detroit-mercy wrote: ↑17/07/2022 17:07
n+1 wrote: ↑17/07/2022 10:11
Šta vidiš?
Maturanti koji maturiraju u razredima od 12-20 ucenika, prazne ulice ili kuce u kojiima zivi jedno staro ili dvoje staraca ili pak niti jedno. Jako malo djece. Rodjak mi je direktor skoke i kada mi je rekao koliko se na podrucju njegove skole upisalo djaka u prvi razred, nisam mogao da vjerujem (26). I jos masa drugi stvari da ne nabrajam.
Samo u dvije kuce u mojoj ulici je bilo vise djece nego danas u 5-6 ulica okolo, jer smo pokusavali da izbrojimo djecu i utvrdimo tacan broj.
Za to i kazem, sta za 10 tak godina kada ta djeca budu trebala da radjaju djecu, hoce li uopste biti tu da ih radjaju.
Prije par mjeseci sam bio na sjeveru drzave u USA u kojoj zivim i posjetili smo jedan izuzetno interesantan grad koji je koncem 19tog i pocetkom 20tog vijeka privlacio dosta radnika iz nordijskih drzava (Finaca i Svedjana) koji su radili u rudarstvu. Grad je imao 24 skole, pozoriste, crkve, biznise u centru. Jako vibrantan i prosperitetan grad koji je danas, fakticki polunapusten ali jako interesantan zbog svoje arhitekture.
Malo mi je bilo cudno, kako jedan grad moze da nestane ili da spadne na tako malo stanovnistva, nikada nisam povezao te stvari sa onim sto se desava kod nas ali sada vidim upravo tu istu sliku.
U mojoj ulici je 50% kuca prazno u o stalih 50% zive uglavnom starci u poznijim godinama, sta kada oni za par godina odu, ostade sve prazno.
Ne znam gdje živiš, ali vidljivo prazne su jedino vukojebine. Kako sam nedavno pisao na drugoj temi, da su gradovi zaista prazni kako to popularni narativ sugerira, pronalazak parkinga ne bi stres kakav jeste.
S druge strane, natalitet je jasno doživio slom, a omladine nema u onim brojkama kakve pamtimo. Dominantan zvuk mog djetinjstva bila je graja pred zgradom, dok se sada tek vidi poneko dijete. Ali i to treba staviti u kontekst i situaciju nije posve pošteno porediti s našim vremenom. U međuvremenu se dogodio rat, a potom i poraće, ta djeca koja su trebala zamijeniti nas ispred zgrade jednostavno nisu rođena, a demografija je doživjela slobodan pad, koji je postao naglo oku vidljiv, ali sa određenim lagom.
Nakon što su nestala sa ulica, djeca su nestala iz škola, a sada i sa fakulteta. No, poenta je da ta fantomska generacija još uvijek ostavlja vidljivu prazninu u društvu.
Uz sve, demografija je globalno doživjela slom, skoro da nema Zapadnog društva koje već nije ispod famoznog replacement nivoa od 2.1, a taj trend nije zaobišao ni nas. Samo je kod nas golim okom vidljiviji jer je u apsolutnim brojkama populacija manja. Mi smo pripadali najbrojnijoj generaciji u historiji čovječanstva, pa je i samim tim svako poređenje bespredmetno i uvijek će se činiti kataklizmičnim. Nadalje, promijenjeni su i obrasci ponašanja: sve i da ima djece, ona se u digitalnom dobu neće igrati po ulicama onako kako smo mi, što ostavlja dojam praznine. Potom, globalizacija je učinila svoje, industrijskoj Bosni bi se se u dobroj mjeri desilo ono što i američkom Rust Beltu, pa bi se naši gradovi praznili čak i da nije bilo rata, te da ne živimo u državi kakvoj živimo, kao posljedica puke globalne ekonomske inercije.
A onda, tek onda, nakon što sve to uvažimo, treba reći i da ljudi nastavljaju emigrirati. No, poenta je da se radi o dugoročnom trendu, sa mnoštvom različitih globalnih i lokalnih silnica, te da ga nije pošteno reducirati na priču "odoše svi u Njemačku", kao što je to na ovom forumu običaj, ali i u širem javnom diskursu.
dok je hare bio najjaci