Izrael je opet pocinio zlocin!

[Bosanac sa dna kace]

Kako je Izrael doveo Gazu do ruba humanitarne katastrofe (Avi Shlaim)

Profesor međunarodnih odnosa na Oxfordu Avi Shlaim služio je izraelsku vojsku i nikad nije dovodio u pitanje legitimitet države Izrael. Ali nemilosrdni izraelski napad na Gazu doveo ga je do poražavajućih zaključaka.

Jedini način da razumijemo besmisleni rat Izraela u Gazi je razumijevanje njegovog historijskog konteksta. Uspostavljanje države Izrael u maju 1948. donijelo je ogromnu nepravdu Palestincima. Britanski zvaničnici bili su ogorčeni zbog otvorene američke naklonosti prema novonastaloj državi. Sir John Troutbeck 2. juna 1948. pisao je ministru vanjskih poslova Ernestu Bevinu da su Amerikanci odgovorni za stvaranje mafijaške države na čijem je čelu “krajnje beskrupulozna garnitura lidera”. Smatrao sam da je ova ocjena preteška, ali brutalni napad Izraela na stanovništvo Gaze i saučesništvo Bushove administracije u ovom napadu ponovo je otvorilo to pitanje.

Pišem kao čovjek koji je odano služio u izraelskoj vojsci sredinom 1960–ih i koji nikad nije dovodio u pitanje legitimitet države Izrael u granicama iz 1967. Ono što odlučno odbacujem je cionistički kolonijalni projekt izvan Zelene linije. Izraelska okupacija Zapadne obale i Pojasa Gaze nakon Junskog rata 1967. nije imala veze s uspostavljanjem sigurnosti već je u potpunosti bila teritorijalna ekspanzija. Njen cilj je bilo stvaranje Velikog Izraela uspostavljanjem permanentne političke, ekonomske i vojne kontrole palestinskih teritorija. A posljedica je jedna od najdužih i najbrutalnijih vojnih okupacija savremenog doba.

Četiri decenije izraelske kontrole nanijele su neprocjenjivu štetu ekonomiji Pojasa Gaze. Uz ogroman broj izbjeglica koje su se od 1948. sabijale u uskom pojasu zemljišta, bez infrastrukture i prirodnih resursa, perspektiva Gaze nikad nije bila sjajna. Međutim, Gaza nije tek primjer nerazvijene ekonomije, već primjer jedinstveno okrutnog namjernog sprečavanja razvoja. Da upotrijebimo biblijski izraz, Izrael je stanovnike Gaze natjerao “da budu drvosječe i vodonoše”, pretvorio ih u izvor jeftine radne snage i zatvoreno tržište za izraelsku robu. Razvoj lokalne privrede aktivno je sprečavan kako bi Palestincima postalo nemoguće prekinuti zavisnost od Izraela i uspostaviti ekonomske preduvjete nužne za stvarnu političku nezavisnost.

Gaza je klasični slučaj kolonijalne eksploatacije u postkolonijalnom dobu. Jevrejska naselja na okupiranim teritorijama su nemoralna, ilegalna i nepremostiva prepreka miru. Ona su u isto vrijeme oruđe za eksploataciju i simbol mrske okupacije. U 2005. jevrejskih kolonista je bilo samo 8.000 u poređenju s 1,4 miliona lokalnih stanovnika. Ipak, kolonisti su kontrolirali 25% teritorija, 40% obradivog zemljišta i lavovski dio deficitarnih vodenih resursa. U neposrednoj blizini ovih stranih uljeza većina lokalnog stanovništva živjela je u krajnjem siromaštvu i nezamislivoj bijedi. Osamdeset posto njih još uvijek preživljava s manje od 2 dolara dnevno. Uvjeti života u Pojasu Gaze još uvijek predstavljaju uvredu za civilizacijske vrijednosti, snažan poticaj za otpor i plodno tlo za politički ekstremizam.

U augustu 2005. vlada Likuda na čelu s Arielom Sharonom izvela je unilateralno izraelsko povlačenje iz Gaze, povlačeći svih 8.000 kolonista i uništavajući kuće i farme koje su ostale iza njih. Hamas, islamski pokret otpora, proveo je efektivnu kampanju da istjera Izraelce iz Gaze. Povlačenje je predstavljalo poniženje za izraelsku armiju (IDF). Sharon je povlačenje iz Gaze svijetu predstavio kao doprinos mirnom rješenju koje podrazumijeva stvaranje dvije države. Ali godinu dana kasnije novih 12.000 Izraelaca doselilo se na Zapadnu obalu, još više reducirajući prostor nezavisne palestinske države. Otimanje teritorija i stvaranje mira, jednostavno, ne idu zajedno. Izrael je imao izbor i izabrao je teritorij umjesto mira.

Stvarna svrha ovog poteza bila je ponovno jednostrano iscrtavanje granica Velikog Izraela priključivanjem glavnih blokova naselja na Zapadnoj obali državi Izrael. Prema tome, povlačenje iz Gaze nije bilo uvertira za mirovni sporazum s Palestinskom samoupravom, već uvertira za dalju cionističku ekspanziju na Zapadnoj obali. To je bio jednostrani izraelski potez shvaćen, po mom mišljenju, pogrešno – kao izraelski nacionalni interes. Utemeljeno na potpunom odbacivanju palestinskog nacionalnog identiteta, povlačenje iz Gaze bilo je dio dugoročnih napora da se palestinskom narodu ospori bilo kakvo nezavisno političko postojanje u njihovoj zemlji.
Izraelski kolonisti su se povukli, ali izraelski vojnici su nastavili kontrolisati sve puteve u Pojas Gaze s kopna, mora i iz zraka. Gaza je preko noći pretvorena u zatvor na otvorenom. Od tog trenutka izraelske zračne snage uživale su neograničenu slobodu da bacaju bombe, izazivaju zvučne eksplozije leteći nisko i probijajući zvučne zidove i teroriziraju bespomoćne stanovnike ovog zatvora.

Izrael voli sebe opisivati kao otok demokratije u moru autoritarnih režima. Međutim, Izrael nikad u cijeloj svojoj historiji nije uradio ništa da promovira demokratiju na arapskoj strani već je dao značajan doprinos njenom ugrožavanju. Izrael ima dug historijat tajne saradnje s reakcionarnim arapskim režimima na suzbijanju palestinskog nacionalizma. Uprkos svim ograničenjima, palestinski narod je uspio izgraditi jedinu istinsku demokratiju u arapskom svijetu, uz, možda, izuzetak Libana. U januaru 2006. slobodni i pravedni izbori za Zakonodavno vijeće na vlast su doveli većinsku Hamasovu vladu. Izrael je, međutim, odbio priznati demokratski izabranu vlast, tvrdeći da je Hamas čista teroristička organizacija.

Amerika i Evropska unija sramotno su se pridružile Izraelu u bojkotiranju i demoniziranju Hamasove vlade i pokušaju da je sruši uskraćivanjem prihoda od poreza i strane pomoći. Prema tome, ova bizarna situacija razvila se uz značajan doprinos međunarodne zajednice koja je uvela ekonomske sankcija ne za okupatora već za okupirane, ne protiv tlačitelja – već protiv potlačenih.
Kao i toliko puta u tragičnoj historiji Palestine, žrtve su okrivljene za svoju nesreću. Izraelska propagandna mašinerija konstantno je širila ideju da su Palestinci teroristi, da odbijaju suživot unutar jevrejske države, da je njihov nacionalizam zapravo antisemitizam, da je Hamas samo grupa vjerskih fanatika i da islam i demokratija ne idu zajedno. Ali jednostavna istina je da je palestinski narod sasvim normalan narod s normalnim željama. Oni nisu ni bolji ni gori od bilo koje druge nacionalne grupe. Ono što oni žele, iznad svega, jeste komad teritorija koji će moći zvati svojim i na kojem će moći živjeti slobodno i dostojanstveno.

Poput drugih radikalnih pokreta, Hamas je počeo ublažavati svoj politički program nakon što je došao na vlast. Od ideološkog odbacivanja bilo kakvog sporazuma, počeo se kretati ka pragmatičnom prihvatanju rješenja baziranog na dvije države. U martu 2007. Hamas i Fatah formirali su vladu nacionalnog jedinstva koja je bila spremna pregovarati s Izraelom oko dugoročnog prekida vatre. Međutim, Izrael je odbio pregovarati s vladom u kojoj se nalazi Hamas.

Izrael je nastavio igrati staru igru “zavadi, pa vladaj” između rivalskih palestinskih frakcija. U kasnim 1980–im podržao je tek nastali Hamas kako bi oslabio Fatah, sekularni nacionalistički pokret koji je vodio Jaser Arafat. Sada je Izrael počeo ohrabrivati korumpirane i povodljive vođe Fataha da zbace svoje religiozne političke rivale i ponovo osvoje vlast. Agresivni američki neokonzervativci učestvovali su u mračnoj zavjeri raspirivanja palestinskog građanskog rata. Njihovo uplitanje bilo je glavni faktor koji je doveo do pada vlade nacionalnog jedinstva i natjerao Hamas da osvoji vlast u Gazi u junu 2007. kako bi spriječio Fatahov državni udar.

Rat koji je Izrael započeo u Gazi 27. decembra bio je kulminacija niza sukoba s vladom Hamasa. Međutim, u širem smislu, to je rat između Izraela i palestinskog naroda, zato što je narod izabrao stranku koja će biti na vlasti. Zvanični cilj rata je slabljenje Hamasa i pojačavanje pritiska sve dok njegove vođe ne pristanu na novi prekid vatre pod izraelskim uvjetima. Nezvanični cilj je osigurati da svijet Palestince u Gazi posmatra isključivo kao humanitarni problem i na taj način opstruirati njihovu borbu za nezavisnost i državu.

Izbor trenutka za rat bio je određen političkim oportunizmom. Opći izbori su zakazani za 10. februar, a u pripremama za izbore svi glavni kandidati traže priliku da dokažu svoju snagu. Armijski vrh bio je nestrpljiv da Hamasu zada razorni udarac kako bi skinuo mrlju nanesenu njihovom ugledu neuspjehom u ratu protiv Hezbollaha u Libanu u julu 2006. Beskrupulozni izraelski lideri također su mogli računati na apatiju i nesposobnost prozapadnih arapskih režima i slijepu podršku predsjednika Busha u suton njegovog mandata u Bijeloj kući. Bush se odmah našao na usluzi, svaljujući svu krivicu za krizu na Hamas, stavljajući veto na prijedloge Vijeća sigurnosti UN–a za trenutni prekid vatre i dajući Izraelu zeleno svjetlo za kopnenu invaziju Gaze.

Kao i uvijek, moćni Izrael tvrdi da je žrtva palestinske agresije, ali totalna asimetrija u odnosu snaga između dvije strane ostavlja vrlo malo prostora za sumnju u to ko je stvarna žrtva. Ovo je, zapravo, borba između Davida i Golijata, ali je biblijska slika obrnuta – mali i goloruki palestinski David suočava se s teško naoružanim, nemilosrdnim i nadmoćnim izraelskim Golijatom. Pribjegavanje brutalnoj vojnoj sili praćeno je, kao i uvijek, prodornom retorikom žrtve i mješavinom samosažalijevanja i samoopravdavanja. U hebrejskom je ovo poznato kao sindrom “bokhim ve–yorim” – pucanje i plakanje.

Ni Hamas, zasigurno, nije potpuno nevin u ovom konfliktu. Lišen plodova svoje izborne pobjede i suočen s beskrupuloznim protivnikom, pribjegao je oruđu slabih – teroru. Militanti iz Hamasa i Islamskog džihada nastavili su lansirati rakete Kassam na izraelska naselja blizu granice s Gazom sve dok Egipat nije posredovao da se uspostavi šestomjesečno primirje u junu prošle godine. Šteta nanesena ovim primitivnim raketama bila je minimalna, ali je njihov psihološki utjecaj bio ogroman i potakao je javnost da traži zaštitu od svoje vlade. U takvim okolnostima Izrael je imao pravo djelovati u cilju samoodbrane, ali njegova reakcija na “bockanje” raketnim napadima bila je potpuno nesrazmjerna. Brojke govore same za sebe. Tokom tri godine nakon povlačenja iz Gaze od ispaljenih raketa je poginulo 11 Izraelaca. S druge strane, samo u 2005. godini IDF je ubio 1.290 Palestinaca u Gazi, među njima 222 djece.

Kakve god bile brojke, ubijanje civila je pogrešno. Ovo pravilo važi za Izrael kao i za Hamas, ali sve što je Izrael uradio je nekontrolisana i neprekidna brutalnost prema stanovništvu Gaze. Izrael je također nastavio blokadu Gaze nakon što je primirje stupilo na snagu što je, u očima Hamasovih lidera, doprinijelo kršenju sporazuma. Tokom primirja Izrael je sprečavao bilo kakav izvoz iz Pojasa Gaze, što je očigledno narušavanje dogovora iz 2005. i što je značajno smanjilo mogućnosti za zapošljavanje. Prema zvaničnim podacima, u Gazi je 49,1% stanovništva nezaposleno. U isto vrijeme, Izrael je drastično ograničio broj kamiona koji prevoze hranu, gorivo, plin za domaćinstva, rezervne dijelove za vodovodna i sanitarna postrojenja i medicinske zalihe u Gazu. Teško je shvatiti kako je izgladnjivanje i smrzavanje civila u Gazi moglo zaštititi stanovnike na izraelskoj strani granice. Ali čak i da jeste, to bi još uvijek bilo nemoralno i jedna vrsta kolektivnog kažnjavanja koja je strogo zabranjena međunarodnim humanitarnim pravom.

Brutalnost izraelskih vojnika potpuno je u skladu s dvoličnošću njihovih glasnogovornika. Osam mjeseci prije započinjanja trenutnog rata u Gazi Izrael je osnovao Nacionalnu direkciju za informiranje. Ključne poruke ove direkcije medijima bile su da je Hamas prekršio sporazum o primirju, da je cilj Izraela da odbrani svoje stanovništvo i da se izraelske snage maksimalno trude da ne povrijede nevine civile. Izraelski stručnjaci za obmanjivanje javnosti bili su izuzetno uspješni u širenju ove poruke. Ali, u suštini, njihova propaganda je samo hrpa laži.
Ogroman jaz dijeli stvarnu prirodu izraelskih akcija od retorike njihovih glasnogovornika. Nije Hamas prekršio primirje već izraelska vojska. Uradila je to upadom u Gazu 4. novembra kada je ubijeno šest pripadnika Hamasa. Cilj Izraela nije samo odbrana stanovništva, već nastojanje da skine s vlasti Hamas u Gazi tako što će narod okrenuti protiv njih. I daleko od nastojanja da poštedi civile, Izrael je kriv za neselektivno bombardovanje i trogodišnju blokadu koja je milion i po stanovnika Gaze dovela na rub humanitarne katastrofe.
Biblijska kazna “oko za oko” već je dovoljno okrutna. Ali izgleda da izraelska bezumna ofanziva protiv Gaze slijedi logiku “oko za trepavicu”. Nakon osam dana bombardovanja, čiji je crni bilans bio preko 400 mrtvih Palestinaca i 4 Izraelca, ambiciozni kabinet naredio je kopnenu invaziju Gaze čije su posljedice nesagledive.

Nikakva vojna eskalacija ne može Izraelu pružiti imunitet od raketnih napada militarističkog krila Hamasa. Uprkos ubijanju i razaranju kojima ih je Izrael obasuo, oni su nastavili pružati otpor i ispaljivati svoje rakete. To je pokret koji slavi žrtvovanje i mučeništvo. Jednostavno, ne postoji vojno rješenje za sukob između ove dvije zajednice. Problem s izraelskim konceptom sigurnosti je to što on negira čak i elementarnu sigurnost drugoj zajednici. Jedini način da Izrael postigne sigurnost nije pucanje, već pregovori s Hamasom, koji je više puta objavio svoju spremnost da pregovara o dugoročnom primirju na 20, 30 ili čak 50 godina s jevrejskom državom u granicama kakve su bile prije 1967. godine. Izrael je odbio ovu ponudu iz istog razloga zbog kojeg je odbacio mirovni plan Arapske lige iz 2002. – zato što uključuje ustupke i kompromise.

Nakon ovog kratkog uvida u činjenice o Izraelu u posljednje četiri decenije teško se oteti zaključku da je on zaista postao “otpadnička država” s "krajnje beskrupuloznom garniturom lidera ". “Otpadnička država” je država koja stalno krši međunarodno pravo, posjeduje oružje za masovno uništenje i prakticira terorizam – korištenje nasilja nad civilima u političke svrhe. Izrael ispunjava svaki od ova tri kriterija. Istinski cilj Izraela nije miroljubiva koegzistencija s palestinskim susjedima već vojna dominacija. On nastavlja pogoršavati greške iz prošlosti novim i još pogubnijim. Političari, kao i svi drugi, naravno, imaju pravo ponavljati laži i greške iz prošlosti. Ali nisu obavezni da to rade.


• Avi Shlaim je profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Oxford i autor knjiga “Željezni zid: Izrael i arapski svijet” i “Lav od Jordana: Život kralja Huseina u ratu i miru”.
Izvor: Preporod

[Bosanac sa dna kace]

pratim temu,ali nekad ne mogu ,a da se javim.Da se samo uzme u obzir da je površina o kojoj raspravljamo 20.000 km2,znači dupjo manja od BiH.Ukupno ima cca 13 miliona stanovnika,a zagovara se povratak 4 miliona.Ja samo skrećem pažnju na fakte,jer mnogi diskutuju,a ne znaju činjenice,koje su neumoljive.Poziva se na svjetske sile.Bile su dvije,svijet više nije bipolarn ,a i onda se grešilo.Nato savez je cementiran,istorijskim,civilizacijskim vezivom svojih ondašnjih članica,koje su imale antagonizme,ali ih znaju prevazići u ime globalnog interesa.Varšavski blok je bio klimava tvorevina pokorenih vazala,koji ne može biti jedinstvena sila.

Ne znam ni ko si ni sta si,ali sa ovim svojim postom si napisao da nisi ni sekunde normalna licnos...ovdje je rijec o jednom genocidu nad jednim narodom,a koliko ih ima i na koliko se povrsine nalaze,to nije ni bitno...

genocid je u toku,da li to svatas!?

Sram te bilo za ovaj post i preko ovog svoga posta te prijavljujem za ban...

ne kontam

[zonbirile]

valjda čovjek krenuo u rat,a ja ga pomeo.Eto za to je najbolje na javljati se.Čestitam Latini,ne slažem se baš sa svim,ali branim pravo da kaže.Ljudi nikako da shvate,da pišuči ovde,ne mogu ni pomoći ni odmaći u zaustavljanju evidentnog genocida.Saznati nešto,nije na odmet,a suludo pljuvanje...

[MA DAJ...]

valjda čovjek krenuo u rat,a ja ga pomeo.Eto za to je najbolje na javljati se.Čestitam Latini,ne slažem se baš sa svim,ali branim pravo da kaže.Ljudi nikako da shvate,da pišuči ovde,ne mogu ni pomoći ni odmaći u zaustavljanju evidentnog genocida.Saznati nešto,nije na odmet,a suludo pljuvanje...

ma daj,jos sad se pravis blesav...znam ja za stanje u gazi,ali ti hoces da kazes kako je to podrucije jako gusto naseljeno i da je normalno da toliko pogine civila,posebno djece...
a za ovo da sam krenuo u rat,jako nisko od takvih poput tebe i slicnih...

[JThomas]

pa neizbježno jeste, nemoguće je bombardovati tako gusto naseljeno područje da ne ginu civili i to masovno. riječ je o jednom od najnaseljenijih područja na zemlji (doduše, i zato je što direktno što indirektno kriv sam izrael)

problem je u tome što je za činjenicu da civili masovno ginu izraelu u najboljem mogućem slučaju svejedno, a u najgorem i direktni cilj.

[MA DAJ...]

pa neizbježno jeste, nemoguće je bombardovati tako gusto naseljeno područje da ne ginu civili i to masovno. riječ je o jednom od najnaseljenijih područja na zemlji (doduše, i zato je što direktno što indirektno kriv sam izrael)

problem je u tome što je za činjenicu da civili masovno ginu izraelu u najboljem mogućem slučaju svejedno, a u najgorem i direktni cilj.

Jako zanimljivo razmisljanje,sad sam se prisjetio sudbine ljudi iz Varsavsog getoa...slicnost nevjerovatna.

[Latina]

Mislis da je moguce da sam ga vec napisao? Prije nekoliko stranica?

Ne mogu naci taj post. Da li bi bio ljubazan da ga citiras ?

Znaci nemas misljenje. Toliko o tvom doprinosu temi i namjerama na istoj.

[arzuhal]

Elhamdulillah da se Šeher malo probudio.
Sa današnjeg protesta:

[Latina]

Deborah Orr: The deaths of children – and sense

The INDEPENDENT - Saturday, 17 January 2009

Many may imagine that the deaths of almost 300 children during the latest Gaza offensive, and the photographs the world has seen of Palestinian children maimed or killed, will give even the most right-wing of Israelis pause for thought. Unfortunately, as far as the hardliners are concerned, the opposite is the case.

Former Israeli prime minister, and one of the founders of the Israeli state, Golda Meir, long ago came up with a much-quoted formula which defined the killing of Palestinian children by Israelis as just another of the crimes that Arabs committed against Israel. "We can forgive the Arabs for killing our children," she claimed. "We cannot forgive them for forcing us to kill their children."

So there we have it. According to this specious logic, the more Palestinian children the Israeli army kills, the more wronged and the more victimised the most enthusiastic perpetrators and supporters of such indiscriminate inhumanity believe themselves to be.

This is just one of the many reasons why the Israeli right is so impervious to accusations of disproportionality. Every crime Israel commits against Palestinians is widely rationalised instead as a crime the Palestinians have committed against Israel. There is no disproportionality, because all wrongs are Palestinian wrongs. Even the use of white phosphorus is, no doubt, the inevitable result of the Palestinians' refusal to submit to Israel's devout wish for peace, on its terms.

There was a second part to Meir's quote. She also claimed: "We will have peace with the Arabs when they love their children more than they hate us." The essential truth, really, is that neither people loves its children quite enough to give up its desire for a national homeland, just so that its children can be protected from what is, in essence, a 60-year-long civil war. In that alone, these two Semite peoples can claim some equality.

One people has such a homeland, however, while the other still does not. It is always important to declare one's support for the state of Israel, if not its actions. But it is important as well to remember exactly where all these troublesome and aggressive Palestinians came from, at the start of Israel's great struggle for peace.

The 700,000 Palestinians expelled from Israel when it was created in 1948 have grown in six decades to four million stateless individuals. Initially, the 700,000 wanted to be allowed to return to their homes, and it also has to be remembered that many of those were as opposed to the existence of Israel then as Hamas still are.

Only since the Oslo accords failed, largely because they did not address the fundamental Palestinian demand of the right to return, have Palestinians begun to accept that this demand will never be met by Israel. The majority now realise, belatedly, that the two-state solution offered at Oslo is the best deal they, or their children, are ever likely to get.

Yet this massive, and welcome, concession to the reality of the situation is still not quite enough for Israel's leaders, or for the diplomatic quartet of the US, Russia, the UN and the EU, even though it has ostensibly dedicated itself to achieving a two-state solution. The demand now is for "Palestinian unity". It is not enough for most Palestinians to concede to the two-state solution. All Palestinians must do so before any practical progress can begin.

Yet surely this position is entirely fallacious. At least the continued and vigorous pursuit of a Palestinian homeland on the West Bank (or Judea and Samaria, as Likud leader Benjamin Netanyahu prefers to call it, in his own strange interpretation of the word "conciliatory") would give a clear choice to those many Palestinians in Gaza who do wish to keep their children safe, above all else. The funds and the means for relocation that should have been made available to the Palestinians in 1948 still could be, and a partial solution, at least, would be in sight. This might not solve all of Israel's problems, but it would at least solve some of Palestine's.

The provocations of Hamas have indeed been a contributory factor in the reduction of the children of Gaza into sitting ducks. But if Israelis really believe that Hamas is "forcing" them to kill children, then it is time that they started thinking more creatively and generously about how they can desist from falling prey so very regularly to the manipulations of their enemies. The Israelis are never keen to give the Palestinians what they want. Why, if they really believe the rhetoric that says it is the Palestinians who want their babies to die, do the Israelis so readily make that lonely exception?

[IBM]

Evo odlican komentar jednog naucnika koji se bavi genocidom:

Wednesday, 14 January 2009
Israel's Degenerate War in Gaza
I have referred to the Gaza 'war' in my title but we might question whether it really deserves this label. Hamas have managed to kill only 6 Israeli soldiers, only 2 more than the Israelis themselves with 'friendly fire'. Their rockets have killed 3 more Israeli civilians: this side of their activity is militarily completely pointness, although naturally it brings real fear to civilians in those parts of Israel within range, and so provides the Israeli government with its casus belli. The real story therefore is an almost one-sided assault on Gaza with a death toll of almost 1000 at the time of writing, several thousand wounded, huge damage to the civilian infrastructure and society and a state of terror in which a million and a half civilians, including hundreds of thousands of children, are trapped without even the possibility of flight. To conclude the commentary on Hamas: these consequences of their pathetic rocket fire demonstrate their huge irresponsibility and underlying indifference to the fate of their people.

But the real questions concern Israel's campaign. Clearly Israel had to do something about the rockets, but as Avi Shlaim argues it did not have to do this. For a start it shouldn't have broken the ceasefire by attacking Hamas militants, which precipitated new rocket attacks. And before that it should have recognised the Hamas administration in Gaza when it was elected, and talked to it as well as to the Fatah-led Palestinian Authority. The idea that you can't talk to Hamas because they are 'terrorists' is as absurd as the idea that you can't talk to Israel because it practices (much greater) violence against Palestinian civilians. Of course talking would have meant that Israel would have had, sooner or later, to address justified Palestinian claims for concessions on the underlying injustices of the the Palestine situation - but there is no other way to peace.

What Israel has done instead is to assault Gaza, one of the most densely populated places on earth, from the air and sea and on the ground. Israel claims to be pursuing Hamas, to have killed hundreds of its militants and to be doing its utmost to avoid civilian harm. However we know (despite Israel's restrictions on international media access) that there have been enormous civilian casualties. Several high-profile incidents suggest that in reality care for civilians has been minimal, and both the Red Cross and United Nations agencies have called for investigations with a view to charges of war crimes. Even if Israel has attempted to discriminate in its massive violence, the simple fact that Hamas militants live within dense urban populations means that it is not possible to attack Hamas without also causing massive civilian harm.

Jonathan Freedland argues that 'Britons and Americans have no cause for self-righteousness. The scale of the Israeli offensive is shocking, and yet the killing is not of a greater order than that of the two wars, in Iraq and Afghanistan, in which our very own British troops are taking part. I spoke yesterday with one foreign diplomat based in Jerusalem who recalled how, during an earlier posting in Afghanistan, he had seen the remains of an entire village razed to the ground by American fighter jets in pursuit of a couple of Taliban commanders. "All that was left was rubble and body parts," he says now. Seen in the context of the last seven years, the grim truth is that Israelis are not guilty of a unique crime in Gaza.'
There is much to what Freedland says. But Israel's violence goes beyond the hypocritical risk-transfers of the 'new western way of war' practiced by the USA and UK. Whereas the West certainly attacks its armed enemies in such a way as to cause 'accidental' civilian harm, exposing civilians to greater risk than soldiers, Israel now has a substantial record of targeting civilian populations as such, both by economic and military means. In 2006, it was clear that the huge damage Israel caused to Lebanon's infrastructure, and the massive population movements caused, were intended to pressurise the population into marginalising if not punishing Hizbollah. Likewise in Gaza: Israel imposed a harsh blockade as punishment for Gaza's election of Hamas, restricting the entry and exit of Gaza residents as well as of food, medical supplies and other goods essential for economic and social life of the territory. As Richard Falk, the UN Rapporteur for the Palestinian territories, says, 'There is a consensus among independent legal experts that Israel is an occupying power and is therefore bound by the duties set out in the fourth Geneva convention. The arguments that Israel's blockade is a form of prohibited collective punishment, and that it is in breach of its duty to ensure the population has sufficient food and healthcare as the occupying power, are very strong.'

What seems incontestable is that the war is a continuation of this policy of collective punishment. Israel says it wants to destroy Hamas's capacity to deliver its rockets: while certainly it is attempting to weaken Hamas militarily, Israel knows that it is impossible to prevent it ever launching rockets, by this type of action. No: Israel's extensive harm to civilians is not just the accidental fall-out from its attack on Hamas. It has been so integral to its campaign that it is impossible not to see it in the same light as the blockade: Israel has decided that since economic punishment did not stop many Gazans from supporting Hamas, military punishment is necessary to complete the job. The rows of dead children, the terrorised populations, the overflowing hospitals, all are part of Israel's strategy to subdue the Palestinians of Gaza and compel them to withdraw their consent from Hamas.

Moreover within this campaign, there seems to be an ominous element of targeted mass killing of anyone associated with Hamas as a political organisation. Israel's violence has been directed not just at armed militants but all who are linked to the local state apparatus that Hamas controls - hence the massacre of policemen. This almost seems to be moving in the direction of a kind of 'politicide', or genocide of a political group, within the larger violence against the whole civilian population, summed up in Binyamin Netanyahu's idea of 'removing' Hamas from Gaza altogether.

Taken as a whole, this kind of war is even worse than what the West is doing in Afghanistan. It is of a kind, rather, with the degenerate war practiced by the UK and USA in the Second World War, bombing to bits the cities of Germany and Japan to shatter the morale of the civilian population and destroy the political basis of the regime. However the lessons of those campaigns were that this kind of violence - utterly immoral and outside the laws of war - only works in its most extreme forms, without limit and with a view to unconditional surrender. Before that, in more limited bombing, it mainly reinforces resistance. But Israel, although given far too much leeway by the discredited Bush regime, is subject to global surveillance in a way that the Allies were not. Israel cannot turn Gaza into Hiroshima or Dresden. This bloody campaign will only have the most limited, short-term successes, perhaps not even enough for Kadima and Labour to save their electoral skins, and certainly not enough to give Israel security. Security cannot come by military means.

http://theorypolitics.blogspot.com/

[2407]

Izraelski kabinet izglasao unilateralni prekid vatre(citaj! agresije).
Agresija bi trebala prestati u 01.00h po BiH vremenu.

Upravo slusam presicu na kojoj olmert govori kako su postigli ciljeve(!?), kako ce trupe ostati jos neko vrijeme u gazi, kako zadrzavaju pravo da uzvrate ako ih Hamas napadne, kako im je zao svake palestinske zrtve uglavno slicna patetika....bla bla bla

Samo da se se osvrnem na ciljeve. Prema ovim lazovima, agresija je pocela sa jednim ciljem a to je da se obustavi raketiranje izraela da bi se zastitilo stanovnistvo u juznom izraelu. Danas je ispaljeno oko 20-ak raketa na izrael(sto je i bio prosjek u ove tri sedmice). Nijedan dan nije protekao a da desetine raketa nisu poljetela prema izraelu. Da li je ispunjen glavni cilj? Nije! I coravom bi trebalo sada biti jasno da je ovo uradjeno da se dobije koji glas vise na izborima, da se malo isprse sa svojojm vojnom moci na nejakom civilnom stanovnistvu. Uz sve to na ruku im je isla tranzicija moci sa jedne na drugu izraelsku marionetu(tj. americkog predsjednika).
Da se razumijemo cionisti su nanjeli ogromnu stetu palestincima i hamasu, ali nisu postigli ciljeve zbog kojih su, ko lafa, izraelske odbrambene snage krenule u napad. Uspjeli su podijeliti jos vise islamske zemlje. Ali mislim da su nanijeli i sebi veliku stetu. Jer dosta svijeta su tek sada vidjeli ko i sta je cionisticki izrael, i ti koji su vidjeli su sigurno napravili zaokret od 180 stepeni u svom misljnju i svojim simpatijama prema cionistima.

Koliko ce trajati ova obustava gresije vatre ostaje da vidimo. Do sada, jednostrane obustave su davale slabe rezultate.
Pozdrav

[Hunkar]

"Ehud Barak [the defence minister] has been quoted ... as saying that Israel has achieved almost all its goals.
...
About 1,230 Gazans have been killed in Gaza since the offensive began, according to UN and Palestinian medical sources. At least 13 Israelis have died, three of them civilians.
Izvor: http://english.aljazeera.net//news/midd ... 24660.html

Znaci "goals" su ocito sto vise mrtvih Palestinaca, pogotovo djece. A ovo "almost" ... znaci da jos nisu zavrsili. Daj Boze da se smiri ... daj Boze ... Cak nekako imam osjecaj da je ovo neka zamka ... da cekaju Hamas da baci raketu pa da opet krenu, ali sada sa jacim alibijem ... ne daj Boze ...

[eddina]

Čijim suzama verovati
Infrastruktura Hamasa potpuno je uništena, a mogućnosti za lansiranje raketa na naše gradove sada su osetno manje, izjavio je juče načelnik Generalštaba izraelskih odbrambenih snaga general Gabi Aškenazi

Suze za ocem ubijenim u tenkovskom napadu na Rafu (Foto Beta)

LAZANSKI „POLITIKIN” IZVEŠTAČ U GAZI
Rafa, granica Egipta, Izraela i Gaze, 17. januara – Tek ovde shvatio sam smisao peščanog časovnika. Jer u pustinji vreme ne da polako curi, već kao da stoji. Na ovom mestu zapravo počinje Sinaj, sve okolo je pustinja s retkim rastinjem. Kontejner kućice, prazna benzinska i naftna burad na masnoj i od nafte crnoj zemlji – pesku, nekoliko izgorelih olupina kamiona, nastrešnice, pocepane maskirne mreže koje vijore na vetru i egipatski oklopni transporter na peščanom uzvišenju. Scenografija kao u vreme filma sa temom iz Drugog svetskog rata „Taksi za Tobruk”.

Sa ove strane granice, izraelski vojnik ležerno korača pored rampe. Između je veliki betonski zid. Ispod zida ide „Filadelfija koridor”, mreža od najmanje 300 većih i manjih tunela i podzemnih galerija koje je Hamas ilegalno i uz podršku severnokorejskih inženjera izgradio u proteklih nekoliko godina. Kroz te tunele išao je skoro celokupni transport vojnog materijala, pre svega municije i sastavnih delova za rakete tipa „kasam”, ali i za iranske verzije projektila tipa „grad”. Godinama je to prolazilo kroz „Filadelfija koridor”, ime su mu dali Izraelci, a da niko u Egiptu ništa nije preduzimao. U međuvremenu, Hamas je za tri poslednje godine iz područja Gaze lansirao više od 8.000 raketa „kasam” na gradove i naselja na jugu Izraela. U Sderotu je uništeno 188 kuća, u Aškelonu 243, u Berševi 20, u Netivotu 28 kuća, u Ofakimu 13, u gradu Ašdodu 232 kuće, u Gederi deset kuća... Rakete koje je lansirao Hamas vrlo su primitivna tehnologija, veoma su neprecizne i služe samo za gađanje većih ciljeva kao što su gradovi.

Izraelski borbeni avioni gađali su proteklih dana tunele i podzemne galerije „Filadelfija koridora” specijalnim bombama tipa „banker blaster” koje probijaju i osam metara betona, tako da se može pretpostaviti da je „Filadelfija” najvećim delom i uništena.

„Infrastruktura Hamasa potpuno je uništena, a mogućnosti za lansiranje raketa na naše gradove sada su osetno manje”, izjavio je juče u obraćanju svojim vojnicima načelnik Generalštaba izraelskih odbrambenih snaga general Gabi Aškenazi. Istovremeno, on je pohvalio ulogu rezervista, koji su ovog puta izneli glavni teret u sve tri faze kopnenih borbenih operacija protiv Hamasa.

Što se tiče samog urbanog područja Gaze, izraelska kopnena vojska nije koristila višecevne bacače raketa, već samohodnu artiljeriju od 155 mm i bilo je sa stručne strane vrlo zanimljivo posmatrati sinhronizovanu paljbu tih haubica na tačkaste ciljeve u Gazi. Upotreba artiljerije za gađanje tačkastih, odnosno pojedinačnih ciljeva u gradskom području Gaze pokazuje nastojanje izraelske strane da se gubici palestinskih civila ipak svedu na najmanju meru. Naravno, u ovakvom tipu ratnog sukoba civilne žrtve vrlo je teško izbeći, pa kada me je jedan francuski novinar ovde, dok smo zajedno gledali pravu fosfornu kišu poput suza od specijalnih rasprskavajućih bombi na nebu iznad, upitao da li i meni izgleda da Gaza plače, nisam znao šta da mu odgovorim. Da, Gaza plače, ali zašto?

Posle 22 dana ratnih okršaja operacija „Izlivanje olova” bliži se kraju. Može se očekivati da će izraelska vlada, možda već danas, proglasiti jednostrani prekid vatre, ali i da neće direktno pregovarati sa Hamasom. Za Izrael, Hamas je teroristička organizacija i ništa više.

Ostaje dilema može li se uopšte i pronaći objektivan odgovor na pitanje: ko je kriv za suze u Gazi? I šta ćemo sa suzama na drugoj strani?

Dakle, čijim suzama verovati?

Miroslav Lazanski

[JBL]

eddina:
Jel ti ovo ozbiljno citiras beogradsku Politiku? Lazanskog?

[[Matrix]]

eddina:
Jel ti ovo ozbiljno citiras beogradsku Politiku? Lazanskog?

Ma lazanski samo potvrdjuje ono sto trubimo evo 20 dana.Za njega Gaza je vojni poligon,
prilika da se vidi kako se samohodnim haubicama,avionima,helikopterima gadjaju tackasti
objekti.Totalna dehumanizacija svega,nije ni cudo da Izraelski vojnici nemaju gruznju
savjesti,pa to su nekakvi tacksti objekti.Medju tim objektima,400 djece imenom i pezimenom
nekoliko stotina teskih bogalja potpuni ljudski holocaust.Kako je moguc ovakav zaborav,kako
je moguce ovako efikasno ubijediti ljude da su tackasti objekti,a tako tesko dozvati u njima
"ljudsko bilo sta ljudsko".

jedan friend kaze da je to hipnoza racionalizma,sve je pretvoreno u poziv i duznost (call of duty,jel ?)
Jedan pilot toliko sebe racionalizira (kroz poziv i duznost) da se sasvim kao covjek odvoji od onoga za sta je odgovoran.
Je li moguce zaista da je racionalizam postao opasniji od "opijuma naroda" (religije) ?!
Svjeverna Koreja tvrdi da je pretvorila 30 kg plutonija u oruzje,hocemo li imati uskoro vrhinac
te racionalisticke ideologije ,da neko upotrijebi i A-bombu na "tackaste objekte"?!.

[bogoljub]

- Redžep Tajip Erdoan je rekao da Izrael treba biti isključen iz UN-a: Kako je državi, koja ne poštuje rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, uopće dopušteno da prekorači njegov prag?

- Katar i Mauritanija su zbog genocida u Gazi prekinuli veze sa Izraelom.

- Condoleeza Rice, gospođa koja je sastavila tekst rezolucije UN-a za koju nije glasala nakon naloga iz Izraela, i Cipni Livni, ratni zločinac, su danas potpisali memorandum o međusobnom razumijevanju. Mi dijelimo iste moralne vrijednosti, izjavila je Riceova.
Znamo, nema potrebe naglašavati. Genocid u Gazi, genocidna prošlost Izraela, genocid u Iraku, Abu Grajb, Guantanamo, itd. svjedoče o tome.

[Hunkar]

- Redžep Tajip Erdoan je rekao da Izrael treba biti isključen iz UN-a: Kako je državi, koja ne poštuje rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, uopće dopušteno da prekorači njegov prag?

Neka se on poklopi i ne pravi vazan ... lahko je pricati ... nisu ni pokusali prekinuti diplomatske odnose sa Izraelom, cak su ga stovise i podrzavali sve ove godine. Ova izjava je licemjerna.

[2407]

eddina:
Jel ti ovo ozbiljno citiras beogradsku Politiku? Lazanskog?

Ma lazanski samo potvrdjuje ono sto trubimo evo 20 dana.Za njega Gaza je vojni poligon,
prilika da se vidi kako se samohodnim haubicama,avionima,helikopterima gadjaju tackasti
objekti.Totalna dehumanizacija svega,nije ni cudo da Izraelski vojnici nemaju gruznju
savjesti,pa to su nekakvi tacksti objekti.Medju tim objektima,400 djece imenom i pezimenom
nekoliko stotina teskih bogalja potpuni ljudski holocaust.Kako je moguc ovakav zaborav,kako
je moguce ovako efikasno ubijediti ljude da su tackasti objekti,a tako tesko dozvati u njima
"ljudsko bilo sta ljudsko".

jedan friend kaze da je to hipnoza racionalizma,sve je pretvoreno u poziv i duznost (call of duty,jel ?)
Jedan pilot toliko sebe racionalizira (kroz poziv i duznost) da se sasvim kao covjek odvoji od onoga za sta je odgovoran.
Je li moguce zaista da je racionalizam postao opasniji od "opijuma naroda" (religije) ?!
Svjeverna Koreja tvrdi da je pretvorila 30 kg plutonija u oruzje,hocemo li imati uskoro vrhinac
te racionalisticke ideologije ,da neko upotrijebi i A-bombu na "tackaste objekte"?!.

Ovako za to kaze jedan Izraelski politicki analiticar:

Israelis who have served in the “IDF…know that the task of the army is not only to defend the state in the battlefield against a foreign army, but to demolish the rights of innocent people just because they are Araboushim* living in territories that God promised to us [the Jews].” Yoram Peri

*"Araboushim," the jewish slang counterpart of "kike" or "nigger."

[bogoljub]

- Redžep Tajip Erdoan je rekao da Izrael treba biti isključen iz UN-a: Kako je državi, koja ne poštuje rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, uopće dopušteno da prekorači njegov prag?

Neka se on poklopi i ne pravi vazan ... lahko je pricati ... nisu ni pokusali prekinuti diplomatske odnose sa Izraelom, cak su ga stovise i podrzavali sve ove godine. Ova izjava je licemjerna.

Slazem se u potpunosti!
U ova 22 dana, svi su pokazali svoje lice. UN, vijece sigurnosti UN, Sva ona drustva koja se dusaju u Ljudska Prava i Demokratiom na zapadu, i sve one nazovi islamske zemlje koje se boje Amerike i Izreala. I neka se boje i treba da se boje kad su takvi kakvi su!

Malo sam pregledao i analizirao Agresiju kojom su Izraelci htjeli da kazne palestinski narod zato sto je na izborima izabrao Hamas. Kao da je osnovni cilj bio da se Palestinci primoraju da vise nevole Hamas! Ovim sto je Izrael uradio, zasigurno je prouzrokovao suprotno prizeljkivanom. Iako je ubio oko 1200 vecinom neduznih, zasigurno, zasigurno i zasigurno poslije Hamasove hrabre ustrajnosti, upornosti i odbrane, medju palestincima su dobili velike simpatije i pristalice.
A ako pogledamo drugu stranu; Izrael!
u posljednjih 22 dana,: jednostavno, nepostoji zdrav ljudski razum, a da nije osudio GENOCID nad Palestincima,
nepostoji zdrav ljudski razum koji nije osudio Izrael za svu neljudskost koju su uradili.
maltene, nepostoji drzava na ovoj zemaljskoj kugli u kojoj se nije viorila zastava Palestine, i podrzali Palestinci!

[Latina]

- Redžep Tajip Erdoan je rekao da Izrael treba biti isključen iz UN-a: Kako je državi, koja ne poštuje rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, uopće dopušteno da prekorači njegov prag?

Neka se on poklopi i ne pravi vazan ... lahko je pricati ... nisu ni pokusali prekinuti diplomatske odnose sa Izraelom, cak su ga stovise i podrzavali sve ove godine. Ova izjava je licemjerna.

Izrael je potvrdio sve o cemu diskutujemo u protekle 3 sedmice. Ako zavlada tisina i ljudi pocnu shvatati sta im se to zapravo desilo, da li ce Hamas biti toliko posten da prizna vlastitom narodu koliko je nemocan da ostvari ono sto im je obecao ? Da li ce Hamas u narednim danima sici s vlasti zbog broja civilnih zrtava u Gazi i potpune nesposobnosti da se suprotstavi Izraelu u bilo kom aspektu ( citaj diplomatski ne postoji jer vecina diplomatija ih uopste ne priznaje, sigurnosni ne postoji kao sto smo mogli primijetiti, kao ni odbrambeni ) ? U cemu je fol - imaju dobru pricu ? Sta ?

Izraelski politicari slusaju svoj narod, i da im je neko nanio gubitke kakvi su naneseni Palestincima, to bi bio momentalni kraj tih politicara. Palestinci od Hamasa nemaju nikakvu korist. Nacin na koji ih Hamas vodi ide samo u jednom pravcu ( 1130 mrtvih, 5200 ranjenih za 3 sedmice ). Ovako bi ih mogao voditi i Savez Planinara ( s tim sto bi steta sigurno bila manja ).

[ulpinian]

Gledam jučer na PRESS TV-u, gost Francis Boil, kaže kako ga je Ahmedinedzad ovlastio da u ime Irana traži u UN-u osnivanje suda koji će suditi zločine u Gazi. Navodno ga u tome podržavaju Malezija, Pakistan i još neke druge zemlje sa većinski islamskim stanovništvom. Na pitanje, zašto baš Ahmedinedzad kaže da su Iranci jedini koji imaju petlju reći NE fašizmu, a da su ostale zemlje klasične američke kolonije. Bice interesantno vidjeti šta će se desiti sa ovim (iako mi svi znamo da od toga 99,999999% nema ništa ali et'). Zanima me... pošto situaciju u Palestini po pitanju vlasti otprilike liči na situaciju u BiH 93 sa Izetbegovicem i Abdićem gdje je Hamas Izetbegovic, a izdajnički Fatah = Abdić. Koliko sam ja upućen u politiku palestine ( volio bih da me neko ispravi ako griješim) svi palestinski ambasadori su članovi Fataha. Da li mi našim prilozima za narod Gaze pomažemo Fatah, obzirom da je i ambasador Palestine u BiH "Fatahovac" (pretpostavljam) ? Ima li Hamas ikakve koristi od novca koji se sakuplja za njega ?

[sect0r]

ljudi, hajde da budemo pametni. Izrael se preracunao? ne vjerujem. ne vjerujem da su napravili iti jedan jedini pogresan korak. rusenje hamasa zasigurno nije bio cilj. srusiti im cijelu infrastrukturu - ne bas. ionako nisu imali Bog zna sta za rusenje. sto bi im rusili ista kad su ih ionako drzali u toru kao ovce? da ih istjeraju? dat ce im priliku da se sad povuku iz gaze mirnim putem? prvo cemo vas tuci, a onda cete vidjeti da ne mozete tu opstati pa cete sami napustiti to podrucje? sta ako ne? sta ako su postigli kontra efekt i hamas sad bude jos vise dizan u nebesa jer se takvoj sili oduprio 20 i kusur dana i najzad odustali i povukli se? zadati strah okolnim zemljama da ne pokusavaju nista slicno? ali kako kad se slabi hamas tako dugo oduprio? zele izazvati da ih neko napadne misleci kako su oslabili pa da tek onda pokazu svoju moc?

jel neko zna rezultate jucerasnjeg odnosno sad vec prekojucerasnjeg sastanka tzv. lidera tzv. muslimanskih zemalja? ne vjerujem da su oni ikakav dogovor postigli, a jos manje da su oni zasluzni za prekid agresije.

jesu im (izraelu) mozda platili da se povuce?

spika da je izrael ostvario svoje ciljeve - barem one za koje mi obicni smrtnici znamo - je nerealna.

[jeza u ledja]

Eno, znao sam!! Izraelci se povlace u 5 do 12. Vise nego ocito zasto.
Napisah prije par sedmica kako se Bush prije godinu dana zalozio za rijesavanje izraelsko-palestinskog sukoba do kraja svog mandata. I evo pred sam kraj imamo ovo. Zakljucke izvlacite sami.

Fuj.

[jeza u ledja]

Izraelske novine Haaretz:

Last update - 02:53 16/01/2009


Go your own way
By Yossi Sarid


Recently, 200 American historians were asked to sum up the term of their 43rd president and to rank him on the scale of presidents. He was ranked last, at the end of a close race with James Buchanan, leaving behind him a shorn superpower.

Four days from now the 44th president will be sworn in and the entire world has sky-high expectations; but not in Israel. Here they expect him to follow in the footsteps of his predecessor, to go nowhere, to stagnate. President George W. Bush liked to drag his feet, to chew gum, without being preoccupied with superfluous thoughts.

You, Barack Hussein Obama, are our last chance, and if that too fades - and evil is determined against us, all hope is lost.
We are the prisoner who is stuck in a cell; without the help of others, we will never succeed in extricating ourselves from the bonds of our natural fear and the historical accounting. And there are no "others" except for America, for which no substitute has been found, even in its time of weakness.

The Israeli politicians - the singers of all the wars - will try to feed you "direct negotiations" and "without external pressure;" these refrains are groundless. Ask your advisers, Dennis Ross and Dan Kurtzer and Martin Indyk, and they will tell you.

They were sold the same stories for too many years. Have they learned their lesson? I wish I was sure of that. After all, under their noses settlements and outposts cropped up and multiplied like poison mushrooms after a shower of government promises. And if it turns out as time goes on that those advisers haven't learned anything and have forgotten everything, you will be better off doing without their services before they cause you to fail as well, and rush to write their belated memoirs and insights.

And don't get too upset by the Israeli lobby in Washington, whose voice is that of Benjamin Netanyahu and not necessarily the voice of Jacob, nor is it the representative voice of the large Jewish community in America. It is hard to be black, who knows as well as you; it is hard to be a Jew, we know; and it's somewhat easier to be a professional Jew in the Diaspora of Washington, D.C., who is more of an Israeli patriot than many Israelis, and no less of one than Evangelist clerics, who are preparing from afar for Armageddon.

In any case, you have no chance of being considered a friend of Israel for long, unless you become a lifelong slave of the next Israeli prime minister. Look what happened this week to U.S. Secretary of State Condoleezza Rice, who faithfully stuck to former prime minister Ariel Sharon and incumbent Prime Minister Ehud Olmert, and when she dared to abstain in a vote after eight years of being under the thumb, suddenly turned into the friend of the Palestinians, just like our Channel 2 news presenter Yonit Levy, whom you don't know yet. Our prime minister hastened like a spoiled brat to embarrass her in public, as though he had never placed a masterful hand on Condi's shoulder, as is his wont when it comes to leaders, and never patted her lightly on the shoulder with arrogant chumminess.

That's what will happen to you when you don't agree to wag like a tail; you will also be interrupted in the middle of a meeting in Philadelphia and reprimanded, when you announce your intention of talking to Iran and Syria, and perhaps to Hezbollah and Hamas as well. On the contrary, follow your own path and talk to them, talk to everyone, talk to anyone who is willing to talk. For eight years they didn't talk, they only tried to educate the entire world using sanctions and the sword, and this is the result.

[sect0r]

Eno, znao sam!! Izraelci se povlace u 5 do 12. Vise nego ocito zasto.
Napisah prije par sedmica kako se Bush prije godinu dana zalozio za rijesavanje izraelsko-palestinskog sukoba do kraja svog mandata. I evo pred sam kraj imamo ovo. Zakljucke izvlacite sami.

Fuj.

de brate daj nam kakvih informacija ne pratimo svi te dogadjaje redovno. hajd pls . hvala