Thorgerson wrote:
Razlike ocito ima, jer da nema milion bosanaca i hercegovaca bi se vratilo u svoju domovinu. Ja sam bio kod roditelja od mojih drugova koji nabadaju strani jezik, iako zive u toj zemlji od 1993. godine, ali oni se ne vracaju u BiH. IMaju ovdje kucu napravili, prica im je prvo bila kad u penziju pa ce onda, dosla penzija oni ne dolaze...pitam jarana sto ti ba ne dodju ovdje da zive, imaju skandinavsku penziju ovddasnje troskove...ne znam kaze, nece jos - pa ti sad vidi.
Da ne govorim koliko novih ljudi odlazi.
Druga stvar, ako mom rodjaku pored svega moze ostati ustedjevine, ako moze kupiti jedan viska stan u Sarajevu (nit ga renta ni nista, bukvalno ga je uzeo da ima gdje biti kada dodje - sto je cca 40-ak dana godisnje), voziti auto od 40.000 KM - neke razlike mora biti. A niti on i supruga rade neke ultra placene poslove, nit supruga i ja ovdje radimo neke ispod placene poslove.
Eh, sad ili sam ja fkt glup i corav, pa ne kontam. Ti mi objasni. Ne znam.
Razlike ima nakon 25 godina, to je ono što "uglavnomja" i ja sve vrijeme i govorimo. Ljudi su tamo došli 1993. godine, pa to je trećina prosječnog života.
Ako si doktor ili IT stručnjak, za tebe ima mjesta u Evropi da vrlo brzo živiš po tom kalupu, ali ako nisi, moraš biti ili ultra talentovan za nešto (sportista, vrhunski bankar i sl.) ili čekati godinama da dođeš do ovog stadija.
Za 25 godina i u Bosni možeš napraviti dva stana i kupiti auto od 40.000 KM, ako si iole sposoban i pametan, te sve vrijeme biti među svojima. Ako ti misliš da to nije tako, onda te teško ubijediti u suprotno, ali zato ti kažem, dođi brate i probaj, ja ću ti prvi pomoći ako budeš blizu mene. Računaj na to da ti trebaju papiri, bez toga možeš možda biti zidar, ako i to. Nikome se ne isplati uzimati radnike na crno jer su kazne po 20.000 eura.
Ako misliš da je vrijedno pet - deset godina da dođeš do nečega, a to je minimum, onda bujrum i probaj. U tih pet - deset godina, kako "uglavnomja" reče, neće biti nikoga da ti pomogne da uneseš kauč. Ta mi se situacija baš i desila, morao sam zvati kompaniju za selidbu, i uzeli su mi 130 eura za lift koji je kauč unio preko prozora jer sam se preračunao i nisam skontao da ne može proći kroz haustor.
Imamo prijatelje iz Sarajeva s kojima rijetko izlazimo jer nemaju gdje ostaviti djecu. Čak ni njena sestra neće da čuje da ih nekad pričuva, a da bi izašli s nama, moraju mlatnuti barem stoju za tu veče, i to da ništa ne pojedu. Dvoje djece za čuvalicu je oko 15 eura na sat, neka izađu na četiri sata, ostane im još 40 za piće i neki snack. Ako žele i večeru, to je 150 eura. Jesi li ikad potrošio 300 KM da izađeš s rajom?
Zašto se ljudi ne vraćaju? Svako ima svoje razloge, ali većina izbjeglica se nije vratila jer su im spaljene kuće i nisu baš imali gdje da se vrate. Neki se jesu vratili, neki su probali, pa ponovo otišli jer se nisu mogli snaći, neki su super uspjeli, neki su izrodili djecu koja idu u školu, pa nisu htjeli da ih odvajaju od škole (glup razlog po meni), neki su zavoljeli život vani, itd. Ima milion razloga zašto se ljudi ne vraćaju, ali mnogi isto tako životare 11 mjeseci da bi onaj jedan mjesec došli u Bosnu. Jebo taj život buraz, ja bih radije bio bliže.