Šta su se svi natakarili SDP-u (i SNSD-u)?
Piše: Nedžad AHATOVIĆ, prof. odbrane i sigurnosti
Fenomenologija kulta ličnosti kod ljevice u BiH
Još od vremena Josifa Viserionoviča Staljina i njegove moderne replike Nikolaja Čaušeskog ili Kim Il Sunga, ljevica u svim svojim pojavnim oblicima, od boljševizma, staljinizma, komunizma i socijalizma ne pamti despotovanje političkom strankom kao što je to slučaj sa SDP-om i SNSD-om pod dirigentskim palicama Dodika i Lagumdžije. Jednoumlje koje vlada u ovim političkim strankama je zastrašujuće. U njihovim partijama ne postoji oprećno mišljenje liderskom stavu, a ako se neko i usudi na takvo što, on bude politički likvidiran. Sveprisutan kult ličnosti razvija se u ovim partijama od općinskih odbora do najviših organa stranke, a kritička misao kako unutar tako i izvan partije se banalizira i ocjenjuje kao neumjesno kritikovanje liderskog genija, od strane ljubomornih nezadovoljnika i stranih plaćenika.
I Čaušesku je imao epitet genija sa Karpata, njegova bahata vladavina ostavila je dubok trag u historiji Rumunije, ali i pored toga što je oduzeo sve kucaće mašine u zemlji, narod je smogao snage za kritičko promišljanje, osudu i zbacivanje njegovog režima. U ovim partijama nažalost to nije slučaj, samo jedan primjer zorno govori o stanju svjesti u tim političkim organizacijama, naime Zlatka Lagumdžiju je na posljednjem kongresu SDP-a za predsjednika te partije izabralo 586 delegata – jednoglasno.
Staljinizam, Čaušeskuaizam, Dodikizam i Lagumdžizam imaju istu suštinu uvjerljivo obeshrabrivanje bilo kakave kritike i samo jedan cilj – apsolutnu vlast pojedinca. Ovakvoj ljevici u BiH koja svoje političko djelovanje može sažeti u "koncept vjećnog liderovanja", treba suprostaviti i ohrabriti kritičku misao, isključiti svako zatiranje slobode misli i govora putem partijske discipline, te uspostaviti demokratske odnose unutar stranaka. Tek tada ljevica može biti sposobna za efikasnu političku akciju.