KARCINOM I BORBA SA NJIM!!!

[Bullet Tooth Tony]

Jel peglaju na granici sa CBD proizvodima (ovim bez THC-a) ali napravljenim od kanabisa ...

U Evropi nema problema sa tim ... ima li kod nas ?

[Dozer]

AKo si toliko naivan da ga prijavis - oduzece ti ga, a vjerovatno ti slijedi i hapsenje, krivicna prijava, bla,bla,bla.

Ne mozes ti nasem mazlumu na granici objasniti da CBD nije ilegalan. Njemu je to kanabidoid (pod uslovom da uopste zna sta je CBD), tj. nesto od marihuane, a zna da je marihuana ilegalna. I tu je kraj price.

Drugim rijecima - to se ne prijavljuje. Stavis fino u dzep i doneses kuci kao i kutiju cigara. Ja to tako.

[Alkos]

Članu porodice prije par mjeseci dijagnosticiran karcinom prostate. Kažu doktori, a i Internet literatura, da je to jedan od najsporije rastućih karcinoma i da je velika vjerovatnoća da oboljeli na kraju umru od neke treće stvari. U početku dijagnoze bolesti povišena temperatura i jako visok PSA. Pacijent je dobio za početak hormonalnu terapiju i da se javi na kontrolu nakon par mjeseci. Do naredne kontrole odraditi sve ostale potrebne nalaze.

Svi ostali nalazi koji su se tražili nakon toga su uredni, jedino se čekala scintigrafija jer su velike liste čekanja. Kako god, zvali su prije 10ak dana i odrađena je i ta scintigrafija, ali nalazi nisu obećavajući.
"...fokusi pojačanog nakupljanja u torakalnim kralješcima najvjerovatnije su kompatiblni sa sekundarnim koštanim depozitima. Pacijen se upućuje na dodatnu dijagnostiku (CT)."

Koliko je pouzdana scintigrafija i kolike su šanse da je karcinom zaista metastazirao na kosti? Šta u tom slučaju, kakve su prognoze u kombinaciji sa rakom prostate? Znam da nema izlječenja, samo me zanima šta da očekujemo. Pacijent nema nikakvih simptoma, kao što su bolovi, mršanje i slično. Čak ni sa prostatom nema tako izražene simptome i ne žali se ni na šta.

Hvala.

[vjesticanametli]

Pozdrav, da li neko ima iskustva sa karcinomom jajnika uz prisustvo acitesa...
Mami je dijagnosticiran i citam sve zivo kako bih bio u mogucnosti da joj na bilo koji nacin olaksam i pomognem u borbi...

jesu mamu operisali i to odstranili.....koji stadij
Ja ti nemam nista dobro reci. I moja mama je imala rak jajnika. Sve je trajalo 8 mjeseci i evo 3 godine je proslo kako nemam mamu. Procijenite na kraju da li da ide na hemo ili da sve da ide svojim tokom. Ja da mogu ista promijeniti cini mi se ne bih je pustila na hemo. Imam utisak da je to samo pozderalo i sve ubrzalo. Sretno vam.

[sadie_forever]

Zna li iko nekoga da je prezivio rak i ziv recimo 20 god kasnije?

[banjaluka078]

Mojoj tetki je 1996. otkriven rak dojke, dojka potpuno odstranjena, zračena i nakon manje od godine je dijagnostikovan i na drugoj, uprkos zračenju i intenzivnim kontrolama. Ponovo operacija, uklanjanje druge dojke, zračenje. Nije primala hemo ni u jednom slučaju. Živa, zdrava i dalje. I dalje redovno radi godišnje kontrole.

Zna li iko nekoga da je prezivio rak i ziv recimo 20 god kasnije?

[Dozer]

Zna li iko nekoga da je prezivio rak i ziv recimo 20 god kasnije?

Punica imala rak grlica materice 2003. Nije bilo operacije, samo HT i zracenje nakon cega se nista nije promijenilo. Onda presla na aternativu i sopala sve sta joj je ko rekao da proba, ali se sve vecinom svodilo na neven i aloju. Rak se povukao, ziva i danas. Tada se nije znalo za THC (bar mi ovdje nismo znali).

[Festival]

Pozdrav, da li neko ima iskustva sa karcinomom jajnika uz prisustvo acitesa...
Mami je dijagnosticiran i citam sve zivo kako bih bio u mogucnosti da joj na bilo koji nacin olaksam i pomognem u borbi...

jesu mamu operisali i to odstranili.....koji stadij
Ja ti nemam nista dobro reci. I moja mama je imala rak jajnika. Sve je trajalo 8 mjeseci i evo 3 godine je proslo kako nemam mamu. Procijenite na kraju da li da ide na hemo ili da sve da ide svojim tokom. Ja da mogu ista promijeniti cini mi se ne bih je pustila na hemo. Imam utisak da je to samo pozderalo i sve ubrzalo. Sretno vam.

Nije operisana, prosirio se po perinetuumu i metastaze na jetri, zbog acitesa( voda u stomaku) nisu nista radili.. Nema ni kemoterapije, na kucnoj je njezi...

Nevjerovatno kako se prokletnik siri

[pestalozzi]

Iskreno, cudi me da su objavili ovu "vijest"...
Hemoterapije su poznate kao otrov za nas organizam, jer su zapravo - teski metali. Jeste, ubijaju celije raka, ali istovremeno ubijaju i 10x vise zdravih celija. I sve se ovo zna odavno. I pricam ja ovo ovdje vec godinama.
I tacno je kako je i napisano u ovom clanku - HT i zracenja mogu smanjiti rak/tumor, ali to je kratkotrajnog efekta. Jer, radi neuporedivo veceg broja ubijenih zdravih celija prilikom pokusaja ubijanja celija raka pomocu HT i zracenja, imunitet bude drasticno oslabljen. I onog momenta kada efekti HT i zracenja prestanu, a to je obicno 2-4 mjeseca nakon zavrsteka tih terapija, i ako rak nije uspjesno ubijen/odstranjen, on se onda pocne siriti i cesto postane tzv. galopirajuci.

Prostom logikom nije tesko doci do zakljucka da nas HT svojim djelovanjem zapravo sigurno ubijaju. Kod nekih vrsta karcinoma, i ako su otkriveni u pocetnom stadiju, HT i zracenja mozda mogu pomoci, uz eventualnu operaciju, tipa karcinoma grlica materice ili karcinoma debelog i/ili tankog crijeva u nekim slucajevima, ali za ostale vrste (mozak, drugi organi, kosti), ja jos nisam cuo da je neko prebacio onih medicinskih 5 godina.

Imao sam licni slucaj, u porodici, gdje su se 3 mjeseca nakon kompletnog tretmana s HT i zracenjima pojavile dvije nove i rapidno rastuce metastaze koje nisu postojale prije HT i zracenja. I covjeka otpisali, rekli - "Jos 15-20 dana, i to je to. Zao nam je."
A onda se pocelo uzimati THC ulje, i 2 mjeseca kasnije jedna od te dvije metastaze potpuno nestala, druga se prepolovila, a primarni mirovao. Covjek od 72 godine, koji je u momentu pocetka uzimanja THC ulja bio prikovan za krevet, nakon 2,5 mjeseca od momenta medicinskog "otpisa" na svojim nogama otisao na kontrolu. Doktori nisu mogli vjerovati da je uopste ziv, a ne da jos i hoda...

Dozer,
ako ti nije frka da mi napišeš u pm gdje si nabavljao ulje, koja je vrsta raka u pitanju i kakvo je stanje danas bio bih ti neizmjerno zahvalan?

ja bih isto zamolio. hvala unaprijed.

[radostan dan]

Ja ti nemam nista dobro reci. I moja mama je imala rak jajnika. Sve je trajalo 8 mjeseci i evo 3 godine je proslo kako nemam mamu. Procijenite na kraju da li da ide na hemo ili da sve da ide svojim tokom. Ja da mogu ista promijeniti cini mi se ne bih je pustila na hemo.

to ti se samo čini...
i ne opterećuj se tim.

[Rampage]

Ja ti nemam nista dobro reci. I moja mama je imala rak jajnika. Sve je trajalo 8 mjeseci i evo 3 godine je proslo kako nemam mamu. Procijenite na kraju da li da ide na hemo ili da sve da ide svojim tokom. Ja da mogu ista promijeniti cini mi se ne bih je pustila na hemo.

to ti se samo čini...
i ne opterećuj se tim.

Da, ne treba se mučiti i dosipati so na ranu...

Kod mene je otac (sedma decenija života) trenutno na trećem ciklusu hemoterapije. Išao je na zračenje, prošao je terapiju THC uljem (hvala @Dozer) ali zlo je još uvijek tu.

Da, trenutno je u veoma lošem stanju, nikad nije bilo gore ali ja to stanje ne mogu pripisati (samo) hemoterapijama, takođe imam u vidu činjenicu da su mu doktori davali par mjeseci života (maligni melanom) a on se bori već dvije godine.

BTW, lično sam mišljenja da mu je THC ulje produžilo život.

[bumerangss]

Zna li iko nekoga da je prezivio rak i ziv recimo 20 god kasnije?

Ja ne znam... smatra se da je rak izlijecen ako je prošlo 5 godina od postavlanja dijagnoze do izlijecenja eh sad sta je to izlijecenje, da nema simptoma da su nalazi UZ CT MRI markeri... negativni da je sve cisto...

Mada ja mislim da su se celije samo negdje "umirile" i da je pitanje trenutka kad ce se opet aktivirati

Nažalost 90 % pacijenata ne doceka tih 5 godina tj 70 80 % ih umre za godinu dvije od postavljanja dijagnoze, 10 % živi dvije do 5 godina a samo 5 do 10 % poživi još koju godinu više...

Moja mama je nestala u roku 8 mjeseci... od potpuno zdrave žene koja do 58-me godine nije imala otvoren karton jer nikad nije bila bolesna, i gripu nikad nije preležala nego je na nogama pregurala. Prvih 4 5 mjeseci od operacije i dijagnoze bila je relativno bolje, išlo je nabolje, primila je 11 kemoterapija a onda je sve krenulo niz brdo, stala je probava, crijeva zbetonirana, sve sto pojede i popije povrati, od infuzija živi, mrša, topi se, izgleda kao da joj je 80 godina, metastaze na mozak, ne zna ko je, ko sam joj ja, ne zna mi ime... to ko nije proživio ne zna šta je patnja, šta je bol, kako duša boli i pacijenta i njegove najbliže, kako su pare tad bezvrijedne, tad tek svatite šta je život, kako treba živjeti svaki dan kao da je zadnji, uživati u život, voljeti svoje voljene i to im svaki dan govoriti i djelima dokazivati jer život je tako kratak, tako brzo i nenadano dodje taj trnutak rastanka i to jako bolan trenutak, tako bolan da osobu koja te je rodila, koju najviše voliš, za koju si Boga molio da ozdravi, dodje trenutak kad u suzama, ne smiješ ni da izgovoriš ali pomisliš "Bože ako te ima, pomozi, olakšaj joj... uzmi je..."

[vjesticanametli]

Isto kao i kod mene. Mama je umrla u 59 godini i sve je bilo gotovo za 8 mjeseci. Ja sam max iskoristila to vrijeme s njom cak smo i u istanbul isle jer joj je to zelja bila. 8 dan nakon povratka je umrla. Tjesi me sto znam da sam sve ucinila. Lova nista ne vrijedi. Zadnju noc nije znala ko sam ja ....izadoh na balkon zapalit i kazem onom gore ako te ima uzmi ili mene ili nju ....ja ono vise nisam mogla gledati. Tu noc mi je umrla na rukama. Uzas koji ni neprijatelju ne bih pozelila.

[radostan dan]

vidi...ja sam oca izgubio isto u njegovoj 59.godini. tri i po mjeseca od postavljanja dijagnoze, od kojih je zadnjih mjesec više bio nesvjestan nego svjestan. i sve one muke, nema potrebe da ih opisujem, na zalost upoznata si sa njima.
no, ovo sam ti htio napisati...nakon dosta godina, hladne glave, bez emocija, u jednom trenutku sam zakljucio sam da mu je hemoterapija odmogla. i imao sam sreće da sam se vrlo brzo po tom samozaključenju sreo sa bliskim rođakom, upoznatim sa čitavom situacijom. i prenio sam mu tu svoju dilemu/zaključak...
vrlo jednostavno, samo jednim jedinim pitanjem me je razuvjerio...jednim jedinim, i dalje nismo nismo razgovarali na tu temu. pitao me je - kako bi živio sa činjenicom da nisi poslušao ljekare, i da si mu davao alternativnu terapiju...a on završio za tri mjeseca? ubjedio bi sebe da bi uz hemoterapiju i zračenje otac izvukao još godinu, dvije (a ne bi, jer je dijagnoza i trenutno stanje bilo grozno, grozno)...

eto, to sam želio da ti napišem...
svako dobro, pozz.

[dječak sa šibicama]

Zna li iko nekoga da je prezivio rak i ziv recimo 20 god kasnije?

Ako sta znaci, poznavao sam zenu koja je nekad s kraja osamdesetih operisala rak dojke, odstranjena dojka, zivjela je do prije cca godinu dana kada je umrla od tumora pluca.

Kazu da jedan sa drugim nemaju veze, iako je pomalo bizarno, prezivjela jedan i zivjela tolike godine, da bi umrla od drugog. U 60 i nekoj godini zivota.

Poznavao sam covjeka koji je takodje prezivjeo i to tumor mozga, on je promijenio nacin zivota u potpunosti, to je bilo takodje negdje prije pocetka naseg nesretnog rata. Izlijecio je tumor, i umro u dubokoj starosti prije nekoliko godina, nije preminuo od raka niti ga je ikada vise dobio.

Ima primjera, dosta. Danas se tumor moze izlijeciti, samo je "sitna" fora da ga moras na vrijeme otkriti a to je u sustini najteze. Tumor je podmukla bolest.

U sustini mislim da sve ovisi o ukupnom psihofizickom zdravlju i stanju covjeka. Moja mama je prezivjela rak dojke, i zivjela nakon dijagnoze jos 4 godine ali taj tumor ju je dokrajcio sto bi se reklo, psihicki i fizicki. Umrla je od dijabetesa, koji je do dijagnoze tumora bio pod kontrolom, ali nakon dijagnoze nju je to saznanje da ima tumor, dotuklo.

[MMM1977]

Imam prijatelja koji je prije 10tak godina operisao kancer debelog crijeva, danas je zdrav čovjek. Sreća mu je bila da je otkriven u ranoj fazi.

[Dozer]

Psihicko stanje je najbitnije. Nazalost, mnogi klonu duhom cim cuju dijagnozu, a to je prva greska. Koliko god mi mislili da psihicko stanje ne utice na nase fizicko stanje, grijesi.

Nasa psiha, tj. nas mozak je vrlo mocan "uredjaj", procesor koji upravlja svim ostalim sto nas cini, a tijelo je na prvom mjestu.
Upravo taj "uredjaj" zakazuje u slucaju karcinoma, jer ne prepoznaje vlastite mutirane celije kao neprijatelje, pa se onda ni ne bori protiv njih, tj. ne aktivira vlastiti imunosni sistem da se bori protiv celija karcinoma. Upravo to im omogucava razvoj i rast.

Vec spominjani THC, dokazano, radi upravo ovo - aktivira receptore u nasem mozgu koji onda, na neki jos neutvrdjen nacin, pokrenu nas imunosni sistem.
Plasticno receno - na neki nacin taj THC pokrene nas glavni procesor tjerajuci ga da resetuje svoj podsistem, tj. imunosni sistem, koji onda pocne prepoznavati celije karcinoma kao neprijatelje, i pocne se boriti protiv njih na nacin da im uskrati hranjenje.
Dakle, THC ne napada direktno celije karcinoma, nego nase vlastito tijelo i mozak natjera da ih pocnu prepoznavati kao stetne, a onda nase vlastito tijelo tom karcinomu onemoguci hranjenje, sto dovodi do njegove "smrti", tj. smanjenja, povlacenja i nestajanja.

Nazalost, jos uvijek se ne zna zasto ovo u nekim identicnim slucajevima i vrstama karcinoma djeluje, a u nekim ne, ali vrlo je vjerovatno da bitnu ulogu igraju faktori poput starosti pacijenta, velicine karcinoma i stadija bolesti.

[banjaluka078]

Da, da, stanje psihe, kad se pacijent prebaci u "fighter mode" puno znači. Moja tetka je insistirala da na zračenja u drugu državu ide autobusom i da se busom vraća, iako nikom od nas to tada nije bilo jasno, jer nas je bilo dovoljno mobilnih da ne putuje neudobno. Svakog puta bi nakon uzimanja otpusnice, odlazila u frizerski salon pored bolnice, da bi iz busa u BL izašla tip-top, kao iz šopinga, a ne s liječenja. Jer nikad za sebe nije rekla da je bolesnica, pacijentica, da je bolest nešto s čim se ona ne može nositi. Deceniju i više poslije toga je u manje od tri godine razmaka imala dvije operacije srca, bivala u komi, u intenzivnoj se probudila mrmljajući "nema umiranja", jedva živa ostajala, bajpasi, pejsmejkeri, vještački zalisci...sanira se i odleti posjetiti kćer u Americi, kao da u prethodnoj godini nije ni krv izvadila.
Zadnji put kad je ležala na kardio poslije operacije srca, ušla sam joj u sobu i s vrata "zagrmila": "Pa mi ćemo na kraju morati kupiti tenk da te se riješimo!". I ona se smijala tako da su je rane zaboljele, dok su oni drugi pacijenti zblanuto gledali u obje, jer ne znaju s čim se sve izborila.
Pri tome je to žena koja je prešla od reumatske groznice u djetinjstvu, preko bezbroj izgubljenih trudnoća i histerektomije, za vrijeme rata je iz BL poslala jedino dijete, operisala rak na obje dojke, zračena, nedugo poslije sahranila muža i živi sama...ali takav duh i snagu nisam vidjela.

[MMM1977]

Da, da, stanje psihe, kad se pacijent prebaci u "fighter mode" puno znači. Moja tetka je insistirala da na zračenja u drugu državu ide autobusom i da se busom vraća, iako nikom od nas to tada nije bilo jasno, jer nas je bilo dovoljno mobilnih da ne putuje neudobno. Svakog puta bi nakon uzimanja otpusnice, odlazila u frizerski salon pored bolnice, da bi iz busa u BL izašla tip-top, kao iz šopinga, a ne s liječenja. Jer nikad za sebe nije rekla da je bolesnica, pacijentica, da je bolest nešto s čim se ona ne može nositi. Deceniju i više poslije toga je u manje od tri godine razmaka imala dvije operacije srca, bivala u komi, u intenzivnoj se probudila mrmljajući "nema umiranja", jedva živa ostajala, bajpasi, pejsmejkeri, vještački zalisci...sanira se i odleti posjetiti kćer u Americi, kao da u prethodnoj godini nije ni krv izvadila.
Zadnji put kad je ležala na kardio poslije operacije srca, ušla sam joj u sobu i s vrata "zagrmila": "Pa mi ćemo na kraju morati kupiti tenk da te se riješimo!". I ona se smijala tako da su je rane zaboljele, dok su oni drugi pacijenti zblanuto gledali u obje, jer ne znaju s čim se sve izborila.
Pri tome je to žena koja je prešla od reumatske groznice u djetinjstvu, preko bezbroj izgubljenih trudnoća i histerektomije, za vrijeme rata je iz BL poslala jedino dijete, operisala rak na obje dojke, zračena, nedugo poslije sahranila muža i živi sama...ali takav duh i snagu nisam vidjela.

[Dozer]

I tako se i treba ponasati.

[vesela_sveska]

I tako se i treba ponasati.

treba,ali imaju i oni krize(bar moja mama ), bude sve ok,onda bilo kakav problemcic da se javi ona to povezuje s karcinomom,pa malo psihicki padne,pa se vrati i tako u krug

[Romeo 80]

Moja majka je 1982 god. obolila od karcinoma jajnika. Operisana je i iako su ljekari prognozirali da više neće moći rađati, 2 god. poslije je rodila mog brata. Eno je živa i zdrava i dan danas!

Ovo sam naveo samo da dam na znanje onima koji se pitaju da li je karcinom moguće u potpunosti izliječiti da ne gube nadu.

ITEKAKO JE MOGUĆE!

[vesela_sveska]

Moja majka je 1982 god. obolila od karcinoma jajnika. Operisana je i iako su ljekari prognozirali da više neće moći rađati, 2 god. poslije je rodila mog brata. Eno je živa i zdrava i dan danas!

Ovo sam naveo samo da dam na znanje onima koji se pitaju da li je karcinom moguće u potpunosti izliječiti da ne gube nadu.

ITEKAKO JE MOGUĆE!

[Dozer]

Najveci problem u ovome je - neznanje.
Ljudi, vecinom, uopste ne znaju sta je karcinom u svojoj sustini, kako nastaje i zbog cega. Za vecinu ljudi karcinom/rak je opaka bolest od koje se umire, za koju nema lijeka, i sve sto se zna jeste da treba ici na nekakve hemoterapije i zracenja od cega se smrsa i opadne kosa.

I tu je za vecinu ljudi kraj price. Slabo ko se zaista zapita ppitanja poput:
- Zasto sam, kako i zbog cega dobio/la rak?
- Sta je tacno taj rak, kako i od cega nastaje?
- Zasto raste?

U ogromnoj vecini slucajeva se radi o padu imuniteta, koji se cesto cak i ne osjeti, a do kojeg moze doci iz X razloga. Medjutim, najcesci razlozi su neadekvatna i neuravnotezena ishrana (premalo ili previse masnoca, premalo vitamina i minerala, premalo ili previse bjelancevina, premalo ugljikohidrata). Naravno, ovdje i te kakvu ulogu igra i kvalitet hrane. Nazalost, ali danas vecina nas nemamo pojma sta zapravo jedemo, kolio je hemije u tome, raznih otrova, zracenja, itd..

Sljedeca stvar je nedostatak fizicke aktivnosti, sto u kombinaciji s nekim losim navikama poput pusenja i/ili previse alkohola dovodi do ubrzanog slabljenja organizma, a s tim i pada imuniteta, te tako nase celije postaju podlozne raznim infekcijama.

Kada se na sve ovo gore doda i zagadjenje okruzenja u kojem zivimo (zrak, voda), a koje se u proteklih 50-ak godina povecava skoro eksponencijalno, nije tesko doci do zakljucka da su nam svima sanse da hajrujemo jastoga vjerovatno vece od 50%.

[dječak sa šibicama]

Ne samo da ne razumiju tumor, nego ga ne zele ni nazvati imenom, koliko sam samo puta cuo izjavu "ono najgore, gluho bilo".

Kod nas ljudi kad cuju da neko ima tumor, vec ga sahrane. Komsije, poznanici, i time samo odmazu tom covjeku. Gledanje sa nekim sazaljenjem, i slicno.
Umjesto da daju podrsku covjeku, ta bolest jeste opaka, ubija, ali ubija i pritisak ubija i dijabetes pa se nasi ljudi prema tome uglavnom odnose u stilu "ma nista to nije, mogu ja bureka".
Ja svojim usima slusao ljude po dijabetoloskom kako pitaju dijabetologa smiju li oni jesti zeljanice ako vec burek ne smiju. Kao, zeljanica je zdrava, a secer im 20.

Za neshvatanje tumora takodje su krivi i doktori, kad meni doktorica porodicne medicine pocne pametovati da kako je to Vasa mama dobila tumor dojke kad njena mama nije imala. I to je doktorica. Ti skretnicari, kako ih ja ztovem, ambulantni doktori, uopce ne prate medicinske trendove. A i kako ce pratiti, niti idu na seminare, niti se doskolovavaju a to je u medicini krucijalno jer medicina stalno napreduje ili se reformira. Samo im je bitno da sjednu u sestrinsku sobu i srkaju kafu po 45 minuta a pauza pola sata.

Mada nisu ni one krive, niko ih ni ne placa da idu na seminare. Da sta novo nauce.

Postoji li iko od nas ko nije dosao u situaciju da nadleznog ljekara podsjeca, opominje, uci kako postupati sa pacijentom konkretno nasim clanom porodice. Oni su toliko usko obrazovani, da je to strasno. A dolaze jos gori, ove posljeratne generacije.