piupiu wrote:So What! wrote:Ne znam da li je iko od vas gledao film Eurotrip, pomalo satiričan i stereotipski film o Evropljanima. Ipak čuvena scena iz Bratislave koja je bila predstavnik Istočne Evrope u ovom filmu me podsjetila na naselje u kojem sam živio, sarajevsku Grbavicu i naselje u kojoj imam familije, zeničke Crkvice. Obe zaostavština onog sistema.
Isto tako kad odeš u Englesku i tako te napredne zemlje naidješ na arhitekturu radničkih naselja koja izgledaju kao 'veselo' doba industrijske revolucije - samo što se iz dvorišta kroz tunel ne silazi u rudnik, mrak i depresija... Kao što na Zapadu postoji i čitav arhitektonski 'val' brutalizma, (beton, beton, samo beton), vrlo sličan ovim soc-realističkim fantazmama. Naselja ili kondominijume kao što su te naše ČVile i Grbavice i Hrasna sam vidjela i po predgradjima Helsinkija (samo su zgrade malo ljepše ofarbane i bolje se održavaju) i Pariza i Jokohame, pa nekako mislim da su oni jednostavno zaostavština industrijalizacijskih i urbanizacijskih valova. Samo je pitanje ko se u kojem periodu masovno naseljavao po gradovima i kakvi su se urbanistički trendovi valjali iza brda u tom trenutku. Tamo gdje se gradilo džabno (ili jeftino) stanovanje za radnike, sigurno je da se gradilo pragmatično, načičkaj što više stanova i ljudi bez estetskih imperativa. Suština je da su radničkoj klasi slabo gdje gradili lijepe male vilice sa voćnjacima i baštama.
Bio Engleskoj, obišao je uzduž, bio čak u radničkim gradićima poput Salforda i preružnog Boltona. Čak je i Bolton onakav prelijep za Grbavicu.
Za Finsku bih se složio s tim, da država je bila pod ogromnim utjecajem Rusije godinama, da su se iščupali od tog utjecaja zadnjih 20 godina.
I one zgrade na Alipašinom su bile depresija, dok nisu urađene nove fasade. Sad su kao u Zapadnoj Evropi. Dakle ključ je u detaljima, a o njima tadašnja država nije vodila strogo računa.
Iako je kritikujem, naravno ja nisam zadrt. Cijenim mnoštvo stvari koje su nam donijeli, između ostalog prvi univerzitet u državi, solidna urbanizacija, moderne saobraćajnice, msotovi, tuneli, elektrifikaciaj željeznica, školski sistem, zdravstveni sistem itd... Samo je bilo tu mnogo materijala za popravljati.
Trenutna država je dobra zaista, ali je administrativni aparat katastrofa. Tadašnja država nije željela da ide ka Evropi već je stvarala neki vlastiti standard, dok BiH trenutno ganja Evropski model, koji je po meni dobar, samo će trebati dosta da se to dovede u red.
Kod nas je dobra stvar je što su svi nezadovoljni i svima nešto smeta, to znači da znamo i želimo bolje. Dok recimo u mnogim siromašnim zemljama ljudi su generalno zadovoljni jer i ne misle da im treba bolje, to je razlika.
Ja sam naveo samo potrebu izgradnje cesta u BiH. Prije rata, socijalistička vlast je izgradial dovoljno saobraćajnica i nije planirala nijedan autoput osim potencijalnog između Sarajeva i Zenice, jer je računala da država ima dovoljno željeznica, a malo automobila i generalno migracije između gradova su minimalne za neke puteve većih gabarita. Automobili koji su se tada vozili nisu dostizali neke velike brzine pa tako da je ono što smo imali bilo dovoljno.
Danas jedva čekamo taj autoput da prodišemo jer nakon rata svi su pohrlili da kupuju polovne njemačke i ostale automobile. Zašto ako je narod toliko bio zadovoljan u ono dobo je odmah u novom sistemu pohrlio ka boljim i bržim automobilima te prestao koristiti željeznicu koja je skoro propala.