kakav nered wrote:
Tuga

baš mi je žao

koliko je dugo bio bolestan?
A jeste, mace dobro podnose bol pa ni ne primjetiš da nešto nije OK.
Životinje mogu da boluju od svega što boluju i ljudi...koji su simptomi tumora u ustima? smanjen apetit, zadah?
Moj mačak je imao tromboemboliju. Jedno jutro dok sam se spremala na posao, zadnje noge su mu se oduzele. Samo se počeo vući po podu i strašno mjaukati. I mene je svu izgrizao od boli kad sam ga uzela u naručje

Ispostavilo se da ima srčanu manu, da mu je jedna strana srca zadebljana i da tu krv ne cirkulira kako treba i da se zbog toga stvori ugrušak koji je izašao u krvotok i začepio mu vene nogu. U većini slučajeva maca ili umre u roku od dva dana ili ih vlasnici uspavaju da se ne pate. Ja to nisam mogla. Borila sam se, prevrnula sve naopako, pisala i zvala veterinarima i u Zagreb i u Beograd (jer naši na veterini kao nikad nisu imali taj slučaj) i na kraju našla jednog čovjeka negdje u Srbiji koji ima svoj forum o macama. Nije veterinar ali je godinama naučio mnogo o mačijoj veterini i sad je bolji stručnjak nego većina veterinara. Iako se ni on nikad nije susreo s tim ranije prevrnuo je sve knjige koje ima i internet da mi nađe terapiju. I nakon svakodnevnog davanja infuzije, tramadola, heparina, tableta za srce,... mačak je prohodao. Nakon kratko je bio kao i ranije. I trčao i skakao, sve. Ali statistika je takva da većina maca koje to prežive ne žive duže od godinu dana. On je živio još 6 mjeseci. Jednu noć sam čula da je povratio, ustala i našla ga kako leži. Udahnuo je još par puta i srce mu je stalo. Bar se taj put nije patio

Uh, baš mi je teško čitati

jadni mačak.
Ali barem si napravila sve što si mogla da mu pomogneš, to nek te tješi.
Ja nemam snage pisati u detalje. Kod mog mačka simptomi su bili ispali očnjak, a nakon toga nekontrolirano slinjenje (s tim da slina nije čista, nego crvenkasto-smeđa jako neugodnog mirisa), odbijanje hrane. Zapravo se sve odvilo nevjerojatno brzo, u roku od par dana. I dalje ne shvaćam kako se to tako dogodilo, dotada baš ničime nije pokazao da nešto nije u redu, normalno je jeo, normalno se ponašao, izgledao je sretno.
Iako je tumor jako agresivan i nema mačka puno šanse, uvijek ću se pitat šta da sam ga dovela ranije, češće vodila na kontrole, itd... uvijek ću se osjećat kao da sam ga iznevjerila, iako su me uvjeravali da je to takva bolest, da može biti bez ikakvih simptoma do same završne faze.
Koliko je tvoj bio star? Moj je imao 9 godina, od kojih je 8 proveo sa mnom.