Muzej SFRJ
Moderator: Chloe
- stickitout
- Posts: 1744
- Joined: 15/01/2005 23:58
#2901
Dovoljan je jedan primjerak da docara monstruoznost
ali haj, kad nestane ideja moras po necemu udarat
daj malo mode iz sedamdesetih, sezdesetih....zapravo nemoj
....zapravo radi stao hoces, tvoja je tema

-
Hierarchia
- Posts: 3109
- Joined: 29/10/2006 21:54
#2903
Nije moja tema, niti je icija. Mislim da smo vecinu stvari postavili, ovo su samo zakrpe. Ne znam sta hoces, ako ti se ne svidja, ima jos linkova na ovom sajtu.stickitout wrote:Dovoljan je jedan primjerak da docara monstruoznostali haj, kad nestane ideja moras po necemu udarat
![]()
daj malo mode iz sedamdesetih, sezdesetih....zapravo nemoj
....zapravo radi stao hoces, tvoja je tema
![]()
-
Hierarchia
- Posts: 3109
- Joined: 29/10/2006 21:54
#2904
Drvena stolica na rasklapanje:

Pez Djeda Mraz:


Pez Djeda Mraz:

- manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#2905

Mate Parlov (rođen 16. novembra 1948. u Splitu), diplomirani ekonomista, član BK Pula, jedan od najboljih jugoslovenskih boksera svih vremena. Parlov je osvojio drugi olimpijski trofej za naš boks i postao prvi jugoslovenski bokser olimpijski šampion, trijumfujući u Minhenu u poluteškoj kategoriji.
U finalu Parlov je savladao Kubanca Karilja sudijskim prekidom posle 2,39 minuta borbe u drugoj rundi. Do “zlata” Parlov je došao posle četiri pobede (tri u drugoj rundi), a jedan protivnik mu je meč predao bez borbe.
Parlov je još dva puta bio olimpijac. U Meksiku 1968. stigao je do četvrtfinala i podelio od 5. do 8. mesta, a u Los Anđelesu 1984. bio je selektor "plavih".
Osam puta bio je prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji (od 1967. do 1974. godine), pet puta prvak Balkana (od 1970. do 1974), dva puta prvak Evrope (1971. u Madridu i 1973. u Beogradu) i jednom vicešampion (Bukurešt, 1969). "Zlatnu rukavicu" osvajao je 1967. i 1969. godine.
Titulu prvaka sveta u amaterskoj konkurenciji (poluteška) osvojio je 1974. godine u Havani na prvom šampionatu sveta, a zatim je prešao u profesionalce. Profesionalni prvak Evrope postao je 10. jula 1976. pobedivši Italijana Adinolfija (TKO u 11. r) a svetski prvak u verziji WBC 8. januara 1978. pobedom nad Argentincem Kueljom (KO u 9. r) nesuđenim protivnikom u četvrtfinalu Olimpijskih igara u Minhenu.
Kao amater imao je 310 mečeva i samo 13 poraza, a kao profesionalac imao je 29 borbi - 24 pobede, 3 poraza i 2 nerešena meča. Trener i menadžer bio mu je Boris Kramaršić.
- manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#2907
Marjan Beneš čeka na ekranizaciju svog života, to je sigurno. Rođen u građanskoj porodici, najranije detinjstvo provodi u vežbanju flaute i klavira. Ali njegov temperament je učinio da potraži nešto drugačiju zabavu. Bio je to boks. 1961, kada je imao samo devet godina, ulazi u ring i bori se protiv osamnaestgodišnjaka. Pobeđuje.
Slavu doživljava u bokserskom klubu “Slavija” iz Banja Luke. Njegova karijera u tom periodu zna samo za uspeh. Bio je četvorostruki prvak Jugoslavije, trostruki prvak Balkana i dvostruki prvak Evrope. Početak njegovog sportskog kraja bio je meč protiv Portorikanca Toresa 1979 godine, u Zenici. U jednom trenutku u toku meča, Tores je gurnuo palac rukavice Benešu u oko. Posle ovog meča imao je tri operacije oka a lekari su mu rekli da mora da se oprosti od ringa.
Beneš je bio fajter. Neki bokserski stručnjaci su mu prebacivali da boksuje za publiku. I da mu je stil rizičan. 1983 godine, u Štutgartu, Beneš boksuje protiv Belgijanca Morisa Pafija. Povreda se obnavlja i lekari su morali da mu izvade oko. Za utehu, Beneš je ipak bio čovek koji je zaradio ogroman novac - preko šest miliona maraka. Bio je vlasnik prvog BMW-a u Banja Luci a posedovao je i tri kafića kao i dve kuće. Sa početkom rata u Bosni, počinje da se ubrzava Benešova životna tragedija. Njegov drugi brak se raspada, a on odlazi kao izbeglica u Hrvatsku. Sa sobom je poneo tri torbe sa peharima, odeću i dvesta maraka. Došavši u Medulin, shvatio je da je prevaren. Za svoje dve kuće u Banja Luci dobio je dve neuporedivo lošije u Medulinu. Njih je potom prodao, kako bi kupio stan u Zagrebu. Bez ikakvih prihoda, ponudio se čak i da čisti kancelarije sportskih udruženja. Posle tužne zagrebačke epizode, vratio se krajem devedesetih u Banja Luku, gde i danas živi bez ikakvih prihoda.
Ako ste ikada gledali mečeve Marjana Beneša, onda ste sigurno zapazili upečatljivu devojku plave kose koja je bodrila Marjana tokom borbe. Posle meča bi obavezno ulazila u ring. Bila je to Marjanova sestra, Ljiljana, jedina osoba koja je ostala uz Beneša do danas, i koja ga bukvalno izdržava.
Svakodnevnicu Marjana Beneša čine tri sata udaranja u boksersku vreću i rad na okončanju zbirke pesama pod naslovom “Druga strana medalje” koju je posvetio svojoj sestri. Ali priči tu možda nije kraj.

Copy/paste zakon
pa makar bilo i sa istočnih područja o našim sportistima. 
Slavu doživljava u bokserskom klubu “Slavija” iz Banja Luke. Njegova karijera u tom periodu zna samo za uspeh. Bio je četvorostruki prvak Jugoslavije, trostruki prvak Balkana i dvostruki prvak Evrope. Početak njegovog sportskog kraja bio je meč protiv Portorikanca Toresa 1979 godine, u Zenici. U jednom trenutku u toku meča, Tores je gurnuo palac rukavice Benešu u oko. Posle ovog meča imao je tri operacije oka a lekari su mu rekli da mora da se oprosti od ringa.
Beneš je bio fajter. Neki bokserski stručnjaci su mu prebacivali da boksuje za publiku. I da mu je stil rizičan. 1983 godine, u Štutgartu, Beneš boksuje protiv Belgijanca Morisa Pafija. Povreda se obnavlja i lekari su morali da mu izvade oko. Za utehu, Beneš je ipak bio čovek koji je zaradio ogroman novac - preko šest miliona maraka. Bio je vlasnik prvog BMW-a u Banja Luci a posedovao je i tri kafića kao i dve kuće. Sa početkom rata u Bosni, počinje da se ubrzava Benešova životna tragedija. Njegov drugi brak se raspada, a on odlazi kao izbeglica u Hrvatsku. Sa sobom je poneo tri torbe sa peharima, odeću i dvesta maraka. Došavši u Medulin, shvatio je da je prevaren. Za svoje dve kuće u Banja Luci dobio je dve neuporedivo lošije u Medulinu. Njih je potom prodao, kako bi kupio stan u Zagrebu. Bez ikakvih prihoda, ponudio se čak i da čisti kancelarije sportskih udruženja. Posle tužne zagrebačke epizode, vratio se krajem devedesetih u Banja Luku, gde i danas živi bez ikakvih prihoda.
Ako ste ikada gledali mečeve Marjana Beneša, onda ste sigurno zapazili upečatljivu devojku plave kose koja je bodrila Marjana tokom borbe. Posle meča bi obavezno ulazila u ring. Bila je to Marjanova sestra, Ljiljana, jedina osoba koja je ostala uz Beneša do danas, i koja ga bukvalno izdržava.
Svakodnevnicu Marjana Beneša čine tri sata udaranja u boksersku vreću i rad na okončanju zbirke pesama pod naslovom “Druga strana medalje” koju je posvetio svojoj sestri. Ali priči tu možda nije kraj.

Copy/paste zakon
-
Hierarchia
- Posts: 3109
- Joined: 29/10/2006 21:54
#2910
lapsus lingua.black wrote:cuj prtljagHierarchia wrote:Vojni prtljag:
![]()
to su tzv fisheklije koje se nose na opasachu i u njima je municija..nosili su oni koji su duzili PAP-ovke
- manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#2912
-
Hierarchia
- Posts: 3109
- Joined: 29/10/2006 21:54
#2922
Bilo je dosta novcanica, ali ne sjecam se ove:
















