". Kasnije se smirila, zapalila zadnju cigaru i nije mnogo pricala taj dan.

Ovakvih dogadjaja bilo je napretek. Nemalo nakon toga, sjedimo na balkonu (bio je lijep junski dan) kad se pred zgradom preko puta nase uparkira kamion, bas onako pred ulaz. Izlaze trojica iz kamiona, u uniformama, i pocese da iznose stvari - ves masinu, frizider, zamrzivac, sporet, televizor, nesto zamotano u deku, pretpostavljam da je bio video-rekorder, portabl-stereo (iz jednog dijela), cak i gitara. Prepoznam jednog od te trojice, komsija - znam da je Bosnjak. Kcerke se obradovale stvarima, jedna uze i gitaru pa poce udarati po zicama. Sve su komsije izasli na balkone i gledale to, neki vrte glavu, neki se podsmjehuju, neki razmjenjuju poglede, ali niko nista ne komentarise (hajde stisni pa reci nesto) - zene su uglavnom pokrile rukama usta.

Uskoro sam mogao vidjeti neke drugove kako imaju "nova" bicikla, fudbalske ili kosarkaske lopte, autice, neki su se hvalili svojim novim muzickim linijama - niko mi nije trebao objasnjavati odakle to sve potice. Neki su bili "kulturniji" pa su stvari unosili nocu. Jedan je dosao u po bijela dana i jos me zovnuo da mu pomognem da unese - i sta cu, moram. S obzirom da se druzio sa mojim roditeljima, dade mi neki rucni sat na cijoj je poledjini bilo napisano "Janko" ali sam kulturno odbio. Njegova supruga koja je bas taj momenat bila u trgovini, sokirala se kada je dosla pred zgradu i vidjela da i njen suprug nosi ratni plijen. Nista nije rekla ali sam po njenom pogledu i govoru tijela mogao razaznati da joj nimalo nije drago sto se vrlo brzo i pokazalo - stvari je iznijela iz stana a gdje su zavrsile, ne znam. Najinteresantnije od svega toga je sto su neke stvari bile gotovo neupotrebljive - sjecam se da je jedan komsija donio ves masinu koja je, sudeci po dizajnu, bila iz sredine sezdesetih. Dakle uzmi i ponesi pa kakva god da je.

[Ommadawn]

Sto se tice Hrvata prilikom "pomirenja" HVO i VRS - ne znam, nisam mogao primjetiti nikakve promjene, a vrlo brzo sam nakon toga i izasao. Medjutim, par dogadjaja koji su mi se isto urezali:

Prva uzbuna vazdusne opasnosti bila je negdje u ljeto 1992, mislim da se radi o mjesecu julu. Tada smo se svi povukli u podrume i mislili smo da ce se grad bombardirati. Navodno, no ne znam sigurno, da je prema BL krenuo jedan borbeni avion da bombarduje grad ali ga je srpska vojska oborila, da li negdje u Posavini ili pred BL-om, ne znam. Tako sam cuo, ali ne mogu se zakleti u istinitost.

Druga uzbuna vazdusne opasnosti bila je u februaru 1993, o cemu se tad radilo, ne znam ali vjerovatno je bila neka mucka koju je valjalo sakriti od stanovnistva.

Treca uzbuna vazdusne opasnosti desila se prvog maja 1993 godine i jedan drug mi je rekao da je vidio neke kamione sa koji su prolazili tranzitom sa oznakama HVO.

Negdje 1998 mi je jedan drug, Hrvat iz N.Travnika ispricao kako je prebjegao preko Donjeg Vakufa na srpsku stranu te je boravio 2 sedmice u okolini Banja Luke da bi kasnije nastavio dalje za Hrvatsku. Kaze da su VRS prema njima bili maksimalno korektni. Navodno je to bio nekakav njihov dogovor - nesto vise od ovoga ne znam.

[Jack Be Nimble]

Najbolje je kada dodjes u razred a fali jedan i nastavnica kaze opravdano mu je otisao je sa starim na ratiste . Vrati se sa ratista sa novim jaknama i linijom.

Tog ljeta 92 ja imam informaciju da je nesto od Kotor Varosa krenulo ali na kraju bila lazna uzbuna.

[sinuhe]

Moje komsije stariji tinejdzeri su bili na ratistu jos 91. Dobro ne vjerujem ni danas da su bas na liniji bili. Valjda neki obicaj iz onog rata. Ta dvojica su jedini za koje ja znam da su bili.

[sinuhe]

After the beginning of the war in Bosnia and after the creation of illegal Republic Serbska, „Prelom" was a sole public voice opposing to all war horrors which started happening. Therefore, its staff, especially its editor-in-chief (Dr. Miodrag Zivanovic, professor of philosophy at Banja Luka University, one of the klix intellectuals in former Yugoslavia as well as nowadays and, at the same time, founder and the president of Liberal party) were exposed to severe measures from the rulers - from several rounds of forced mobilisations, over threats to their families, to the danger for lives. „Prelom" was finally strangled in 1933. People who were working for it, from time to time were writing for the independent newspaper in Belgrade and sending regular reports for Belgrade independent „Radio B92".

Ko su bili novinari Preloma, osim Zivanovica, s kraja 92 i pocetkom 93? Nekoliko brojeva Preloma je izaslo u to vrijeme prije nego sto su ih rastjerali. Javljali su se ljudi koji su govorili o progonima i ostavljali broj licne karte a mislim da se novinari nisu potpisivali.
Osim njih isticao se i Mico Carevic pa su ga kritikovali u TV dnevniku kad se protivio protjerivanju Bosnjaka i Hrvata 95-te.

[Jack Be Nimble]

Zna li iko sta je bilo sa Glogovcem? Preko njega se izlazilo za velike pare.

[dezurni_ucenik]

Zna li iko sta je bilo sa Glogovcem? Preko njega se izlazilo za velike pare.

Jbm li mu mamu cetnicku u usta.Sta je taj para uzeo preko svoje "agencije" od nesrba.

[nOrMaLaC]

Gdje je tačno išla linija razgraničenja između teritorije Banja Luke i Sanskog Mosta koji je bio pod kontrolom Armije BiH???
Je li blizu Bronzanog Majdana i ako neko može to malo bolje opisati

[sinuhe]

Ne znam kako je bilo u pravcu Bronzanog Majdana, ali mislim da je na juznom pravcu ArBiH dosla negdje zapadno od sela Stricici na teritoriji banjalucke opstine. Neke ratne stete ili zapaljenih kuca je bilo u Aginom selu od HV.
Banjaluka je po povrsini najveca opstina u BiH tako da to i nije od nekog znacaja. Za Doboj su se i vodile neke borbe.

Opstina BL http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%94%D0% ... aselja.PNG

[Ommadawn]

Sto se tice skolstva u Banja Luci za vrijeme rata - ni te ustanove nisu ostale postedjene. Prvo sto se desilo u mojoj skoli, smijenjena je direktorica skole i na njeno mjesto postavljen nekakav ucitelj za nize razrede koji je to mjesto zasluzio svojim clanstvom u SDS-stranci. Prvo sto je uradio a to je da na vrhove jarbola za zastave posalje majstora koji ce uz pomoc flekserice skinuti crvene zvijezde uz izgovor da mu mogu poderati zastave. Ne sjecam se do tada da su zastave bile poderane ali do tada su bile i jugoslovenske - vjerovatno bolji kvalitet.
Ubrzo je i nastavnicki kadar smijenjen - dakle svi ne-Srbi su sukcesivno otpustani a na njihova mjesta cesto su dovodili nestrucan kadar, mada to ni uvijek nije bilo pravilo. Neke nastavnike koji su mobilizirani i poslati na ratiste takodjer su smijenili. Novi se udzbenici nisu jos odstampali pa smo se koristili starim iz starog programa. Istorija je divnim cudom ostala nepromijenjena dok sve ostalo je promijenjeno prema vladajucoj strukturi.
Zabranili su da se pise latinicom - cirilica je bila sluzbeno i jedino pismo. Mi smo od toga i napravili zajebanciju pa smo pitali kako cemo pisati engleski jezik, nastavnica je odgovorila "Engleski latinicom - prevod cirilicom" i to je bilo to. A da su sigurni da se pridrzavamo pravila, slali su nam inspekciju da nam kontrolise sveske. Moram li reci da su bili u pratnji dvojice naoruzanih vojnika?! U drugoj skoli gdje su kao prosvjetni radnici radile moje komsije, jedna je nastavnica u euforiji zbog tog novog pravila uzviknula "Ma upravnice, pisat cemo i njemacki cirilicom ako treba!".
Najgori su ipak bili skolski drugovi. Sve do rata nama osnovcima se sve to svodilo na neku zajebanciju iz Nadrealista, bar sam ja to tako mislio. Kad je rat zapoceo, pokazalo se da nije bas bilo tako. Mnogi su se vrlo brzo poceli ponasati u skladu velikosrpske politike pa su udzbenike isarali kokardama, ocilima i nacionalistickim sloganima. A onda su postepeno dolazila provociranja i maltretiranja svojih doruceracnjih drugova koji su imali taj peh da u tom momentu pripadaju drugoj naciji, vjeri... Sa mnom u razred isao je jedan momak koji se prije uglavnom druzio sa muslimanima - Srbi su ga zajebavali i tukli zbog njegove ruzne frizure, nemoderne odjece i mase drugih nepopularnih atributa. Kad je rat krenuo, on je postao najgori nacionalista a oni sto su ga do jucer marisali postali su mu najbolji drugovi ali i to iz interesa - naime, otac (dojucerasnja fukara) se napljackao svega i svacega, bilo je tu i nekih para pa su se ovi samo prikrpili. On je vidio svojih pet minuta slave, pa se poceo onda svetiti po nama. Doduse, ne moze se reci da mu nije falilo inspiracije ni od kuce. Moram priznati, koliko god da se trudio, njegova transformacija u glavnog frajera izgledala je pateticno. Ali stisni sine muda pa mu to reci!
Nije on bio jedini u cijeloj skoli - takvih kompleksasa bile su pune skole diljem Banja Luke, i osnovne i srednje.
Mom poznaniku su u srednjoj skoli stavili omcu oko vrata i postavili na stolicu - trebala se naci samo budala koja je stolicu trebala izmaci. Srecom bas taj dan ih nije bilo. Ali najvece razocarenje je dozivio kada je usao profesor da odrzi nastavu i vidjevsi ga tako, samo se nasmijao i sjeo za katedru da odrzi lekciju. Citav cas stajao je tako i kada su svi izasli, neko mu je pomogao da se oslobodi. Vise se nije pojavio u skolu.
Nazivali su nas pogrdnim rijecima, tjerali da pjevamo cetnicke pjesme pa si morao nauciti cijeli repertoar. Ko pjeva, zlo ne misli - da, i onaj ko hoce da prezivi. Najteze mi je ipak palo kad su moju skolsku drugaricu vrijedjali i prijetili da ce je silovati kad se bude vracala kuci. Nisam smio ni da zamislim kako ce se vratiti kuci - srecom nista joj se nije desilo. Drugu skolsku drugaricu, koja je uzgred budi receno bila pravo lijepa, jedan uvukao u WC "da joj pokaze kako izgleda srpski q-ratz". Srecom, ni to nije uspio.

Sto se samih nastavnika tice, neki su bili vise a neki manje korektni. Nekoliko njih iz tog perioda mi se duboko urezalo u sjecanje.

Moja razrednica, koja je bila Srpkinja, jedna sasvim divna zena - na polugodistu kada nam je trebala dati knjizice bila je sva tuzna. Rekla nam je da odlazi u penziju i da smo joj mi posljednja generacija. Naravno, odmah sam skontao da tu nesto dobro smrdi, jer zena uopste nije bila u godinama za penziju (ruku na srce, tacne godine joj i nisam znao ali nije ni izgledala stara). Okrenuo sam to u neku zajebanciju jer je pocela plakati pa sam se ja pravio da placem, ne bi li to nekako sve proslo bezbolnije. Ovi u razredu su to shvatili kao moju sprdnju pa sam dobio par samara od dezurnih cetnika ali to je bilo sasvim uobicajeno. Nekoliko dana poslije, prolazeci kroz glavnu gradsku pijacu vidio sam je medju tezgama gdje su mnogi Banjalucani (dobrim dijelom ne-Srbi) prodavali svoje stvari iz kuce kako bi prezivjeli. Bio sam sa jednim razrednim kolegom (moram li reci da je bio Srbin ali sasvim okej momak) i ne znam kome je bilo teze - nama ili njoj, pa smo se lazno osmjehivali. Ne znam za druga zasigurno, ali i to mi je bio jedan kamen u stomaku. Do dana danasnjeg nisam saznao zasto je zena tako rano otisla iz sluzbe ali vjerujem da nije htjela biti lojalna toj politici.

Moj nastavnik fizike, Bojan bio je covjek strah i trepet. Onaj ko je kod njega imao odlicnu ocjenu, a takvi su bili jako rijetki, vazio je za genija. S njim sam na malo prije rata usao u konflikt, jer me oborio na tromjesecju samo jer sam na lekciji odlutao negdje u glavi i pjevao "wind of change". Mislio sam da je najgori nastavnik na svijetu! Kada je dosao rat, njega su mobilisali - po uniformi sam mogao vidjeti da je bio u sastavu vojne policije i iako su nasli zamjenu za njega, tip je cesto bivao u skoli i drzao lekcije. Nikada nisam nigdje cuo da je nekoga maltretirao pa je mozda ta uniforma bila samo neka prodja da ga ne diraju. Moja sestra, kojoj je on bio razredni starjesina, mi je ispricala da je neka njena drugarica iz razreda crtala ogromnu kokardu na svesci i kada je on naisao pored nje, toliko se izderao na nju "Sta ti ovo treba!? Do jucer ste svi zivjeli medju Hrvatima i muslimanima, niko nikome nije smetao i sad vam smetaju! Je li ovo dokaz pravog drugarstva?" pa je digao svesku i tresnuo naglo od patos sa njom.

Drugi nastavnik fizike koji se pojavio i s vremena na vrijeme mijenjao Bojana, jer Bojan je mijenjao nastavnika matematike u drugoj smjeni bio je - iz Sarajeva. Zaboravio sam mu ime ali pamtim da je bio mlad, da je bio duhovit i pamtim da je za ramazanski Bajram 1993 godine, na pocetku lekcije, rekao ovako "Nadam se da se necete ljutiti na mene ali ja ovo moram da uradim jer to je moja ljudska duznost. Zelio bih da svim ucenicima muslimanske vjeroispovjesti pozelim sretan Bajram, dakle Bajram mubarek olsun!" pa onda uz osmijeh "Ali trebali ste mi bar jednu baklavu donijeti". I onda je pogledao kroz prozor, to se dobro sjecam, duboko uzdahnuo, gledao tako nekoliko sekundi u prazno i zapoceo predavanje lekcije.

[Bodkin]

@ommadown za pisanje

[Jack Be Nimble]

Kod mene je bila latinica/cirilica. Definitivno niko nije dolazio sa puskama da provjerava ko sta pise.

Profesori bili OK, sem nastavnika likovnog kako je rat dosao tako smo poceli samo kokarde i svete Save/Nikole crtati. Takodjer je uvijek volio provocirati.

Jednog dana Faruk digao ruku i rekao da ga Dejan iz njegove klupe tjera da crta tri prsta, pise srpske pjesme i smrt muslimanima na stolu. A nastavnica nam je bila razrednica pa natjerala Dejana da to sve obrise, izvine se i onda ga za uho pa u cosak. Imali smo dva casa kod nje i to je bio prvi pa kada je dosao odmor Dejan htjeo da izadje a ona njemu nije dala da se mrda sve do kraja drugog casa. Meni pravo i ostalim muslimanima bilo pravo neugodno.

Sept 93 na casu istorije ucimo o Mesapotamiji i nastavnica koja je dosla '85 iz Nisa/Novog Sada pricala o barbarizmu i sta je jedna vojska radila drugoj. Neko je upitao sta je u stvari barbarizam i ona suti par sekundi konta. Joj kada krene pricu o rusenju dzamija po BL i kako je to barbarizam kojeg se srpski narod treba stiditi itd itd. Meni se koljena odsjekla, grlo osusilo, pogled ne smijem podici i sve u sebi govorim suti tuko jedna. Navikao na razno razne provokacije i to je u mojoj djecijoj glavi bila normala tako kada cujes da neko govori istinu nemozes sebi doci.

Kada su skidali sliku Tite i stavljali kokardu par nas jel zbog sege ili nekih "politickih" razloga u nasim glavama poceli pjevati Druze Tito mi ti se kunemo. U roku 10 sekundi vise od pola razreda pjeva a majstor i uciteljica se gledaju, smiju jedni drugima. Nikakvog incidenta nije bilo nakon toga, to jest niko nije isao direktoru ili da se pravda zasto se to pjevalo itd.

Najgori su bili oni koji do Februara 91ve nisu vidjeli BL. Definitivno su morali nauciti da se kaze Mejdan a ne Obilicevo.

[Ommadawn]

Jack - ja ti kazem da se u mojoj skoli jednostavno MORALA pisati iskljucivo cirilica i da je bila inspekcija u pratnji dvojice naoruzanih. A skola je "Kasim Hadzic" i krajem 1992 godine je promijenila ime u "Dositej Obradovic".

Inace sto se tice promjena imena skola i naselja, koliko me moje pamcenje sluzi ide ovako:

Skole:
Kasim Hadzic - Dositej Obradovic
Niko Jurincic - Petar Petrovic Njegos
Muhamed Kazaz - Aleksa Santic

Molim ostale koje znaju vise skola da dopisu

Naselja:

Gornji Seher - Srpske Toplice
Mejdan - Obilicevo
Hiseta - Kocicev venac
Budzak - Lazarevo
Sehitluci - Banj-brdo (nije naselje ali jeste brdo, poznato kao izletiste i vidikovac gdje se nalazi veliki antifasisticki spomenik, radio-stanica BIG a nekada je bio i restoran - nisam siguran da li je jos tu. Sluzilo za vrijeme rata i kao glavni izvor ogrjeva mnogim Banjalucanima)

Molim ostale koje znaju vise naselja kojima su promijenjena imena da dopisu.

[Jack Be Nimble]

Vjerujem. Slusao sam tako razne price jos u BL ali ja licno barem u mom razredu nisam nikada tako nesto dozivio. Mozda je u drugim razredima u mojoj skoli bilo svasta ali meni licno se takve stvari nisu desavala u skoli. Van skole je druga prica

Al kao sto sam vec napisao u prvim postovima u ovoj temi uvijek kada sam trebao da pjevam razno razne pjesme nasao sam nacina da ih malo izmjenim na naski nacin . Uvijek sam kontao ili cu dobiti batina ili ce i oni skontati da sam ih provalio ,imam muda i u tome svemu naci salu. Na kraju uvijek bilo to drugo.

[banjaluka078]

Mi smo jednako koristili latinicu i ćirilicu i isključivo ijekavicu. Moj razred nije htio ići na ekskurziju ako ne može ići nas 4 drugačijih. Pa se našlo rješenje i oko papira za prelazak granice, čak i donacija za nas, jer većina naših roditelja nije radila.
U mom razredu je bio sin jednog od tadašnjih vođa SDS-a visokorangiranog u štabu pored Brđanina i ostalih smradova. Svaki put nakon što mu je stari imao verbalne proljeve u medijima, sin bi se izvinjavao nama i govorio da ga je sramota koja budala ga je rodila.
Bilo je i drugačijih budala, ali ja barem u školi, a ni brat, nismo imali nikakvih problema. Osim što smo njemu morali ganjati štelu da ponavlja razred (svi ganjaju štelu da prođu, jedino mi da ga obore) da ne bi dobio poziv za vojsku.
Mada, sva moja prijateljstva koja su sklopljena u periodu 91-94. traju i danas, valjda sam imala sreću i u onom haosu naletjeti na normalne ljude, neopterećene razlikama u imenu. Neki su čak imali popriličnih neprijatnosti što su se družili sa mnom i pomagali me i kad je traženo da odaberu stranu, odabrali su.

[Ommadawn]

Sto se tice muzike i pjevaca u Banjaluci - i tu je bogami bilo svega.

Vec pocetkom maja su svi pjevaci i grupe koje su dolazile iz Sarajeva ili Hrvatske bili zabranjeni (osim Bijelog Dugmeta i donekle Zabranjenog Pusenja). Poslije reportaze novinarke Rade Djokic o Davorinu Popovicu kako srpskom djecom hrani lavove u zooloskom vrtu - i Indexi su se nasli na udaru. Pa sta smo onda mogli slusati, ukoliko smo imali struju?
Uglavnom, sve sto je bilo iz Srbije ali manjka nije bilo ni nekim novim banjaluckim, kninskim, paljanskim, prijedorskim, bijeljinskim izvodjacima - i to sve u patriotskom smislu. Ukoliko se neko usudio glasno pustiti Dinu Merlina ili sevdalinku Safeta Isovica - u najboljem slucaju je popio par samara (ako se radilo o nekom neopreznom djetetu).

Bilo je ljeto, cini mi se juli-august 1992 godine, vladala je nestasica cigara, luksuz su bile banjalucki Brooklyn i to ako ti ga je neko ispod pulta zastekao i ne pokazuj nigdje punu kutiju do kuce. Ako negdje u neki kiosk dodju, javljalo se uglavnom preko veza pa trci da bi uspio kupiti.
Jedan poznanik je imao tetku koja je zivjela u mom komsiluku. Naisao biciklom, onako samo u sorcu pa je zovnuo s vana jer je primjetio da joj je balkon otvoren. Kada je izasla, zamolio je da mu posudi neku majicu od njenog sina jer je sunce vec usijalo i bojao se da ne izgori. Kroz minut se vratila i bacila mu bijelu majicu koju je on samo navukao i pozurio dalje, usput joj rekavsi da je cuo da u obliznji kiosk stizu cigare pa da stigne kupiti. Neki koji su culi tu informaciju, krenuse na isto mjesto. Proslo je nekih pola sata, mozda vise, ne znam jer nisam mjerio vrijeme (gledao sam kako moji drugovi igraju rauba i pokusao da skontam tu igru) vraca se on snuzden, pomalo i ljut. U prvi mah smo pomislili da nije uspio kupiti cigare, da nisu dosle ali najinteresantnije je bilo sto nije imao majicu na sebi nego je nosio skroz zguzvanu u ruci. Prosao je pored nas, nista nije rekao (doduse, nije ni trebao jer mi smo tad bili klinci za njega, bolio ga kurac za nas) i popeo se u stubiste kod tetke. Kasnije smo saznali da je ona bacila majicu od njenog sina na kojoj je bila slika Harija Mata Harija. On nista nije primjetio kad je obukao i dosao do kioska i stao u red cekajuci cigare. Prisla su mu dvojica uniformisanih upitavsi ga da se legitimise a on legitimacije nije imao, i upitali ga kakvu to majicu nosi. Tek tad je primjetio da ima na njoj Hari Mata Hari, pa je uslijedilo skidanje majice, njeno guzvanje i upozorenje da kroz grad niko nece nositi muslimanske majice. I naravno, da on tu nema sta cekati, nego kuci. Imao je srecu.

Komsija Hajro, kad je cuo da je dosla struja u nas komsiluk, pustio kasetu Safeta Isovica i to malo glasnije. Nakon 15 minuta dolaze njih trojica, zvone na vrata, on otvara i uslijedilo je unistavanje svih kaseta, oduzimanje stereo-kasetofona - Hajro srecom nije popio samar.
Nama ostalima ovo je bilo dovoljno upozorenje da ukoliko zelimo da slusamo nesto iz Sarajeva ili Hrvatske - pametnije je da to uradimo sto diskretnije moguce.

Relej na Vlasicu je unisten prvog maja 1992 godine i od tada nismo mogli gledati vijesti televizije Sarajevo ali nekim cudom smo mogli da uhvatimo TV Pale. Da li je to islo preko Televizije Banja Luka - ne znam. Oni koji se razumiju u analognu televizijsku tehniku, neka objasne. Takodjer smo par puta mogli gledati HTV (kako se tada zvala Hrvatska Televizija). Radio Sarajevo se moglo nekako uhvatiti preko srednjih talasa i to najbolje ako ih skopcas na vodovod ili radijatore. Neki su pravili neke letve sa zicama - ja za njih ne znam i nisam nikada vidio jednu takvu. Najbolji prijemnici bili su mali tranzistori ili stari radio-aparati sa elektro-cijevima. Potonji su medjutim isli samo na 220V struju i preko njih se moglo slusati ako imas struje. Ako si zelio slusati radio i cuti vijesti "sa one strane" - tu si itekako morao biti pazljiv i diskretan. Slusalice su tu bile pravi spas, ukoliko je prijemnik opremljen prikljuckom za slusalice.

Hitovi BIG-radija su bili:
Medeni mjesec sa pjesmom "Krajino mati" - rodoljubivi rock sa atraktivnim video-spotom koji prikazuje tenkove, Manjacu, Banja Luku, srpske vojnike sa suncanim naocalama i frizurama kao da su dovedeni sa snimanja Top-Gun ili slicnih produkcija Hollywooda. Naravno, ovo je imalo zadatak podici moral onima koji su bili na frontu i ostalima da im se pridruze. Medeni mjesec je uradio pjesmu o 12 banjaluckih beba koje su umrle u inkubatorima zbog nedostatka kisika. U pjesmi se obraca nekom visokom predstavniku UNPROFOR-a jer navodno nije dopustio da kroz koridor prodje kisik iz Srbije.
Da li je Medeni Mjesec uradio obradu jedne stare country pjesme nisam siguran ali tekst je bio na srpskom i pjesma se zvala "Gledajte nas u oci" gdje se protagonista obraca svojim bivsim drugovima (bas ih tako u pjesmi naziva) i opravdava svoje ucesce u ratu mada bas ne voli da rusi gradove i sela ali je spreman da za slobodu s puskom umre. Ova pjesma je sigurno jedna od najbezobraznijih u repertoaru.

Kninski Mindjusari, poznati sa svojim kolaborariranjem s Borom Djordjevicem-Corbom, bili su tu sa "Armijom srpskom, najjacom na svetu". Ne znam da li su svoju sudbinu naslutili vec tada sa vjestackim upotrebljavanjem ekavice jer se nakon par godina pokazalo koliko je Armija Srpska jaka i da ce im ubuduce zaista trebati ekavica - mada nekoliko stotina kilometara istocnije od Knina.

Oni koji nisu bili gadljivi na narodnjake, uzivali su uz Baju Malog Knindzu (alias Mirko Pajcin) koji je znao da napuni sportsku dvoranu Borik i cija je pjesma "Ne volim te Alija zato sto si balija" tacno u ponoc za Novu 1993-u pustena na radio-stanici. Nije tu izostajao ni Lepi Mica za kojeg neki kazu kako je na koncertima izmedju pjesama pozivao direktno na pokolj pa ti sine zaspi mirno ako smijes. Slijedili su hvalospjevi o "Arkanovim tigrovima, pravim momcima i srpskim dobrovoljcima", "Veljinim vukovima s Vucjaka" (Veljko Milankovic iz Prnjavora), "Hvala ti Arkane, Bog ti dao srece, Bijeljina ti nikad zaboravit nece", "Bezi, bezi balija tu ti mjesto nije, doce Milos s Manjace nozem da te brije" - jednostavno, sta se sve pustalo na radio-televizijskim stanicama - dobro je da smo ostali zivi. Ali neki drugi su nazalost prosli gore...

[sinuhe]

U Kasim Hadzic je islo dosta bosnjacke djece pa su mozda imali stroziji rezim. Tamo gdje je bilo vise Bosnjaka ili Hrvata bilo je i nesto teze nego u ostalim dijelovima grada. A kako je BL i nesto veci grad tako imas i Srba razlicitog ponasanja ili pogleda na svijet.

[dezurni_ucenik]

Spominjete Kasim Hadzic skolu.Sjecam se tacno dana kad su je prekrstili u Dositej Obradovic.Ljeto 1993.godine.Ceremonija bila.Dosao pop da je prekrsti.Sjecam se da nam je ucitelj govorio da svako dodje ko ima crvene,bijele ili plave majice kako bi se formirala tri reda tih boja ispred skole.Znate sta vec je to trebalo da predstavi.

Moj ucitelj - matori cetnik koji je djecu od 9 godina ucio o "Alijinoj drzavi" gdje ce te "mudzahedini zaklati ako slucajno zalutas".

Omadown,spominjes Bojana.Jel on kasnije postao direktor skole ? Prije njega je bio Slavko Guzijan ili nesto tako.

I naravno sjecam se pedagogice , nama djeci je beton izgledala .Gordana se zvala. .

Casovi muzicke kulture.Pjevanja Boze Pravde i Tamo Daleko.Crtanja kokardi na casu likovnog.Mrzila me ta nastavnica.Crnka je neka bila ,ne sjecam se kako se zvala.

Ali ono sto mi je ostalo u lijepom sjecanju je ogromno dvoriste te skole.Koliko vremena se provelo igrajuci se iza skole na ljetnim raspustima.I onda se desio taj jebeni rat.

A sta se slusalo od muzike ?
Osim Mindjusara,bila je aktuelna ona "Nece bit nece Hrvatska ni Turska vec je ovo nasa Republika Srpska".Zatim Ivan - 200 na sat,Zeljko-Gori more tope se planine,Miru Skoric su tada slusali,i ET - Tek je 12 sati.Nije se pustalo na radio stanicama.Ali njihove kasete i to original si mogao da kupis.A stajale su tik uz albume Baje,Cece,Corbe.

TV i radio stanice :
Manje vise,svi su gledali HTV.Zbog kvalitete.Kao sto sam ranije napisao ko je imao HTV,to je bilo ko danas imati HBO I HBO Comedy.Srpska tv je bila smece najobicnije.Bio je i RTS1.Sjecam se Srecnih Ljudi nedjeljom navece.
Ko je imao srece mogao je da uhvati i HTV2.Sto se tice radio stanica,radio BiH se mogao slusati,odredjen broj hrvatskih stanica.BIG radio je bio manje vise cetnicki orjentisan.Tu sam prvi put cuo vic o rahmetli Fadilu Toskicu o tome kako on klanja na truleksu i kad se naljuti ,hoda ispod kreveta.

[sinuhe]

Mi smo na Starcevici(i to ne na brdu vec nize) imali sva tri programa HRT-a. Mejdan mora da je u nekoj sjeni. Kasnije 95-te je neko pustio i neke beogradske kanale, cini mi se studio B ili tako nesto i MTV. Od BH medija samo radio Sarajevo kao da je preko svijeta. Mozda drugih nije ni bilo.

[Ommadawn]

Jeste, Slavko Guzijan - hvala sto me podsjeti!!

Direktorica prije njega se zvala Halisa - ne znam da li se sjecas onog grafita na skoli uoci rata "Joj Halisa kolka ti je sisa". Vozila Renault 9
Gordana je bila pedagog - fantasticnog izgleda ali bogami i znanja. Sjecam se da kad sam pravo popustio u ucenju da me zvala na razgovor i gotovo se spustila na moj nivo da bi razgovarala sa mnom. A ja tad bio neki k´o buntovnik (s razlogom).

Nastavnica likovnog mi je bila cool - nije bila crnka, cini mi se da je imala smedju kosu i nosila samo okvir od naocala bez stakala (navodno je nosila sociva pa joj okvir bio tu zbog navike ). Sjecam se teme "Sta mi je rat oduzeo" pa sam nacrtao more, plazu, na njoj raja s gitarom oko vatre i parkirana Folcika. Bila je imponirana. Kasnije smo crtali nacionalisticke znakove - da li je bas bila imponirana sa tim, ne znam ali vjerujem da je to bila naredba od nekih visih pozicija.

Za Bojana stvarno ne znam sta je bilo - da li je postao direktor ili ne. Bio je strah i trepet prije rata, ali moja sestra ga je dozivjela drugacije. Neki su spominjali kako je Bojan na nekom selu guzio kozu - mislim da se tu radi o cistom supljaku.

Da li pamtis nastavnika fizickog? To je bio neki tip koji je prije rata radio u nekoj skoli na nekom selu nadomak Banja Luke i dosao je da zamijeni nastavnika Sefika Latifica (Latific se btw dobro snasao u Svedskoj) i isprva nam je pricao o nekom drugarskom odnosu nastavnika i ucenika te ponudio da mozemo sa njim pricati o svim problemima. Obicno je nastave drzao napolju ukoliko je to vrijeme dozvoljavalo, a posto se pored skole nalazila dzamija jednom prilikom je jednom drugu rekao "Slusaj sta pricam, ne zuri tamo u onu dzamiju. U stvari zuri, ionako neces dugo".

[Ommadawn]

Da ne zaboravim, nastavnik muzickog za vrijeme rata je bio Miroslav Rezak, otac Borisa Rezaka. Tu je sluzbu prihvatio da ne bi isao u rat i, kako je nama ispricao, da ne bi svirao "Vojvodo Sindjelicu" po restoranima. Inace dobar kao nastavnik, odlican muzicar, svirao bi nam na klaviru razne pop-pjesme, preferirao Pro-Arte, The Beatles i moram priznati - zagolicao mi interesovanje za Led Zeppelin. Ipak, nekada bi ga mijenjao nekakav honorarac i tad bi se repertoar sastojao od "Tamo daleko", "Zovi, samo zovi" itd...
Gordane Colic, nastavnice muzickog se slabo sjecam da je bila tu za vrijeme rata. Fatima je cini mi se otisla u Svicarsku.

[dezurni_ucenik]

Jeste, Slavko Guzijan - hvala sto me podsjeti!!

Direktorica prije njega se zvala Halisa - ne znam da li se sjecas onog grafita na skoli uoci rata "Joj Halisa kolka ti je sisa". Vozila Renault 9
Gordana je bila pedagog - fantasticnog izgleda ali bogami i znanja. Sjecam se da kad sam pravo popustio u ucenju da me zvala na razgovor i gotovo se spustila na moj nivo da bi razgovarala sa mnom. A ja tad bio neki k´o buntovnik (s razlogom).

Nastavnica likovnog mi je bila cool - nije bila crnka, cini mi se da je imala smedju kosu i nosila samo okvir od naocala bez stakala (navodno je nosila sociva pa joj okvir bio tu zbog navike ). Sjecam se teme "Sta mi je rat oduzeo" pa sam nacrtao more, plazu, na njoj raja s gitarom oko vatre i parkirana Folcika. Bila je imponirana. Kasnije smo crtali nacionalisticke znakove - da li je bas bila imponirana sa tim, ne znam ali vjerujem da je to bila naredba od nekih visih pozicija.

Za Bojana stvarno ne znam sta je bilo - da li je postao direktor ili ne. Bio je strah i trepet prije rata, ali moja sestra ga je dozivjela drugacije. Neki su spominjali kako je Bojan na nekom selu guzio kozu - mislim da se tu radi o cistom supljaku.

Da li pamtis nastavnika fizickog? To je bio neki tip koji je prije rata radio u nekoj skoli na nekom selu nadomak Banja Luke i dosao je da zamijeni nastavnika Sefika Latifica (Latific se btw dobro snasao u Svedskoj) i isprva nam je pricao o nekom drugarskom odnosu nastavnika i ucenika te ponudio da mozemo sa njim pricati o svim problemima. Obicno je nastave drzao napolju ukoliko je to vrijeme dozvoljavalo, a posto se pored skole nalazila dzamija jednom prilikom je jednom drugu rekao "Slusaj sta pricam, ne zuri tamo u onu dzamiju. U stvari zuri, ionako neces dugo".

Sjecam se Halise da je bila direktorica.Ali izgleda bas i ne.Znam da nam je sega uvijek bila nastavnica, sh jezika(nisam bas siguran jel sh predavala).Amra ,Amira,ili Azra zivjela je u Gornjem Seheru.Crvena boja kose ,frizura ko u Cruelle DeVille iz 101 Dalmatinca. .Mi balavci tek krenuli u prvi razred,smijemo se zeni u godinama.
Nastavnik fizickog ? Ja se sjecam da je bila nastavnica.Muskobanjasta bila pravo.
Geografiju predavao Dragan.Naocale nosio i to one ala Minja Subota sto je vodio Muzicki Tobogan.
Gordana se Kecman prezivala.Sad sam se sjetio.Plavusa.


Sjecas se one kuce ispred dvorista nase skole.Bez fasade.Zivio neki starac.Ne znam jel bio Musliman ili Srbin.Njemu su bas djeca svasta radila kad dodje veliki odmor.

Pa onda video igirce na automatima preko puta skole.Zaboravio sam kako se zvao vlasnik.Uglavnom djelovali su svi ko neka cirkuska porodica.Kcerka se Dana zvala.Double Dragon,POW,Rastan Saga,Green Berets itd.

[bingov buraz]

Ti cirkuzaneri su se prezivali Nenadovic, Hrvati, bio neki bajker Martin, ljudina naoko al krestav i piskav glas, predmet zajebancije al mu niko nije smio u lice nista reci, ta nastavnica iz Sehera je Amira Dzanic ako se ne varam I da pedagog Gordana je bila avion

[dezurni_ucenik]

Ti cirkuzaneri su se prezivali Nenadovic, Hrvati, bio neki bajker Martin, ljudina naoko al krestav i piskav glas, predmet zajebancije al mu niko nije smio u lice nista reci, ta nastavnica iz Sehera je Amira Dzanic ako se ne varam I da pedagog Gordana je bila avion

Amira Dzanic.Jeste, to je ona.


Zar su ti cirkusanti bili Hrvati ?

[bingov buraz]

Ti cirkuzaneri su se prezivali Nenadovic, Hrvati, bio neki bajker Martin, ljudina naoko al krestav i piskav glas, predmet zajebancije al mu niko nije smio u lice nista reci, ta nastavnica iz Sehera je Amira Dzanic ako se ne varam I da pedagog Gordana je bila avion

Amira Dzanic.Jeste, to je ona.


Zar su ti cirkusanti bili Hrvati ?

Mislim da jesu, sin se zvao Mario a bio je I taj Martin, stariji su vozili zid smrti I drzali Mini Sport kod Gradskog