Forum Klix.ba

_BataZiv_0809 wrote:Jok eto zovu nas jer smo sexy

Pa kad ti je jedina sansa da dodjes raditi onda ti ine preostaje puno izbora

muha_sa wrote:baš me interesuju komentari forumaša sa ove teme


https://avaz.ba/vijesti/bih/445998/info ... o-frizeraj

POVRATAK Mirsad Busuladžić vratio se u domovinu i započeo biznis

Informatičar ostavio američki san pa u Brčkom otvorio frizeraj

Radio za softversku kompaniju na poslovima održavanja podataka u najvećoj svjetskoj banci

U jeku odlaska hiljada mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine u zapadne zemlje u bijegu od neimaštine i potrazi za boljim životom, ima i onih mladih ljudi koji svoju budućnost vide baš ovdje. Jedan od onih koji ide suprotnim smjerom je Brčak Mirsad Busuladžić, koji se nakon više od dvije decenije boravka i rada u Sjedinjenim Američkim Državama vratio u svoj rodni grad i započeo privatni biznis. On je 1992., u svojoj desetoj godini, napustio Brčko i s roditeljima otišao u SAD. Tamo je, kako kaže, počeo raditi već u 14. godini. Okušao se u mnogim zanimanjima, da bi na kraju završio fakultet i počeo raditi za jednu softversku kompaniju na poslovima održavanja podataka u najvećoj svjetskoj banci.

Uspješan život

- Iako sam vrlo mlad napustio svoju zemlju, nikad nisam gubio želju da se vratim u BiH. Tokom vremena u Americi, u podsvijesti mi je bio povratak - kazao nam je Busuladžić.

Na pitanje je li postojao neki drugi motiv za odlazak iz zemlje koja je životni san mnogih koji traže sreću negdje drugdje, odgovorio je da nije, da je imao uspješan život i da se na kraju, jednostavno, odlučio na povratak.

- Samo sam otišao do šefa, predao ključeve kancelarije i rekao da dajem otkaz i da se vraćam kući, u svoj grad – kaže mladi Brčak.

Mada je diplomirani informatičar, a to je zanimanje dosta traženo na tržištu rada, Mirsad je odlučio otvoriti frizerski salon, jer mu je šišanje kroz cijeli život bilo hobi.

- Želio sam da posao radim prvenstveno iz ljubavi, a potom ide neka finansijska dobit – objašnjava.

Biti uporan

Poredeći život u Americi i Bosni, kaže da i ovdje, kao i u Americi, ako želiš uspjeti u karijeri, moraš biti uporan, pošteno i disciplinirano raditi.

- Država mora osigurati fer i konkurentsko tržište, ali da se mora raditi. Mnogi misle da je dobar život u Americi zagarantiran, ali tamo nema uspjeha ako ne radite na dva-tri posla istovremeno, a toga ovdje nema. Svi nekako gledaju da imaju po nekoliko pauza za kafu i cigaru i da se provuku kroz posao do četiri sata, i onda kući. Tamo gdje sam radio ne drami se zbog prekovremenog ostanka na poslu i sasvim je normalno raditi po deset sati dnevno. Čudi me i odnos naših privatnika prema svojim uposlenicima, koji očekuju od njih rad i odanost, a niti su ih uredno prijavili, nisu im dali plate kako zaslužuju, niti ulažu u njihovo obrazovanje. Takva firma nikad neće uspjeti niti opstati - zaključuje Busuladžić.

Dvostruka nepravda

- Pa kako će država uspjeti ako ne prijavljujemo radnike i ne punimo budžet. Mi sami sebe skraćujemo pa se pitamo zašto nemamo neke stvari. Da svi uplaćujemo, imali bismo daleko više potencijala da napredujemo. To je dvostruka nepravda, i prema državi i prema narodu – kaže Busuladžić.

Američki san je sve osim toga. Teško da je stekao ikakvu nekretninu za svog boravka u Americi a u Brčkom sigurno ima nešto od roditelja. Sa početnim kapitalom i nekakvom nekretninom i ja bih se “vratila u Njemačku”

_BataZiv_0809 wrote:Jok eto zovu nas jer smo sexy

Je l' ti otišao onaj jaranika u Njemačku?

ExNihilo wrote:

_BataZiv_0809 wrote:Jok eto zovu nas jer smo sexy

Je l' ti otišao onaj jaranika u Njemačku?

Nije (jos ). Nismo odavno na tu temu pricali, znam da je sad nekad polagao taj neki zavrsni test za jezik...

muha_sa wrote:baš me interesuju komentari forumaša sa ove teme


https://avaz.ba/vijesti/bih/445998/info ... o-frizeraj

POVRATAK Mirsad Busuladžić vratio se u domovinu i započeo biznis

Informatičar ostavio američki san pa u Brčkom otvorio frizeraj

Radio za softversku kompaniju na poslovima održavanja podataka u najvećoj svjetskoj banci

U jeku odlaska hiljada mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine u zapadne zemlje u bijegu od neimaštine i potrazi za boljim životom, ima i onih mladih ljudi koji svoju budućnost vide baš ovdje. Jedan od onih koji ide suprotnim smjerom je Brčak Mirsad Busuladžić, koji se nakon više od dvije decenije boravka i rada u Sjedinjenim Američkim Državama vratio u svoj rodni grad i započeo privatni biznis. On je 1992., u svojoj desetoj godini, napustio Brčko i s roditeljima otišao u SAD. Tamo je, kako kaže, počeo raditi već u 14. godini. Okušao se u mnogim zanimanjima, da bi na kraju završio fakultet i počeo raditi za jednu softversku kompaniju na poslovima održavanja podataka u najvećoj svjetskoj banci.

Uspješan život

- Iako sam vrlo mlad napustio svoju zemlju, nikad nisam gubio želju da se vratim u BiH. Tokom vremena u Americi, u podsvijesti mi je bio povratak - kazao nam je Busuladžić.

Na pitanje je li postojao neki drugi motiv za odlazak iz zemlje koja je životni san mnogih koji traže sreću negdje drugdje, odgovorio je da nije, da je imao uspješan život i da se na kraju, jednostavno, odlučio na povratak.

- Samo sam otišao do šefa, predao ključeve kancelarije i rekao da dajem otkaz i da se vraćam kući, u svoj grad – kaže mladi Brčak.

Mada je diplomirani informatičar, a to je zanimanje dosta traženo na tržištu rada, Mirsad je odlučio otvoriti frizerski salon, jer mu je šišanje kroz cijeli život bilo hobi.

- Želio sam da posao radim prvenstveno iz ljubavi, a potom ide neka finansijska dobit – objašnjava.

Biti uporan

Poredeći život u Americi i Bosni, kaže da i ovdje, kao i u Americi, ako želiš uspjeti u karijeri, moraš biti uporan, pošteno i disciplinirano raditi.

- Država mora osigurati fer i konkurentsko tržište, ali da se mora raditi. Mnogi misle da je dobar život u Americi zagarantiran, ali tamo nema uspjeha ako ne radite na dva-tri posla istovremeno, a toga ovdje nema. Svi nekako gledaju da imaju po nekoliko pauza za kafu i cigaru i da se provuku kroz posao do četiri sata, i onda kući. Tamo gdje sam radio ne drami se zbog prekovremenog ostanka na poslu i sasvim je normalno raditi po deset sati dnevno. Čudi me i odnos naših privatnika prema svojim uposlenicima, koji očekuju od njih rad i odanost, a niti su ih uredno prijavili, nisu im dali plate kako zaslužuju, niti ulažu u njihovo obrazovanje. Takva firma nikad neće uspjeti niti opstati - zaključuje Busuladžić.

Dvostruka nepravda

- Pa kako će država uspjeti ako ne prijavljujemo radnike i ne punimo budžet. Mi sami sebe skraćujemo pa se pitamo zašto nemamo neke stvari. Da svi uplaćujemo, imali bismo daleko više potencijala da napredujemo. To je dvostruka nepravda, i prema državi i prema narodu – kaže Busuladžić.

Ja mu čestitam na volji i motivaciji. A to je presudno za zivot, u danasnjem vremenu olaksanog kretanja, na nekom mjestu, MOTIVACIJA. Nadam se da je nece brzo izgubiti, a zanat mu je super, ja se ne bih libio danas zanata ni sekunde. Isto je vaznu reci da on ima uvijek back up opciju povratka u Čemeriku, tamo ima i mrežu poznanstava i svega i lakše mu se uklopiti. Ali i pored toga super je momak, pozitivan, uhvatio se posla i deri.

Ja imam dva suprotna iskustva od ovoga. Prvo iskustvo amerikanka ( nikakve veze s BiH nema ) došla kao studentska razmjena i zaljubila se i ostala ovdje, i super to bilo, samo Bosna, nista Amerika i sl. i trajalo to tako 5-6 godina ne znam ni sam, ali kako s poslom, čas ima, čas nema, krpi kraj s krajem, imaju tu njegovi roditelji kucu zivjeli kod njih, pa su mogli nekako da imaju smjestaj, hranu i grijanje. No prije 4 godine se pokupili i otisli u Ameriku, i ne vracaju se.
Primjer 2. djevojka s razrađenim biznisom došla u Bosnu ( roditelji joj odavde isto otišla s 10 godina u Čemeriku 92e ) želja je vukla, i ista capri kao i gore kao jebes Ameriku ovdje se zivi i sl., ovdje osnovala firmu i radila za Ameriku, nasla muza, ozenili se, dvoje djece, kucu kupili i sve, i zivjeli su ovdje 10 godina, on imao isto biznis i posao. No prije 2 godine se odselili za Čemeriku, a kao osnovni razlog je što je njoj za poslovanje firme ovdje pune teze i skuplje vec u Americi, što je smaraju nasi iz birokracije i sl. sto moras nositi toalet papir kad odes doktoru i sl. I sad se snasli u Čemericu, super im. Ovo sto ova dva slucaja veže jeste sto su imali back up varijantu, i znanje, i jezika i trzista, a i radili su u Americij i njima se jednostavno uklopiti ponovo. Eto tako je to vidim, ne znaci da sam nesto pametno rekao, samo prenio kako ja vidim ovaj tekst.

znam i ja jednog iz amerike
pravio sranja pa ga protjerali

Sta je cekao toliko dugo da se vrati
Kad je oduvijek patio za povratkom
Eto bar je to rijesio
I ako neko sad kaze da se Nema posla u brckom Eto vam primjera Kako on ima

muha_sa wrote:baš me interesuju komentari forumaša sa ove teme


https://avaz.ba/vijesti/bih/445998/info ... o-frizeraj

POVRATAK Mirsad Busuladžić vratio se u domovinu i započeo biznis

Informatičar ostavio američki san pa u Brčkom otvorio frizeraj

Radio za softversku kompaniju na poslovima održavanja podataka u najvećoj svjetskoj banci

U jeku odlaska hiljada mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine u zapadne zemlje u bijegu od neimaštine i potrazi za boljim životom, ima i onih mladih ljudi koji svoju budućnost vide baš ovdje. Jedan od onih koji ide suprotnim smjerom je Brčak Mirsad Busuladžić, koji se nakon više od dvije decenije boravka i rada u Sjedinjenim Američkim Državama vratio u svoj rodni grad i započeo privatni biznis. On je 1992., u svojoj desetoj godini, napustio Brčko i s roditeljima otišao u SAD. Tamo je, kako kaže, počeo raditi već u 14. godini. Okušao se u mnogim zanimanjima, da bi na kraju završio fakultet i počeo raditi za jednu softversku kompaniju na poslovima održavanja podataka u najvećoj svjetskoj banci.

Uspješan život

- Iako sam vrlo mlad napustio svoju zemlju, nikad nisam gubio želju da se vratim u BiH. Tokom vremena u Americi, u podsvijesti mi je bio povratak - kazao nam je Busuladžić.

Na pitanje je li postojao neki drugi motiv za odlazak iz zemlje koja je životni san mnogih koji traže sreću negdje drugdje, odgovorio je da nije, da je imao uspješan život i da se na kraju, jednostavno, odlučio na povratak.

- Samo sam otišao do šefa, predao ključeve kancelarije i rekao da dajem otkaz i da se vraćam kući, u svoj grad – kaže mladi Brčak.

Mada je diplomirani informatičar, a to je zanimanje dosta traženo na tržištu rada, Mirsad je odlučio otvoriti frizerski salon, jer mu je šišanje kroz cijeli život bilo hobi.

- Želio sam da posao radim prvenstveno iz ljubavi, a potom ide neka finansijska dobit – objašnjava.

Biti uporan

Poredeći život u Americi i Bosni, kaže da i ovdje, kao i u Americi, ako želiš uspjeti u karijeri, moraš biti uporan, pošteno i disciplinirano raditi.

- Država mora osigurati fer i konkurentsko tržište, ali da se mora raditi. Mnogi misle da je dobar život u Americi zagarantiran, ali tamo nema uspjeha ako ne radite na dva-tri posla istovremeno, a toga ovdje nema. Svi nekako gledaju da imaju po nekoliko pauza za kafu i cigaru i da se provuku kroz posao do četiri sata, i onda kući. Tamo gdje sam radio ne drami se zbog prekovremenog ostanka na poslu i sasvim je normalno raditi po deset sati dnevno. Čudi me i odnos naših privatnika prema svojim uposlenicima, koji očekuju od njih rad i odanost, a niti su ih uredno prijavili, nisu im dali plate kako zaslužuju, niti ulažu u njihovo obrazovanje. Takva firma nikad neće uspjeti niti opstati - zaključuje Busuladžić.

Dvostruka nepravda

- Pa kako će država uspjeti ako ne prijavljujemo radnike i ne punimo budžet. Mi sami sebe skraćujemo pa se pitamo zašto nemamo neke stvari. Da svi uplaćujemo, imali bismo daleko više potencijala da napredujemo. To je dvostruka nepravda, i prema državi i prema narodu – kaže Busuladžić.

Svako ima svoje... Svaka njemu cast. Cudio se meni drugar sta ima tu da mi smeta ...


A zar ne bi bilo ljepse sad
misliti na vinograd
u ljubavi biti s njim
kao dragom diciti se njime
cuvati ga zime

Al' izgleda da mnogi zele imat' kola
snazan motor iz Japana
mjesto licne karte kolor televizor
ostaviti zivot, gledat' ga u retrovizor
2x

A zasto ne bit' obican
i voljet' male stvari
zasto svako mora biti glavni
sta to lijepo ima obraz
zakrpljen sa flekom
zasto sa tugom gledam za covjekom...https://youtu.be/Behl0fsX0dQ

Ovakvi sa dobrim namjerama cesto u BiH budu kao janje u coporu vukova. Pa prezive ili se vrate. Sa srecom mu u svakom slucaju.

muha_sa wrote:baš me interesuju komentari forumaša sa ove teme


https://avaz.ba/vijesti/bih/445998/info ... o-frizeraj

POVRATAK Mirsad Busuladžić vratio se u domovinu i započeo biznis

Informatičar ostavio američki san pa u Brčkom otvorio frizeraj

Vratio se jeste, ocigledno.

Sve ostalo je,reklama za sisanje.

Pa sad,da se informaticar ovako reklamira za jebeno sisanje, ne znam bas. Radio je,siso nije. https://www.linkedin.com/in/mirsad-busuladzic-a6b47b43 A ako mu se sisa,nek sisa ,sretno mu bilo.Uvijek malo zavidim ljudima koji rade ono sto vole.Jako tesko u ovim vremenima.I ne znam sta se ljudi toliko ibrete, ja znam sigurno 20 slicnih prica prijatelja u sarajevu.Znam i 4 price koje su zavrsile ponovnim odlaskom.Svega ima,i nek ima.Sta bi da smo svi isti.Dosadno.

HAVANAAAAAAAAAAAAAAAAAA

obeco si me vodit u Amsterdam kad cemo


http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/102 ... ajevo.html

PRIČA ZA VIKEND / DARIO DŽAMONJA: „Pravim se tvrd i hrabar, mada mi srce tuče kao u kunića“; Daco na povratku u Sarajevo...

Sa istim ponosom i sigurnošću s kakvim sam izvadio svoje "ljiljane" na čikaškom aerodromu to radim i u Amsterdamu

Evo me, opet, u Crownpointu, Indiana. Prije sedam dana sam stigao iz Dodgevilla, Wisconsin: moja američka žena mi nije dopustila ni da se oprostim, da poljubim svoju kćerku Vesnu. "Tebi je preče tvoje Sarajevo od vlastite kćerke...", kaže ona, a ja joj šutnjom odgovaram da mi je sve preče od nje, a ne od moje kćerke.

Moja bosanska žena me vodi na autobus; u toku vožnje joj kažem: "Ja sam, Dijana, napravio dvije greške u životu - prva je bila kad sam tebe oženio, a druga kad sam se rastavio od tebe." Ona mi šutnjom odgovara: "Daj, bogati, ne seri."

Na aerodrom, u Chicago, vozi me moj gazda Nick (protekle nedjelje smo popili toliko da bi to bilo teško i preplivati), jer hoće da bude siguran da sam se ukrcao na avion, sa "one-way" kartom. Kao što to već biva u životu, razmjenjujemo adrese na koje nikad nećemo pisati i telefonske brojeve koje nikada nećemo nazvati. Plače moj prijatelj Branko, plače Marija, njegova žena, a ja se pravim tvrd i hrabar, mada mi srce tuče kao u kunića... Na šalteru predajem svoj "ljiljan-pasoš", a koka ga zagleda, pa zove kolegicu: "Vildana, there is someone from Bosnia, too." Rukujem se s Vildanom, koja je Sarajka, koja mi želi sretan put i ja sve to tumačim dobrim znakom.

Kompanija s kojom letim je Kuwait Airlines. K'o zadnja budala, pitam stjuardesu da mi donese pivo, a ona kaže da je alkohol zabranjen na avionu, što opet tumačim dobrim znakom, jer valja mi se istrijezniti, izbistriti, očistiti, provesti par dana s majkom u Amsterdamu, isplakati sve suze koje me guše, udahnuti duboko i krenuti dalje...

Pored mene sjedi simpatičan Crnac, Jake, kojem je to prvi put da putuje u Evropu; ja blebećem k'o baba - Amsterdam je čudo: od jeftine pive do jeftine marihuane, od najbolje hrane do najbolje pičke, od Rembrantovog trga do Crvenog kvarta, od Carskog muzeja do Van Gogove galerije; dajem mu savjet gdje da nađe najbolje i najjeftinije prenoćište - na brodovima koji su usidreni, a koji, preko noći, isplovljavaju u medjunarodne vode, pa tako izbjegavaju plaćanje takse državi i gradu... Trućam, trućam, a i ne primjećujem da je Jake stavio slušalice na uši i da vozi nekakav stupidni film na mini-televizoru ugradjenom u sjedište ispred. Ali, jebe se meni: ja nastavljam, jer ne pričam ja to njemu, već da sakrijem strah, da se operem od osjećaja krivice, jer, ipak, ja sam svoje dvoje djece ostavio TAMO i možda ih više nikad neću vidjeti...

Sa istim ponosom i sigurnošću s kakvim sam izvadio svoje "ljiljane" na čikaškom aerodromu to radim i u Amsterdamu, ali ovaj put nema ni Vildane ni nikoga da mi zažele sretan put, a kamoli sretan dolazak. Ima samo da me dvojica policajaca s heklerima odvajaju u stranu, pitaju me koliko imam para, traže mi američke dokumente (koje pokazujem), pitaju me da li govorim engleski (na šta mi dođe da im kažem: "Jok, vi govorite!"), sva potrebna i nepotrebna pitanja:

"Moja majka, koja je holandska državljanka, koja živi već trideset godina u Amsterdamu, čeka me na Terminalu..."

"Jeste li znali da vam treba viza za Holandiju?"

"Ovo mi je petnaesti put da sam u Holandiji - do sada mi nije trebala, a vjerujem da bih bio i morao biti upozoren od američke turističke agencije, koja mi je prodala karte za ovaj let, da je to neophodno..."

Dopuste pederi mojoj majci da me vidi na pola sata prije nego što će me zatvoriti (uzeti mi pasoš i avionske karte) u neku vrstu bajbokane, objasniti mi da sam ja neželjena osoba, da sam šupak i smrad, da je njima pun kurac ovakvih kakav sam ja, da mi ne bi uzeli ni oraha iz ruke, da im se čak gadi da me i svojim električnim pendrecima dodirnu... Ja kažem: "De, sreće ti, skrati to! Znam ja bolje od vas da sam Bosanac."


evo i nastavak

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/100 ... oklon.html

Ih,imam ja to sve uredno slozeno na polici... A amsterdam,bas bi nam fino bilo.Volim taj grad.Zar sam ti obeco?

HAVANA wrote:Ih,imam ja to sve uredno slozeno na polici... A amsterdam,bas bi nam fino bilo.Volim taj grad.Zar sam ti obeco?

popij terapiju--bilobil

jašta vec obecAo

Vrlo vazno sto je neko NAPUSTIO AMERICKI SAN.
Kakav san kakvi klinci palci, da je napustio norvesku, Dansku, Svedsku pa hajde, ali Ameriku, pa odatle amerikanci bjeze.
Jaran mi je bio u americi deset godina, vratio se I krpio se radije nego sto bi se vratio. drugi ganjao ameriku, tamo mu rodbina, ovaj ga odgovarao, ne, hoce on da proba rekli mu da je tamo freedom. Otisao I poslije dvadeset dana se izvinjavao ovome sto je sumnjao I iskoristi papire I zdusi za australiju.

A ovdje sve vise vidjam njemaca, bjeze kako kazu od lude zene iz vlade koja ih odra porezima.

Snovi su razliciti,bitno ih je ispuniti.Bilo to u michigenu ili kladnju,nebitno.Pogotovo je nebitno to sta neko drugi misli o tome.

moonca wrote:

muha_sa wrote:baš me interesuju komentari forumaša sa ove teme


https://avaz.ba/vijesti/bih/445998/info ... o-frizeraj

POVRATAK Mirsad Busuladžić vratio se u domovinu i započeo biznis

Informatičar ostavio američki san pa u Brčkom otvorio frizeraj

Vratio se jeste, ocigledno.

Sve ostalo je,reklama za sisanje.

HAVANA wrote:Snovi su razliciti,bitno ih je ispuniti.Bilo to u michigenu ili kladnju,nebitno.Pogotovo je nebitno to sta neko drugi misli o tome.

Apsolutno. Zavisi sta je nekome san. To moze biti mala vikendica na Jablanickom, nekome je to Rusija, Thailand, I neka je svakome sa srecom gdje god nasao taj san.

Ramzess Veliki wrote:

HAVANA wrote:Snovi su razliciti,bitno ih je ispuniti.Bilo to u michigenu ili kladnju,nebitno.Pogotovo je nebitno to sta neko drugi misli o tome.

Apsolutno. Zavisi sta je nekome san. To moze biti mala vikendica na Jablanickom, nekome je to Rusija, Thailand, I neka je svakome sa srecom gdje god nasao taj san.

Sa ove teme odoh nekako opet na dragog sobica...i procitah komentar na pjesmu koji prilicno dobro oslikava besmisao raspravljanja o ovim temama obzirom na to u kakvom smo vremenu odrastali...A moze i muhin post sa dzamonjom ovde...Kaze:U tadasnje vreme bilo je cool da budes boem,lutalica,iscepane farmerke,gitara, da se ima nesto u tintari.Sad pustite Rastu i cucete Ferari,Armani,Guci sinuse mi luci i slicne gluposti...Svako neka ganja svoje snove i svoj cilj.Ja sam svoje ispunio,jos jedno 20%...Da nije djece i prije bi,zbog njih radim jos sto ne volim...

Divi nedeljka i rastimanih gitara,al libo ih taki

A zar nije stos...
Zivot stalno mijenja lak
najgori sam njegov djak
malo spavam, pjesme pisem
cure ganjam jedva disem

Kazu da sam cudan soj
ne valja, Sobicu, bit heroj
treba biti lukav, biti lijep
kad je gadno podvit rep
podvit rep, podvit rep

A zar nije stos zivotu razbit nos
da osjeti on, tvoj djon
tvoj djon, tvoj djon

A zar nije stos zivotu razbit nos
da osjeti on kako boli djon
tvoj djon, tvoj djon
djona djon, djona djon

Zivot stalno mijenja lak
najludji sam njegov djak
nikad ne znam sta mi sprema
pravim cirkus od vremena

A svijet pjeva, pusti fer
muti, lazi, pravi ime
budi car i milioner, smijem se i vicem
ostavi me, ostavi me, ostavi me

HAVANA wrote:Sa ove teme odoh nekako opet na dragog sobica...i procitah komentar na pjesmu koji prilicno dobro oslikava besmisao raspravljanja o ovim temama obzirom na to u kakvom smo vremenu odrastali...A moze i muhin post sa dzamonjom ovde...Kaze:U tadasnje vreme bilo je cool da budes boem,lutalica,iscepane farmerke,gitara, da se ima nesto u tintari.Sad pustite Rastu i cucete Ferari,Armani,Guci sinuse mi luci i slicne gluposti...Svako neka ganja svoje snove i svoj cilj.Ja sam svoje ispunio,jos jedno 20%...Da nije djece i prije bi,zbog njih radim jos sto ne volim…

A zar nije stos zivotu razbit nos

Definitivno preduboka I jedna od meni najdrazih njegovih pjesama.

za miladina

moja najdraza






a sto se tice ovog momka

on je otisao sa 10 godina, tesko se icega moze sjecati, drugova nema, rodbina koju je vidjao ponekad, urijetko ... malo ko je dolazio iz usa svake godine, nije to austrija ...
odrastao, skolovao se ... tamo
nikakve veze on nema sa nostalgijom, osim prica drugih ljudi
znaci gola iluzija


e, sad zasto se vratio - ima nekoliko varijanti, da ne nagadjam, ali frizeraj
pa sto nije u usa otvorio radnju? zavrsio akademiju za hairstylist ... nego informatiku

ako ima neko od amerikanaca da potvrdi ili kaze da je izmisljotina: da li je istina da se nakon 15-ak godina staza u usa dobija neka mala penzijica? mala za usa, pristojna za balkan.

uglavnomja wrote:za miladina

moja najdraza






a sto se tice ovog momka

on je otisao sa 10 godina, tesko se icega moze sjecati, drugova nema, rodbina koju je vidjao ponekad, urijetko ... malo ko je dolazio iz usa svake godine, nije to austrija ...
odrastao, skolovao se ... tamo
nikakve veze on nema sa nostalgijom, osim prica drugih ljudi
znaci gola iluzija


e, sad zasto se vratio - ima nekoliko varijanti, da ne nagadjam, ali frizeraj
pa sto nije u usa otvorio radnju? zavrsio akademiju za hairstylist ... nego informatiku

ako ima neko od amerikanaca da potvrdi ili kaze da je izmisljotina: da li je istina da se nakon 15-ak godina staza u usa dobija neka mala penzijica? mala za usa, pristojna za balkan.

koja si ti raskopuša

uglavnomja wrote:za miladina

moja najdraza






a sto se tice ovog momka

on je otisao sa 10 godina, tesko se icega moze sjecati, drugova nema, rodbina koju je vidjao ponekad, urijetko ... malo ko je dolazio iz usa svake godine, nije to austrija ...
odrastao, skolovao se ... tamo
nikakve veze on nema sa nostalgijom, osim prica drugih ljudi
znaci gola iluzija


e, sad zasto se vratio - ima nekoliko varijanti, da ne nagadjam, ali frizeraj
pa sto nije u usa otvorio radnju? zavrsio akademiju za hairstylist ... nego informatiku

ako ima neko od amerikanaca da potvrdi ili kaze da je izmisljotina: da li je istina da se nakon 15-ak godina staza u usa dobija neka mala penzijica? mala za usa, pristojna za balkan.

Pa eto naprimjer ko je otvorio onaj mali w market u papagajci i od cega je krenuo...u 8m2...On nije imao ni 10 godina.Gdje je odrastao ,sta je zavrsio u francuskoj i kako i zasto se vratio...On zna zasto.Sretno mu bilo.Vec mu je sretno,u par godina dosao je do free shopa u bazi butmir...Nit kakvih para startnih,nit veza...Ideja,jezik,znanje,muda...

ne mogu da pohvatam konce hronoloski, kad se to desavalo, kakvih 10 godina ...

free shopovi po bazama su bili aktuelni jos par godina poslije rata


u svakom slucaju francuski jezik i francuski vojnici u neregularna vremena su nesto sasvim drugo

znaci neki nas lik je nabavljao leviske iz sandzaka za px-ove
dobre tole, bolje od originala

Kakvog rata,o sadasnjem vremenu pricam.Kakvi francuzi,on zivio u francuskoj,studirao,radio...i vratio se prije par godina.Nije imao ni 10 godina kad je otisao iz bih. W market je zatvorio,radi i dalje online ja mislim a zavalio se u kredit i preuzeo shop u bazi...