Laže Čeh.
Mi smo u 19. stoljeću bili pojam perspektive.
Tramvaj Sarajevom nije prošao zato jer smo to mi, odnosno, naši pretci htjeli, nego jer su ga Austrougari "nametnuli".
Dok su drugi formirali nacije, mi smo se zajebavali čiji je Bog jači. Dok su drugi europljani promišljali o početcima demokratije, mi smo se međusobno ubijali radi međa između posjeda.
Na kraju krajeva, dok su Česi proizvodili Škodu, mi nismo imali ni fabriku za konjske zaprege.
Na kraju svih krajeva, još i danas smatramo vrhunskom zajebancijom kada neko priča anegdote o Česima i gedorama, plakanju na jadranskoj magistrali zbog toga što neće vidjeti more u sljedećih pet godina, autima u koja stane sadržaj šlepera i sl.
Ponašamo se kao da sa nama počinje i završava svijet. Očito nam je dovoljno 30-ak godina solidnog života za vrijeme Tita i to ćemo spominjati u svakoj prilici. I kada se treba pohvaliti i kada tom istom Titu treba skršiti sve na kamaru.
Zato nam i jeste ovako. Mi ovu prekrasnu državu ne volimo, nismo je zaslužili i za nju se istinski borimo jedino kada nam život visi o koncu. Čast iznimkama.
Izvinjenje na skretanju sa teme.