Forum Klix.ba

dgL_ wrote: ↑08/02/2024 23:30 Imal neko od forumaša da se osjeća potrošeno nakon 6-7 godina rada? Onako da nema puno volje.. a kad pomisliš da promjeniš posao nemaš elana da se dokazuješ negdje drugo da bi bio primjećen? Ja sam u tom raspoloženju zadnjih par mjeseci pa reko da vidim jesam li sam

zippoo87 wrote: ↑09/02/2024 13:54

Kiki_Musampa wrote: ↑09/02/2024 13:37

dgL_ wrote: ↑08/02/2024 23:30 Imal neko od forumaša da se osjeća potrošeno nakon 6-7 godina rada? Onako da nema puno volje.. a kad pomisliš da promjeniš posao nemaš elana da se dokazuješ negdje drugo da bi bio primjećen? Ja sam u tom raspoloženju zadnjih par mjeseci pa reko da vidim jesam li sam

Itekako. 15 godina sam na ovom poslu,sve se oko mene mijenja,a ja ko zabetoniran. Nije mi loše,mogao sam i napredovati, al djavo ne da mira.
Srećom imam ogromne fiksne troškove,koje me odvraćaju od eksperimentisanja...

Ti si gazdi idealan radnik,prototip.
Dugo u firmi,zavaljen u dugogodisnji kredit i bez mogucnosti/ambicija za trazenjem novih izazova
A polako sagorijevas u sebi dok ne izbije negdje...ili na zivce ili na cir na zelucu

Istrazivanja kazu da je max 5 godina koliko covjek bude zadovoljan i sretan na jednoj poziciji i nakon toga dolazi do zasicenja i zelje za promjenom.
Kod mene licno je i manje od 5 godina

Kako, jebi ga, može čoveku prijati da ga u pola sedam ujutru probudi budilnik, da skače iz kreveta, oblači se, na silu se najede, sere, piša, pere zube i češlja se, i onda se probija kroz saobraćaj da bi stigao do mesta gde u suštini pravi grdne pare za nekog drugog, i gde još traže da bude zahvalan što mu je pružena prilika za tako nešto?

Kiki_Musampa wrote: ↑09/02/2024 14:43

zippoo87 wrote: ↑09/02/2024 13:54

Kiki_Musampa wrote: ↑09/02/2024 13:37

Itekako. 15 godina sam na ovom poslu,sve se oko mene mijenja,a ja ko zabetoniran. Nije mi loše,mogao sam i napredovati, al djavo ne da mira.
Srećom imam ogromne fiksne troškove,koje me odvraćaju od eksperimentisanja...

Ti si gazdi idealan radnik,prototip.
Dugo u firmi,zavaljen u dugogodisnji kredit i bez mogucnosti/ambicija za trazenjem novih izazova
A polako sagorijevas u sebi dok ne izbije negdje...ili na zivce ili na cir na zelucu

Istrazivanja kazu da je max 5 godina koliko covjek bude zadovoljan i sretan na jednoj poziciji i nakon toga dolazi do zasicenja i zelje za promjenom.
Kod mene licno je i manje od 5 godina

Kredit 0 malaka Sa djecom,pogotovo više njih , čovjek prestaje gledati sebe, nego djecu. A to što bih se ja kofrčio, ne trebaju moja djeca da ispaštaju. Trenutno im mogu većinu želja ispuniti. Napustio bih zbog nepoštivanja prava,plate i mobinga. Sobzirom, da sve od toga imam, moj mozak je problem.

zippoo87 wrote: ↑09/02/2024 15:22

Kiki_Musampa wrote: ↑09/02/2024 14:43

zippoo87 wrote: ↑09/02/2024 13:54
Ti si gazdi idealan radnik,prototip.
Dugo u firmi,zavaljen u dugogodisnji kredit i bez mogucnosti/ambicija za trazenjem novih izazova
A polako sagorijevas u sebi dok ne izbije negdje...ili na zivce ili na cir na zelucu

Istrazivanja kazu da je max 5 godina koliko covjek bude zadovoljan i sretan na jednoj poziciji i nakon toga dolazi do zasicenja i zelje za promjenom.
Kod mene licno je i manje od 5 godina

Kredit 0 malaka Sa djecom,pogotovo više njih , čovjek prestaje gledati sebe, nego djecu. A to što bih se ja kofrčio, ne trebaju moja djeca da ispaštaju. Trenutno im mogu većinu želja ispuniti. Napustio bih zbog nepoštivanja prava,plate i mobinga. Sobzirom, da sve od toga imam, moj mozak je problem.

Pa to i jeste najveci problem,sto te lome na sve nacine i ne postuju,ma koliko dobar bio a znaju da si ti u nekoj situaciji gdje moras trpiti.Onda se to odrazi na covjekovo zdravlje i psihu i pojavi se ona zeravica u zeludcu koja tinja .

Ali vjeruj iz licnog iskustva,nijedan posao nije vrijedan zdravlja i da psihicki izgoris...poslije se sve poslozi,ne treba trpiti nista.
Evo ja vise ne trpim i u svemu mi je bolje,od finansija,zivota,spavam kao beba,nema stresa i nerovoze .

zippoo87 wrote: ↑09/02/2024 15:22 Ali vjeruj iz licnog iskustva,nijedan posao nije vrijedan zdravlja i da psihicki izgoris...poslije se sve poslozi,ne treba trpiti nista.
Evo ja vise ne trpim i u svemu mi je bolje,od finansija,zivota,spavam kao beba,nema stresa i nerovoze .

Hame_ wrote: ↑09/02/2024 16:51

zippoo87 wrote: ↑09/02/2024 15:22 Ali vjeruj iz licnog iskustva,nijedan posao nije vrijedan zdravlja i da psihicki izgoris...poslije se sve poslozi,ne treba trpiti nista.
Evo ja vise ne trpim i u svemu mi je bolje,od finansija,zivota,spavam kao beba,nema stresa i nerovoze .

To neka "haiku" poezija, dormeo, delimano,... tava koja ne zagorijeva

O.K. bez zajebancije. Moj posao kako god da posložiš moraš trpiti inspektore, radnike, gazde,... i hajdi spavaj "kao beba" nakon X godina. Odnosno nakon 1998. pa ratovanja, pa privatizacije, pa "za sebe" radio 20 godina,... Bosaurin 5 mg.

medvjed23 wrote: ↑09/02/2024 14:59 Teško se oteti tom nekom praznom osjećaju kad pomisliš da imaš jedan jedini život, da taj život traje svega par desetljeća i da dobar dio tog vremena, jedinog vremena koje imaš, moraš provesti rintajući. Nije to rijedak osjećaj. O njemu su pričali i pisali mnogi, između ostalih i Bukovski:

Kako, jebi ga, može čoveku prijati da ga u pola sedam ujutru probudi budilnik, da skače iz kreveta, oblači se, na silu se najede, sere, piša, pere zube i češlja se, i onda se probija kroz saobraćaj da bi stigao do mesta gde u suštini pravi grdne pare za nekog drugog, i gde još traže da bude zahvalan što mu je pružena prilika za tako nešto?

Doduše, kod njega su često prisutne simplifikacije. Stvarnost je složenija, sa više nijansi. Ima divnih firmi, ima divnih kolega. Al opet, skoro svaki posao, bio ružan ili lijep, te odvlači od stvari koje zaista voliš. Na stranu oni sretnici koji su "dobili na lutriji" i za novac rade ono što vole. Njih je jako malo, a i pitanje je: može li potrajati ljubav koju si stopio sa profesijom?

bavi wrote: ↑09/02/2024 13:55

Kiki_Musampa wrote: ↑09/02/2024 13:37

dgL_ wrote: ↑08/02/2024 23:30 Imal neko od forumaša da se osjeća potrošeno nakon 6-7 godina rada? Onako da nema puno volje.. a kad pomisliš da promjeniš posao nemaš elana da se dokazuješ negdje drugo da bi bio primjećen? Ja sam u tom raspoloženju zadnjih par mjeseci pa reko da vidim jesam li sam

Itekako. 15 godina sam na ovom poslu,sve se oko mene mijenja,a ja ko zabetoniran. Nije mi loše,mogao sam i napredovati, al djavo ne da mira.
Srećom imam ogromne fiksne troškove,koje me odvraćaju od eksperimentisanja...

....

Hame_ wrote: ↑10/02/2024 01:55Klimaks?

dgL_ wrote: ↑09/02/2024 22:00 Nije više poenta ni mobinga, ni uslova, ni ničega .. zasitiš se raditi da bi mogao preživljavati... A toliko se osjećaš potrošeno da nemaš volje opšte pomislit da mjenjaš posao, da kao neko sa iskustvom ideš negdje biti početnik... A znaš šta te sve čeka... Dobrog truda i rada da bi napredovao, a i kad napreduješ sa platom, opet preživljavaš... Jer da nebi preživljavao trebaš krasti... A krasti nisi naučen... Ma čudna stvar skroz

Chloe wrote: ↑09/02/2024 14:32

dgL_ wrote: ↑08/02/2024 23:30 Imal neko od forumaša da se osjeća potrošeno nakon 6-7 godina rada? Onako da nema puno volje.. a kad pomisliš da promjeniš posao nemaš elana da se dokazuješ negdje drugo da bi bio primjećen? Ja sam u tom raspoloženju zadnjih par mjeseci pa reko da vidim jesam li sam

Nakon 6-7 godina ne smiješ biti potrošen, samo trenutno umoran. Život je pred tobom, kakav crni nedostatak elena, cccc.

Pa nakon 28. godina plus još nešto radnog staža, ne mogu reći da nisam potrošena, al ne i da se predajem. Unazad godinu i nešto došlo je do promjena unutar firme, dobro mi je došlo, ama bilo neophodno manje dinamike i stresa jer sam usljed raznih dešavanja kao i izgaranja na poslu bila loše ( takav period prvi put u životu doživjela), unazad par mjeseci već mi je sve postalo monotono i ne odgovara mi laganica i mrtvilo, povremena dinamika me digne al nije to to. Nekom bi na mom mjestu bilo odlično, uhodan posao, u malom prstu sve imam, al mene umara.

Ukazala mi se prilika da mijenjam posao ( ne firmu), al svakako bi bila velika promjena od sredine do samog kolektiva, bila bih na neki način "početnik", sigurna sam da bi bilo teško na početku i da bih se morala dokazivati, al to osjećam kao izazov za koji sam potpuno sposobna i spremna. Fakat, moje poslovna energija i sposobnost su mi najmanja briga.

Ozimician wrote: ↑10/02/2024 14:52 BurnOut je danas ozbiljna stvar i realna.

BiBi911 wrote: ↑10/02/2024 14:57

Ozimician wrote: ↑10/02/2024 14:52 BurnOut je danas ozbiljna stvar i realna.

BurnOut je u 99% slucajeva kao Whiplash kod udesa. Prevara osiguranja klasicna.

Kakav crni BurnOut kada se radi manje od 3h na dan. Nemas vremena da se umoris. To mozda tamo negdje u kini,indiji gdje rade 24h na dan pa se ljudi umore.

n+1 wrote: ↑10/02/2024 15:00 Nema burnout nužno veze s brojem radnih sati i fizičkim umorom.

Ironmen wrote: ↑10/02/2024 14:51

Chloe wrote: ↑09/02/2024 14:32

dgL_ wrote: ↑08/02/2024 23:30 Imal neko od forumaša da se osjeća potrošeno nakon 6-7 godina rada? Onako da nema puno volje.. a kad pomisliš da promjeniš posao nemaš elana da se dokazuješ negdje drugo da bi bio primjećen? Ja sam u tom raspoloženju zadnjih par mjeseci pa reko da vidim jesam li sam

Nakon 6-7 godina ne smiješ biti potrošen, samo trenutno umoran. Život je pred tobom, kakav crni nedostatak elena, cccc.

Pa nakon 28. godina plus još nešto radnog staža, ne mogu reći da nisam potrošena, al ne i da se predajem. Unazad godinu i nešto došlo je do promjena unutar firme, dobro mi je došlo, ama bilo neophodno manje dinamike i stresa jer sam usljed raznih dešavanja kao i izgaranja na poslu bila loše ( takav period prvi put u životu doživjela), unazad par mjeseci već mi je sve postalo monotono i ne odgovara mi laganica i mrtvilo, povremena dinamika me digne al nije to to. Nekom bi na mom mjestu bilo odlično, uhodan posao, u malom prstu sve imam, al mene umara.

Ukazala mi se prilika da mijenjam posao ( ne firmu), al svakako bi bila velika promjena od sredine do samog kolektiva, bila bih na neki način "početnik", sigurna sam da bi bilo teško na početku i da bih se morala dokazivati, al to osjećam kao izazov za koji sam potpuno sposobna i spremna. Fakat, moje poslovna energija i sposobnost su mi najmanja briga.

Za rad premoren, za otkaz presiromašan, za penziju premlad.

n+1 wrote: ↑10/02/2024 15:00 Nema burnout nužno veze s brojem radnih sati i fizičkim umorom.

BiBi911 wrote: ↑10/02/2024 14:57

Ozimician wrote: ↑10/02/2024 14:52 BurnOut je danas ozbiljna stvar i realna.

BurnOut je u 99% slucajeva kao Whiplash kod udesa. Prevara osiguranja klasicna.

Kakav crni BurnOut kada se radi manje od 3h na dan. Nemas vremena da se umoris. To mozda tamo negdje u kini,indiji gdje rade 24h na dan pa se ljudi umore.