Na piku je uvijek bilo prevara i bit će
Ali da pođemo od sebe. Da se npr. bavimo prodajom vozila

i da kupujemo vani vozila sa lizinga, na način kako i drugi kupuju vozila, i ovdje i vani, vidimo vozilo na netu, licitiramo, prođemo, kupimo, dovučemo, prodamo....i dođe kupac koji je zainteresovan za vozilo sa nekih pređenih 150 kkm, pogleda vozilo, sva mu se dokumentacija koja se posjeduje daje na uvid, i on ga pregleda eventualno odvuče na pregled, kupi sa lošim gumama, i nakon 3 mjeseca mu strada turbina, i da li sam ja ili ti prevarant

Ja sam kupio takvo vozilo, takvog ga i prodajem, nisam u obavezi gume mijenjati niti istraživati stanje vozila.
Na licitacijama nema da ideš da probaš vozilo, da ga provjeravaš u servisima i sl, ponuditi se vozilo, dobiješ uz vozilo papire, licitiraj ili ne, tvoja odluka, hoćeš ili nećeš. Ljudi preprodavci koji tako kupuju vozila, mogu samo kratko pogledat vozilo, a vozila ima koliko hoćeš, i nose one spravice za detektovanje da li je fabrički lim ili je farbano. Mnogi kupuju preko neta, i većina tako kupuje, bez da vide uživo auto.
Nema tu prevare. Sad, pitanje renomea prodavca je druga stvar, koliko on gubi zbog toga, ali to je za prodavca sastavni dio posla. Prodavcu je stalo da kupac bude zadovoljan, i da dođe ponovo ili nekome te preporuči, ali to je biznis, i kod kupovine gledaš da prođeš jeftinije ili da ga dobiješ po nekoj realnoj cijeni ili cijeni koju možeš ti ponuditi a koja ti dalje u preprodaji omogućuje određeni profit. Kod prodaje polovnih vozila, prodavac ne smije muljati sa kilometražom, servisnom historijom i sa porijeklom vozila, odnosno stvarima koje ne smiješ prepravljati. Sve drugo, zamjena dijelova, farbanje, popravljanje, uljepšavanje, to smiješ raditi, i nisi u pravnoj obavezi to saopštiti kupcu. Možeš kupcu garantovati, da nikad nije auto udarano, da nije farbano, možeš mu garantovati za kvarove, to je stvar poslovne politike, ali ne moraš ako ne možeš ili ne želiš
