Vještak dr.
Abdulah Kučukalić je izjavio da je imao zadatak da izvrše psihijatrijski timski pregled Mutap Alise, da pregledaju medicinsku dokumentaciju koja im je dostavljena, zatim da procijene mentalno stanje svjedoka Mutap Alise, utvrde da li ona boluje od neke duševne bolesti, da li je sposobna da upravlja svojim postupcima, može li učestvovati u sudskom postupku, kakva je njena projekcija događaja koji se desio 08.02.2016. godine, kojom prilikom je Memić Dženan zadobio povredu usljed kojih je preminuo, da li se njen iskaz može smatrati vjerodostojnim, kakav je bio njen odnos prema bivšem momku Ploskić Mirzi te prema preminulom Memić Dženanu, da li se kod nje može registrovati neko psihičko oboljenje koje je u vezi sa gubitkom sjećanja Navedeno je bio zadatak za tim vještaka u sastavu profesor Kučukalić, profesor Alma Bravo i magistar klinički psiholog Dervović Elvedina. Vještak je izjavio da su imali na uvid i podatke iz spisa Tužilaštva, izjava Alise Mutap u Tužilaštvu, izjava policijskog službenika svjedoka Hrvat Nedžada, medicinsku dokumentaciju koja je bila iz Kliničkog centra univerziteta u Sarajevu Klinike za urgentnu medicinu, takođe imali su uvid i u nalaz CT-a odnosno CT-a koji je tako bio urađen, ultrazvučne dijagnostike, te podatke iz zdravstvenog kartona Mutap Alise gdje je registrirano da Mutap Alisa boluje od bolesti epilepsije tipa apsansa još iz perioda djetinjstva, da se liječila i da se liječi kod dječijeg prvo neurofiziologa
i da redovno uzima antiepileptičnu terapiju. Nakon detaljnog objašnjenja koje metode su koristili vještak je iznio svoj zaključak: da su utvrdili da Mutap Alisa ne boluje od neke duševne hronične bolesti psihotičnog karaktera, da je prosječnih intelektualnih sposobnosti, da nema kognitivne disfunkcionalnosti, da boluje od epilepsije tipa apsansa već duže vrijeme, koja je dijagnosticirana i zbog te bolesti uzima terapiju antiepileptike redovno, što je razloga da su ti napadi apsansa dosta reducirani bili u 2015. godini, zaključili su da je kritičnog događaja Mutap Alisa bila povrijeđena te povrede su registrirane u medicinskoj dokumentaciji Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu i postavljena je dijagnoza nagnječenje glave, istezanje vrata i nagnječenje tijela kod Mutap Alise što su lake tjelesne povrede. Takođe je u toku tog pregleda urađen i CT mozga koji je bio uredan kao i ultrazvuk unutarnjih organa koji je urađen takođe je bio u granicama normale. U tom nalazu od 09.02. je ljekar takođe napisao da je Mutap Alisa svjesna prilikom pregleda, orijentisana, komunikativna, adekvatno odgovara na postavljena pitanja, što onda po zaključku vještaka isključuje mogućnost da ta registrovana povreda glave koju je dobila može uticati na pojavu amnezije. Što se tiče psihičkih simptoma registrovali su da postoji čitav niz psihičkih tegoba koje je Mutap Alisa ispoljavala nakon stresnog događaja, traumatskog događaja, radilo se o vrlo bolnim traumatskih sjećanjima koja kod svake osobe praktično izazivaju nelagodu, anksioznost, depresivnost, intunzivna sjećanja, simptome izbjegavanja zatim konverzivne simptome, sumnjičavost, podrozivost, što su sve registrirali i na kliničkom planu i putem testova koje je uradila kolegica psihilog, te su razmišljali da li ti postratumatski stresni događaji mogu uticati na neku pojavu amnezije,i zaključili da bez obzira što su oni bili intenzivni snažni, jaki što je osoba mogla koristiti neke psihološke mehanizme odbrane potiskivanje, pa potiskivati te bolne neprijatne događaje u nesvjesni dio psihe, to bi moglo rezultirati eventualnom nekom parcijalnom amnezijom, ali jedna totalna amnezija koja je bila prisutna ne bi mogla biti vjerodostojna na osnovu ovog psihiloškog mehanizma, da je u ovom slučaju moguće da je imala neke fragmente gubitka sjećanja ali ne i totalnu amneziju, u ovakvim slučajevima kad neka osoba doživi neku jaku psihičku traumu koja je i kontinuirana i bolna i nepodnošljiva za ličnost ona želi da sačuva svoj integritet ali na normalan način svjesno ne može uraditi, onda koristi mehanizam potiskivanja, da je to odbrambeni mehanizam s kojim se ta neprijatna bolna sjećanja potiskuju u nesvjesni dio psihe i ona i na taj način isključuje sjećanje na te događaje, što se može desiti u slučajevima kao što je ovaj nakon traume, ali da su to fragmentalna nesjećanja koja se brzo vraćaju i u ovom konkretnom slučaju ne može se govoriti isključivo da se radilo o psihogenoj ameneziji, zato što se ovdje radi o jednoj totalnoj amneziji za jedan određeni period to je retrograrna 19
amenzija koja ne može biti puzrokovana toliko psihičkom traumom kao što ovaj slučaj. Što se tiče vjerodostojnosti iskaza vještak navodi da nisu našli neke elemente koji bi ih upućivali da taj iskaz nije vjerodostojan, da sve što je Mutap Alisa izlagala bilo je praćeno adekvatnim emocijama i ponašanjem u skladu sa sadržajem govora iznošenja a također nisu registrovali kontradikcije između iskaza koje je dala u tužilašvu i koje je dala njima, nisu konstatovali nikakve promjene u strukturi ličnosti koje bi eventualno mogle predisponirati osobu da daje lažni iskaz tako da smatraju da njen iskaz nije mogao biti istinit i vjerodostojan. Odnos Alise prema Memić Dženanu bio je vrlo prožet pozitivnim emocijama ona je suosjećala sa ovaj gubitkom svog momka s kojim je bila u jednoj kraćoj vezi od mjesec dana, ispoljavala je empatiju sa tragičnim događajem odnosno prema umrloj osobi. U
toku njihove veze nikad nije imala neka neugodna iskustva sa Memić Dženanom naprotiv bilo je to jedna lijepa veza koju je ona prihvatila i u kojoj je uživala. Na unakrsna pitanja dbrane vještak potvrdi da kod vrste epilepsije koju ima Alisa Mutap nema tonične grčeve i dugotrajni gubitak svijesti postiktalno stanje u kojem je osoba smeteno zbunjena, dekocentrisana, nego ima samo kratkotrajne gubitke svijesti od četiri do dvadeset sekundi maksimalno tako da se često ti napadi ostaju i neprimijećeni jer osoba se samo zagleda možda u jednu tačku možda u tom trenutku ne odgovori. Na pitanje da li bi nakon 10, 15 sekundi taj napad prestao odnosno svijest se povratila i ona nastavila razgovor koji mnogi i ne registruju, kao jedna praznina na par sekundi u sječanju te da terapija koju ona uzima djeluje preventivno za pojavu kriza svijesti, vještak potvrdi da u konkretnom slučaju nije u pitanju povreda mozga koja bi upućivala na to da bi eventualno mogla imati amneziju zbog povrede.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
citiram: Potres mozga je postojao, postoji dijagnoza i tu nema spora a Ct nalaz je pokazao da nema ostecenja mozga
Amnezija nakon potresa mozga
Udarci u glavu, kad ne dolazi do proboja lubanje, a koji su dovoljno jaki da uzrokuju potres mozga (privremeni poremećaj svijesti uzrokovan povredom glave bez proboja lubanje) najčešći su uzrok amnezije. Takva vrsta amnezije zove se posttraumatska amnezija (PTA) (Buters, Delis, 1995.). Koma koja slijedi iza jakog udarca u glavu obično traje nekoliko sekundi ili minuta (u teškim slučajevima može trajati tjednima). Kad osoba dođe k svijesti, javlja se razdoblje smetenosti. Nakon razdoblja smetenosti provodi se testiranje koje obično pokazuje da postoji trajna retrogradna amnezija za događaje koji su doveli do udarca u glavu i trajna anterogradna amnezija za mnoge događaje koji su se zbili
tijekom razdoblja smetenosti.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
smètenōst ž <G -osti, I -osti/-ošću>
DEFINICIJA
stanje ili osobina onoga koji je smeten; smušenost; konfuzija
Moze li neko adekvatno odgovarati na neka obicna pitanja (ime prezime) a da je smeten ili u konfuziji.
Moze.
