Hrvat iz Hrvatske wrote: ↑10/11/2025 11:21
Interesantno je vidjeti kako su "hrvatski" i bošnjački ljevičari stali u obranu srpskog naciste medakovića pa čak i kad su saznali da je stao uz karadžića. To mogu objasniti samo jugoslavenskim odgojem koji je širio bestijalnu mržnju prema Hrvatima i Hrvatskoj. Sreća pa smo se izbavili iz te tamnice svakim danom je jasnije kakva je to antihrvatska tvorevina bila.
Razmišljam o onome što se desilo i onome što e biti. Već se nekoliko dana šaputalo da je Tito umro, ali da se to još taji dok se vrhuška ne dogovori što i kako dalje. Patka ili ne, logični zaključak je bio da se Tito neće izvući. Prije toga se šaputalo da mu je amputirana noga, ali da se to ne smije znati.
I to je jasno, jer Tito je legenda. Legende mogu biti i žive i mrtve, legende mogu umrijeti, nestati, prestati i izblijediti, ali to da se jednoj legendi amputira noga - to jednostavno ne ide.
Svima je jasno da je ovo prekretnica i kraj jedne epohe, te da slijedi nešto drugo čiju konačnicu nitko ne može predvidjeti. Jalta je tema broj jedan - mnogi žele konačnu realizaciju Jalte s granicom na rijeci Drini i s „Kineskim zidom“ prema svemu onome što zovemo bizantinskim mentalitetom i balkanlukom.
I moja Đamka je promijenila ime. Prvo se je zvala Sajmište, jer je tu preseljeno sajmište kako bi bivše Sajmište moglo biti Sveučilišni trg, pa onda Trg N, jer je trg čekao ime. Za vrijeme rata je iz Meštrovićevog rotonda napravljena džamija s tri minareta i trg se zvao Trg Kulina bana, poslije rata su minareti srušeni, iz džamije je napravljen Muzej narodnog oslobođenja, a trg je dobio ime Trg žrtava fašizma, jer je u Studentskom domu bio ustaški zatvor.
Naš trg zovemo Đamka, a ne Trg žrtava fašizma i velimo da stanujemo na Đamki. Nitko od nas ne voli ime Trg žrtava fašizma, a kad sam pitao mamu kako bi se morao zvati naš trg, rekla je „Trg N, ako ne znaju ništa pametnije!“ A mami sve vjerujem - i kada mi nije jasno!
S imenima u kvartu zbiljam nekaj grdo mućkaju, ali mi mali se ne damo jer znamo da iza svega stoje žbiri kao naš novi pazikuća Kuščević! Na Krešiću su napisali da je to „Lenjinov trg“, u kvart je došel i neki „I.G. Kovačić“, na Studentski dom su nam nabili „Moša Pijade“, a Kuščević nam je čak probal prodati kako je za „Ulicu socijalističke revolucije“ zgodno reći “Socka”. Svašta! Zrno mu je odmah otpilio da je to najveća pljuga u svemiru, da nas nemreju zveslati jerbo nismo sisali vesla, i da si možeju pisat' kaj hoćeju i kam' god hoćeju, kad svi znaju da je to Zvonimirova!
Pored toga, Grdinićka nam je rekla da se ni Kraševa ulica ne zove po keksima koje volimo, ali mi i dalje govorimo “Kraševa” jer sada ima i čokoladica na kojima piše “Kraš”.
Ni s muzejom nije baš sve jasno i zato svi velimo „Muzej“ i točka! Kad sam pitao mamu, veli da je to napravio Ivan Meštrović, da je sve od bijelog bračkog kamena i nek' ostalo slobodno preskočim, a dida mi veli da još uvijek može i da neće pričati o stvarima koje mu idu na jetra - od nekakvog „narodnog oslobođenja“ do „revolucije naroda Hrvatske“.
Devetka staje, izlazim, vidim ime stanice i slijedi adrenalinski šok - piše „Trg Žrtava fašizma“! Ma koji ih je vrag na to tentao? Sada su zeznuli i tramvajsku stanicu i putnike, kao da im nije bilo dovoljno to što su prije toga do daske zaribali i kuće i stanare, koji su nakon deset lijepih godina Trga hrvatskih velikana, ponovno dobili svoje redne brojeve žrtava fašizma.
Zato sada naš kralj Zvonimir, kralj Držislav, knez Mislav i knez Višeslav pomognut kraljem Petrom Krešimirom, pod ruku s Franjom Račkim pomognutim knezom Mutimirom, a time i počeci hrvatske državnost, doživljavaju jadni politikantsko-urbani postkomunistički crescendo na Trgu Žrtava fašizma, umjesto da im se povijesni putevi spoje na Trgu hrvatskih velikana.
A ovi naši pritom znaju da je monstruozna dimenzija fašističkih zločina svima dobro poznata, i da ćemo se uvijek duboko pokloniti pred žrtvama fašizma. ALI istovremeno, kao da ne znaju da još danas, u stoljeću dvadesetprvom, ne znamo gdje su završili brojni naši koje je nakon završetka II. Svjetskog rata, i to čak još nekoliko godina nakon završetka rata, u ime „smrti fašizma i slobode naroda“, bez suđenja i zadnje poruke obitelji, progutala noć u OZNA-udbaškom aranžmanu Onih bezdušnih – čije su „tekovine“ s kostima do Ljubljane ostale bez uličice ili puta partizansko-komunističkih žrtava, makar negdje na periferiji grada.
Zašto i čemu ovakvo silovanje sjećanja i nasilje nad Gradom? Amnezija, kompleks, auto-cenzura, teror manjine koja je svojevremeno na Trgu hrvatskih velikana protestirala tražeći natrag Trg Žrtava fašizma – ne znam! Ali, netko nam prodaje maglu, jer nije problem što Zagreb nema Trg Sveučilišta.
Pa zaboga, nešto slično ne pada na pamet nikome u Europi, nego baš nama koji nismo bili niti fašisti, niti antisemiti, niti-niti! Ni Njemačka i Italija kao glavni protagonisti zločina fašizma, ni zemlje od Španjolske do Norveške sa svojim protagonistima, preko Francuske koja pored onih svojih prije, eto i u ovom stoljeću kao zastupnika u Europski parlament lansira neonacionalista, antisemitista, rasista i neofašista J-M Le Pena – nitko ne robuje crnim flekama vlastite prošlosti kao mi!
Da, da - kroz decenije su nas dobro „opremili“ s ulicama, trgovima, spomenicima, muzejima, literaturom... ali ja, dugih sjećanja i otporan na sve vidove intelektualne torture, uvijek ću tvrditi isto, makar samo radi dvije paradne sablje, jedne kapetanske (Zdenko M.) i jedne generalske (Vlado M.) koje stoje iznad kamina u dnevnoj sobi: „Činjenice! Zločin ostaje zločin! Afirmacija zločina je isto svojevrsni zločin! Osuda tog zločina je obveza i dug!“ I zato se moj odnos u proteklim decenijama nije promijenio: tempi passati, život je odavno otišao dalje; ali ako netko udari u te stare žice, čuti će uvijek isto: ne želim niti praštati niti prihvaćati iz pozicije apstraktnog humanizma koji u izvoru, žarištu i konačnici slijedi liniju „razumjeti – opravdati – prihvatiti“. I zato danas, baš na ovoj stanici dodajem: Dosta je svega toga bilo - maknite konačno ta imena iz mojeg Grada!
I zato je Kosta iz dvorišta na broju 3 u pravu kad veli: „Ja bi' Trgu hrvatskih velikana vratil ime Trg Burze, tak' da se Trgu Žrtava fašizma može vratiti ime Trg hrvatskih velikana, a na “Sheraton” bi' nabil adresu Trg Žrtava fašizma 1, jer baš tam' bu Europa najbolje vidla kak' mi njegujemo tekovine antifašizma
Kaži da si nacionalista i šovinista, bez da kažeš da si nacionalista i šovinista na purgerski način. Preneseno sa bloga "Zagrebački memento", sa inače jako dobrim tekstovima, ali ga mora usrati ovakav nacionalistički proljev
Do bana Jelačića su u saboru pričali što na latinskom, što na mađarskom jeziku u toj monarhiji, dok su u obe Jugoslavije bili ravnopravan i punopravan narod, što u Banovini Hrvatskoj, što u SR Hrvatskoj, ali oni uporno negiraju i prave se ludi. Kakva su prava imali u Istri pod Italijom to da ne spominjem 
