Gojeni H wrote:Rusija se, prije sankcija, nije uopste ozbiljno orjentisala na druga trzista osim Evrope.
Itekako jeste. Otud projekat
ESPO (
"East Siberia Pacific Ocean"):
Reuters, ESPO, 2012
- Ovim projektom je nafta dovedena "pod nos" potrošačima u Pacifiku, dok jedan krak (kod Skovorodina) ide prema Kini. Cilj svakog ozbiljnog dostavljača energenata (nafte i plina) je diversificirano tržište, a sa ovim projektom je izvršena distributivna diversifikacija nafte. Plin. Specifičan energent koji zahtijeva fiksirano tržište. Izgradnja plinovoda je bila odlagana jer 10 godina (slovima, deset godina) Kina i Rusija nisu mogle da se dogovore oko cijene gasa. Ove godine su se dogovorili i otpočela je izgradnja gasovoda.
- Diversificirana nabavka i isporuka je od vitalnog interesa potrošača i dostavljača; prvi da ne bi postali politički zavisni od dostavljača, a drugi da ne bi bili izloženi ucjenama u pogledu cijene. Diversificirano tržište gura politiku u drugi plan i jača poziciju proizvođača.
- Upravo iz ovih razloga RF nije spriječavala iransko-iračko-sirijski gasovod. Šta više, ohrabrivala ih je i učestvovala (Gasprom) u izradi projektne dokumentacije istovremeno sa istraživanjima na tlu Sirije i njene obale. Sasvim logično za onoga ko pokriva samo trećinu evropskih potreba, ko je strateški okrenut diversifikaciji, ko kroz ovakve projekte ojačava poziciju svojih saveznika ("Polumjeseca"). Nelogično je samo onda ako se beskrajna pohlepa zapadnih kompanija uzme kao univerzalna mjera pristupa. Tada, zaista, ima mjesta čuđenju. Iransko odbijanje Austrije je odbijanje klix
ad hoc narudžbe, a ne odustajanje od ovog projekta.
UKRATKO: diversifikacija tržišta (RF), diversifikacija dobavljača (EU) i saveznički projekat (Iran, Irak, Sirija), pa sasvim stoji kvotani upis:
Inače, što se tiče energetske politike, odnosno energetske geopolitike ovog prostora, treba dodati još nekoliko činjenica:
1. RF se nije suprotstavljala izgradnji ovog gasovoda (čiji krak je trebao da ide u Liban), šta više ohrabrivala je tu ideju, a njene kompanije su pronašla nalazišta prirodnog gasa u provinciji Homs i na obali Mediterana. Nije se suprotstavljala jer nabavljači (EU) žele stabilnu dostavu "energenta 21. vijeka" diversificirano, iz više izvora, više dobavljača, što RF shvata, a sama RF je strateški orijentisana na diversifikaciju plasmana (i Evropa i Azija). U tom smislu su se na istim pozicijama našle i Evropa i Rusija i "polumjesec" (Iran, Irak, Sirija, Liban) koji je stabilan partner, a danas možemo reći i strateški partner RF
Imas li kakav link o informaciji da je al-Thani trazio od Asada izgradnju gasovoda?
Naravno.
Qatar, today the world’s largest exporter of LNG, largely to Asia, wants the same EU market that Iran and Syria eye. For that, they would build pipelines to the Mediterranean. Here is where getting rid of the pro-Iran Assad is essential. In 2009 Qatar approached Bashar al-Assad to propose construction of a gas pipeline from Qatar’s north Field through Syria on to Turkey and to the EU. Assad refused, citing Syria’s long friendly relations with Russia and Gazprom.
LINK
Ne razumijem vezu Izraela sa snabdijevanjem Evrope gasom? Izrael ne zeli jake susjede, ali se ne mora bojati nicega slicnog ni u narednih 20-30 godina (ili vise).
- Ne želi jake susjede, tačno, ali isto tako želi jake patrone izvan Izraela. Ne bi bilo Balfurove deklaracije, a samim tim ni Izraela, da nije bilo pretka Jacoba Rothschilda, a Jacob Rotshild je vlasnik većinskog paketa dionica giganta
BG Group, a pseudo-država Katar je podfirma BG Group.
Katarski plin je BG Group plin, odnosno Jacobov plin. Jak Jacob i ekipa, jak izraelski lobi. Slab Jacob i ekipa, slabiji izraelski lobi, samim tim slabija izraelska pozicija na međunarodnoj sceni.
Itd.