kluz franjo wrote:Da poredamo neke stvari, a na osnovu onoga što je CIN objavio (CIN smatram prilično vjerodostojnim).
Zakon i propise o javnim nabavkama mogu da prekrše (kako i sam naziv kaže) samo javne institucije i ustanove.
U ovom konkretnom slučaju je CIN i pružio činjenice da je u javnoj ustanovi Opća bolnica došlo do kršenja propisa o javnim nabavkama.
Privatna firma tj. ovlašteno lice iste ne može da prekrši propise o javnim nabavkama.
Da pojasnim. Da je identičan ugovor skopljen sa privatnom ordinacijom, ne bi postojao osnov za javne nabavke, a tako ni za članak.
Privatna firma tj. ovlašteno lice je moglo u ovom konkretnom slučaju prekršiti neke druge zakone i/ili propise.
Npr.
- Ako su identične proizvode istog proizvođača drugim kupcima - nepacijentima Opće bolnice - prodavali po drugačijim, nižim cijenama (prekršaj u nadležnosti tržišne inspekcije) ili ako su ucjenom, mitom ili na drugi način privolili odgovorna lica u Općoj bolnici na sklapanje ovakvog ugovora (krivično djelo u nadležnosti tužilaštva).
CIN u ovom istraživanju nije tematizirao ništa od gore navedenih mogućih slučajeva, niti je to pitanje špekulativno postavio.
Da zaključimo ovaj formalni dio prekršajno-krivične odgovornosti.
Posao utvrđivanja prekršajne i/ili krivične odgovornosti nadležnih u Općoj bolnici (za šta je CIN ponudio čvrste elemente) i/ili privatne firme dobavljača (o čemu u članku nije bilo govora), nemaju ni novinari, ni stranački organi, već inspekcija i tužilaštvo.
Sa druge strane, u politici postoji nešto što se zove politička odgovornost.
Dakle ako neka stranka svojim političkim programom i djelovanjem ukazuje na propuste u sistemu, koji omogućuju "muljanja" preko leđa građana, onda je politički nedopustivo da u svojim najvišim stranačkim organima ima osobu koja direkto učestvuje u održavanju takvog "muljatorskog" sistema, čak i kada ta osoba sa stanovišta zakona nije u prekršaju.
Baroš je donirao uređaj bolnici sa "usmenim" dogovorom, to jeste pod uslovom da se pacijenti šalju kod njih da kupe leće i otopinu. Dakle, ili će bolnica slati pacijente Barošu ili nema uređaja.
Nema razlike u tome da li ja kao vlasnik ili direktor male kopirnice dam direktoru javne institucije novac a direktor te institucije u zamjenu šalje građane isključivo meni da kopiraju dokumente, kupuju formulare itd i ne prihvata dokumente ili formulare koji kod mene nisu iskopirani ili kupljeni ili da kao vlasnik ili direktor renomirane optičke radnje dam instituciji mito u vidu uređaja a u zamjenu direktor ili uposlenici te institucije šalju građane da kod mene kupuju po duplo većim cijenama materijal potreban za dobijanje usluge u toj instituciji. A što je još gore, radi se o ucjeni zdravljem, dakle najprljaviji oblik ucjene, dovođenje ljudi u najranjiviju poziciju prijeteći im zdravstvenim stanjem.
Klasično podmićivanje. A tada nema veze da li privatnik podmićuje instituciju, mito je mito i privatnik je takođe krivično odgovoran.
Nije problem što Baroš prodaje leće i otopine po duplo većim cijenama.
Problem je što je Baroš rekao bolnici "Evo vam uređaj a u zamjenu svi pacijenti moraju kod mene kupiti leće i otopinu. Ako ne bude tako neću vam dati uređaj". Pa u bolnici kažu pacijentima "Ako ne dokažete da su leće i otopina kupljeni kod Baroša, nećemo vas operisati".
A dokaz da su i Baroš i bolnica svjesno išli u krivično djelo je to da u ugovoru o donaciji, ako je vjerovati CIN-u, postoji klauzula po kojem pacijenti nisu obavezni kupovati kod bilo kojeg određenog prodavača. Dakle, odrediti da se samo kod njih mora kupovati je protivzakonito i svi su to znali. Tako da je ugovor napravljen formalno OK. Ali u praksi se ne operišu pacijenti koji nisu kupili kod Baroša.
To je taj nezvanični usmeni dio ugovora u 4 oka i nigdje zabilježen, a koji je podmićivanje.
I da Baroš nema veze sa tim, samo je bolnica kriva!?