Iznogud i dalje rovari protiv Haruna el Pusaha
I u srijedu, 7. I. 2014. god. nastavljen je krvavi i brutalni pohod skupina ideološki naslonjenih na El Kaidu, „Iznogudov kalifat“, ili raznorazne druge samoproglašene kalifate (npr. Nigerijski Boko Haram, čiji je osnivač Mohammed Yusuf dao ubiti svakoga ko je tvrdio da je zemlja okrugla i da nije ravna, da postoji evolucija i da kiša nastaje od vode koja je isparila sa zemlje) i emirate. Kraj prošle godine su obilježili sa egzekucijom 141 osobe, poglavito djece, u jednoj pakistanskoj školi. Ovu godinu su pored već uobičajenog genocida i kulturocida u „Iznogudovom kalifatu“ nastavili u srijedu prvo sa napadom u jemenskoj prijestolnici Sani i umorstvom 35 ljudi, uglavnom studenata, a onda je nešto malo kasnije udareno u sam stub modernog društva →slobodu govora i izražavanja.
Napadnut je pariški satirični časopis „Charlie Hebdo“ i prilikom toga u smislu klasične egzekucije ubijeno 12 novinara i policajaca (jedan od njih je bio prvo ranjen i onda bez ikakve milosti i izgleda namjerno usmrćen iz neposredne blizine, što su osvjedočile i TV kamere). Ne može postojati nikakvo opravdanje za ovo što je učinjeno, ne može postojati nikakvo uspoređivanje sa ovim što je učinjeno, ne može postojati nikakva relativizacija za ovo što je učinjeno.
Tri lika, po svemu sudeći odlično obučena i pripremljena, su pucali u slobodu i bukvalno i metaforički, zaklanjajući se iza „islamističkih“ parola i ideologije, i to je činjenica koja se ne može nikako ni zakloniti niti je treba uopće zakloniti i sada zabijati glavu u pijesak ili skrivati se u mišjoj rupi, dok ovo sve ne prođe niti ponavljavati floskule o islamofobiji ili nekim teorijama zavjere i tako sebe zavaravati ili druge pokušavati zavarati. Krajnje je vrijeme da se sa ovim problemom ekstremno-sunitske tekfirske verzije islama suočimo i to ne samo liječenjem posljedica, nego upravo ulaskom u samu uzročnost pojave i razvitka. I to sve od vlada, preko „sive mase“, vjerskih i religijskih zajednica i pojedinaca sa autoritetom (posebno islamskih denominacija Abrahamizma) pa sve do običnog čovjeka.
Nažalost, po svemu sudeći ova bolest ekstremizma koji se poziva na ekstremno-sunitsku tekfirsku verziju islama i ne namjerava se stvarno izliječiti, nego čak i održavati u nekoj mjeri kako bi pohranjivala i druge ekstremizme i djelovala kao „crvena krpa“ za jačanje drugih fašizama. Tako su samo nekoliko minuta nakon pokolja nad potpuno nevinim novinarima i karikaturistima „Charlie Hebdo“, osvanule na FB i drugim mrežama i kod nekih poznatih ličnosti statusi koji nisu usmjereni na prave uzroke, nego na neku „nedefiniranu masu“ na koju se baca krivica i samo još više produbljuju strasti i utvrđuju linije razdvajanja, pa ću izdvojiti samo tri koja su me posebno zaintrigirala: „islamistička praščad“, „islamističke svinje“ i posebno citat: “Francuski satirički časopis sprdao se iz svega. Iz vlasti, iz kršćanstva, iz ateizma. I ne, više ne prihvaćam da su naši svjetonazori samo drugačiji od islamskih. Bill Maher bio je u pravu: Naši svjetonazori su bolji od islamskih.” Ksenofobni pokret PEGIDA prosto uživa u ovome što se desilo u Parizu, pozivaju na neki skup koji bi se trebao održati u ponedjeljak, 12. I. 2014. …itd….Citiraju se dijelovi Kurana, i to bez ikakvog poznavanja povijesnog konteksta ili mitološke osnove i to izvađeno iz konteksta i bukvalno, kao da metafora i figurativnost u ljudskom jeziku ne postoji, kojim se želi reči da Kuran 100 % opravdava ovaj pokolj. Pa zar upravo ta “liberalna javnost” koja sada ima takve poruke time ne čini ono što tekfirske ubice i monstrumi upravo i žele, preusmjeravanje pažnje i mržnje, pa i potencijalnih osvetničkih i drugih akcija sa njih na mase nevinih i mirnih Euromuslimana ili onih koji više ne pripadaju nijednoj islamskoj denominaciji, ali su potekli iz islamskog miljea. Pa upravo su najveće žrtve tekfirskih zločinaca u 95 % slučajeva upravo aktivni pripadnici i praktičari neke od islamskih denominacija (i to ne samo iz reda desetina raznoraznih šiitskih sekti i vjerovanja, i ne samo hanefije i ne samo derviši i ne samo sinkretički Aleviti u Turskoj…nego čak i malkiti, hanbeliti, šafijiti koji se sa njima ne slažu). I na kraju u toj salonskoj “liberalnoj” javnosti percepciji ispade da države i društva sa nekom islamskom većinom nisu sposobna za demokratski i progresivni razvitak i kao takva su predodređena da žive u tiranijama, zaostalosti, anarhiji, međusobnom ubijanju ili pod protektoratom ili okupacijom stranih država, vojski, kompanija, i naravno pošto su nesposobna da upravljaju sama sa sobom, da je dužno da predaju i svoje bogate resurse.
Ali hajde da malo proučimo historiju u zadnjih 60tak godina, od kada je borba za “crno zlato” na prvom mjestu svih političkih, vojnih i ekonomskih operacija.
Uspostavljena je država Izrael, što je praćeno etničkim čišćenjem Palestinaca (koji su spadali u najobrazovaniji dio arapske populacije), i koja još uvijek od 1967. god. pod okupacijom drži dobar dio Palestine.
U Iranu su britanske i američke obavještajne službe 1953. god. srušile sa vlasti sekularnog i socijaldemokratskog legalnog premijera Mohameda Mosadeka, kako bi nastavile nesmetanu eksploataciju nafte….Dobili su na kraju Homeinija, čiji režim je čak i tajno podržavan isporukama oružja (čuvena afera “Irangate”).
U Indoneziji je 1965. god. planiran od tih zapadnih, liberalnih država i dopušten pokolj ljevičara, ubijeno je pola miliona ljudi u jednom vrlo kratkom periodu….
Zulfikar Ali Buto, socijaldemokratski legalni premijer Pakistana je 1977. god. srušen vojnim udarom od strane generala Muhameda Zije Ul Haka, uz pomoć ultradesničarskih američkih krugova (vidjeti ulogu čuvene teksaške novinarke, naftašice i aktivistice Joanne King Herring). Zija ul Hak daje likvidirati premijera Buta i zavodi oštru fundamentalizaciju i ekstremizaciju Pakistana. Proizvod je pakistanski ogranak Talibana.
USA i druge zapadne zemlje aktivno podržavaju borbu protiv prosovjetske vlasti (koja da bude ironija veća nije uopće bila sekularna, nego neka čudna mješavina komunističko – islamske vladajuće partije) u Afganistanu (1979. – 1989.), ali pri tome ne pomažu i ne naoružavaju demokrate, liberale, socijaldemokrate, antisovjetske komuniste…itd…Nego podržavaju i naoružavaju najveći ološ, najveće ekstremiste i fundametaliste, dovode saudijske i druge plaćenike. Velika većina u „Rambu III“ slavljenih mudžahedina su ustvari bili zatucani fanatici sa načinom razmišljanja za koje bi i srednji vijek bio napredak. Dobili su Talibanski emirat i već znanu Kaidu.
Srušena je legalna vlada Narodne Demokratske Republike Jemen, kao i pružena pomoć u gušenju kasnije pobune na jugu Jemena u toku 1994. god. Dobili su vjerski rat i genocid Šija i Sunita, i ogranke Kaide.
Napadnut je 2003. god. Irak pod lažnim izgovorom o posjedovanju kemijskog oružja, a sve kako bi se došlo do njegove nafte, i bez odobrenja UN. Dobili su vjerski rat, genocid, etničko čišćenje i uspostavu Iznogudovog „kalifata“.
Napadnuta je 2011. god. Libija i srušen Gadafijev režim kako bi se došlo do libijske nafte i gasa. Dobili su raznorazne islamističke ekstremističke emirate na obalama Mediterana.
Izazvan je građanski i vjerski rat u Siriji, kako bi se došlo do njene nafte i uklonila prijetnja Izraelu. Naoružali su svakakav ološ, od kojih je dobar dio došao iz najgorih eskremističkih pokreta iz čitavog svijeta. Dobili su naravno vjerski rat, genocid, etničko čišćenje i širenje Iznogudovog „kalifata“ prema kojem kaidovci izgledaju kao neki liberali. Jedini koji su pružili stvarni otpor Iznogudovcima je kurdski revolucionarni YPG i dobrovoljci koji dolaze iz svih dijelova svijeta, i kojem se pruža tek simbolička pomoć, npr. nema teškog oružja i drugog konkretnog material, dok su npr. avganistanski mudžahedini dobijali u svoje vrijeme vrhunske projektile stinger.
Aktivno se podržava jedan od najgorih režima na svijetu, i to onaj saudijski kao i despoti u zalivskim zemljama, a sve zbog nafte.Aktivno se podržavaju režimi u zalivskim kraljevinama koji više izgledaju na neke porodične posjede, nego na jasne države sa institucijama, sa držanjem pojedinih skupina ljudi u robovskim ili polurobovskim uvjetima.
Nabrojani su samo neki primjeri, a moglo bi se još govoriti i o Sudanu, Somaliji, pa i podršci koja sa Zapada dolazi ekstremistima u kineskom Sinkjangu. I sada jedno pitanje za salonske “liberale”, konzervativce pa i salonske “ljevičare”.
Pa kako će se u zemljama sa muslimanskom većinom izgraditi demokratska društva, kada su svaku sekularnu vladu ili demokratsku vladu u tim državama oborili, srušili, ratovali ili rovarili protiv nje likovi kao što je bila ta čuvena Joanne King Herring (koju je fantastično karikirala Julia Roberts u filmu “Charlie Wilson’s War”), i za vladare u tim državama podržavali najgore despote i fanatike i obične koljače. Umjesto da se pozabave svojim višedeseljetnim saveznicima u Saudiji, u Pakistanu, u Afganistanu, u libijskim milicijama i njih srede jednom zauvijek, mržnja zbog stravičnog pokolja nad nevinim pariškim novinarima će se usmjeriti prema masama potpuno nevinog, poglavito europskog muslimanskog stanovništva.
Problem ekstremističke ideologije nije u pojedinim citatima Kurana niti Biblije niti Tore koji se sada interpretiraju “onako sa nogu”, bez razumijevanja ni povijesnog konteksta tih knjiga, nego u palatama moćnika, npr. u Rijadu. I sada može u nekoj osveti vrlo lako stradati neki berlinski ili pariški prodavač kebaba, ali sigurno ne i superbogati naftaš iz zalivskih zemalja koji će financirati raznorazne esktremiste i nesmetano uživati u blagodetima superluksuznih hotela na Zapadu zajedno sa svojim zapadnjačkim “naftaškim” jaranima, uz pokoju čašicu viskija sa ledom.
http://tacno.net/kolumna/iznogud-i-dalj ... p-iznogud/ 
