Forum Klix.ba

Moglo je odmah '92, ali...

Na prethodnoj stranici editovah post i ubacih i mapu, cisto da se vidi kako su nase vojskovodje planirale te deblokade, s kojim kapacitetima i naoruzanjem...
Kad su nam razastrli mapu i pokazali sta treba da "cistimo", s cim i koliko nas, ja samo ironicno rekao - u redu, odradicemo.
Sto je najgore, i iako smo bili svjesni nebuloze i zavale, kao i totalne nemogucnosti da se odradi to sto su oni zamislili u nekom podrumu, ipak smo bili spremni pokusati. Ne zato sto smo bili nekakvi wow! zajebani, nego najvise jer smo vec tada znali kuda i kako mozemo uci bez metka, posto smo vec ranije ulazili.

Da li je potrebno uopste reci da se na kraju nismo ni makli s polaznog polozaja, jer niti je Sultan sta "poravnao", niti je ikada doslo naredjenje da se krene...?

U akciji deblokade grada 16. juna 95 probijeni su polozaji i na Mojmilu, krenulo se prema Lukavici, ali kasnije povlacenje. Ima li neko vise informacija

drugaceta wrote:U akciji deblokade grada 16. juna 95 probijeni su polozaji i na Mojmilu, krenulo se prema Lukavici, ali kasnije povlacenje. Ima li neko vise informacija

jesu ali u panjevima.

nedovoljna priprema, katastrofa koordinacija, pa nigdje nema ni navedeno koje su sve jedinice ucestvovale.???
vjerovatno je i gš znao da od tog nema nista.

Dozer wrote:

Ovo je isto kao i plan napada na TAT / EI, na Stupu, kao dio deblokade grada, nekad u seprembru ili oktobru '92. Prica je bila bukvalno ovakva - s Igmana ce derati Sultan (za koji se tvrdilo da je brodski top kalibra 405mm), vi se morate dobro ukopati, bar metar duboko i iza kuca, i kad Sultan prestane s ravnanjem (predstavljalo se kao da granata iz Sultana zbrise komplet hangar s lica zemlje), vi upadate i cistite preostale objekte i ostatke objekata nakon Sultana.
Dali nam po 2 shock bombe, 1 CS i 4 kasikare, 2 BK municije za puske, a nas - 12 I oko 20 ljudi iz neke armijske jedinice pored nas, kao podrska

Da se stekne bolji uvid u taj "plan", ovako je to izgledalo:

U TAT se ulazilo u par navrata...bilo je i poginulih...

Čamac je ulazio i odradio par upada...jednom su ga zakovali negdje na ovoj "ničijoj zemlji" i moja jedinica mu je pomogla da se izvuče...
Na toj liniji su bili i neki mudžahedini ono Fatih ili el Fatih kako li...

E, ti iz Fatiha su nam trebali biti podrska.
A s Camcem smo i ulazili tamo.

Ja se baš od sinoć vagam hoću li spomenuti "slobodne strelice" i njihove "izlete" iz Sarajevskog obruča ...

Jednog sam poznavao,drugog još poznajem...uglavnom, slušao sam od njih priče koje više zvuče na naučnu fantastiku..ali vremenom kako sa velikih daljina i razni strana dopuše ista priča ne mogu a da ne povjerujem u njih...

Npr, @PM72..u jednom od postova spominje Kromolj i kako je utvrđen(ne kažem da nije bio)... ali ja sam poznavao čovjeka za kojeg mi je potvrđeno sa raznih izvora da je prolazio kroz Kromolj i vraćao se na našu stranu na Grdonju...znam da je imao izlete po poljinama,Nahorevu,Mrkovićima, Trebeviću, Krupcu, Grbavici....

Dizanje u vazduh utvrđenja, vraćanje sa terena sa puškom,dvije viška, krvavim legitimacijama, informacijama o broju snaga i mapiranim tackama položaja bunkera, oružja...

licno sam ucestvovao na jednom pravcu deblokade, na osmicama, i probijeno je prilicno lako. i mislim da u vecini akcija nije toliki problem bio probiti liniji koliko je problem bio - sta kasnije. udjes u neprijateljsku dubinu i tu onda nastanu problemi, sta, kuda, kada, gdje ko... citali smo brojne primjere da su oni dosli do tamo, oni do tamo... i onda se desi da neko zakaze, ovi ostanu zavaljeni i bjezi nazad. vjerovatno je za takve situacije kriv komandni kadar...

na osmice se probilo oko 5 ujutro, i oko 200-250 ljudi je uslo u dubinu nekih 400-500 metara i tu se stalo. cete potpuno razbijene. i onda ljudi tu cekaju cijeli dan, kao da se ne zna sta treba da se radi. gdje da se ide dalje... neki se vracaju nazad do nasih linija, promenada gore-dole. i onda se cete konsoliduju i krene praga da dere po nasima, granate... i malo pomalo, svi se povucemo nazad. poginulih, ranjenih... gdje si bio - nigdje. sta si radio - nista...

Pa, nedostatak ljudi, kao i u ubijedjenost u svoju nadmoc, najcesce vode rupama u linijama i velikom riziku od uvaljivanja.

Npr., na liniji sa slike (Stup i EI), na njihovoj strani u onoj prvoj zgradi (zvali je ambulanta, valjda jer je to bila...), najcesce je boravio samo 1 osmatrac. Na sredini zgrade su imali gnijezdo s PAM-om, a na lijevoj strani utvrdjeni bunker za osmatranje i snajperanje (njihov desni cosak, uz glavnu dzadu i prema Fatihu).
PAM im roknuli jedan dan zoljom, jer je derao po nasoj kuci ispred, drugom prilikom im mahnuli snajperistu (koji je tokom par prethodnih dana ranio dvojicu iz Fatiha i jednog naseg), a jednom prilikom uhvatili i tog osmatraca (u toj zgradi, logicno), koji je ispricao i sto zna i sto ne zna. Uglavnom, u cijelom EI ih nikad nije bilo vise od 20-ak na smjeni, tj. manje od jednog voda, i bili su rastrkani na 3 strane tada (Sep 92) - prema Otesu, prema Azicima i Doglodima, i prema Stupu-Hladnjaci.

goshpar wrote:licno sam ucestvovao na jednom pravcu deblokade, na osmicama, i probijeno je prilicno lako. i mislim da u vecini akcija nije toliki problem bio probiti liniji koliko je problem bio - sta kasnije. udjes u neprijateljsku dubinu i tu onda nastanu problemi, sta, kuda, kada, gdje ko... citali smo brojne primjere da su oni dosli do tamo, oni do tamo... i onda se desi da neko zakaze, ovi ostanu zavaljeni i bjezi nazad. vjerovatno je za takve situacije kriv komandni kadar...

na osmice se probilo oko 5 ujutro, i oko 200-250 ljudi je uslo u dubinu nekih 400-500 metara i tu se stalo. cete potpuno razbijene. i onda ljudi tu cekaju cijeli dan, kao da se ne zna sta treba da se radi. gdje da se ide dalje... neki se vracaju nazad do nasih linija, promenada gore-dole. i onda se cete konsoliduju i krene praga da dere po nasima, granate... i malo pomalo, svi se povucemo nazad. poginulih, ranjenih... gdje si bio - nigdje. sta si radio - nista...

Upravo je ovo ono o cemu pricah na prethodnim stranicama. I ponavljalo se stalno, i opet, pa opet...
Njihove linije nije bio problem probiti i zauzeti, nego je bio problem u tome sto onda ljudima koji to odrade, i pri tome ostanu pri kraju s municijom, ne dodje podrska koja bi te linije i zadrzala neko vrijeme, ili cak i progulili dalje.
Ne, nego se ti ljudi ostave da sami to zadrze kako znaju i umiju, a logicno da je to nemoguce bez municije i podrske, pa se ljudi onda moraju povuci. Nekad radi naredjenja da se povuce, nekad radi toga sto ne dodje vise nikakve municije, a ni svjezih ljudi.

I onda, kad krene kontra otamo, e - tad se, k'o fol, salje pojacanje. Naravno, posalje se, kako vec i rekoh - 30-50-100 ljudi koji onda pri ulasku na liniju upadnu u vatru, i nastane opsti haos jer se onda vise ne zna ko se povlaci, a ko ulazi. I artiljerija odradi svoje.

Naravno da je sve ovo do komandnog kadra.

Dozer wrote:E, ti iz Fatiha su nam trebali biti podrska.
A s Camcem smo i ulazili tamo.

Da gluho bilo nismo bili zajedno...

A ovi iz fatiha su bili dobri fajteri...

Jednom smo i bisere vadili odatle... Jedva....

To je bilo kasnije, mislim krajem oktobra 92, kad se, kao, i pokusao napad tamo. Ali, bilo je jasno da je sve provaljeno i da su nas cekali. Tad smo nas dvojica proveli preko 4h u Dobrinjki ispred EI, do grla u vodi, utrn'o sav bio i izvadili nas k'o kakve vrece kad je mrak pao. A nismo bili jedini koji su tako zapeli u vodi.
Dok je bio dan iznad glave s nekih 30-40m derali sijac, PAM i sve ostalo, ne mozes izaci ni prema njima, ni nazad prema nama, s desne strane se stalno cuje tenk na nekih 50-ak metara, medju onim nekakvim halama odmah iza nicije zemlje...ma komedija.

Umjesto da se sve odradilo tiho, s ulaskom male upadne grupe od 3 covjeka, kako se i ranije ulazilo, po 2-3 covjeka, a za njima vod ili dva koji bi utvrdjivali gradivo.... eh... Nikad oni "na polozajima" nisu slusali one s linija...

Dozer wrote:To je bilo kasnije, mislim krajem oktobra 92, kad se, kao, i pokusao napad tamo. Ali, bilo je jasno da je sve provaljeno i da su nas cekali. Tad smo nas dvojica proveli preko 4h u Dobrinjki ispred EI, do grla u vodi, utrn'o sav bio i izvadili nas k'o kakve vrece kad je mrak pao. Dok je bio dan iznad glave derali sijac i PAM i sve ostalo, ne mozes izaci ni prema njima, ni nazad prema nama, s desne strane se stalno cuje tenk na nekih 50-ak metara, medju onim nekakvim halama odmah iza nicije zemlje...ma komedija.

Jeste oktobar otprilike jedan mi bez noge ostao a još par ranjenih, sve zbog nečije naknadne pameti...

Dosta od mene na ovu temu...

PM72 wrote:

drugaceta wrote:U akciji deblokade grada 16. juna 95 probijeni su polozaji i na Mojmilu, krenulo se prema Lukavici, ali kasnije povlacenje. Ima li neko vise informacija

jesu ali u panjevima.

Linija je bila probijena, iznad kasarne u Lukavici taj pravac.

drugaceta wrote:

PM72 wrote:

drugaceta wrote:U akciji deblokade grada 16. juna 95 probijeni su polozaji i na Mojmilu, krenulo se prema Lukavici, ali kasnije povlacenje. Ima li neko vise informacija

jesu ali u panjevima.

Linija je bila probijena, iznad kasarne u Lukavici taj pravac.

Ma neko te slagao...gore se samo kopali rovovi....

Kad smo kod slobodnih stijelaca sjeća li se iko prijeratnog kamermana Jan Berana ? Sve sam po hrasnom brdu išao ispred linija, uvijek sa dvije puške išao jedna za tromblona a druga za municiju...

Zar Jan nije radio u UN -u...

pirpa wrote:Zar Jan nije radio u UN -u...

'92. Je bio na hrasnom...možda kasnije...
Lično ga viđao gore, ali uvijek je bio sam sa sobom čudak pravi, stalno nešto tersao uvije nezadovoljan...

Sarajmen wrote:

julisiz es grant wrote:Je li 08.06. 1992. oslobođena Žuč, ili nije?

Nije, oslobođen je Orlić, bitan preduslov za dalje napredovanje i vrhove Žuči.

Znači postignut je uspjeh.
Vidim ovdje taj dan neki predstavljaju kao naš poraz, pa pitam.

Eh, sjecam se i jula '93 na Zuci i koti 850.
To je onaj nesretni dan kada je Mlladic histerisao na svoje da su potrosili 10 vagona granata, a nisu zauzeli nista..
Tada smo izgubili i dosta ljudi gore...

A bilo je interesantno kad opali haubica s Blagovca i istrese nas par metara iz transea, koji je bio na padini prema TAS-u i s grudobranom koji je bio malo iznad pupka, a uzak toliko da se u njemu nije moglo ni okrenuti za 90...
I padnemo nas dvojica 2-3m iza tog nazovi transea, pa se onda otkotrljamo nazad u njega... I tako 3-4x...
3 dana smo se tresli od tih detonacija. Jednostavno se tijelo treslo kao da imamo groznicu...

Dole, u sumici na nekih 200m ispod nas, vidimo povremeno i na sekund ili dva njihovo kretanje i kako uskacu u rov, ali nit' koga oplesmo odatle, nit' nas ko napade tu. Samo konstantno oranje granatama iz haubica, tenkova, minobacaca i BST-a. Dobro se sjecam i dolaska na i odlaska s kote... Nisu se mogla napraviti ni 3 koraka, a da se ne sutne komad nekakvog metala od nekog artiiljerijskog projektila...
Drvece izgledalo k'o rasvjetne bandere. Samo stablo, k'o direk, i pokoja gola bocna grana na tome. Ni lista, ni icega drugog...

Volio bih cuti i cetnicku stranu. Po obicaju uvijek imaju "junacke" lazne price u koje i sami pocinju vjerovati. Ali primjetio sam da se boje Haga i cetnici i ustase, i malo koji se vise usudi ista i beknuti o ratu. Kad ih uzivo pitas onda kazu da nisu ucestvovali u ratu, a oni koji kazu da su ucestvovali obicno od straha samo kazu da su na prvoj liniji samo pucali u dimnjak, aludirajuci na to kao da nisu htjeli da pucaju u zivo meso ili da su tu na silu dovedeni pa da pokazu svojima da pucaju u nesto.

Sarajmen wrote:

drugaceta wrote:U akciji deblokade grada 16. juna 95 probijeni su polozaji i na Mojmilu, krenulo se prema Lukavici, ali kasnije povlacenje. Ima li neko vise informacija

Mogu pokušati jer sam bio na tom području (Hrasno Brdo) u to vrijeme. Ušli smo oko 70-100 metara u teritoriju pod kontrolom VRS , područje oko Ozrenske ulice, lijevo naselje Kapurani a desno kuća Draškovića. Ako je to to, mogu se dopuniti.

Ovo je bilo bas na Mojmilu, na tom mjestu ima dalekovod vidi se sa Dobrinje. Sad ne znam tacno koja je jedinica bila gore.

Sarajmen wrote:Oba su, Mojmilo i Hrasno brdo bila u zoni odgovornosti 101 brigade, faktički su se naslanjala jedno na drugo (Mojmilo- Antića brdo-Hrasno Brdo). Moguće je da su onda u vezi tog događaja neku napadnu aktivnost izveli pripadnici jedinice ''Crvene Škorpije''...kao da su ih u daljnjem napredovanju zaustavili vojnici UNPROFOR-a, Ukrajinci po sjećanju.

Sifet Podzic jedini komandant brigade koji nije znao gdje su mu linije...

Vidim ga neki dan u pionirskoj, rekao kako je kamandante...

Bio sam nazočan, što bi rekle kolege sa BBC-a, u tri takozvana pokušaja deblokade Sarajeva. August 1992. dovelo nas na Anex i da napadamo jurišom nizbrdo ka Lukavici, nake kuće Trapare, Šućuri...Gore na liniji papovke, tandžare, pokoji kalaš. Srećom ne krenu se, a 7 dana bili tamo. U odlasku ljudima damo municije i bombi tovar.

Decembar 1993. surovo tužno. Koristim prigodnu priliku da još jednom jebem mamu Vahidu Karaveliću i Ismetu Dahiću. Odmah da nabijem na kurka sve koji ovu dvojicu idiota počnu braniti.

Juni 1995. bio sam u 3. bataljonu 102. Trebali napasti kasarnu u Nedžarićima. Tačnije zgradu preko puta Gušića hale. Mislim krajnji desni objekat. Ekipa bivši Kruškini uglavnom. Dobri momci. Oni su vratili Zizinu kuću u julu 1993. Znači obični linijaši, nikakvi specijalci. Prije akcije doveli tuzlanski MUP. Ljudi kad su vidjeli gdje su četnici hvatali se za glavu. Ja ih vodao po liniji.

Naš tunel bio iskopan od Gušića hale do pola livade. Oko 12, pola 1 iskakanje iz tunela i juriš preko livade. Dva četnika bila u zgradi i pobjegli odmah. Naša komanda nije vjerovala da smo unutra. Tek nakon sat povjerovali. Džaba mahanje sa prozora. Niko u ispomoć, ni da doturi municiju. Gledali smo kako bježe. Nakon dva sata čujemo tenk. Počinju šljemovi skakukati prema nama. Bilans 3,4 ranjena i bježte noge posra vas guzica. Znači očito lažni napad. Nit se očekivalo da ozbiljnije napadnemo, a kamoli da ćemo probiti. Da je došlo 50 ljudi u prvom naletu sa municijom i protiv oklopom očistili bi kasarnu za pola sata max.

Poslije rata sticajem prilika upoznam lika iz Nedžarića. Rekao mi da tad od doma slijepih do teologije nikog nije bilo. Da je ilidžanska garda jedva iskupila 50-ak ljudi da dođu njima u ispomoć. Rekao mi da u cijelim Nedžarićima regularno na liniji bilo 120-150 ljudi.

Ali, zato nešto kasnije čete istim tunelom upadnu u Gušića halu

Da se mislilo ozbiljno i da je napala cijela linija pukli bi ko balon. Za sat bi svi pobjegli iz Nedžarića da je još na 2,3 mjesta napravljen bilo kakav prodor.

pirpa wrote:Ja se baš od sinoć vagam hoću li spomenuti "slobodne strelice" i njihove "izlete" iz Sarajevskog obruča ...

Jednog sam poznavao,drugog još poznajem...uglavnom, slušao sam od njih priče koje više zvuče na naučnu fantastiku..ali vremenom kako sa velikih daljina i razni strana dopuše ista priča ne mogu a da ne povjerujem u njih...

Npr, @PM72..u jednom od postova spominje Kromolj i kako je utvrđen(ne kažem da nije bio)... ali ja sam poznavao čovjeka za kojeg mi je potvrđeno sa raznih izvora da je prolazio kroz Kromolj i vraćao se na našu stranu na Grdonju...znam da je imao izlete po poljinama,Nahorevu,Mrkovićima, Trebeviću, Krupcu, Grbavici....

Dizanje u vazduh utvrđenja, vraćanje sa terena sa puškom,dvije viška, krvavim legitimacijama, informacijama o broju snaga i mapiranim tackama položaja bunkera, oružja...

Znam i ja insana koji svaki vikend obiđe sve te kote koje si pobrojao...a u ratu... nemoj biti dijete...