Jarane fali vagona, motora i još osoblja. Da putuješ 7, 8 dana konduktere bi sve mogao upoznati koliko ih imaDebelinJoe wrote: ↑03/06/2026 09:39 ŽFBiH sebi uvele neradnu nedjelju...
Čuj "iz operativnih razloga..."
Hahaha. Ljenguze komunističke, ko vas ne zna...
Mi imamo osam sindikata, neki od njih su produžena ruka Uprave, direktora i Vlade. Prodaju se za radno mjesto snahi. Nema tu selameta.Isner wrote: ↑03/06/2026 16:49 Naravno da ne trebaju, ali ShnjaZZZ ima li u toj firmi zera pameti u rukovodstvu pa da se bar pokuša riješiti neki od nagomilanih problema?
GRAS-ovci, prosvjetari, medicinari, policija i kurci palci su za beznacajnije stvari pravili generalni štrajk pa rješavali probleme... GRAS digne generalni štrajk kad im plata kasni dva mjeseca a da ne govorim da ih neko spusti na minimalac, blokirali bi kod Ivan sedla s jedna i Lješeva s druge strane...
Mislim, nekako je u ŽFBiH sve uspavano obzirom na probleme koje imate... Blokirajte pruge na mjesec dana pa nek riješe vaše probleme...
Kakvi problemi da im se rijese? Najbolja firma na dunjaluku. Nigdje nema ovakve firme.
Aaron Hujich Stern
13h
·
Dedo Džema je bio revizor na JŽ u Sarajevu i kontrolisao, i bušio, putničke karte na relacijama lokalnih vozova Sarajevo - Konjic i natrag i Sarajevo - Kakanj..
.. jednom heftično il' u deset dana išao je do Kardeljeva..
.. a po jednom mjesečno, odlazio je u Beograd i Zagreb.
Iz Zagreba je donosio maslo, s neke tamošnje pijace.
... uzimao ga je znao bi reći pojeftino, jeftinije čak i od Tržnice u Ferhadiji (tada Vase Miskina), od nekih njemu poznatih Međimuraca smiješnog naglaska il' od slavonskih seljaka, u formi velikog grumenja nalik ragbi loptama, zaobljeno i izduženo, žućkastozlatno i glatko .. a nana (!?)
.. ah nana, naša nana.. onako židovski prefrgano, kao žalila bi ga: bolan dedo što tegliš toliko iz daljine, i ovdje toga ima
.. a namah bi se počela baškariti: nije bilo ni variva ni pite, a napose gurabija i pogača da nisu disali i odisali, i rumenili se zacvarenom masnoćom.
#
Dug je to put...
Dedo Džema je imao tu nesreću da vojsku, narodnu jugoslovensku, služi u trenutku kad se naš Zagorac Joža sa Sutle, Maršal naš i ljubičica bijela, Kobi Gruzijcu zajebanom Brki usprotivio i rekao mu ono historijsko NJET.. pa je jadan, u doba kad se "domovini" davalo četiri godine života, u memljivim rovovima i u oblacima komaraca iznad umočvarenih salaša i ritova u blizini Horgoša, tik uz liniju razdvajanja s vjekovnim Ugarima, proveo cijele dvije.
Kako Brko na kraju ipak nije naredio invaziju na braću po srpu i čekiću, veliki dio vojske je povučen s granica majčice koja je bila okružena BRIGAMA, u unutrašnjost.
.
Dedu Džemu je tad i doslovno zapala unutrašnjost zemlje: bio je bačen u utrobu ko zna koje planinčure negdje u Srbiji, da s ostalim mladim rodoljubima kopa tunele., da gradi podzemna postrojenja tajne fabrike municije.
Tajna je tad bila tajna, i umro je laka mu zemlja Bosanska, a da nam nikad nije otkrio gdje se nalazila ta planina.. "dao zakletvu i časnu riječ".
U te tunele su mogli ući i vozovi, po dva kolosijeka - ulaz/izlaz, cijele kompozicije, i tu je dedo Džema izučio zanat skretničara.
Onda je odmah po povratku iz tog nečeg što se zvalo "narodnom armijom", "jugoslovenskom", dobio zaposlenje na staroj željezničkoj.. (kuriozitet je da mu je najbolji kolega na poslu u taj vakat bio Nikola, otac poslije najveće neočetničke strvine, Vojislava Šešelja..
.. kuriozitet plus je:
Kad se strvina pred raspad Jugoslavije počeo pojavljivati sve češće na tv-u sa svojim paranojama o srpstvu i svetosavlju, dedo Džema vidno razočaran u sve što je do tad poznavao, samo je ustuknuo:
.. šta bi od 'nakog momka.. a, otkud njega uopšte u Srbima, pa Šešelji ni pravoslavci nisu a ne kamoli Srbi, Nikola je u decembru Božiće slavio..)
.
Dedo i Nikola su, dok su ćiro i uskotračna još bili u funkciji, prešli u kočničare, i bdjeli nad preteškim teretima krcatih vagona, natovarenih balvanima s Romanije, i s čelikom iz Zenice niz Bradinu...
Poslije su postali revizori, čisti i opeglani s uzdignutom šapkom poviš vedrog čela a na njoj, poveća značka kotača sa zvijezdom petokrakom i krilima - na prugama su bili Olimpik i Bosna Express; uskotračne više nije bilo, više se u Dubrovnik nije moglo vozom, ni u Foču...
(kod nas se taj revizorski posao naziva kondukterskim, a kondukter je nešto drugo - vozač, vodilja... (lat.).
.
Nana je u međuvremenu, za vrijeme one velike krize kafe i parnepar s kraja sedamdesetih i s početka osamdesetih, izdašno koristila privilegije muža konduktera - putovanja su je koštala haman džaba, i često odlazila u Trst, na Ponte Rosso pijacu..,
.. sad je zamišljam kako prva s grupom naših žena s rupcima preko glava (na kilometar bi ih čovjek prepoznao odakle su), stoji u redu pred nekim štandom, kako tovari 18 kila Minasa u cekere, kako sa špagom u ruci (mjera moga struka), traži drugi štand, sa hlačama čarapama i treger potkošuljama, i kako mi kupuje samtane, mrske mi i najmrže samtane debelih štrafti.. a sva druga djeca su već nosila Rifle..
*
S dedom sam prvi put vidio sinje, masno more, u Pločama (poslije su tom gradiću nadili Kardeljevo.. mora da ih je drug Eduard nečim golemo bio zadužio..).
S dedom sam prvi put bio i u Beogradu, tad centru našeg svijeta a nedugo potom izvoru sveg našeg jada, i tamo vidio lavove i krokodile, i Kalemrgdan ogromni sav od kamenih blokova sazdan, i najprljaviju željezničku stanicu ikad, s milijardu užurbanih putnika...
Dedi sam odnio i debeli crni novčanik, pun puncat, natekao od crvenih novčanica s kojih su krilati pegasi polijetali u galopu., našao sam ga u jarku kod Hamćine trafike.. tu pored, gdje se njegov drug Brano dugo valjao kad je izašao iz bifea smještenog u prizemlju Švrćine kuće.
(Sutradan smo išli na Ravanicu, profilna slika je načinjena taj dan, na trijemu Branine vikendice.. jedva smo ga probudili..
.. dobio sam i nagradu - jednu kesicu Kiki karamela.
Ta scena bunovnog podbuhlog Brane kad mi drhtavom rukom pruža karamele, moje je najdavnije sjećanje. Imao sam četiri godine i otad je evo prošlo, 54.
...
Pruge i vozovi su na tim daljinskim relacijama funkcionisali sve do 1992. u proljeće, i do Stuttgarta su vozili naš svijet.
Danas, 34 godine poslije, moderni Talgo vozi, ponovo, do Konjica i Mostara, u sezoni Kroati dozvole i do Ploča, da im turiste dovezu, a prema sjeveru, dobacili smo do Zenice, i koji kilometar dalje.)
Mislim da bi prvo trebalo kakvo pranje da se desi prije renoviranja. Jos prasine ima od 1996.
a npr ljudima unutar firme koji ispunjavaju uslove se ne dozvoljava napredovanje.Zato i jesmo tu gdje smo... Puna usta Bosne a svaka stranka svoje ljude ugura i zaposli a niko ništa ne radi... Skoro svako državno preduzece u desetinama miliona gubitka svake godine..
Tako je, i niko nikad da pocne da rjesava to. Zato privatizacija svega sto nije osnovno za drzavu, po mom misljenju, drugacije ne znam kako. Jedino se silne budzetske administracije ne mozemo tako rjesiti.Isner wrote: ↑08/07/2026 19:09Zato i jesmo tu gdje smo... Puna usta Bosne a svaka stranka svoje ljude ugura i zaposli a niko ništa ne radi... Skoro svako državno preduzece u desetinama miliona gubitka svake godine..
Šala šega svima al sve do jednom, ne može ovo vjecno trajati... Ovi mehanicari na Željeznici čuda čine, ne znam kako se do sada nije dogodila neka havarija sa posljedicama, u kakvim (ne)uslovima rade....
Uspostavljena veza iz Zenice za sezonski voz Sarajevo - Ploče
1:40h Sarajevo - Zenica u 2026.Lokalni voz kreće iz Zenice u 04:59 sati i stiže u stanicu Sarajevo u 06:39 sati
Zato je "lokalni", staje na svaku stanicu i svako stajalište, a često i kraj kuća ako neko "mahne".Haris.ba wrote: ↑09/07/2026 09:46 https://www.klix.ba/biznis/ekonomija/us ... /260709045
Uspostavljena veza iz Zenice za sezonski voz Sarajevo - Ploče1:40h Sarajevo - Zenica u 2026.Lokalni voz kreće iz Zenice u 04:59 sati i stiže u stanicu Sarajevo u 06:39 sati
Kakva je pruga to je čak dobro prolazno vrijeme.Haris.ba wrote: ↑09/07/2026 09:46 https://www.klix.ba/biznis/ekonomija/us ... /260709045
Uspostavljena veza iz Zenice za sezonski voz Sarajevo - Ploče1:40h Sarajevo - Zenica u 2026.Lokalni voz kreće iz Zenice u 04:59 sati i stiže u stanicu Sarajevo u 06:39 sati
Unska pruga
5h
·
Prvi poslijeratni promotivni voz na relaciji Zagreb-Bos.Novi-Bihać-Knin, nakon što je obnovljena unska pruga uključujući mostove i vijadukte koji su u ratu porušeni.
Na vozu su bile visoke delegacije Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Slikano 20.01.2001. godine u stanici Martin Brod.
Slike u ovogodišnjem kalendaru „Bošnjaku“ namijenjene su za spomen znamenitoga događaja u Hercegovini 1901. godine, naime otvaranju nove željezničke pruge od Gabele do Boke Kotorske (Zelenike) s uzgrednim prugama do Trebinja i Dubrovnika (Gruža). Ova je nova pruga svečano otvorena 16. jula 1901. godine i predana javnom prometu za putnike i robu, a s otvaranjem ove pruge svezana je južna Dalmacija pomoću željeznice sa monarhijom, što je sa više gledišta važna činjenica.
Sa strategičnoga gledišta bješe nužno da se vojni transporti za južnu Dalmaciju osiguraju ne samo pomorskim putem, već i suhozemnim; uz to je i ratnoj mornarici dobro došla ova nova druga pruga za snabdjev ćumurom. Što se pak tiče čisto privredne vrijednosti ove nove pruge, ovi krajevi Hercegovine, kroz koje nova mašina prolazi, doduše još su slabo razvijeni, a i sam Dubrovnik, ovaj biser južne Dalmacije, nije sada više za trgovinsku politiku onako znamenit, kao što je nekad bio. Pri svem tome, kao što se utjecaj željeznica na Balkanskom poluostrvu polako posvjedočio, tako će se i ovdje postepeno obrnuti suhozemni trgovinski putevi u pravcu kako se preokreće trgovina sa suha na more. I tako je ipak osnovana nada, da će se izvoz sirovina iz Bosne i Hercegovine postepeno podići i da će promet sa arbanaško-grčkom obalom s jedne strane, a s druge opet sa jugoistočnim italijanskim lukama sve živahniji biti. Za same putnike (turiste) i za Dubrovnik po sebi znači ova nova željeznička pruga golem dobitak, jer je Dubrovnik dobio izravnu suhozemnu svezu sa turističkim prometom. Turiste imaju sada prilike da iz Broda za 24 sahata, a Sarajlije da za dan mogu da se spuste u Dubrovnik, na modro Jadransko more i u njegovu blagu ljekovitu klimu...
Nova željeznička pruga Gabela – Trebinje – Dubrovnik – Boka Kotorska veoma je zanimljiva ne samo sa geografskog gledišta, obzirom na zanimive i lijepe prirodne krajeve kojima prolazi, već i sa tehničkoga gledišta obzirom na njezinu izgradnju, pri kojoj su energično i vješto savladane mnoge teškoće i nezgode. Cijela pruga broji u svemu 207 km dužine, od kojih otpadaju 169 km na prugu Gabela – Zelenika, 17 km na prugu Hum – Trebinje, a 21 km na prugu Uskoplje – Gruž. Onaj dio pruge koji leži na zemljištu Hercegovine izgrađen je u režiji bos.-herceg. zemaljske vlade pod vrhovnom upravom predstojnika građevinskog odjeljenja gosp. Edmunda Stixa i dvor. savjetnika Fridrika Passinija, a izgradnjom pruga je neposredno upravljao građevinski savjetnik Ranch. Dalmatinske djelomične pruge izgradile su nekolike građevinske poduzetničke konzorcije pod upravom direkcije državne željeznice u Trstu i c. kr. željezničkog ministarstva u Beču.
Pruga je građena po sistemu uskotračnih željeznica u Bosni i Hercegovini. Tračnice su 760 mm široke, a u temelju ima željezničko tijelo 3,30 m širine. Veći su objekti na ovoj pruzi: željezna ćuprija preko Neretve kod Gabele, bliska ćuprija preko Krupe, više visokih dolinskih prijevoda na djelomičnoj pruzi Krupa – Hrasno, između Ravna i Zavale i Uskoplja – Glavsko, a nekoliki kraći tuneli, izbušeni većim dijelom u kamenu, u svemu su 1700 m dugački. No, naši su tehničari osobitom energijom i vještinom savladali goleme teškoće oko nabave vode za pojenje lokomotiva, te da se promet i u najvećoj mjeri uzdrži bez ikakve smetnje, pošto željezničke stanice, osim one početne kod Gabele i one zaključne kod Trebinja, ne leže u području kakve rijeke, već u samom krasu (kamenu). U ljeto usahne i Trebinjčica od naniže Dražina dola, odnosno i ono malo vode izgubi se u bezbrojnim podzemnim ponorima...
Daleko bi nas odvelo da opisujemo pojedine zanimljive predjele i gradove na ovoj novoj pruzi hercegovačko-dalmatinskoj, koje prikazujemo djelomice u slici. Čitaoci će ponajbolje učinjeti, ako se dignu na noge, te sami sobom pohode ove krasne krajeve, a uvjereni smo da se neće pokajati. Sumnje nije da će nova željeznica od Gabele do Boke Kotorske postepeno biti mamac turistima iz naših krajeva, a i iz bijela svijeta i taj izlet će im krasota Dubrovnika, Konavlja i Boke Kotorske u punoj mjeri naplatiti.“
Kalendar „Bošnjak“, 1902. godina (Biblioteka HAS)