KatarinaKosaca wrote:Post Postao/la KatarinaKosaca dana 22/05/2013 14:18
duh_sa_sjekirom je napisao/la:Svašta si ti natrpala u ovom svom postu i više si se bavila mojom malenkošću nego ministom Marjanovićem, koji jeste tema ove emisije, ali dobro...
Sam si uveo taj stil nazivajući ljude nepismenima, neinformiranim i priglupim, pri tom, naravno, ističući svoju "malenkost" kao suprotnost toj beskrajnoj ignorantiji.
duh_sa_sjekirom je napisao/la:Kao prvo, nije mi namjera (niti je ikada bila) da bilo kome demonstriram ili dokazujem vlastitu pismenost ili logiku. Kako već rekoh, otvoren sam za svaku vrstu argumentovane rasprave i kritičko mišljenje, međutim priznajem da me "iz cipela izbije" kada neka polupismena faca napiše par besmislenih riječi u kojima zorno pokazuje svo svoje neznanje i neupućenost i koje, pored toga, obiluju pravopisnim pogreškama, uzme sebi za pravo da komentariše obrazovanje i pljuje po prosvjetnim radnicima. Komunicirati normalno sa takvim osobama je nemoguće te se s njima mora "malo drugačije" da bi te uopće razumjeli.
Pod
a) I nepismen i pismen čovjek ima istu stopu PDV-a pri kupnji, dakle jednako financira budžet i sve njegove korisnike
Pod
b) Nije baš intelektualna odlika hvalisanje, niti nipodaštavanje tuđeg pravopisa. U krajnjoj liniji i ti nepismeni iz nekih škola izlaze, pa i učitelj ima neku odgovornost. Ne cjelokupnu, ali djelimičnu, svakako.
duh_sa_sjekirom je napisao/la:Dalje, sva(t)ko u životu bira svoj životni put i svoje zanimanje, u skladu sa vlastitim mogućnostima i afinitetima. Tako je i taj ne(t)ko ko je završio npr. književnost, prilikom upisa tog fakulteta, unaprijed znao koje poslove može raditi. Odgovornost za veliki broj svršenih i nezaposlenih diplomanata snosi država a ne prosvjetni radnici. Sa druge strane, postoje i obrnuti slučajevi (koje osobno poznajem), dakle ljudi su završili fakultete sa pedagoškim usmjerenjem ali rade u realnom sektoru, bave se vlastitim biznisom itd. U prosvjeti ne rade ne zato što nemaju posao već što im je na tom drugom poslu puno bolje.
Svatko bira svoj put i zanimanje i nitko nije nezamjenljiv. I dok je konkurencije kvalitet je veći uvijek u svemu na tržištu. Jedino učitelji (nastavno osoblje općenito sa određenom iznimkom prema univerzitetskim profesorima), nema konkurenciju, ima stalan i siguran posao i misle da su nezamjenljivi, što je apsolutno netačno.
duh_sa_sjekirom je napisao/la:Ako je ne(t)ko dobio radno mjesto preko štele, a ti imaš čvrste dokaze za to, tvoja građanska dužnost je da slučaj prijaviš nadležnim organima. Ne tvrdim da takvi slučajevi ne postoje, ali ja osobno nemam dokaze za takvo nešto. Nažalost, politika se uplela u sve pore našeg društva pa tako i u obrazovanje.
Ma, svi se zaposlili preko natječaja
duh_sa_sjekirom je napisao/la:Nadalje, posao svakog učesnika u odgojno-obrazovnom procesu jasno je definiran zakonima i podzakonskim aktima, iz kojih proističu prava i obaveze tih ljudi, te načini za ostvarenja svojih prava nakon ispunjenih obaveza. I u prosvjeti, kao i u svim drugim oblastima, postoje ljudi (bilo ih je prije a bit će ih i ubuduće) koji su tu "malo zalutali", flegmani itd. ali su oni u daleko manjem broju nego se misli. Obrazovanje u našoj zemlji definisano je i uređeno tako kako jeste, a da li je to dobro ili nije, drugi je par cipela.
I na kraju, prosvjetne radnike, odgajatelje, nastavnike, ljude koji rade jedan od najplemenitih poslova trpati u isti koš sa "budžetskim parazitima" (dakle, štetočinama) je jedna od najprizemnijih i najgorih uvreda koje sam pročitao i čuo uopšte, koja duboko vrijeđa sve one naše časne, poštene i iskrene nastavnice, učiteljice i učitelje, koji su nekad i nas učili i koji danas uče našu djecu, žrtvujući sebe i svoje zdravlje za budućnost ove zemlje. Hvala ti puno na tome!
Posao jeste plemenit, ali participanti nisu. Sa iznimkama, jednako kao i u administraciji. Časnih ljudi ima čak i u politici, tako i u prosvjeti. Sada stvarati od njih heroje i heroine zato što rade svoj posao (kako vidi se po pismenosti i obrazovanju učenika koji izlaze, ali neka druga tema), solidarizirati se sa njima i zahtjevati solidarizaciju zato što plaće nema moš mislit čak do 20-tog u mjesecu je jednostrano, subjektivno, pretenciozno i pomalo drsko u kapitalističkom sistemu gdje konkurencija mora postojati, a sigurnost je misaona imenica, u zemlji u kojoj je pola radno sposobnih na birou za zapošljavanje, a i oni koji rade, a nisu na budžetu niti znaju hoće li sutra raditi , niti se imaju kome žaliti.
Šta je postignuto štrajkom? Hoće li biti manje nepismenih koji te "izbacuju iz cipela"? Hoće li obrazovanje biti kvalitetnije? Hoće li vuk sići sa grane, a Norveška dobiti naftu(o ovome sam pisala na nekoj drugoj temi, jer je Norveška našla naftu par godina prije nego sam odgovarala istu zemlju na času geografije, u knjizi nije bilo, ali sam pričitala u novinama, to rekla i profesorica mi je dala ocjenu manje, jer u knjizi ne piše da Norveška ima naftu)? Ništa se od toga neće desiti. Imaće opet budžetski korisnici svoju plaću i jedini ministar koji je nešto valjao i davao nadu, više nije ministar. Svi budžetski paraziti su ponovo na svojim radnim mjestima, država guli sve u realnom sektoru da ih namiri, zadužuje buduće generacije, ali dobro je da njima nije izostao niti jedan fening. Tim herojima i heroinama nepismene omladine koja te toliko "izbacuje iz cipela"
Jednako, profa književnosti je radila svoj posao sa toliko ljubavi da je to prenosila, uživanje je bilo slušati. Profesor fizike je bio vječno pijan, pa taj predmet sem Arhimedovog zakona nisam nikad naučila. Profa latinskog je uživala u rečenicama i konstrukcijama i prenosila je to. Dakle, niti heroji, niti gnjide, nego sve šareno. Ali, kao i u svakoj profesiji. Ali, Bogom dati nikako i zamjenljivi svakako. I to svaka profesija mora shvatiti.