goshpar wrote:licno sam ucestvovao na jednom pravcu deblokade, na osmicama, i probijeno je prilicno lako. i mislim da u vecini akcija nije toliki problem bio probiti liniji koliko je problem bio - sta kasnije. udjes u neprijateljsku dubinu i tu onda nastanu problemi, sta, kuda, kada, gdje ko... citali smo brojne primjere da su oni dosli do tamo, oni do tamo... i onda se desi da neko zakaze, ovi ostanu zavaljeni i bjezi nazad. vjerovatno je za takve situacije kriv komandni kadar...
na osmice se probilo oko 5 ujutro, i oko 200-250 ljudi je uslo u dubinu nekih 400-500 metara i tu se stalo. cete potpuno razbijene. i onda ljudi tu cekaju cijeli dan, kao da se ne zna sta treba da se radi. gdje da se ide dalje... neki se vracaju nazad do nasih linija, promenada gore-dole. i onda se cete konsoliduju i krene praga da dere po nasima, granate... i malo pomalo, svi se povucemo nazad. poginulih, ranjenih... gdje si bio - nigdje. sta si radio - nista...
Upravo je ovo ono o cemu pricah na prethodnim stranicama. I ponavljalo se stalno, i opet, pa opet...
Njihove linije nije bio problem probiti i zauzeti, nego je bio problem u tome sto onda ljudima koji to odrade, i pri tome ostanu pri kraju s municijom, ne dodje podrska koja bi te linije i zadrzala neko vrijeme, ili cak i progulili dalje.
Ne, nego se ti ljudi ostave da sami to zadrze kako znaju i umiju, a logicno da je to nemoguce bez municije i podrske, pa se ljudi onda moraju povuci. Nekad radi naredjenja da se povuce, nekad radi toga sto ne dodje vise nikakve municije, a ni svjezih ljudi.
I onda, kad krene kontra otamo, e - tad se, k'o fol, salje pojacanje. Naravno, posalje se, kako vec i rekoh - 30-50-100 ljudi koji onda pri ulasku na liniju upadnu u vatru, i nastane opsti haos jer se onda vise ne zna ko se povlaci, a ko ulazi. I artiljerija odradi svoje.
Naravno da je sve ovo do komandnog kadra.
I oko 20 ljudi iz neke armijske jedinice pored nas, kao podrska 
nemoj biti dijete...