Jugoslavija

[HelaS]

A jesi li mogao imati privatni stan 1/1 da je tvoj u ZK?

Stan izgrađen društvenim novcima u zgradi zajedničkog stanovanja, čini mi se, nije mogao biti privatiziran (otkupljen), barem do Markovića. Kasnije se ne sjećam

[kuli1961]

Ja sam nesto mlađi, al se ipak ne sjecam beskucnika. U mojoj sredini je i najpoznatiji alkos smrt docekao u svom stanu ...

Podstanar nije beskućnik.
Da, u vrijeme SFRJ bilo je podstanara, kao i danas što ih ima. Istina, u to doba nije bilo baš lako moguće dobiti stambeni kredit. Gradnja stanova je išla u pravcu dodjele stana na korištenje, tj. sticanje stanarskog prava, koje je ipak bilo u izvjesnoj mjeri prenosivo. Stanarsko pravo nije pravo vlasništva, ali mu je najbitnija prednost sto je osoba dobijala stan bez naknade/plaćanja. Postojao je i doprinos (parafiskalni namet na platu, lični dohodak) za stambenu izgradnju iz cega se stvarno finansirala izgradnja stanova. Negdje je to bilo u okviru preduzeća/firme (radne organizacije), negdje preko Samoupravne interrsne zajednice za stanovanje/stambenu izgradnju (cuveni SIZ-ovi). Ogroman aparat, pa je stvarao mogućnost za raznorazne malverzacije, od kojih nijedan pravi i politički sistem na planeti nije operisan. Ipak, u velikoj, zaista velikoj mjeri je odražavao socijalsitički ideal- dodjela stana haman pa "besplatno". Stanovi su se dodjeljivali odlukama Radničkih savjeta u firmama...bilo je slučajeva, ne znam im broj, gdje je direktor firme gurao nekog da dobije stan, ali Radnički savjet odluči drugačije. Dodjela stana je išla konkursom u firmi, sa definisanim kriterijima i sistemo bodovanja.
Negdje sredinom 80-tih bila je masovna akcija "imaš kuću, vrati stan". Neki iz te grupacije su poštovali, neki nisu. Oni koji su poštovali, su odraz poštenja- napravio si je kucu, vratio je stan koji je "dobio". Oni koji nisu vratili a uspjeli zadržati i stan- danas su to "spretni, sposobni pragmatični" ljudi. Dakle, bio je ideal, koji je imao i uspone i padove.
Ne tvrdim da je sve ovo bilo dobro, niti tvrdim da je bio loš. Dao je neke pozitivne rezultate, van svake sumnje.

Odličan prikaz tadašnjeg stanja Da napomenem da je Radnički savjet, zapravo, bio današnji upravni i nadzorni odbor sa velikom koncentracijom moći, i da su članovi RS mogli biti i minimalno obrazovani radnici, jednako kao i visokoobrazovani ili stručnaci iz specifičnih zanimanja. RS nije razlikovao ljude...

Bez namjere da minimiziram ili vrijedjam osobe bez ili sa vrlo malo formalnog obrazovanja te niskog ili nikakvog položaja, po zaposlenju, poznati su mi slučajevi gdje su portiri i čistačice, kao članovi Radničkog savjeta, udruženi bili u prilici da sruše npr, prijedlog direktora o dodjeli stana ili da sruše rang listu kandidata za dodjelu stanova, a ta rang lista se formirala nakon bodovanja kandidata i slala RS- na odluku.

[swanfilter]

bilo je podstanara itekako

Ja sam nesto mlađi, al se ipak ne sjecam beskucnika. U mojoj sredini je i najpoznatiji alkos smrt docekao u svom stanu ...

Podstanar nije beskućnik.
Da, u vrijeme SFRJ bilo je podstanara, kao i danas što ih ima. Istina, u to doba nije bilo baš lako moguće dobiti stambeni kredit. Gradnja stanova je išla u pravcu dodjele stana na korištenje, tj. sticanje stanarskog prava, koje je ipak bilo u izvjesnoj mjeri prenosivo. Stanarsko pravo nije pravo vlasništva, ali mu je najbitnija prednost sto je osoba dobijala stan bez naknade/plaćanja. Postojao je i doprinos (parafiskalni namet na platu, lični dohodak) za stambenu izgradnju iz cega se stvarno finansirala izgradnja stanova. Negdje je to bilo u okviru preduzeća/firme (radne organizacije), negdje preko Samoupravne interrsne zajednice za stanovanje/stambenu izgradnju (cuveni SIZ-ovi). Ogroman aparat, pa je stvarao mogućnost za raznorazne malverzacije, od kojih nijedan pravi i politički sistem na planeti nije operisan. Ipak, u velikoj, zaista velikoj mjeri je odražavao socijalsitički ideal- dodjela stana haman pa "besplatno". Stanovi su se dodjeljivali odlukama Radničkih savjeta u firmama...bilo je slučajeva, ne znam im broj, gdje je direktor firme gurao nekog da dobije stan, ali Radnički savjet odluči drugačije. Dodjela stana je išla konkursom u firmi, sa definisanim kriterijima i sistemo bodovanja.
Negdje sredinom 80-tih bila je masovna akcija "imaš kuću, vrati stan". Neki iz te grupacije su poštovali, neki nisu. Oni koji su poštovali, su odraz poštenja- napravio si je kucu, vratio je stan koji je "dobio". Oni koji nisu vratili a uspjeli zadržati i stan- danas su to "spretni, sposobni pragmatični" ljudi. Dakle, bio je ideal, koji je imao i uspone i padove.
Ne tvrdim da je sve ovo bilo dobro, niti tvrdim da je bio loš. Dao je neke pozitivne rezultate, van svake sumnje.
A danas- loše plate, uslovi kreditiranja izrabljivački, cijene stanovau vasioni. Mlada osoba, na pragu radne sposobnosti i zrelosti, može samo sanjati da će biti u prilici dobiti kredit iz koga moze platiti makar najskromniji stan, i isotvremeno ne biti gladan, platiti sve ono najnužnije potrebno za život.

Mozda je samo do mene. Al navod kako je, eto, i tada bilo podstanara treba da bude prihvacen kao jos jedan veliki minus ondasnjeg sistema i jednacenje sa kokuzlukom.

A sta je cinjenica, 30-40 godina kasnije mnogo manje stanovnistva sa nikada vise podstanara. Ili kredita zbog krova nad glavom ...

[korisnicki]

Bilo je puno alkoholičara i to cjelodnevnih koji voze od jutra do mraka, boce, bočice, unučici...
Zadržalo se do duboko u 2000e, ali sad je out,, prihvatljiv samo u socijalnim situacijama.

Ko i u svakoj gluposti, ispastale su porodice.

Sada nema puno alkoholičara?

[HelaS]

Bilo je puno alkoholičara i to cjelodnevnih koji voze od jutra do mraka, boce, bočice, unučici...
Zadržalo se do duboko u 2000e, ali sad je out,, prihvatljiv samo u socijalnim situacijama.

Ko i u svakoj gluposti, ispastale su porodice.

Sada nema puno alkoholičara?

Mislim da nema toliko kao prije.
Alkoholizam u Jugoslaviji bila je široko rasprostranjena bolest. Slično kao pušenje, koje je bilo manijakalna osobina stanovništva

[korisnicki]

Bilo je puno alkoholičara i to cjelodnevnih koji voze od jutra do mraka, boce, bočice, unučici...
Zadržalo se do duboko u 2000e, ali sad je out,, prihvatljiv samo u socijalnim situacijama.

Ko i u svakoj gluposti, ispastale su porodice.

Sada nema puno alkoholičara?

Mislim da nema toliko kao prije.
Alkoholizam u Jugoslaviji bila je široko rasprostranjena bolest. Slično kao pušenje, to je bila manijakalna osobina stanovništva

Neznam, u svakom slučaju narkomana i dostupnost droge tada je bilo manje. U manjim gradovima droge skoro nije ni bilo, sada je ima i po selima.

[swanfilter]

Sada nema puno alkoholičara?

Mislim da nema toliko kao prije.
Alkoholizam u Jugoslaviji bila je široko rasprostranjena bolest. Slično kao pušenje, to je bila manijakalna osobina stanovništva

Neznam, u svakom slučaju narkomana i dostupnost droge tada je bilo manje. U manjim gradovima droge skoro nije ni bilo, sada je ima i po selima.

Ni ja se nekako ne mogu sloziti sa tvrdnjom da je alkoholizam bio drustveni problem kao danas.

Samo rat je od mnogih napravio alkoholicare. Krenimo od toga ...

[kuli1961]

Ja sam nesto mlađi, al se ipak ne sjecam beskucnika. U mojoj sredini je i najpoznatiji alkos smrt docekao u svom stanu ...

Podstanar nije beskućnik.
Da, u vrijeme SFRJ bilo je podstanara, kao i danas što ih ima. Istina, u to doba nije bilo baš lako moguće dobiti stambeni kredit. Gradnja stanova je išla u pravcu dodjele stana na korištenje, tj. sticanje stanarskog prava, koje je ipak bilo u izvjesnoj mjeri prenosivo. Stanarsko pravo nije pravo vlasništva, ali mu je najbitnija prednost sto je osoba dobijala stan bez naknade/plaćanja. Postojao je i doprinos (parafiskalni namet na platu, lični dohodak) za stambenu izgradnju iz cega se stvarno finansirala izgradnja stanova. Negdje je to bilo u okviru preduzeća/firme (radne organizacije), negdje preko Samoupravne interrsne zajednice za stanovanje/stambenu izgradnju (cuveni SIZ-ovi). Ogroman aparat, pa je stvarao mogućnost za raznorazne malverzacije, od kojih nijedan pravi i politički sistem na planeti nije operisan. Ipak, u velikoj, zaista velikoj mjeri je odražavao socijalsitički ideal- dodjela stana haman pa "besplatno". Stanovi su se dodjeljivali odlukama Radničkih savjeta u firmama...bilo je slučajeva, ne znam im broj, gdje je direktor firme gurao nekog da dobije stan, ali Radnički savjet odluči drugačije. Dodjela stana je išla konkursom u firmi, sa definisanim kriterijima i sistemo bodovanja.
Negdje sredinom 80-tih bila je masovna akcija "imaš kuću, vrati stan". Neki iz te grupacije su poštovali, neki nisu. Oni koji su poštovali, su odraz poštenja- napravio si je kucu, vratio je stan koji je "dobio". Oni koji nisu vratili a uspjeli zadržati i stan- danas su to "spretni, sposobni pragmatični" ljudi. Dakle, bio je ideal, koji je imao i uspone i padove.
Ne tvrdim da je sve ovo bilo dobro, niti tvrdim da je bio loš. Dao je neke pozitivne rezultate, van svake sumnje.
A danas- loše plate, uslovi kreditiranja izrabljivački, cijene stanovau vasioni. Mlada osoba, na pragu radne sposobnosti i zrelosti, može samo sanjati da će biti u prilici dobiti kredit iz koga moze platiti makar najskromniji stan, i isotvremeno ne biti gladan, platiti sve ono najnužnije potrebno za život.

Mozda je samo do mene. Al navod kako je, eto, i tada bilo podstanara treba da bude prihvacen kao jos jedan veliki minus ondasnjeg sistema i jednacenje sa kokuzlukom.

A sta je cinjenica, 30-40 godina kasnije mnogo manje stanovnistva sa nikada vise podstanara. Ili kredita zbog krova nad glavom ...

Zašto bi to bio minus? U kom danasnjem društvu u npr. Evropi nema tog problema?
Treba znati da je do 1963. godine, SFRJ bila prilično čvrsta, tvrda federacija, pod čizmom planske privrede, dakle neefikasno i loše organizovana, što je odraz kopiranja sovjetskog modela, koji se dičio idejama komunizma- svakom jednako i svakom prema potrebama. Ideje socijalizma su drugačije, ipak bitno elastičnije, mekše, nešto realnije.
Tek od Ustava iz 1963 nastupaju reforme- političke i mnogo bitnije-ekonomske. Političke- jasan otklon od sovjetskog modela, otvaranje prema Zapadu, politčki i ekonomski. Ekonomske- uvodjenje tržišne privrede, što podrazumijeva industrijski zamah. SFRJ je po stanovništvu i teritoriji bila velika država (cca 22 miliona ljudi, cca 256 hiljada km2), pa vidan napredak u svim segmentima jednostavno nije bio moguć. temeljem tih ustavnih reformi iz 1963. godine kreće zamah industrijalizacije ali i stanogradnje. Ipak, vrijeme trajanja SFRJ, njeni prvi unutrašnji politički problemi- studentska pobuna 1968, hrvatski MASPOK i srbijanski liberalizam- Latinka Perović, sve negdje s početka 1970-tih, pa potom ekonomski problemi koji kulminiraju negdje 1980-1982- restrikcije puno toga- nekih prehrambenih artikala, goriva (ko se sjeca par nepar sistema?), doveli su do usporavanja privrede, što se odrazilo i na stanovništvo u smislu "stambenog zbrinjavanja". Ne treba zaboraviti "izlete"- ZUR- Zakon o udruženom radu (haos od ključnog zakona o radu i dobrim dijelom privrednog prava), pa Šuvarovu reformu obrazovanja- negdje počev od 1983/4, ak ose ne varam...pa upad "Agrokomerc"-a (hvaljeni Babo- Fikret Abdić, a najobičniji prefrigani lopov i prevarant) u platni sistem države...sve su to kočnice koje su imale odraza na apsolutno sve, pa tako i na stambeni status.
Danima možemo pisati, navoditi brojne primjere odličnog i dobrog, lošeć očajnog i haotičnog, što je bilo, ostavimo to na stranu. Ali ono za što se DRŽAVI SFRJ mora odati priznanje je opismenjavanje stanovništva! iz 2 svjetskog rata tadašnja DFJ izlazi sa visokim dvocifrenim procentom nepismenih. Nekih 25-30 godina kasnije, ta ista država, sada imena SFRJ ima mali jednocifreni procenat nepisn+menih. Koliko je to tačno procenata jednog i drugog. zaboravio sam,a mrzi me da tražim. Koga zanima, naći će.
Drugo što se toj istoj državi mora priznati kao dobro je vakcinisanje protiv velikih boginja (variola vera) cca 18 miliona građana unutar svega nekoliko sedmica! Uporedimo samo ovo sa našom današnjom državom BiH u vrijeme korona vorusa. Toliko o efikasnosti....

[HelaS]

Spoiler

Show

Podstanar nije beskućnik.
Da, u vrijeme SFRJ bilo je podstanara, kao i danas što ih ima. Istina, u to doba nije bilo baš lako moguće dobiti stambeni kredit. Gradnja stanova je išla u pravcu dodjele stana na korištenje, tj. sticanje stanarskog prava, koje je ipak bilo u izvjesnoj mjeri prenosivo. Stanarsko pravo nije pravo vlasništva, ali mu je najbitnija prednost sto je osoba dobijala stan bez naknade/plaćanja. Postojao je i doprinos (parafiskalni namet na platu, lični dohodak) za stambenu izgradnju iz cega se stvarno finansirala izgradnja stanova. Negdje je to bilo u okviru preduzeća/firme (radne organizacije), negdje preko Samoupravne interrsne zajednice za stanovanje/stambenu izgradnju (cuveni SIZ-ovi). Ogroman aparat, pa je stvarao mogućnost za raznorazne malverzacije, od kojih nijedan pravi i politički sistem na planeti nije operisan. Ipak, u velikoj, zaista velikoj mjeri je odražavao socijalsitički ideal- dodjela stana haman pa "besplatno". Stanovi su se dodjeljivali odlukama Radničkih savjeta u firmama...bilo je slučajeva, ne znam im broj, gdje je direktor firme gurao nekog da dobije stan, ali Radnički savjet odluči drugačije. Dodjela stana je išla konkursom u firmi, sa definisanim kriterijima i sistemo bodovanja.
Negdje sredinom 80-tih bila je masovna akcija "imaš kuću, vrati stan". Neki iz te grupacije su poštovali, neki nisu. Oni koji su poštovali, su odraz poštenja- napravio si je kucu, vratio je stan koji je "dobio". Oni koji nisu vratili a uspjeli zadržati i stan- danas su to "spretni, sposobni pragmatični" ljudi. Dakle, bio je ideal, koji je imao i uspone i padove.
Ne tvrdim da je sve ovo bilo dobro, niti tvrdim da je bio loš. Dao je neke pozitivne rezultate, van svake sumnje.
A danas- loše plate, uslovi kreditiranja izrabljivački, cijene stanovau vasioni. Mlada osoba, na pragu radne sposobnosti i zrelosti, može samo sanjati da će biti u prilici dobiti kredit iz koga moze platiti makar najskromniji stan, i isotvremeno ne biti gladan, platiti sve ono najnužnije potrebno za život.

Mozda je samo do mene. Al navod kako je, eto, i tada bilo podstanara treba da bude prihvacen kao jos jedan veliki minus ondasnjeg sistema i jednacenje sa kokuzlukom.

A sta je cinjenica, 30-40 godina kasnije mnogo manje stanovnistva sa nikada vise podstanara. Ili kredita zbog krova nad glavom ...

Zašto bi to bio minus? U kom danasnjem društvu u npr. Evropi nema tog problema?
Treba znati da je do 1963. godine, SFRJ bila prilično čvrsta, tvrda federacija, pod čizmom planske privrede, dakle neefikasno i loše organizovana, što je odraz kopiranja sovjetskog modela, koji se dičio idejama komunizma- svakom jednako i svakom prema potrebama. Ideje socijalizma su drugačije, ipak bitno elastičnije, mekše, nešto realnije.
Tek od Ustava iz 1963 nastupaju reforme- političke i mnogo bitnije-ekonomske. Političke- jasan otklon od sovjetskog modela, otvaranje prema Zapadu, politčki i ekonomski. Ekonomske- uvodjenje tržišne privrede, što podrazumijeva industrijski zamah. SFRJ je po stanovništvu i teritoriji bila velika država (cca 22 miliona ljudi, cca 256 hiljada km2), pa vidan napredak u svim segmentima jednostavno nije bio moguć. temeljem tih ustavnih reformi iz 1963. godine kreće zamah industrijalizacije ali i stanogradnje. Ipak, vrijeme trajanja SFRJ, njeni prvi unutrašnji politički problemi- studentska pobuna 1968, hrvatski MASPOK i srbijanski liberalizam- Latinka Perović, sve negdje s početka 1970-tih, pa potom ekonomski problemi koji kulminiraju negdje 1980-1982- restrikcije puno toga- nekih prehrambenih artikala, goriva (ko se sjeca par nepar sistema?), doveli su do usporavanja privrede, što se odrazilo i na stanovništvo u smislu "stambenog zbrinjavanja". Ne treba zaboraviti "izlete"- ZUR- Zakon o udruženom radu (haos od ključnog zakona o radu i dobrim dijelom privrednog prava), pa Šuvarovu reformu obrazovanja- negdje počev od 1983/4, ak ose ne varam...pa upad "Agrokomerc"-a (hvaljeni Babo- Fikret Abdić, a najobičniji prefrigani lopov i prevarant) u platni sistem države...sve su to kočnice koje su imale odraza na apsolutno sve, pa tako i na stambeni status.

Danima možemo pisati, navoditi brojne primjere odličnog i dobrog, lošeć očajnog i haotičnog, što je bilo, ostavimo to na stranu. Ali ono za što se DRŽAVI SFRJ mora odati priznanje je opismenjavanje stanovništva! iz 2 svjetskog rata tadašnja DFJ izlazi sa visokim dvocifrenim procentom nepismenih. Nekih 25-30 godina kasnije, ta ista država, sada imena SFRJ ima mali jednocifreni procenat nepisn+menih. Koliko je to tačno procenata jednog i drugog. zaboravio sam,a mrzi me da tražim. Koga zanima, naći će.
Drugo što se toj istoj državi mora priznati kao dobro je vakcinisanje protiv velikih boginja (variola vera) cca 18 miliona građana unutar svega nekoliko sedmica! Uporedimo samo ovo sa našom današnjom državom BiH u vrijeme korona vorusa. Toliko o efikasnosti....

Kako god ko drugačije mislio i negirao, nije u pravu: dobar je bio i sistem JNA, u kojem je bio zaokružen ciklus od proizvodnje do krajnje potrošnje i koji je predstavljao ogromnu moć i davao sigurnost stanovništvu. Sistem koji je dodatno "obrazovao" stanovništvo, naročito made ljude iz zabačenih i ruralnih područja, kojima je kasarna u drugom gradu bila jedini razlog da izađe iz svog okruženja, da upozna različite ljude, kulture, jezike i da se emancipira, koliko god.

Danas prolazim kraj mog frizera, vidim prazan mu salon. Uđem, rekoh mogu li... kaže ne, čekam mušteriju, ima rezervaciju za 15-tak minuta. Ošišao me je, naravno, ali ovakvih idiotizama nije bilo

[_BataZiv_0809]

Je li Radna organizacija pandan privrednom drustvu?

[swanfilter]

Podstanar nije beskućnik.
Da, u vrijeme SFRJ bilo je podstanara, kao i danas što ih ima. Istina, u to doba nije bilo baš lako moguće dobiti stambeni kredit. Gradnja stanova je išla u pravcu dodjele stana na korištenje, tj. sticanje stanarskog prava, koje je ipak bilo u izvjesnoj mjeri prenosivo. Stanarsko pravo nije pravo vlasništva, ali mu je najbitnija prednost sto je osoba dobijala stan bez naknade/plaćanja. Postojao je i doprinos (parafiskalni namet na platu, lični dohodak) za stambenu izgradnju iz cega se stvarno finansirala izgradnja stanova. Negdje je to bilo u okviru preduzeća/firme (radne organizacije), negdje preko Samoupravne interrsne zajednice za stanovanje/stambenu izgradnju (cuveni SIZ-ovi). Ogroman aparat, pa je stvarao mogućnost za raznorazne malverzacije, od kojih nijedan pravi i politički sistem na planeti nije operisan. Ipak, u velikoj, zaista velikoj mjeri je odražavao socijalsitički ideal- dodjela stana haman pa "besplatno". Stanovi su se dodjeljivali odlukama Radničkih savjeta u firmama...bilo je slučajeva, ne znam im broj, gdje je direktor firme gurao nekog da dobije stan, ali Radnički savjet odluči drugačije. Dodjela stana je išla konkursom u firmi, sa definisanim kriterijima i sistemo bodovanja.
Negdje sredinom 80-tih bila je masovna akcija "imaš kuću, vrati stan". Neki iz te grupacije su poštovali, neki nisu. Oni koji su poštovali, su odraz poštenja- napravio si je kucu, vratio je stan koji je "dobio". Oni koji nisu vratili a uspjeli zadržati i stan- danas su to "spretni, sposobni pragmatični" ljudi. Dakle, bio je ideal, koji je imao i uspone i padove.
Ne tvrdim da je sve ovo bilo dobro, niti tvrdim da je bio loš. Dao je neke pozitivne rezultate, van svake sumnje.
A danas- loše plate, uslovi kreditiranja izrabljivački, cijene stanovau vasioni. Mlada osoba, na pragu radne sposobnosti i zrelosti, može samo sanjati da će biti u prilici dobiti kredit iz koga moze platiti makar najskromniji stan, i isotvremeno ne biti gladan, platiti sve ono najnužnije potrebno za život.

Mozda je samo do mene. Al navod kako je, eto, i tada bilo podstanara treba da bude prihvacen kao jos jedan veliki minus ondasnjeg sistema i jednacenje sa kokuzlukom.

A sta je cinjenica, 30-40 godina kasnije mnogo manje stanovnistva sa nikada vise podstanara. Ili kredita zbog krova nad glavom ...

Zašto bi to bio minus? U kom danasnjem društvu u npr. Evropi nema tog problema?
Treba znati da je do 1963. godine, SFRJ bila prilično čvrsta, tvrda federacija, pod čizmom planske privrede, dakle neefikasno i loše organizovana, što je odraz kopiranja sovjetskog modela, koji se dičio idejama komunizma- svakom jednako i svakom prema potrebama. Ideje socijalizma su drugačije, ipak bitno elastičnije, mekše, nešto realnije.
Tek od Ustava iz 1963 nastupaju reforme- političke i mnogo bitnije-ekonomske. Političke- jasan otklon od sovjetskog modela, otvaranje prema Zapadu, politčki i ekonomski. Ekonomske- uvodjenje tržišne privrede, što podrazumijeva industrijski zamah. SFRJ je po stanovništvu i teritoriji bila velika država (cca 22 miliona ljudi, cca 256 hiljada km2), pa vidan napredak u svim segmentima jednostavno nije bio moguć. temeljem tih ustavnih reformi iz 1963. godine kreće zamah industrijalizacije ali i stanogradnje. Ipak, vrijeme trajanja SFRJ, njeni prvi unutrašnji politički problemi- studentska pobuna 1968, hrvatski MASPOK i srbijanski liberalizam- Latinka Perović, sve negdje s početka 1970-tih, pa potom ekonomski problemi koji kulminiraju negdje 1980-1982- restrikcije puno toga- nekih prehrambenih artikala, goriva (ko se sjeca par nepar sistema?), doveli su do usporavanja privrede, što se odrazilo i na stanovništvo u smislu "stambenog zbrinjavanja". Ne treba zaboraviti "izlete"- ZUR- Zakon o udruženom radu (haos od ključnog zakona o radu i dobrim dijelom privrednog prava), pa Šuvarovu reformu obrazovanja- negdje počev od 1983/4, ak ose ne varam...pa upad "Agrokomerc"-a (hvaljeni Babo- Fikret Abdić, a najobičniji prefrigani lopov i prevarant) u platni sistem države...sve su to kočnice koje su imale odraza na apsolutno sve, pa tako i na stambeni status.
Danima možemo pisati, navoditi brojne primjere odličnog i dobrog, lošeć očajnog i haotičnog, što je bilo, ostavimo to na stranu. Ali ono za što se DRŽAVI SFRJ mora odati priznanje je opismenjavanje stanovništva! iz 2 svjetskog rata tadašnja DFJ izlazi sa visokim dvocifrenim procentom nepismenih. Nekih 25-30 godina kasnije, ta ista država, sada imena SFRJ ima mali jednocifreni procenat nepisn+menih. Koliko je to tačno procenata jednog i drugog. zaboravio sam,a mrzi me da tražim. Koga zanima, naći će.
Drugo što se toj istoj državi mora priznati kao dobro je vakcinisanje protiv velikih boginja (variola vera) cca 18 miliona građana unutar svega nekoliko sedmica! Uporedimo samo ovo sa našom današnjom državom BiH u vrijeme korona vorusa. Toliko o efikasnosti....

Nije meni to minus. Daleko od toga za drzavu koja nastaje nakon stoljeca vladavine Timara. Onda monarhija i svijetskog rata koji se aktivno vodio na njenom tlu.

Ko zeli uvidjeti, Juga je fascinacija po pitanju napretka.

A ko ne vjeruje, neka posjeti jug Italije ili Siciliju. Tamo su konj i magarac u velikoj mjeri smisao zivota.

A mnogi ni za Trst nisu culi, kada sam im pokusavao objasniti da dolazim iz Slovenije ...

[HelaS]

Je li Radna organizacija pandan privrednom drustvu?

Edit... Čini mi se da sam pisao pogrešne informacije

[Danguba]

bilo je podstanara itekako

Nikad vise podstanara nije bilo.
Svaka supa se izdavala jer je tesko bilo doci do stana.

Poslije toga a nuzda natjerala, svaki domacin je gledao da pravi kucu na tri sprata(za sebe i dva sine).
Danas to sve stoji nedovrseno sa djecom daleko od te kuce(u vecini slucajeva).

[Danguba]

SOUR se sastojao od vise RO a RO se sastojala od vise OOURa a ovi od RJ(radne jedinice, manje grupe radnika kao radionice).

Bingo bi bio SOUR sa svojim RO Trgovina, RO Transport, RO Proizvodnja...
''RO Proizvodnja'' imala bi OOUR Peradarstvo, OOUR Pakovanje(riza, grah, secer...), OOUR Transport..

OOUR Peradarstvo imalo bi RJ brojleri, RJ uzgoj peradi, RJ klaonica...

[kuli1961]

Je li Radna organizacija pandan privrednom drustvu?

Jeste.
Ovako je ZUR-om bilo odredjeno- odozgo prema dole:
SOUR_ Složena organizacija udruženog rada
RO- Radna organizacija
OOUR- Osnovna organizacija udruženog rada
RJ- Radna jednica (jedina nije imala svojstvo pravnog lica
Koliko se sjećam, prve tri su imale svojstvo pravnog lica, ali su upravljački bile u hijerarhijskom odnosu.

Neovisno od ovoga, postojali su već pomenuti SIZ-ovi, naročito u oblasti kulture, komunalnih djelatnosti i brojnih drugih !društvenih djelatnosti".

[_BataZiv_0809]

Je li Radna organizacija pandan privrednom drustvu?

Jeste.
Ovako je ZUR-om bilo odredjeno- odozgo prema dole:
SOUR_ Složena organizacija udruženog rada
RO- Radna organizacija
OOUR- Osnovna organizacija udruženog rada
RJ- Radna jednica (jedina nije imala svojstvo pravnog lica
Koliko se sjećam, prve tri su imale svojstvo pravnog lica, ali su upravljački bile u hijerarhijskom odnosu.

Neovisno od ovoga, postojali su već pomenuti SIZ-ovi, naročito u oblasti kulture, komunalnih djelatnosti i brojnih drugih !društvenih djelatnosti".

Hvala kolega!

Sta je od toga bilo samostalno?
SOUR bi bio holding?
RO je privredno drustvo?
OOUR je organizaciona jedinica privrednog drustva?
RJ jos nize?

[piupiu]

A jesi li mogao imati privatni stan 1/1 da je tvoj u ZK?

Stan izgrađen društvenim novcima u zgradi zajedničkog stanovanja, čini mi se, nije mogao biti privatiziran (otkupljen), barem do Markovića. Kasnije se ne sjećam

Jesi ako si ga kupio svojim parama. Kao i kuću.

[Domaci izdajnik]

Mislim da nema toliko kao prije.
Alkoholizam u Jugoslaviji bila je široko rasprostranjena bolest. Slično kao pušenje, koje je bilo manijakalna osobina stanovništva

Auuu kako griješiš! Alkoholizam je jako rasprostranjen na ovim prostorima, samo je kultura lokanja u kafanama opšteprihvaćen fenomen pa se toliko ne vidi. Da sjedneš u lokalnu kafanu u naselju nekoliko dana zaredom vidio bi da masa ljudi do popodne smiri bar tri do pet klipača onako ko s' poslom. I to ne cugaju nego eto, došli da popiju koju i vide šta ima...

Masa likova što se zavaljala u kredite, beznađe i probleme se liječi alkoholom (i kockom usput).

[kuli1961]

Je li Radna organizacija pandan privrednom drustvu?

Jeste.
Ovako je ZUR-om bilo odredjeno- odozgo prema dole:
SOUR_ Složena organizacija udruženog rada
RO- Radna organizacija
OOUR- Osnovna organizacija udruženog rada
RJ- Radna jednica (jedina nije imala svojstvo pravnog lica
Koliko se sjećam, prve tri su imale svojstvo pravnog lica, ali su upravljački bile u hijerarhijskom odnosu.

Neovisno od ovoga, postojali su već pomenuti SIZ-ovi, naročito u oblasti kulture, komunalnih djelatnosti i brojnih drugih !društvenih djelatnosti".

Hvala kolega!

Sta je od toga bilo samostalno?
SOUR bi bio holding?
RO je privredno drustvo?
OOUR je organizaciona jedinica privrednog drustva?
RJ jos nize?

Na moju sreću, već poodavno sam zaboravio tačan sadržaj i značenje pravnog položaja SOUR, OUR, RO, OOUR, RJ , tak oda ne mogu dati tačnu paralelu u pogledu pitanja. Načelno, da SOUR bi mgao biti holding itd...ukršteno sa "mješovitim"... RJ je imala status poslovnice, filijale, bez pravnog subjektiviteta

[_BataZiv_0809]

Na moju sreću, već poodavno sam zaboravio tačan sadržaj i značenje pravnog položaja SOUR, OUR, RO, OOUR, RJ , tak oda ne mogu dati tačnu paralelu u pogledu pitanja. Načelno, da SOUR bi mgao biti holding itd...ukršteno sa "mješovitim"... RJ je imala status poslovnice, filijale, bez pravnog subjektiviteta

A kombinat?

[Hame_]

Nije mi jasno zašto raspravljate o nečemu što je PROPALO! i to uz UŽASNE ŽRTVE!! i opet naravno najviše u BOSNI I HERCEGOVINI!!!

Jebene ofanzive drugog svjetskog rata.

Toliko od mene na ovu temu.

Spoiler

Show

[AleksoMKD]

Auuu kako griješiš! Alkoholizam je jako rasprostranjen na ovim prostorima, samo je kultura lokanja u kafanama opšteprihvaćen fenomen pa se toliko ne vidi. Da sjedneš u lokalnu kafanu u naselju nekoliko dana zaredom vidio bi da masa ljudi do popodne smiri bar tri do pet klipača onako ko s' poslom. I to ne cugaju nego eto, došli da popiju koju i vide šta ima...

Ma od kako znam za sebe u blizini lokalnog granapceta sedi ekipa za pivom u ruci i bistri politiku/sport. Cesto dok im se deca igraju u blizini.

Ovi likovi sada (moje komsije) si bili deca koja su se igrala dok su njihovi tate cugale pivo.

U sred dana.

[istra_hr]

A jesi li mogao imati privatni stan 1/1 da je tvoj u ZK?

Naravno da si mogao-ako si ga sam kupio svojim novcem. To se tada mislim, zvalo "etažno(privatno) vlasništvo".
Ali i oni sa puno love tada u Yugi, obavezno su imali (barem) jedan državni stan, a s "viškom love" kupovalo se privatne stanove/ ili gradilo kuće.

Također, pomorci - oni su uvijek imali deviza na bacanje; često kupovali stanove - i normalno, uknjižiš se u ZK

[Danguba]

To mozda kod vas u Dalmaciji a u kontinentalnom dijelu, kako si mogao imati toliko novca?
Krajem osamdesetih pojavili su se zadruge koje su udruzivale male obrtnike pa su se malo izdvajali sa kapitalom ali nisam cuo da je neko kupio stan.
Zgrade se radile namjenski za te i te firme koje su izrazile zelju za kupovinu stana/ova za svoje radnike.
Skoro pa je nepojmljivo bilo da sada neko privatno izvali tolike pare i rezervise ili kupi stan.

Kuce su nesto drugo, one su se radile koliko je ko imao para.

[tramvajtrojka]

Podstanar nije beskućnik.
Da, u vrijeme SFRJ bilo je podstanara, kao i danas što ih ima. Istina, u to doba nije bilo baš lako moguće dobiti stambeni kredit. Gradnja stanova je išla u pravcu dodjele stana na korištenje, tj. sticanje stanarskog prava, koje je ipak bilo u izvjesnoj mjeri prenosivo. Stanarsko pravo nije pravo vlasništva, ali mu je najbitnija prednost sto je osoba dobijala stan bez naknade/plaćanja. Postojao je i doprinos (parafiskalni namet na platu, lični dohodak) za stambenu izgradnju iz cega se stvarno finansirala izgradnja stanova. Negdje je to bilo u okviru preduzeća/firme (radne organizacije), negdje preko Samoupravne interrsne zajednice za stanovanje/stambenu izgradnju (cuveni SIZ-ovi). Ogroman aparat, pa je stvarao mogućnost za raznorazne malverzacije, od kojih nijedan pravi i politički sistem na planeti nije operisan. Ipak, u velikoj, zaista velikoj mjeri je odražavao socijalsitički ideal- dodjela stana haman pa "besplatno". Stanovi su se dodjeljivali odlukama Radničkih savjeta u firmama...bilo je slučajeva, ne znam im broj, gdje je direktor firme gurao nekog da dobije stan, ali Radnički savjet odluči drugačije. Dodjela stana je išla konkursom u firmi, sa definisanim kriterijima i sistemo bodovanja.
Negdje sredinom 80-tih bila je masovna akcija "imaš kuću, vrati stan". Neki iz te grupacije su poštovali, neki nisu. Oni koji su poštovali, su odraz poštenja- napravio si je kucu, vratio je stan koji je "dobio". Oni koji nisu vratili a uspjeli zadržati i stan- danas su to "spretni, sposobni pragmatični" ljudi. Dakle, bio je ideal, koji je imao i uspone i padove.
Ne tvrdim da je sve ovo bilo dobro, niti tvrdim da je bio loš. Dao je neke pozitivne rezultate, van svake sumnje.

Odličan prikaz tadašnjeg stanja Da napomenem da je Radnički savjet, zapravo, bio današnji upravni i nadzorni odbor sa velikom koncentracijom moći, i da su članovi RS mogli biti i minimalno obrazovani radnici, jednako kao i visokoobrazovani ili stručnaci iz specifičnih zanimanja. RS nije razlikovao ljude...

Bez namjere da minimiziram ili vrijedjam osobe bez ili sa vrlo malo formalnog obrazovanja te niskog ili nikakvog položaja, po zaposlenju, poznati su mi slučajevi gdje su portiri i čistačice, kao članovi Radničkog savjeta, udruženi bili u prilici da sruše npr, prijedlog direktora o dodjeli stana ili da sruše rang listu kandidata za dodjelu stanova, a ta rang lista se formirala nakon bodovanja kandidata i slala RS- na odluku.

I taj nas mentalitet dns najvise koci gdje bi da se svako pita za ono sto nije njegov resor, od haustora, do kakve ce ploce biti na trotoaru u opstini, do blokiranja svega i svačega jer ljudi zbog tog mentaliteta očekuju da se drzava i sve ostalo prema njihovim zeljama povinuje

Pa tako ljudi koji zive u stanovima od 800000KM kmece da im drzava obnovi fasade, i izgradi parking mjesta , a da u zakon se uvede da to drzava uradi i kasnije naplati od stanara kao svugdje u zapadu sto se radi bila bi pljuvacina tako u yugi nije bilo