SAPUNICA...
Što bi neki rekli, okruženje Fahrudina Radončinčića, naročito posljednjih godina, bilo je “od zla oca od gore matere”! Tjelohranitelji, vozači, “savjetnici”, ili su u svijetu narko biznisa, ili su makroi i sitni lopovi. A svi uvezani s policijskim inistitucijama. Prvi, Amel Salčin, ribar i golubar sa Huma, vozač i dugogodišnji tjelohranitelj Fahrudina Radončića, čija supruga Dženita radi na poslovima referenta za registraciju motornih vozila u Prvoj policijskoj upravi MUP-a KS u Odjeljenju administracije i podrške. Na to mjesto ju je zaposlio Fahrudin Radončić na ugovor o djelu, a tadašnji kontroverzni ministar MUP- a Predrag Kurteš “udomio” ju je za stalno. I time omogućio neviđeni lopovluk u Kantonu Sarajevo. Možda nije znao koga je zaposlio, ali, kada Fahro interveniše, onda ništa ni ne pita… Pored supruge, u MUP-u KS, zaposleni su i Salčinova sestra Amela Čaldarević i njen suprug Mahir Čaldarević
Radi se, naime, o tome da je Amel Salčin, od ubistva Radončićevig kuma Selvera Lekića, koji je bio produžena prljava ruka Fahrudina Radončića, tu ulogu preuzeo golubar i ribar sa Huma. Njegov prvi zadatak bila je eliminacija svog kolege Armina Cibre, Radončićevog stalnog vozača, u vrijeme kada se pripremala likvidacija Ramiza Delalića Ćele, kao i druga krivična djela na različitim destinacijama gdje ga je Cibra vozio i koji je previše znao, te samim tim postao prijetnja Radončiću. Pogotovo u vrijeme kada je proces na Kosovu protiv Nasera Keljimendija krenuo u pravcu koji nikako nije odgovarao Radončiću.
U daljem tekstu moći ćete pročitati izjavu Armina Cibre, koji je dao agencijama za sprovođenje zakona:
- U “Avaz-roto pressu” sam radio desetak godina na poslovima ličnog vozača-pratioca predsjednika Uprave kompanije Fahrudina Radinčića. Posao je bio dinamičan, nekada naporan, nekada riskantan, bilo je luksuznih automobila, putovanja, krstarenja jahtom, letova, tajnih poslovnih i političkih sastanaka, intimnih ljubavnih tajnih afera Predsjednika gdje sam ga vozio ili pratio.
Uglavnom, bilo je lijepo sve do 2014. godine kada sam odjednom bez razloga marginaliziran, odnosno, postao sam određena vrsta mete. Ta godina je za mene pored toga imala i lijepe trenutke, naprimjer – kupio sam sebi novi “Golf 6″ jer su novi automobili pored lijepih žena moj porok, dobio sam regularnom propisanom procedurom 31.000 KM boračkog novca od Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo za rješavanje stambenog pitanja kao veteran policije, kao maloljetni pripadnik MUP-a za vrijeme agresije na našu zemlju 1992. godine koji je dva puta ranjen i kao dobitnik, između ostlih priznanja, i Policijske značke, jednog od najvećih ratnih priznanja.
Navedene godine u vremenu od 01. 07. do 10. 07. bio sam po Rješenju Uprave “Avaz-roto press” na godišnjem odmoru koji sam proveo sa porodicom u Drveniku. Dolaskom sa odmora, tačnije, prvog radnog dana 11. 07. 2014. godine oko 18 sati našao sam se mojim dobrim prijateljem i doktorom koji me je lično operisao profesorom Kemalom Dizdarevićem na Breki kako bi on ostavio svoj automobil u garažu. Zatim smo nas dvojica i njegovo dvoje djece mojim “Golfom 6″ otišli u caffe slastičarnu “Vatra” u objekat SCC na Marijin Dvoru. Dolaskom pred objekat zaštitar nas je uputio na vanjski parking gdje sam ostavio automobil. Sjedili smo u bašti pomenute slastičarne do oko 19:30 sati. Kad smo došli na parking moj automobil je bio demoliran! Keder na prednjim vratima dignut, spuštena bočna lijeva stakla, otkinuta polica u gepeku i unutrašnjost izvrnuta., brava volana je bila u polozaju “start” i radila je lampica alarma Cobra, što znači da je izvršilac bezuspješno pokušao da otuđi automibil. Tom prilikom mi je ukradeno: službeni pištolj marke “Bereta” koji je bio u ruksaku u gepeku u supstvenoj brzopoteznoj “bubreg” futroli koja je takođe otuđena, stari mobitel “Nokia N95″ koji je bio u unutrašnjem srednjem pretincu, naočale “Police”, parfem “Armani”, bijela košulja “Polo”, taktička crna jakna 5.11. Na licu mjesta, kao i u Prvoj policijskoj upravi KS, izvršen je uviđaj i o svemu je pismenim putem obavještena kompanija “Avaz-roto press” od strane glavnog inspektora. Prijavio sam sve tadašnjem šefu Radončiću i Upravi nudeći da kupim isti pištolj obzirom da je bio ukraden službeni i nadoknadim štetu kompaniji. Radončić je to kategorično odbio rekavši mi tada da je “moglo biti gore, mogli su ti oteti auto, mogli su te upucati, sve je dobro prošlo”.
Nakon toga bio sam u stalnom kontaktu sa kolegama iz MUP-a interesujući se za ishod istrage koji su mi prijateljski savjetovali da zamijenim registarske oznake i skinem alu felge sa vozila da ga malo upristojim kako bi me izgubili iz vida ako me prate jer je kao takav bio upadljiv i “napucan”. Dana 20. 09. 2014. godine, kada sam i registrivao auto, zamijenio sam tablice, skinuo alu felge i stavio obične.
Na poslu se pojačava pritisak i marginalizacija na mene od strane Fahrudina Radončica koji me je još ranije isključio iz tima i stavio da radim isključivo noćnu smjenu. Sve mi je bilo čudno i pitao sam se zašto to bez razloga radi ili možda mu je neko nešto rekao ili napisao na mene neku laž.
Dana 04. 10. 2010. godine dolaskom na posao zatekao sam obijen lični ormar u prostoriji koju koristi sami lično obezbjeđenje Radončića i tom prilikom mi je otuđen službeni suzavac i stari mobitel “Sony Erikson” koji možda nije bio ni ispravan. Slučaj sam pismeno prijavio šefu Službe unutrašnje zaštite, ne da bi radio na rasvjetljavanju događaja, jer vrijednost otuđenih stvari ne prelazi ni 20 KM, već da radi na prevenciji obzirom da su u toj prostoriji i ključevi od VIP automobila i oružje i radio veza i puno vrijednije stvari od mojih otuđenih. On mi je rekao da je predao zabilješku direktoru društva, ali da niko nije reagovao iz Uprave.
RIZO-MEHIDIN
MEHIDIN RIZO NA SLICI IZNAD
Nakon toga dana 06. 10. 2014. godine oko 19 sati na moj broj mobitela dobio sam SMS sa meni nepoznatog broja sadržaja: “Uzalud si promijenio tablice, auto ćeš nam morati predati i ako budeš nastavio sarađivati sa policijom dići ćemo u zrak i tebe i auto”. Slučaj sam istog časa prijavio Prvoj policijskoj upravi KS gdje je i vršen uviđaj za pokušaj krađe mog vozila i tešku krađu u istom. Slučaj je zaprimljen kao ugrožavanje sigurnosti prijetnjom.
Na poslu se u moju kompromitaciju stručno uključuje radnik videonadzora Mehidin Rizo koji piše lažne službene zabilješke da ja noću napuštam objekat, da ulazim u službena vozila i, tobože, otužujem neke stvari iz istih iako ja radim kao dežurni noćni vozač Fahrudina Radončića koji po opisu posla mora ući u službeno vozilo i primiti ga od predhodne smjene, pripremiti isto, očistiti itd. Dženan Kapo, zaštitar na objektu, mi je saopštio aktivnost Mehidina Rize i njegovu ulogu u rušenju mog ugleda u kompaniji o čemu sam ponovo pismenim putem obavijestio šefa Službe unutrašnje zaštite i upravu kompanije o samoinicijativnom djelovanju radnika videonadzora na mene. Nakon toga me je Fahrudin Radoncic više puta pitao zašto sam prijavio Rizu, “šta ti on može, pusti to” i ta priča. Ja sam rekao da su njegove zabilješke lažne i da nema svrhe da ja dolazim na posao ako ne smijem ući u službeno auto koje dužim u smjeni. On je malo tu na mene povikao i rekao da prestanem s glupostima. Shvatio sam tada da je i on dio plana da mi se podmetne nešto, da nešto sklone iz službenog auta i čekaju da ja uđem i isto i to pripišu meni kao krađu. Prestao sam ulaziti u službeni automobil totalno, nisam ga ni čistio ni pripremao ni otvarao nalog, apsolutno mu nisam prilazio.
AMEL-SALČIN
Nastavio sam kontakt sa istražnim organima vezano za opisani slučaj za pokušaj krađe mog vozila i ugrožavanje sigurnosti, te sam od istih upoznat da su izvršioci djela neposredno prije i poslije izvršenja bili u kontaktu sa pratiocima Fahrudina Radončića Mehidinom Rizom i Amelom Salčinom čija supruga Dženita Salčin radi kao referent za registraciju vozila u Prvoj policijskoj upravi MUP-a KS. Njih dvojica su u tom periodu i saslušani u policiji na te okolnosti i predmet je predat Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu, a ja sam dobio samo šifru/broj predmeta i ime i prezime tužioca.
Na poslu se nakon njihovog saslušanja koje se vješto probalo sakriti od mene, na mene vrši neviđen pritisak od strane Fahrudina Radončića, podmetanjem računa za servis auta, za uzimanje guma, za pranje vozila kao da sam ja to radio za svoje privatno auto. Ja sam tad vidio da ta ekipa ima ozbiljne namjere prema meni, a podržani Fahrudinom Radončićem čija paranoja se povećava upravo u to vrijeme kad moj brat dobija rješenje za posao konobara u kabinetu Bakira Izetbegovica, redovnom konkursnom procedurom Službe za zajedničke poslove Institucija BiH i visokim ličnim referencama potrebnim za to radno mjesto.
11653248_848734611846785_1885723307_n
Nakon sto sam otisao do auto servisa i uzeo fakture (pogledati slike) za koje sam se teretio na kojima jasno piše da je navedene dijelove za svoje privatno vozilo uzimao upravo Amel Salčin a ne ja, napustio sam kompaniju i sporazumno potpisao raskid ugovora.
No, time nisu prestali pritisci na Armina Cibru. Ovih dana u policijske uprave stižu lažne prijave protiv n jega, montaže raznih vrsta, baš kao i protiv autorice ovog teksta.
Naime, Fahro je u potrazi za CD-om, za koji je vjerovao da se nalazi u kući Šejle Jugo Turković, te je Amel Salčin sa saradnicima dobio zadatak provaliti u njenu kuću kako bi pronašao “sporni” CD, koji nedvojbeno dokazuje Radončićevo učešće u organizaciji likvidacije Ramiza Delalića Ćele. Amel Salčin u razmaku od samo nekoliko sedmica dva puta je upadao u kuću, u potrazi za CD-om. Izvršio je premetačinu stvari u većini prostorija u kući, ali bezuspješno. Razočarao je šefa s obzirom na to da CD nije pronađen. Naravno, znajući s kim imamo posla, CD je odavno na sigurnom…. Naša novinarka je prijavila ova dva slučaja nadležnim agencijama, kao i nedavno uništenje instalacija video nadzora na njenoj kući, za šta postoje indicije da je izvršilac i ovog krivičnog djela upravo Amel Salčin, što je i prijavljeno. Neodgovoreno pitanje (za sada jeste) šta se to sprema našoj novinarki, s obzirom na činjenicu da se video nadzor ne uništava zabave radi, nego isključivo kada se priprema ili bacanje eksploziva, likvidacija u najbrutalnijem obliku, ili je, pak, riječ samo o zastrašivanju svjedoka, što je u posljednje vrijeme postalo izuzetno moderno. Toliko da je i gigant džepnog izdanja konačno došao tamo gdje mu je mjesto : iza rešetaka. No, Amel Salčin, bez obzira na pritvor u kojem se nalazi nastavnik likovnog i njegov šef Radončić, od njega i dalje prima zadatke. Hoće li ih uspjeti obaviti, pokazat će vrijeme prije nego što se u kavezu pridruži svom obožavanom poslodavcu!
U narednom tekstu ekskluzivno najavljujemo “Ko je pucao u kuću Faruka Balijagića?”, koji je također u pritvoru sa svojim sinom zbog podstrekavanja na ubistvo i drugih krivičnih djela.
Piše Šejla Jugo Turković