Gotovo od početka svemira, prisutan je i atom. Drugim riječima - svemir je stvoren od atoma. Atomi funkcionišu kretanjem. Jezgra privlači elektrone, a oni ne padaju na jezgru zbog svog kretanja, koje je jako precizno. Kada bi se malo sporije kretali pali bi na atomsku jezgru i nestalo bi svega, kao i kada bi se otrgli iz svoje orbite. Ovo kretanje se proteže na cijeli svemir preko planeta, zvijezda i galaksija. Sve se ovo odvija u potpunoj harmoniji elektromagnetne, nuklearne i drugih, precizno određenih, sila.
Kada su otkriveni kvarkovi utvrđeno je da su u paru i da njihov broj mora biti istovjetan, da bi se održao svemir i cijeli univerzum u životu. Ovi suprotni entiteti djeluju kao svjesne jedinke i svojim suprotnim kretanjima i silama održavaju svemir u životu.
Zemlja od sunca dobija samo dva milijarditi dio svjetlosti koje sunce proizvodi. Kada bi se ova energija samo malo smanjila ili povećala, život na zemlji bi bio nemoguć. Udaljenost zemlje od sunca, veličina sunca i jačina sunčevih reakcija su vrlo precizno proračunati, I najmanja izmjena u ovi vrijednostima dovela bi do uništenja života na zemlji.
Za nastanak života neizostavno moraju postojati molekuli na bazi ugljika, koji se mogu formirati samo na temperaturi između -20 i +120 stepeni. A u svemiru je prisutna velika temperaturna razlika – od nekoliko miliona stepeni na zvijezdam do -273.15 stepeni što predstavlja apsolutnu nultu tačku. Raspon temperatura potrebnih za održanje života ne predstavlja ni sto hiljaditi dio postojećih temperaturnih razlika u svemiru. Kada zemlja ne bi očuvala postojeću temperaturu i kada bi se samo nakratko promijenila nestalo bi života na zemlji.
Sunce polahko sagorijeva . Svoju energiju oslobađa pretvaranjem hidrogena u helijum. Od 4 atoma hidrogena nastaje 1 helijuma. To se odvija postepeno. Prvo se spajaju dva atoma H i formira se deuterij čiji nastank omogućava jaka nuklearna sila u jezgru atoma koja je podešena na vrlo precizan način, Da je postojeća sila malo slabija ne bi došlo do spajanja dva hidrogenska jezgra. Protoni bi se međusobno odbijali i ne bi došlo do formiranja nuklearne reakcije. Da je malo jača nastali bi diprotoni, što bi bilo tako jako gorivo da bi eksplozijom prouzrokovanom ovom rakcijom vrlo brzo nestalo sunca i ostalih zvijezda.
Zahvaljujući veličini mjeseca i njegovom kretanju oko zemlje održava se tečno stanje jezgre naše zemlje. Na taj način se štiti magnetno polje zemlje. Kada ne bilo mjeseca zemlja bi se okretala oko svoje ose za 10 sati što bi se ozbiljno odrazilo na život na zemlji.
Udaljenost mjeseca od zemlje, njegova masa, brzina rotacije, njegov položaj u odnosu na sunce, gravitacija ...sve je to matematički određeno. Čak i najmanja promjena u ovim proračunima značila bi kraj života na zemlji. Mjesec se okreće oko zemlje zahvaljujući ravnoteži između mnogih sila. Pored gravitacije zemlje i sunca, na to utječu i gravitacijska polja drugih planeta. Mjera u jednačini koja daje optimalno kretanje mjeseca zahtjeva podešavanje stotina različitih parametara. Da bi postojao život na zemlji potrebno je podesiti hiljade različitih parametara. Mjesec je samo jedan od njih.
Oblaci, koji donose kišu nastaju uz pomoć vjetrova, tj. bez vjetrova bi nestalo života.
Kada zemlja ne bi imala nagib od 23.5 stepan, ne bi bilo zahlađenja na polovima zemlje i utjecaj sunca bi bio različit za svaki dan. Da nije tako vjetrovi koji pušu od ekvatora prema sjeveru i jugu i obratno pretvarali bi se u razorne oluje. Osim toga, zbog različite debljine atmosfere na polovima i ekvatoru, u gornjem dijelu zraka formiraju se jedne, a u donjem druge struje, što omogućava da vjetrovi pušu iz različitih smjerova.
Svake godine na zemlju padne oko 500 milijardi tona kiše, i isto toliko ispari. Statičnost ove vrijednosti ima ključnu ulogu u osiguranju života na zemlji.
Voda, bez koje nema života, za razliku od svih ostalih materija u svemiru se ne počinje širiti kada smrzava, što ima za posljedicu da u čvrstom stanju pluta, za razliku od svih ostalih materija koje tonu kada prelaze u čvrsto stanje. Da ovo nije ovako postepeno bi se smrzavala od dna prema vrhu, što bi uništilo sav život u morima, rijekama, jezerima i okeanima.
Prenošenje vode iz dubine zemlje moguće je zahvaljujući njenim hemijskim karatkeristikama. Da je površinski napon vode nizak, kao što je slučaj sa mnogim tečnostima, biljke ne bil mogle upijati vodu.
Naš život je vezan za pojave koje su poput lanca sa hiljadama karika. Nedostatak samo jedne bi uništio život. Svaka karika je veoma kompleksna i savršena. A lanac je jak čak i kod najslabije karike.
Ovo su samo neke naučne činjenice koje govore da je nemoguće da se teorija spomenuta u naslovu ove teme desila. Zašto?
Da bi se sve ovo ovako poredalo, tj. da bi se stvorili uslovi potrebni za život, koji postoje (ispravite me ako griješim) malo manje od 4 milijarde godina, od kako postoji život na zemlji, neminovno je bezbroj slučajnosti, toliko da ih, gotovo, ne možemo ni pobrojati.
Dalje, ako i pretpostavimo da je moguće da se sve posloži onako kako jeste, na načina kako vi predstavljate – stalnim promjenama, pa upravo te promjene su ono što obara ovu vašu teoriju, jer bi se ovi uslovi vremenom promijenili, zbog toga što su izloženi tim istim promjenama, što bi dovelo do potpunog nestanka života na zemlji.
Ako kažete, kao odgovor na ovu tvrdnju da su ovi uslovi se posložili kako je potrebno i da se više NISU mijenjali, pa vi tad pobijate samo sebe prije bilo kakve daljnje rasprave. Zemlja je nastala prije 4.6 godina, a prvi život prije 3.5 milijardi godina. Po vama su znači prirodni procesi bili podložni mijenjanju 1, a nepromijenjivi su 3.5 milijardi godina. Ovo je jedna nemogućnost s koje god strane da je sagledamo. Jer kako vidjesmo da nauka kaže da je poredak prirodnih pojava potrebnih za nastanak života jako, jako osjetljiv, ali ne puca, drugim riječima – ne mijenja se.
Dalje, ako uzmemo u obzir sve ove parametre, a ne moramo čak ni sve, i njihov ukupni dijapazon u kome se pojavljuju, ka na pr. temperatura koja može biti od nekoliko ,miliona stepeni, pa do apsolutne nule, i sabijemo ih, ili podesimo tako da je moguć život, pa metodu promjena koje su moguće, neovisno za nastanak života, izračunamo metodom matematičke vjerovatnoće, koja se mora uzeti u obzir zbog teorije o slučajnosti. Kada ovome još dodamo i proračun vjerovatnoće za samu evoluciju, možemo u startu reći da vjerovatnoća obara ovu teoriju, zato što je jedna od njenih osnova mutacija, koja je najčešće degenerativna, što znači da je broj promjena korisnih ili pozitivnih promjena uzrokovanih mutacijama u startu smanjen, a svakako treba uzeti u obzir sve releventne podatke i naučne činjenice i saznanja.
Sama pretpostavka ovog proračuna zabrinut, će, vjerujem i najgorljivije zagovornike vaše teorije. A rado bih volio da vidimo rezultat nekog matematičara koji bi se pozabavio ovim zadatkom.
I na kraju,
imam dva pitanja koja me interesuje, kada je ova teorija u pitanju:
1.Kako može biti ova terija činjenica, 100% dokazana, kada se tu radi o milionima godina?
2.Pokažite mi danas evolucijske nakaze, odnosno prelazne oblike, koji teže nekom savršenijem i boljem izgledu i obliku.
Ipak tri pitanja:
3.Kojim instrumentima je Darvin otkrio ovu teoriju, tako nepogrješivo, da je naša civilizacija ni uz pomoć savremenih tehnoloških pomagala nije bolje definisala.
Za ovo pitanje moj dobar jaran – prijatelj od djedinstva mi je dao nepotpun odgovor, pa bih ja zamolio vas, kao stručna lica da me uputite na ispravan odgovor.
U početku nisam, ali evo ipak,odlučio sam da postavim odgovor ovog mog jarana na ovo pitanje želeći time, potajno, da mu se osvetim i dokažem da je nestručan u ovoj oblasti:
"Pa Darvin je gledao u prirodu (pa mi opsuje nešto u stilu ...ti materna, ali mu ja zbog toga što smo jarani nisam zamjerio), a nije gled'o, k'o ti, u ženske stražnjice (pa mi opet opsuje). Da nije bilo ove psovke, možda bih mu i povjerovao, ali ovako sam prinuđen da tražim odgovor od vas.
P.S.
Želio bih da izrazim svoje veliko zadovoljstvo ovim forumom i učesnicima rasprava u njemu. Ovdje vlada potpuna harmonija među svima koji nešto napišu, bez obzira što se drastično razlikuju u mišljenjima. Čak bi se moglo reći da je prisutna velika količina ljubavi i pravednog odnosa prema svim članovima foruma, bez obzira kojem pravcu pripadali i načinu na koji razmišljali. Ja do sada nisam vidio ni jedan oblik vrijeđanja ličnosti ni diskriminacije, s bilo čije strane, na ovom forumu, što nije rijedak slučaj na ostalim forumima koji se pozivaju na slobodu mišljenja i stavova, a u biti su jednostrani i od strane moderatora i učesnika foruma, što će reći – truhli.
Svak čast. Samo da tako nastavimo i u budućnosti. Evo, i ja ulažem svoj dio ljubavi u ovaj forum
, ne bi l' postao još bolji i posjećeniji, pa da se što više nas nauči pravednosti, demokratiji i međusobnom uvažavanju.
