Namjenska industrija BiH uskoro širi kapacitete: BiH će praviti svoju pušku?
smrdim/namjenska-industrija-b ... usku-foto/
Pišu: Ajdin Perčo i Kenan Silajdžija
Raspodjelom kapaciteta namjenske industrije u bivšoj Jugloslaviji BiH je većinom zaobiđena pri izgradnji fabrika za proizvodnju pješadijskog naoružanja poput pušaka i pištolja. Umjesto toga, u našoj zemlji se proizvodila municija i haubice, a tradiciju tog sektora nastavlja i niz preduzeća koja i danas posluju, iako sa značajnim izazovima i problemima. Uvažavajući stratešku važnost namjenske industrije, Federalna vlada ozbiljno razmišlja i o početku proizvodnje pješadijskog naoružanja kojim bi se u konačnici opskrbljivale i bh. oružane snage kao i klijenti u inostranstvu.
Planovi razvoja
Ovu informaciju je za Faktor potvrdila Amra Đendušić, savjetnica premijera FBiH Fadila Novalića. Ističe da bi izrada i proizvodnja domaće puške vjerovatno bila rađena sa stranim strateškim partnerom uz saradnju sa domaćim inženjerima koji su savršeno sposobni da to realiziraju.
– Moguće je i da nečiju licencu otkupimo, nije ni to problem. Pa Zastava u Srbiji je radila po licenci kalašnjikova iz Rusije. Došao je trenutak da fabrike iz namjenske industrije restruktuiramo, dovedemo strateške investitore i pravimo planove razvoja. Jedan od tih planova je i proizvodnja pješadijskog naoružanja jer nam je potrebno iz par razloga. Prvo je strateški razlog jer svaka zemlja na svijetu mora imati vlastitu proizvodnju pješadijskog naoružanja. Drugi razlog je naravno da kroz razvoj industrije ostvarimo izvoz tih roba i uposlimo dodatne radnike – objašnjava Đendušić.
Dodaje da je potrebno osigurati ekonomski isplativ i jednostavan dizajn da bi se mogli obezbijediti repromaterijali, ali i da se može povoljno prodavati na komercijalnom tržištu.
Proizvodnja pješadijskog naoružanja međutim nije jednostavan zadatak, i toga su u Federalnoj vladi itekako svjesni. Proizvodni kompleksi za tu potrebu bi bili ogromni, i domaće firme bi se morale proširiti uz pomoć stranog partnera. S druge strane, u namjensku industriju je ulagano malo ili nikako u posljednjih 20 godina, kazala je Đendušić, koja ističe da svi koji prate sajmove namjenske industrije vide da se moderna vojna tehnologija razvija svjetlosnom brzinom. Treći izazov je i star kadar u ovim preduzećima.
Obrazovati mlade
U fabrikama namjenske industrije u BiH prije rata je postojao program stipendiranja, u srednjim školama su se mlade osobe obrazovale o tome i išle na praksu u preduzeća. Istovremeno, na Mašinskom fakuletu u Sarajevu je postojao razvijen Odsjek za vojne tehnologije i namjensku industriju. Đendušić dodaje i da je optika iz Zraka 60-ih godina prošlog stoljeća korištena u programima američke NASA-e.
– Sam obim investicije koja bi omogućila pokretanje proizvodnje pješadijskog naoružanja se kreće u obimu od 100 do 200 miliona eura, ovisno o planovima i ciljevima proizvodnje. Međutim, moramo posvetiti pažnju obnavljanju ljudskih resursa, edukaciji i dovođenju mladih ljudi koji će voliti i raditi taj posao. Mladi to zasad slabo hoće, ali treba ih usmjeriti i edukovati. Naš razvoj tehnologije stao je sa 90-im godinama – zaključuje ona.
Bh. industrija može zadovoljiti potrebe Oružanih snaga BiH
Kako je za Faktor pojasnio generalni sekretar Centra za sigurnosne studije Denis Hadžović, velika prepreka razvoju domaće namjenske industrije predstavlja činjenica da BiH nije članica NATO-a.
– Zemlje NATO-a su najveći kupci oružja, a BiH ne može njima isporučivati naoružanje. Crna Gora je dobila mogućnost učešća na tenderima za isporuku naoružanja. Drugi problem je i što domaće policijske snage u entitetima nemaju usklađene standarde kalibra i tipova naoružanja koje koriste, a koje bi domaća namjenska industrija mogla snabdijevati – precizirao je Hadžović.
Prema njegovim riječima, BiH još uvijek ima viškove naoružanja, ali uz pravilno planiranje Oružanih snaga BiH (OSBiH), potrebe naše armije značajno bi se mogle zadovoljiti iz domaće industrije.
– To je veoma ekonomski opravdano da domaća namjenska industrija pravi proizvode koje ćemo prvenstveno koristiti u BiH. To je dobra ideja da se domaći kapaciteti uposle i da se troši domaće, a u isto vrijeme da se pripremamo konkurencijski za izvoz na strana tržišta – dodaje Hadžović.
Navodi da u svijetu postoje trenutno 32 konflikta i da su zemlje Afrike i Bliskog Istoka veoma zanimljive domaćoj namjenskoj industriji, ali embargo na uvoz oružja predstavlja problem.
– Nama su Sjedinjene Američke Države glavno tržište, jer smo partnerskim ugovorima vezani za njih. Ulazak Amerikanaca i Turaka u namjensku industriju pokazuje da ovaj segment ima osnova da bude nosilac razvoja zemlje i značajnog upošljavanja radnika – kaže naš sagovornik.
Govoreći o radnoj snazi, Hadžović je ocijenio da je ona veoma kvalitetna i iskusna, i da može nositi razvoj namjenske industrije.
– Vidimo da u svjetskim razmjerama trend prodaje oružja raste svake godine. Bosna i Hercegovina ima kredibilan osnov da pravi profit i ostvaruje rast, a to bi se moglo još bolje ostvariti kroz regionalno uvezivanje namjenske industije, kako bi lakše pronašli kupce i ostvarili bolju konkurentnost – zaključio je generalni sekretar Centra za sigurnosne studije.
