Forum Klix.ba

bdzs wrote:Interesantno, ja bi ipak pitao prezivjele srebrenicane i kako to da ne nađoše spas u "neutralnoj" Srbiji.

julisiz es grant wrote:

bdzs wrote:Interesantno, ja bi ipak pitao prezivjele srebrenicane i kako to da ne nađoše spas u "neutralnoj" Srbiji.

Zato su našli Žepljaci.
Ne kažem da Srbija nije učestvovala, ali nije imala svoje jedinice u napadu na Srebrenicu.

karanana wrote:

julisiz es grant wrote:

bdzs wrote:Interesantno, ja bi ipak pitao prezivjele srebrenicane i kako to da ne nađoše spas u "neutralnoj" Srbiji.

Zato su našli Žepljaci.
Ne kažem da Srbija nije učestvovala, ali nije imala svoje jedinice u napadu na Srebrenicu.

a ko su onda bile one crvene beretke sto su snimljene kako streljaju one momke?

karanana wrote:pa gdje je drugo srk i mogao biti nego u i oko sarajeva?
ako je u i oko sarajeva bilo 7-8, gdje je bilo preostalih 10? ne vjerujem da su ih slali negdje drugo.

julisiz es grant wrote:

karanana wrote:pa gdje je drugo srk i mogao biti nego u i oko sarajeva?
ako je u i oko sarajeva bilo 7-8, gdje je bilo preostalih 10? ne vjerujem da su ih slali negdje drugo.

Možda udaljenija područja (Nišići, Trnovo i sl.), ali i to je šire područje Sarajeva. Pogotovo ako je tačno da su bile angažovane i naše snage svana obruča (npr. 2. i 3. korpus), kao što se vidi i iz tvog prethodnog posta, onda su i snage SRK sa tih "rubnih" područja morale biti angažovane u odbrani. A imali su ispomoć i drugih korpusa, iako vjerovatno ne bitnu, zatim specijalne brigade policije, pa i Škorpiona.

karanana wrote:pa dobro, nisici, olovo, visoko....to moze ici pod ono OKO sarajeva.
zar je srk pored drinskog bio potreban u istocnoj bosni da drzi enklave gdje se skoro nista nije desavalo u to vrijeme?
mozda gorazde.

julisiz es grant wrote:

bdzs wrote:Interesantno, ja bi ipak pitao prezivjele srebrenicane i kako to da ne nađoše spas u "neutralnoj" Srbiji.

Zato su našli Žepljaci.
Ne kažem da Srbija nije učestvovala, ali nije imala svoje jedinice u napadu na Srebrenicu.

bdzs wrote:

julisiz es grant wrote:Ne vjerujem da smo u junu imali ikakvih informacija o planovima VRS za Srebrenicu i Žepu (čak su i oni kao prvobitni cilj imali razdvajanje i sužavanje enklava, a tek u toku operacije odlučili su se na njihovu potpunu likvidaciju). Mislim da je deblokada Sarajeva u našem vojno-političkom vrhu bio cilj broj 1. 1995. Više me zanima kako se pokušaj završio potpunim neuspjehom nakon samo nekoliko dana (bar Srbi tako tvrde) i pored naše očite brojčane nadmoći (a moguće da smo i u artiljeriji bili tu negdje sa njima u tako kasnoj fazi rata).

Deblokada iz untrašnjeg prstena je bila ludost, pogotovo 95 godine. Van pameti je bilo slati recimo, Bosnu na orahov bijeg, Lastu na sjeničku a Mostarce u fočansku ulicu. logično je bilo da probijanje linija odrade lokalci i to su uvjek dobro radili, a ne ljudi koji nisu imali pojma gdje se nalaze, zato je to sve bilo neiđe veze. Mislim da su najbolji posao uradile neke jedinice iz pravca Visokog čak da su i bile došle do Semizovca ili Srednjeg. Za Srebrenicu me ne može niko ubjediti da se nije znalo za napad najmanje mjesec dana prije zbog obima operacija i broja jedinica koje su učestovale, naravno glavnina je bila iz Srbije, jer to VRS nije mogla sama uraditi.

PM72 wrote: e ja sam ti bio između Sjeničke kose i Kromolja,doveli nas 40,uveli u rovove i hoće da deblokiraju grad linijašima šega jer znaju da taj dio pokriva PAM i PAT sa pilane na Kromolju,da ima 20 starih i još 20 novoiskopanih rovova,da nas drži na nišanu samohotka sa Poljina,minobacača svih kalibara u šumi iznad ko zna koliko a sva livada i šljivik (gdje je sad golf igralište) načičkano minama čak se i vide razapete špage PROM-ova...
plan naše komande (sastavljen u kancelariji) bio je da mi idemo frontalno u napad čim Lasta upadne na Sjeničku kosu i da se sastanemo s njima na vrhu Kromolja pa zajedno na Poljine mine nisu ni računali,ko biva preskačite konopce? jer su oni zamišljali da je silk od poteznih mina debeo ko šlauf od pola cola obojen flotescentno pa se vidi sa sto metara a PAM i PAT ćemo lako riješit,imali smo 2 RB-a sa ukupno 4 rakete,samo nanišaniš i fljas-ode četo u vražiju mater.
Ostali četnici bi sami pobjegli a nama preostaje samo da se popnemo na vrh Kromolja,čak su nam i zastavu dali,valjda da je pobodemo ko amerikanci na Ivo džimi...

sumirprimus wrote:nije se moglo deblokirat u ono vrijeme i na onaj nacin
.

pirpa wrote:

Sjećanje na osmi juni, najmanje spominjani dan
Tog dana je najdeblje izdanje smrtovnica u sarajevskim dnevnim novinama...

Ima nekoliko dana u godini kada u dnevnim novinama najviše stranica zauzmu smrtovnice i sjećanja. Jedan od dana kada i Oslobođenje i Dnevni avaz imaju najdeblja izdanja, je i 8. juni.

To je u javnosti jedan od zaboravljenih datuma, ali duboko urezanom u sjećanje svakog Sarajlije.

Osmog juna 1992. godine je bio pokušaj prve deblokade opkoljenog Sarajeva. Osmog juna je poginulo najviše sarajevske mladosti u pokušaju da oslobode svoj grad.

Osmi juni je najmanje spominjani datum u odbrani Sarajeva. Zašto?

U jednom svom tekstu poznati novinar Sejo Omeragić je napisao da je nekoliko dana poslije u mrtvačnici sarajevske bolnice, lično izbrojao 157 tijela poginulih boraca Teritorijalne odbrane Bosne in Hercegovine. 157!

A niko nikada nije iznio podatak koliko tijela je poslije razmijenjeno, koliko nije ni pronađeno. Tužno je da se taj dan još uvijek spominje u ljudskim pričama iz Sarajeva, ali nema ga u značajnim datumima odbrane grada. Možda zato što bi neko trebao odgovarati za sve te mrtve? Možda zato što se nikada nije saznalo ko je naredio akciju ili možda zbog najvećeg pitanje od svih: Ko je naredio povlačenje sa osvojenih teritorija. I koja je onda uopšte bila svrha te akcije? Da li je iko i da li će iko odgovarati za širenje dezinformacija koje su taj dan zasipale grad sa svih strana?

Ljubav veća od mržnje
Da li se iko sjeća glasa koji je taj dan u radioprogramu iznosio „provjerene“ informacije da je sin ratnog zločinca Radovana Karadžića prešao u redove Teritorijalne odbrane i to čak uz riječi koje on nije nikad izgovorio, kako je njegova ljubav prema gradu Sarajevu mnogo veća od mržnje njegova oca, da četnici masovno bježe sa Grbavice i Ilidže, glasa koji je pozivao narod da iznesu zvučnike na prozore i puštaju patriotske pjesme našim borcima. Da im dodatno podignu moral i da oslobode još više teritorije i probiju blokadu oko grada.

Slabo. Niko to ne spominje. Kao da se nije ni dogodilo.

Taj dan je poginuo Vinko Šamarlić, momak koji je umjesto učestvovanja na Olimpijadi u Barceloni, izabrao ostanak i borbu sa svojim drugovima i saborcima. Taj dan je poginuo Muhidin Dino Magoda, kojem je poslije Hanka Paldum otpjevala pjesmu, taj dan je poginuo braneći Čolinu kapu i Sulejman Zolj, za kojeg kažu, da kada su ga teško ranjenog pokušavali prebaciti do Sarajeva, rekao svom saborcu: "Podigni me malo da još jedan put vidim svoje Sarajevo".

Taj dan je poginuo moj drug iz djetnjstva i mladosti Elvedin Dino Brkan, najmlađi od trojice braće Brkana. Najmlađi sin divne sarajevske porodice. Zbog tog dana je umrla i majka Džemila jer se nikada nije oporavila od smrti svoj najmlađeg sina.

Hum i Trebević
Taj dan je oslobođen plato brda Žuč. Brda za kojeg do početka rata nisam ni znao da postoji u Sarajevu. Kao što nisam znao da postoji Špicasta stijena, Grdonj i sl. Sve smo to saznali u ratu. Prije toga sam znao svako naselje u i oko grada. Brda me baš nešto nisu ni interesovala. Do tada su za mene postojali samo Hum i Trebević.

Sjećam se i jednog snimka na TV na kojem se vidi vojnik Teritorijalne odbrane čak ispred hotela na Ilidži. Oslobođen je i dobar dio Trebevića na potezu Vidikovac-Osmice-Zlatište.

Tih dana su Sarajevom kružile priče i o nekom brodskom topu kojeg je navodno Dajdža donio na Igman. Prve informacije su bile da je 205 mm, poslije je spominjano 305, a u nekim pričama i 405 milimetara, i da će kao od šale gađati Pale i sravniti sa zemljom Lukavicu sa tog lokaliteta. Neki su ga već nazvali Sultan. Naravno, od tog topa nije bilo ništa osim glasine.

Osmi juni 1992. je dan kada je poginulo najviše vojnika Teritorijalne odbrane, mladih momaka, patriota, boraca koji će mjesec dana kasnije zvanično postati Armija Bosne i Hercegovine. Osmi juni je jedan od najmanje spominjanih datuma, iako zaslužuje da bude puno više.

Pamte Sarajlije
Možda i zato što nikad niko i vjerovatno i neće, odgovarati za toliki broj mrtvih naših najboljih momaka, za nikada zvanično utvrđen broj poginulih, za pogrešne naredbe, za naivne dezinformacije i jeftinu propagandu i za naredbe povlačenja sa osvojenih teritorija.

Taj dan je ratovalo srce i hrabrost tih momaka protiv neprijateljske sile, ali i protiv nestručnosti, površnosti i propusta vlastitih komandanata i onih koji su rukovodili ovom akcijom. Taj dan je bio krvavi dan u Sarajevu.

Vlast slabo pamti.

Ali pamte Sarajlije.

I zato je taj dan najdeblje izdanje dnevnih novina.

Zbog smrtovnica i sjećanja na divne ljude.

Piše:Zvonimir Nikolić

karanana wrote:

Sarajmen wrote:Drži se ti područja na kojem si zaista dobar i koristan za odbranu grada Sarajeva. Za ostalo i ne baš.

a sta je netacno reko?
ne diraj mu dozere aliju tako ti alaha.

PM72 wrote:

zateznistub wrote:

PM72 wrote:Ništa Dozer nije fulio još je ublažio retoriku...

Ja sam par puta pročitao ovaj zadnji njegov post pokušavajući naći nešto što nije tačno ili je slagao... bezuspješno...
Samo da dodam da problem, po meni, nije ni u kadru ni u momcima sa starkama... Problem je bio i ostao u SDA vrhusci...od političkih dogovora i razgovora, povlačenju jedinica sa oslobođenih teritorija, ustupanja teritorija i svega ostalog.
Jedan i jedini problem se zove SDA

Zaključak se sam nameće.SDA ,njen pokojni predsjednik (rahmet mu ne predajem) i politika SDA su nam više štete napravili nego četnici...i još uvijek to rade.I nemaju namjeru da prestanu.

julisiz es grant wrote:

sumirprimus wrote:nije se moglo deblokirat u ono vrijeme i na onaj nacin
.

1992 ili 1995, ili nijedne ni druge?