Forum Klix.ba

bizet wrote:joj vidi raje sto se okupila

kroksica, sve najbolje...iako nisi heretik nekako si kul

Hvala. To da nisam heretik...pa, zavisi odakle gledas.

bizet wrote:hajd sad laku noc, ili lahku vam noc zelim...pa nek se nalazi gdje ko hoce

LN.

Kroksica wrote: Hvala. To da nisam heretik...pa, zavisi odakle gledas.

odavde

sad fakat, laku noc

.

bizet wrote:
sad fakat, laku noc

Ja kratkog posta, ne mogu sebi doć,

Kroksica wrote:
Hvala. To da nisam heretik...pa, zavisi odakle gledas.

Nešto razmišljam nevezano, kako bi se reklo po novom pravopisu ženska osoba koja je sklona herezi.... nešto kao psihologinja, znači heretinjka, herleuša, heretikinja, heretićka, heretka, herka .....

fatamorgana wrote:

Kroksica wrote:
Hvala. To da nisam heretik...pa, zavisi odakle gledas.

Nešto razmišljam nevezano, kako bi se reklo po novom pravopisu ženska osoba koja sklona herezi.... nešto kao psihologinja, znači heretinjka, heretikinja, heretićka, heretka, herka .....

Ja sam vec herka, ali ne u ovom kontekstu.
Ne volim kad zene tako traze te neke zenske "nazive i titule", ne vidim potrebu za tim. Ali kad vec pitas...mozda heretikva?

Kroksica wrote:

fatamorgana wrote:

Kroksica wrote:
Hvala. To da nisam heretik...pa, zavisi odakle gledas.

Nešto razmišljam nevezano, kako bi se reklo po novom pravopisu ženska osoba koja sklona herezi.... nešto kao psihologinja, znači heretinjka, heretikinja, heretićka, heretka, herka .....

Ja sam vec herka, ali ne u ovom kontekstu.
Ne volim kad zene tako traze te neke zenske "nazive i titule", ne vidim potrebu za tim. Ali kad vec pitas...mozda heretikva?

..... .....

fatamorgana wrote:
..... .....

Čekaj, čekaj, onda je muški oblik heretikvan, ako me trajno banuju izabraću ovo kao novi nick

fatamorgana wrote:Čekaj, čekaj, onda je muški oblik heretikvan, ako me trajno banuju izabraću ovo kao novi nick

Haha! Muski oblik vec postoji, trebalo je "izmisliti" zenski, to smo vec odradili, mada i muski oblik izveden iz ovog zenskog ima smisla. Jbt, izmisljamo nove termine!

Kroksica wrote:
Jbt, izmisljamo nove termine!

Ma šta termine, pišemo istoriju,

fatamorgana wrote:

Kroksica wrote:
Jbt, izmisljamo nove termine!

Ma šta termine, pišemo istoriju,

LOL!

Odoh spavat, al nastavimo sa pisanjem neki drugi put.
LN

LN,

i tako dodjose oni koji sve znaju i pisu historiju

Nakon mnogo godina zablude, ovih okova vise nema!

infidel666, kad tako agresivno postas covjek posumnja u tvoju nevjeru

bizet wrote: ama Cornholio, znam da sam nesto ostala duzna, kazes prvo ne treba se covjek upustati u neostvarivo, a onda da treba vjerovati u sebe i davati maximum...hoces li se ti ikada dogovoriti sa sobom?

razmisljam na nacin da postoje samo one granice koje sami sebi postavimo...da li su granice lose?...ma kako ce biti, ali da mogu biti lose ako se pretjerano ogranicimo, mogu...bitno je imati i "blesave" snove, bitno je imati snove, oni nas vode kroz zivot i ne dopustaju da se pretjerano ogranicimo

Da, čovjek se ne treba upuštati u nešto za šta smatra da je neostvarivo, a treba vjerovati u sebe i davati maksimum od onog što posjeduje da bi ostvario ono što smatra ostvarivim, ne vidim u ovome nešto kontradiktorno, ne vidim da sam ja u svađi sa samim sobom

Bitno je poznavati vlastite granice, biti objektivan kad je u pitanju procjena vlastitih mogućnosti, ta spoznaja nam treba biti polazna tačka pri postavljanju ciljeva koje želimo ostvariti. Drugo, ne manje bitno, je poznavati granice i prepreke koje nam društvo postavlja.

E sad ne treba biti u potpunosti realan, naporno je uvijek biti takav, mora čovjek ponekad imati "blesave snove", jer kako reče neko pametan "treba ciljati u sunce, pa i ako ga promašimo postoji šansa da pogodimo zvijezdu.

fatamorgana wrote:

Great Cornholio wrote:

f1deL wrote:ee moji ateisti..sta kad umrete,kad vas jedan ciko upita 3 pitanja ti samo blehnes u njeg

Ja mislim da će biti više pitanja, biće obuhvaćene sve sfere života, ali hajde da ovdje ne govorimo u Bogu, da se ovdje koncentrišemo na ono što je do Čovjeka.

Ma biće kviz tipa "Ko želi biti milioner" ....

Prvo će biti audicija za sve takmičare ...

Cornholio,

granice treba pomijerati, inace nema nikakvog napretka...mislis da je dijete svjesno svojih granica...svako zdravo dijete moze postati bilo sta kad poraste...moze biti atleticar, matematicar, astronaut, ma samo reci sta...granica Cornholio nema u sustini...postavljamo ih sebi na osnovu onog sto mislimo da jesmo...treba znati ne granice Cornholio, nego potencijale...naravno da najvecu ulogu imaju nasi roditelji/odgajatelji koji nam sami namecu sliku nas samih i formiraju nas u nasoj najranijoj mladosti...u pubertetu se pronalazimo, ali dobar dio nase individue je vec formiran...koliko cesto sretnes mlade ljude koji ni u 20-tim ne znaju sta zele biti, ne vide se nigdje i idu stihijski za zivotom

nema te stvari koju (zdrav i normalan) covjek ne moze postici i savladati...okolnosti su druga prica, ali ne pricamo o okolnostima vjerujem

nista granice, samo potencijal

@bizet

Djecu treba od početka usmjeravati na aktivnosti od kojih imaju koristi. Aktivnosti koje doprinose njihovom fizičkom i psihičkom razvoju. Ali problem je što to većina roditelja (iz mog iskustva) ne radi. Zato djeca ne postaju sposobni ljudi, nego roboti, koje zanima samo ono od čega nemaju koristi i koji nikako ne doprinose društvu. Kako očekivati od njih kao takvih da budu predani životu, da iskoriste većinu svog potencijala?!

bizet wrote:Cornholio,

granice treba pomijerati, inace nema nikakvog napretka...mislis da je dijete svjesno svojih granica...svako zdravo dijete moze postati bilo sta kad poraste...moze biti atleticar, matematicar, astronaut, ma samo reci sta...granica Cornholio nema u sustini...postavljamo ih sebi na osnovu onog sto mislimo da jesmo...treba znati ne granice Cornholio, nego potencijale...naravno da najvecu ulogu imaju nasi roditelji/odgajatelji koji nam sami namecu sliku nas samih i formiraju nas u nasoj najranijoj mladosti...u pubertetu se pronalazimo, ali dobar dio nase individue je vec formiran...koliko cesto sretnes mlade ljude koji ni u 20-tim ne znaju sta zele biti, ne vide se nigdje i idu stihijski za zivotom

nema te stvari koju (zdrav i normalan) covjek ne moze postici i savladati...okolnosti su druga prica, ali ne pricamo o okolnostima vjerujem

nista granice, samo potencijal

Ne bih se složio, ja mislim da treba postaviti objektivne granice, jer ne može svako postati vrhunski atletičar, matematičar, astronaut, mogu to postati samo oni koji su naslijedili potencijal da nešto od toga postanu.

Danas je veći problem što većina ljudi ne postavlja sebi nikakve granice, čine isključivo ono što će ih dovesti do ličnog i trenutnog zadovoljsta, slabo ko ima "više" ciljeve, slabo je ko spreman "žrtvovati" se za sreću drugog.

Ono što ja činim djeluje direktno ili indirektno na druge, pozitivno ili negativno, zavisi od toga šta činim i u kojoj mjeri to činim. Granice su nam neophodne, ali one ne trebaju biti postavljanje proizvoljno, trebaju se postaviti na osnovu poznavanja svih zakonitosti koje vladaju nama i našom okolinom.

Mora čovjek pozitivno razmišljati, ali prvo treba utvrditi šta je pozitivno, u kojoj je mjeri nešto pozitivno, jer, kao što nam je poznato, svaka bolest nastaje zbog manjka ili viška nečega, a kao što poslovica kaže " Zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu". Zbog toga se trebamo "ograničiti", jer čovjek koji ima samo jednu želju je naporan i dosadan, a niko ne želi, svjesno, da bude takav.

haha...evo Lud, zbunjen, normalan...veli Faruk "sa Marsalom si se ti posavjetovao oko Dzebrinog odgoja"
bas se epizoda veze za ovo nase ovdje

ne znam koliko je tesko izvesti dijete na pravi put...ali roditelja, kao i nas djece , ima svakakvih pa je sarolikost ovdje prevelika da bi generalizovali
nije samo problem kada roditelji ne vode dijete kroz zivot, nego kada ga forsiraju da bude ono sto su oni zamislili za njega, a ne ono za sta ima prirodno potencijal...mozda steta drustvu nije velika kada neko postane ljekar zato sto su tako roditelji htjeli ali mozda bi to dijete dalo mnogo veci doprinos drustvu da je postalo nesto za sto je imalo vise sklonosti...opet ne mora znaciti taj ljekar nece biti dobar u svom poslu ako mu se posveti srcem...kazem previse sarolikosti

ma nisam htjela da odemo na pricu o djeci, pusti djecu neka rastu ziva i zdrava, poenta je bila na potencijalima, sklonostima, talentima

naravno da dijete treba usmjeravati da radi aktivnosti koje ce pomoci njegovom psiho-fizickom razvoju

Great Cornholio wrote: Ne bih se složio, ja mislim da treba postaviti objektivne granice, jer ne može svako postati vrhunski atletičar, matematičar, astronaut, mogu to postati samo oni koji su naslijedili potencijal da nešto od toga postanu.

Danas je veći problem što većina ljudi ne postavlja sebi nikakve granice, čine isključivo ono što će ih dovesti do ličnog i trenutnog zadovoljsta, slabo ko ima "više" ciljeve, slabo je ko spreman "žrtvovati" se za sreću drugog.

Ono što ja činim djeluje direktno ili indirektno na druge, pozitivno ili negativno, zavisi od toga šta činim i u kojoj mjeri to činim. Granice su nam neophodne, ali one ne trebaju biti postavljanje proizvoljno, trebaju se postaviti na osnovu poznavanja svih zakonitosti koje vladaju nama i našom okolinom.

Mora čovjek pozitivno razmišljati, ali prvo treba utvrditi šta je pozitivno, u kojoj je mjeri nešto pozitivno, jer, kao što nam je poznato, svaka bolest nastaje zbog manjka ili viška nečega, a kao što poslovica kaže " Zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu". Zbog toga se trebamo "ograničiti", jer čovjek koji ima samo jednu želju je naporan i dosadan, a niko ne želi, svjesno, da bude takav.

vise misli si ovdje rekao...treba mi vremena da poslazem odgovor...razumijem sta govoris ali ti nisi razumio mene, ili ja nisam bila dovoljno jasna
ici cu nekakvim redom...mada moje misli su na rintanju kuce sad kad sam se odmorila nakon posla, a i umorila sam se od foruma

Cornholio,

Ne bih se složio, ja mislim da treba postaviti objektivne granice, jer ne može svako postati vrhunski atletičar, matematičar, astronaut, mogu to postati samo oni koji su naslijedili potencijal da nešto od toga postanu."

dakle ja sam rekla da granica nema, samo potencijal i da svako zdravo dijete moze biti sta hoce jednog dana
rekoh da nas formiraju nasi roditelji, oni nas usmjeravaju najvise...sad sta koji roditelj zamisli za svoje dijete...neki ce pustiti da dijete postane ono za sto ima prirodne predispozicije, neki ce forsirati nesto svoje, neki ce pustiti da se dijete samo formira u bilo sta

granice Cornholio sami sebi postavljamo i svi to radimo, i ti i ja i svako koga poznajem...mozda ne mislimo na iste granice kada koristimo ovu rijec?...ja mislim na to da nema granica za jednu osobu od 60 i nesto da nauci jos jedan jezik npr...ali ako ta osoba sama sebi kaze da je prestara za ucenje novog jezika onda je postavila sebi granicu i nema joj pomoci...o tom vidu ogranicavanja samih sebe ja govorim...ne o granicama da ja u 30-tim postanem astronaut...mislim voljela bih da vidim svemir ali dobro, mozda u nekom drugom zivotu ...ipak da sam ranije imala zelju da postanem astronaut (izostavimo okolnosti), mogla bi to biti

da li sad bolje razumijes sta govorim?

"Danas je veći problem što većina ljudi ne postavlja sebi nikakve granice, čine isključivo ono što će ih dovesti do ličnog i trenutnog zadovoljsta, slabo ko ima "više" ciljeve, slabo je ko spreman "žrtvovati" se za sreću drugog."
o ovome ja nisam pricala...znaci pojam granica tebe i mene asocira na razlicite stvari misa mu...vjerujem da ovdje ti govoris o jednoj vrsti ljudske sebicnosti, a sebicnost je osobina koju svi posjedujemo u manjoj ili vecoj dozi...ne podrzavam sebicnost Cornholio...kad kazes "zrtvovanje za tudju srecu" ja ne znam na sta mislis konkretno...ako mislis da je uredu zrtvovati sebe tek tako za nekog slucajnog prolaznika to je ludost...ali roditelji se vrlo cesto zrtvuju za svoju djecu, a bogami i djeca za njih...mozda da pojasnis sta si htio reci?

"Ono što ja činim djeluje direktno ili indirektno na druge, pozitivno ili negativno, zavisi od toga šta činim i u kojoj mjeri to činim. Granice su nam neophodne, ali one ne trebaju biti postavljanje proizvoljno, trebaju se postaviti na osnovu poznavanja svih zakonitosti koje vladaju nama i našom okolinom."

granice i imamo, toliko da mi je zlo...granice na osnovu NASE okoline?...ma sta ti je Cornholio, ti ne zivis vise ovdje?...kad pogledam kroz prozor jedina granica koju zelim postaviti je granica drugih da me puste na miru da zivim svoj zivot kako zelim...opet vjerovatno ne mislimo na isto


"Mora čovjek pozitivno razmišljati, ali prvo treba utvrditi šta je pozitivno, u kojoj je mjeri nešto pozitivno, jer, kao što nam je poznato, svaka bolest nastaje zbog manjka ili viška nečega, a kao što poslovica kaže " Zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu". Zbog toga se trebamo "ograničiti", jer čovjek koji ima samo jednu želju je naporan i dosadan, a niko ne želi, svjesno, da bude takav."

e ovo ti ja tvoje ne razumijem...zdrav ima hiljadu zelja, a bolestan samo jednu...covjek koji ima jednu zelju je naporan i dosadan...zelis reci da su bolesni naporni i dosadni ...zelis reci da nije uredu biti previse pozitivan?...zelis reci da nije uredu imati snove ili san?
niko nije previse pozitivan...sem mozda onih koji su na nekakvim veselicama, a takvi imaju ljekarsku potvrdu za njih

moje misli nisu megalomanskih razmjera, razmisaljm o svakodnevnom zivotu i njegovim problemima, o potencijalu koji mozemo iskoristiti da bi sobom sutra bili zadovoljni...dovoljno je ogranicavanja od drustva, dovoljne su okolnosti zbog kojih ja eto ne mogu postati astronaut npr, ne treba mi jos neko da mi prica o granicama...imam slobodu da se dalje nadogradjujem u pravcu u kojem zelim, imam snagu i odvaznost da pomjeram svoje granice, a moj rast ce donijeti bolje sutra meni i ljudima oko mene

iz ovakvog ugla posmatranja rijeci granica ja je se jezim i ne podrzavam ih uopste...niti me raduje vidjeti kada neko drugi sebe ogranicava i sputava u svom razvoju, a rastemo do smrti...nisam ja mislila na granice da me zaboli dupe za komsiluk jer ja hocu slusati glasnu muziku do jutra, ili da ka komsiji umre neko ja cu napraviti slavlje...ma sta ti je Cornholio

bizet wrote:Cornholio,

Ne bih se složio, ja mislim da treba postaviti objektivne granice, jer ne može svako postati vrhunski atletičar, matematičar, astronaut, mogu to postati samo oni koji su naslijedili potencijal da nešto od toga postanu."

dakle ja sam rekla da granica nema, samo potencijal i da svako zdravo dijete moze biti sta hoce jednog dana
rekoh da nas formiraju nasi roditelji, oni nas usmjeravaju najvise...sad sta koji roditelj zamisli za svoje dijete...neki ce pustiti da dijete postane ono za sto ima prirodne predispozicije, neki ce forsirati nesto svoje, neki ce pustiti da se dijete samo formira u bilo sta

granice Cornholio sami sebi postavljamo i svi to radimo, i ti i ja i svako koga poznajem...mozda ne mislimo na iste granice kada koristimo ovu rijec?...ja mislim na to da nema granica za jednu osobu od 60 i nesto da nauci jos jedan jezik npr...ali ako ta osoba sama sebi kaze da je prestara za ucenje novog jezika onda je postavila sebi granicu i nema joj pomoci...o tom vidu ogranicavanja samih sebe ja govorim...ne o granicama da ja u 30-tim postanem astronaut...mislim voljela bih da vidim svemir ali dobro, mozda u nekom drugom zivotu ...ipak da sam ranije imala zelju da postanem astronaut (izostavimo okolnosti), mogla bi to biti

da li sad bolje razumijes sta govorim?

"Danas je veći problem što većina ljudi ne postavlja sebi nikakve granice, čine isključivo ono što će ih dovesti do ličnog i trenutnog zadovoljsta, slabo ko ima "više" ciljeve, slabo je ko spreman "žrtvovati" se za sreću drugog."
o ovome ja nisam pricala...znaci pojam granica tebe i mene asocira na razlicite stvari misa mu...vjerujem da ovdje ti govoris o jednoj vrsti ljudske sebicnosti, a sebicnost je osobina koju svi posjedujemo u manjoj ili vecoj dozi...ne podrzavam sebicnost Cornholio...kad kazes "zrtvovanje za tudju srecu" ja ne znam na sta mislis konkretno...ako mislis da je uredu zrtvovati sebe tek tako za nekog slucajnog prolaznika to je ludost...ali roditelji se vrlo cesto zrtvuju za svoju djecu, a bogami i djeca za njih...mozda da pojasnis sta si htio reci?

"Ono što ja činim djeluje direktno ili indirektno na druge, pozitivno ili negativno, zavisi od toga šta činim i u kojoj mjeri to činim. Granice su nam neophodne, ali one ne trebaju biti postavljanje proizvoljno, trebaju se postaviti na osnovu poznavanja svih zakonitosti koje vladaju nama i našom okolinom."

granice i imamo, toliko da mi je zlo...granice na osnovu NASE okoline?...ma sta ti je Cornholio, ti ne zivis vise ovdje?...kad pogledam kroz prozor jedina granica koju zelim postaviti je granica drugih da me puste na miru da zivim svoj zivot kako zelim...opet vjerovatno ne mislimo na isto


"Mora čovjek pozitivno razmišljati, ali prvo treba utvrditi šta je pozitivno, u kojoj je mjeri nešto pozitivno, jer, kao što nam je poznato, svaka bolest nastaje zbog manjka ili viška nečega, a kao što poslovica kaže " Zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu". Zbog toga se trebamo "ograničiti", jer čovjek koji ima samo jednu želju je naporan i dosadan, a niko ne želi, svjesno, da bude takav."

e ovo ti ja tvoje ne razumijem...zdrav ima hiljadu zelja, a bolestan samo jednu...covjek koji ima jednu zelju je naporan i dosadan...zelis reci da su bolesni naporni i dosadni ...zelis reci da nije uredu biti previse pozitivan?...zelis reci da nije uredu imati snove ili san?
niko nije previse pozitivan...sem mozda onih koji su na nekakvim veselicama, a takvi imaju ljekarsku potvrdu za njih

moje misli nisu megalomanskih razmjera, razmisaljm o svakodnevnom zivotu i njegovim problemima, o potencijalu koji mozemo iskoristiti da bi sobom sutra bili zadovoljni...dovoljno je ogranicavanja od drustva, dovoljne su okolnosti zbog kojih ja eto ne mogu postati astronaut npr, ne treba mi jos neko da mi prica o granicama...imam slobodu da se dalje nadogradjujem u pravcu u kojem zelim, imam snagu i odvaznost da pomjeram svoje granice, a moj rast ce donijeti bolje sutra meni i ljudima oko mene

iz ovakvog ugla posmatranja rijeci granica ja je se jezim i ne podrzavam ih uopste...niti me raduje vidjeti kada neko drugi sebe ogranicava i sputava u svom razvoju, a rastemo do smrti...nisam ja mislila na granice da me zaboli dupe za komsiluk jer ja hocu slusati glasnu muziku do jutra, ili da ka komsiji umre neko ja cu napraviti slavlje...ma sta ti je Cornholio

Granice, objektivno, postoje, mi se razlikujemo po sposobnostima, razlikuju nam se granice do kojih se možemo razvijati u nekoj sferi života. Neko ima potencijal da može trčati 100 metara za 10 sekundi, a neko uz maksimalno uložen trud u treninge neće uspjeti da trči 100 metara za manje od 15 sekundi, jednostavno, granica razvoja u tom segmentu mu tako nešto ne dozvoljava. Isto tako, onaj koji nema urođen talenat za slikanje ili pjevanje neće moći postati vrhunski slikar ili pjevač, ma koliko to jako želio i trudio se da to postane.
Potencijal za slikanje, trčanje ili pjevanje postoji u svakom zdravo rođenom djetetu, ali granice do kojih se taj potencijal može razviti su različite kod svakog pojedinca.
Roditelji često forsiraju dijete da postane nešto za šta oni smatraju da je dobro da postane, ne uzimajući pri tome u obzir stvarne dječije sposobnosti, potencijale i ograničenja koja postoje objektivno. Često to djeca i sama čine, pokušavaju da postanu ono za šta nemaju potencijala, razočaraju se i onda krive sve i svakoga, a samo sebe ne.
Vrlo je važno imati "blesave snove" koji su realno ostvarivi, a oni se mogu "sanjati" jedino ako poznajemo vlastite potencijale i ograničenja.

Da, svi smo mi sebični, neko više , neko manje, a jedino svijest da je uslov naše sreće sreća drugih ljudi nas može učiniti manje sebičnima.Kad razvijemo tu svijest onda nam neće teško pasti da se "žrtvujemo" za sreću drugih, pa i za sreću slučajnog prolaznika.

Trebao sam 'bolestan' staviti pod znake navoda, da napravim razliku između realnih bolesti ( psihičkih ili fizičkih) i onih bolesti koje se ne smatraju bolestima, a to jesu. Meni je npr. bolestan čovjek koji svu svoju energiju usmjerava ka ispunjenju samo jednog cilja, koji samo o tome priča, nema nikakvih drugih interesovanja, takvi ljudi su mi naporni i dosadni, ma koliko god tu aktivnost društvo smatralo vrijednom.

Ne kažem ja da čovjek sebe treba ograničavati u nečemu za šta ima potencijala, ja smatram da razvoj u samo jednom pravcu nije nešto što bi trebalo previše hvaliti.