pemanapemani wrote:Jedno pitanje za @Džontra i @Hafisa.
Zašto toliki, u najmanju ruku, respekt prema Srbima, a odbojnost prema Bošnjacima?
Zaista mi je glupo i nadasve apsurdno izjašnjavati se, samo, moram reći da govorim iz perspektive Bosanca katoličkog porijekla koji čitav život (skoro 33 g.) živi u Sarajevu.
Velika većina moje obitelji su bosanski Hrvati. Tu moju "perspektivu" Bosanca poznaje određen broj ljudi sa kojima svakodnevno kontaktiram. Svi ostali me u ogromnoj većini smatraju Hrvatom.
Znači, na svojoj koži osjećam kako je živjeti u većinski bošnjačkoj sredini, a dobro sam osjetio kako je živjeti u većinski srpskoj sredini. Komparirajući ove dvije sredine, bošnjačku i srpsku, ne mogu od stida progovarati o manjkavostima i problemima u većinski bošnjačkoj sredini u uporedbi sa segregacijskim sistemom u većinski srpskoj sredini.
Nažalost, potvrđuju me fakti. To je na kraju statistika Biskupske konferencije potvrdila, Hrvati su bukvalno etnički očišćeni i poniženi u svakom smislu, na teritoriju manjeg entiteta.
Koliko vidim, probaš ovdje prodavati pohabanu robu zvana čuvena bošnjačka multikulturalnost, koja je kao što malo dijete zna, prispodobiva isklučivo za taj etnos u BiH, dok su ostale većinske sredine valjda ekstremno nacionalne (da ne koristimo onaj odavno prokurvani izraz - fašističke).
Vjeruješ li mi, danas tu nema nikakve razlike...
Da dodamo još nešto. Hrvatska ''većinska'' područja u BiH odavno su se...hajdemo reći ''raznježila'', hoću reći nisu to tako rigidne sredine kako većina delegata ovdje pokušava prikazati...dok recimo u tim tzv. multikulturalnim sredinama danas imamo sasvim obrnut proces...ali hajde da ne tupim o tome previše na ovoj temi.
Da se vratim na pitanje
''Zašto toliki, u najmanju ruku, respekt prema Srbima, a odbojnost prema Bošnjacima?''
Ne bih rekao da je respekt, ali iznijeti ću jednu činjenicu koja je realnost: postoji jedna zavidna razina međusobnog...neću reći respekta....ali postoji jedna određena doza popuštanja one međunacionalne napetosti iz doba devedesetih, i to u običnom čovjeku, ne u političarima. to se vjerojatno i dogodilo načinom na koji se vodi politika od strane nacionalnih oligarhija, tako da je vremenom nastupilo otrežnjenje, prihvaćanje nekih današnjih realnosti koje su izgleda nepromjenjive, podvukla se i neka crta nakon svega, glave ohladile i osjećaji reterirali nalik skoro na one iz Titinog doba. Jednostavno nema plamena...nema srdžbe....
Dok se druge strane imamo narastajući plimni viktimološki val i produciranje imagea vječne žrtve i neshvaćene dobre duše...i stalno čeprkanje po starim ranama koje izgleda nema kraja, ali ni jasnog cilja...vrzino kolo.
Kad se pogleda realno ovih zadnjih dvadeset i pet godina: Svi smo mi ovdje dobrano naguženi..i jedni i drugi i treći. Ovo što se dobilo danas....za ovo nije bilo vrijedno ni nahladiti se, a ne izgubiti dio tijela a ne dao bog i glavu.